Na autobusu je pisalo Dragocaj. Subota popodne,
trideset cetri u hladu kestena na Titovoj.Vrata se otvaraju na csssss,
dvije djevojke izadjose, obucene u nekakve cudne vecernje haljine?? Smiljcica
pogleda u mene i rece da je vrijeme da se na Malti postavi punkt.
Punkt Fassion policije. Onda smo se, uz napade smjeha, dogovorili da ce
‘nepodobni’ biti hapseni sa tapeciranim Versace lisicima, te da ce manekeni
i manekenke u ‘istrazi’ gurati reflector u lice(kao Jefto hala) i pitati:”
Gdje si kupio tu gadost!!??? Jos mi je rekla da je nisam slucajno sreo
ovdje kod stanice, jer vec notira potencialne ‘prestupnike’.
“Evo prve ove dvije iz busa”.
Smijali smo se bez granica dok su nase djevojke,
sada vec dobile drustvo dva vojnika, prolazile ponovo pored nas. Jedna
zagrljena, a druga u fazi upoznavanja sa kolegom.(i ona ce biti zagrljena
na povratku, prije oprostajnog csssss) Momci nam dobacise jedan ‘seretski’(
vidite kako mi to..), a ja dodajem svojo prijateljici “da je bolje
da se ne smiju, jer ce i oni ‘dobiti’ svoje zbog tih papanskih, naftalinskih
odjela.Jos ako osjetimo ili nadjemo “Pitralon” u posjedu,
joj vam se joj od ‘Smiljcicine garde’!.”
Smiljcica je zena sa licem djevojke.Gledao
sam cesto sa sanka kako prolazi kroz bastu Kajaka, trazeci neko diskretno
mjesto, kod stare te-peci, ili u bilijar-sali. Gotovo svaki dolazak je
u drugom ‘outfitu’, u novoj kreaciji, koje je stvarala svojim zlatnim
rukama.
Moda je bila njena. strast. Banjalucke ulice,
ne postidjene pariskih ili milanskih, njen Dream. Dala je sebe u promovisanje
lijepog oblacenja, osnivanje modnih agencija i organizovanje revija. Odgajala
je mnoge mlade manekene i manekenke, od kojih su neki nastavljali na svijetskim
modnim pistama. Divila se ljepoti, prije svega Banjalucanki. Zadnji put,
negdje prije rata mi je rekla…
smiljcicina manekenkica 89'
“ Banjalucanke su
toliko lijepe, da nedostaje zraka kad ih vidis. Dobro, to je cinjenica..Ali
sta hocu da kazem. Pogledaj, sada vec gotovo vecinu njih, kako se oblace,
pogledaj te cipele, cizme.. Odusevljena sam.. Garantujem da za 5-6 godina,
najvise deset, necemo morati praviti modne revije. Dovoljno ce biti da
samo prostremo crveni tepih Gospodskom i eto ti….stanes i gledas….”
Devedeset druga..treca ..cetvrta,, Srce zene
sa licem djevojke nije izdrzalo. Ma koliko je zeljelo da povede svoja
dva sina daleko od zadaha krvi, mraka i naftalina. Umrla je cekajuci kartu
za zapad, u Sabirnom centru, negdje u Hrvatskoj. ‘Baraka 5B’.
Okolo blato i na petama zguzvane cipele.
Bas nekako u to vrijeme, na putu prema gradu,
kilometarske kolone ljudi na traktorima i konjskim kolima, prolazile su
pored Malte….