Budzak. Ljeto, cetri sata poslije podne.Neugledna ulica, isto takve panel-kuce. Na prozoru jedne od tih prizemnica dobro poznata scena. Debeljuskast covjek u potkosulji, naslonjen na svoje podlaktice i gleda. Pogled doseze do iste takve kuce preko puta, ali on neumorno gleda. Jer to je njegov window. Ispred kuce, zena stavlja stipaljke na svjeze oprane plahte, poredane cijelom duzinom strika, od obliznjeg drveta pa u blagom padu do ispod krova.
U tom casu zaustavi se auto austrijskih tablica i vozac zamoli gospodju da mu objasni kako najblize do prijedorske ceste.
”Cekaj!! Ja cu !!” Povika covjek sa prozora i nakon par sekundi pojavi se kod vozaca.
“Gutten Tag”, rece i nastavi objasnjavati na njemackom jeziku. Zemljak u autu se zbuni za trenutak a onda prihvati. Tako uz Prijedorishe strasse skontase i da su radili u istom mjestu, tamo negdje kod Linza. Sve to na njemackom. Nakon “gutte reise” auto nestade iza okuke, domacin je ponovo na prozoru a zena u stolici ispred prostrtog vesa.
Ova prica je istinita kao sto je istina koliko smo se smijali tim nesretnim “jugovicima” i emigrantima, koliko smo prezirali njihov ‘stil’, pa cak i njihov novac.

Jer Emigrant je uvijek bio covjek u sarenom sakou. Emigrant je onaj koji radi u ‘jednoj velikoj firmi’ i ima ‘finu platu’.Emigrant je onaj koji vikendom ide u u svoj emigrantski klub i pjeva himnu. Emigrant moze biti politicki i ekonomski.(mi smo vjerovatno nesto trece) Ovi politicki su sada malo zbunjeni. Dobili su ono za sto su se borili, tj emigrirali. A ne ide im se nazad. Cak ni starijim koji vise ne rade u dobrim kompanijama i imaju ‘finu’ penziju..Zvuci apsurdno, ali ostvarenjem svojih ciljeva kao da su izgubili smisao zivota u emigraciji.A opet, ne ide im se nazad. Umiru daleko od rodne grude. Sve se promjenilo.
Osim mozda sakoa.