San

..moj je Grad veceras dobio luku..

Kada je prva granata sa brda pala u Gospodsku ulicu, bio je sok i nevjerica.Uz zaglusujuci prasak i lomljavu stakala na izlozima, eksplodirala je tacno ispred “Batinog prolaza”. Hiljade vrelih komada zeljeza zabijali su se po okolnim zidovima. Na izlazu iz “Pivnice”, konobar je teturajuci pokusavao da ostane pri svijesti,dok je krv curila kroz nogavicu. Sljedeca je pala ispred Boske...

Ljudi u panici trce, vriste, pogodjeni leze na platou trga. Izresetana “cetrneska” puna ranjenih, dok autobusna sirena pritisnuta glavom klonulog sofera neprestano svira. U tom casu, dvije padaju u Parkic. Srecom vec prazan, jos samo poneko, trazeci zaklon iza kestenova, pretrcava Titovu. Spomenik “Palim borcima” nestade u dimu i prasini. Prve vatrogasne i hitne prolamuju tisinu izmedju novih razornih eksplozija. Direktan pogodak u Postu, ima stradalih, “Inin neboder” gori izmedju sedmog i devetog sprata, kip Petra Kocica u “Gradskom” zavrsava u fontani,

Sa Starcevice, Krcmarica, Sibova i dalekometnim topnistvom sa Manjace, neprijatelji Grada nastavljaju svoj olovni show. Lamele u Boriku se potresaju od smtonosnih granata, isto kao malisani i bebe u improvizovanim sklonistima, a niko nema utjehe, niko ne moze objasniti Gore osmokatnice na Mejdanu. Sa Lausa i Starcevice 1 i 2, Slijepi snajperisti gadjaju sve sto se mice po centru. Naoruzani specijalnim durbinima i mrznjom prema Gradu, ne razlikuju dob i pol svojih meta.

Grad je opkoljen. Toliko je smrtonosnog oruzja po brdima da treba samo pricekati da se slomije njegova dusa..Nema vode, struje, hrane. I tako mjesecima. Godinama. Uz konstantnu vatru sa planina. Postaje neizdrzivo. Narocito zimi. “Zenit” je nalozen, ionako ga treba srusiti. Borba za sve. Najteze je tatama i mamama.. Kako se suociti sa pogledom djeteta koje samo trazi da prezivi i onim djecijim strahom u ocima, dok otac sa plasticnom kantom ide da stane u red na cesmi Ferhadije. Jer ‘slijepci’ imaju durbine, kroz koje jedino vide.
Svuda Glad, Zima, Smrt! Na hausterima nove smrtovnice. Ne postoji zgrada bez njh..Do ocaja dovodi kada ljepe djecije. Toliko nevinih, neduznih malih lica. Toliko bola u ljudima po cijelom gradu. Samo u jednom ulazu zgrade, naselje Petra Preradovica, dvanaest zrtava.jednog popodneva.

Za to vrijeme, na BrdskojTV, stacioniranoj na Sehitlucima, urednik donosi u studio peceno jagnje, u jos jednom bolesnom pokusaja slamanja duha izgladnjelih i iscrpljenih gradjana. “World news” prikazuje direktan prenos kataklizme za svoje bezbrizne preplatnike, koji uz KFC veceru, otvorenih, masnih usta gledaju kako veceras ‘velicanstveno’ gori Dom Kulture! Uz sve to, Unprofor, jadan i obezglavljen, iz hotela “Bosna” nijemo posmatra ovo sto Evropa jos ne vidi od svjetskog rata. Jedino pomazu pri eskortu nekoliko autobusa ispred “Krasa”, kada skrhani, uplakani roditelji masu svojoj izbezumljenoj djeci, na njihovom putu u neizvjesnost.

Ali neda se Grad! Vec naviknut na pakao, pocinje sve vise i vise da prkosi zlu! Uz nadcovjecansku odbranu, salje svijetu poruke ljudskosti kroz do tada nevidjene humane geste. U ‘katakombama’ “Pelagica” sviraju Mozarta. U “Music Hall-u rock bendovi. Na Vrbasu se ribari ne boje. U “Pecini” jedne veceri Kemo Monteno i Balasevic. Izmedju porcija olova prikazuju se filmovi, mali festivali, izlozbe, gostuju hrabri umjetnici iz svijeta.. Sviraju se kao nekada gitare iza rusevina Dvorane ‘Borik”. Najko u maskirnoj uniformi i prijatelji zicaju za vino. Jednu od ratnih Novih godina u Gradu docekuje i Bono Vox iz U2! Sve manje se obraca paznja na snimljene, primitivne naredbe komadanta neprijatelja Grada, da se “tuce Nova Varos, Hiseta, Seher, Rosulje, Borik, Mejdan, Ante Jakica, Budzak, Centar, jer tamo zive oni koji Gradu pripadaju”!!!!!!!Grad na svoj nacin uzvraca udarac. Svijet to konacno prepoznaje.

Rat je zavrsen! War is over!

Gradjani izlaze prvi puta masovno na ulice. Zaslijepljeni od proljetnog sunca, poslije duge tame sklonista, proslavljaju pobjedu Grada. Neprijatelji Grada rezignirano sele tamo gdje je Grad porazen. A u centru veselje, zagrljaji raje, uz malo sjete i pokoju suzu ,.jer gotovo svako je nekoga ili nesto izgubio.
Kolone ljudi ponosno prolaze pored netaknute Ferhadije i Sahat kule. Mladici iz Mejdana skacu u zelenu rijeku.. Zvone zvona sa gradskih crkava. Studentica drzi transparent. Peace!! Spasen je obraz civilizovanog balkanskog covjeka.