This is the end
Beautiful friend
The end
This is the end
My only friend
The end…

Pade mi na pamet ova pjesma ( Morrison) gledajuci remake 'Apocalypse Now' na ulicama Manhattan-a. Stihovi su fatalisticki kao i ove horor scene na ekranima svjetskih televizija. Napisani u vremenu cvijeca u kosi, kosulja i haljina na cvjetice, marama oko vrata, komuna, Woodstock-a. Podignuta dva prsta kao victory, ali ne vise u nekom ratu, nego pobjeda dobrog nad zlom, pobjeda mira, tolerancije, ljubavi. Hippie vrijeme. Banja Luka.
Ne shvatajuci ideju, tradicionalni gradski momci i lokalne siledzije sa sakama i
makazama pokusavaju zaustaviti trend, ali ubrzo se mire sa situacijom, uz
konstantnu odbojnost prema "cupavcima"i "drogerima." Duga kosa, osmjeh, ljubavne price i "peace brother & sister". Definitivno, bio je to najtopliji i najbezbrizniji dio 20.og stoljeca.

Sada mi izgleda da je jedan globalni hippie pokret jedina nada za ovaj 'posrnuli' svijet. Mozda bi se tradicionalne zemlje i globalne siledzije takodjer pomirile sa situacijom..

You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one..
(Lennon)