Koliko puta sam kao klinac sanjao prekrasne snove i nikada mi se nisu ostvarili. Cak se nisam ni nadao da mogu, smatrao sam to nemogucim. Pa to su samo snovi.
Koliko puta sam kao djecak slusao Cocker-a i pjesmu "With the little help of my friends" i uvijek zamisljao prekrasne ljude koji brinu, pomazu, raduju se i tuguju samnom.
Koliko puta sam kao iskusan, odrastao covjek pomislio da je sve gotovo, a koliko puta sam sanjao da nije. Ali to su opet samo snovi.

A onda su se javili prijatelji. Njih stotinjak.. I porucili su mi da je moguce. I onda su mi pokazali i dokazali da jeste. Sedam dana i sedam noci.
I zato ovo prvo Hvala saljem njima. Velikim i malim iz hotela Hedera i privatnih apartmana. (gledam u ekran, prolaze lica i aplaudiram)

Sljedece Hvala je za sve one drage ljude, nase sugradjane, koji su dosli da uvelicaju nas skup, dajuci time jos vecu vrijednost ovog susreta. Uglavnom su ostajali po par dana, neki gotovo svih sedam. Najvise me je dojmilo njihovo odusevljenje i zelja da sljedeci bude grandiozan i da to postane tradicija. Jos jedan spontani.

Dalje se zahvaljujem ekipi iz Londona, Amili, Aidi i Damiru, Amiru, koji su mi napravili prekrasan monday-party sa svijecama, sto mi je dalo ideju da ako napravimo( za ovo "ako" vec sam dobio plesku) sljedeci dream, da svi Banjalucani u svijetu koji ne budu sa nama, iste noci i u isto vrijeme kada i mi, organizovano (party) ili pojedinacno, upale svijece, da budemo zajedno u tom casu, ma koliko hiljada milja daleko. Mozda i da naprave fotke i posalju nam .

Posebno Hvala za Refu i Aidu Kartal, koji su me, poslije Rabca, ugostili u svom poreckom dvorcu i docekali i ispratili na trscanskom aerodromu.

Veliko hvala Drazenu Ravlicu, Banjalucaninu u Rijeci, kojeg bih preporucio svojoj mladjoj sestri (da je imam) Sta dalje da kazem? Aplauz!!

Dalje, dovoljno je reci Tender i sve je jasno.Ako jos uz to dodamo Anisu i Mirsu, organizacija skupa mora funkcionisati. Hvala na pomoci za "Banjaluka gori nocu"( a bogami i danju) i cuvajte mi transparent za iducu godinu.

Moram da spomenem Medu, takodjer u Porecu. Kada sam usao u njegov golf, kao pravi uradjeni zapadni gospodin poceo sam da vezem pojas. Udario me po prstima i rekao:" Sta ce ti to?!? Pa vruce je! Gdje ces to?" hahahaha Cijelo vrijeme boravka u Porecu bio je uz nas, vozio nas u Rijeku "kod Muje"(Irfe) na cevape itd itd. Opet spontani aplauz.

I na kraju Hvala Rudiju Golji i agenciji "Kompas" Labin-Rabac, nasim domacinima, ne samo na dobrim poslovnim relacijama nego i na feeling-u koji je ispoljio na nasoj stranici kada se dream lomio. Spontani.

Eto, to je moj Thank You comment, jos nisam skroz dosao sebi,(zato i dodajem nove osobe za aplauze) tesko je poslije Rapca. Na putu sam. Ali to nije ni vazno. Vazno je da se san ostvario. Uz "malu pomoc mojih prijatelja".