Gospodska. Jedna od onih običnih ljetnih večeri kad je marka bila sedam
dinara, a demokratske promjene još daleko. Ulazimo u eminentnu banjalučku
slastičarnu. Nema "dobar dan" nema "izvolite", samo pružena ruka sa dlanom
up i "šta ćeš" Onda kažemo "Grčku, Krempitu i Bozu" i to još uvijek ništa
ne znači dok ne stavimo novac u ruku. Bacamo pogled na galeriju kolača, lijevi
gornji ugao, "Indijanci", novitet sa pink kremom i žutim korama.
A onda šampite, krempite, minjoni, baklave, tulumbe, torte, dževreci, rolati,
salame, tahan-halva...
Sjedimo za malim stolićem, krempita ide prva po šećernom
kodu a onda Grčka, taj geometrijski uradjen trokut u slatkom saftu i
naravno, u intervalima debela staklena čaša sa hladnim žućkastim napitkom.
Za pultom, gospodin u molerskom odjelu sa dvije prazne flaše od "Radenske"
a na sladoledu poznati par :" Jedan vanilija i čokolada i jedan citron i jagoda."

Opraštamo ti Enese, za 'dobar dan', za 'šta ćeš', za lovu unaprijed, ali ti
nikad ne možemo oprostiti to što smo prilično izgubljeni za sve ove
bijelo-svijetske slastičarne koje danas posjećujemo.