Silva
Valentic i Zlatko Ibrahimbegovic-Cacin (u dosluhu)
Moderne "amorfne" metropole se ne podaju lako
brzim putopisnim kliseima, pa cemo zato ovdje pokusati da samo proberemo
naizanimljivije detalje koji bi vam, nadamo se, trebali docarati sliku
kao da ste nogom krocili na englesko tlo:
London
je najveci grad u Evropi i ima populaciju od oko 7 miliona stanovnika
koji
govore 300 razlicitih jezika, jedu u 12100 restorana, piju u 5300 barova
I pubova,
navijaju za 60 raznih fudbalskih klubova i citaju podjednako impresivan
broj dnevnih
i nedjeljnih novina i casopisa;
Londonski metro, pod imenom London Underground, je najstariji sistem
podzemne zeljeznice na svijetu I dnevno prevozi 2 miliona putnika izmedju
300 gradskih stanica;
Svake godine London posjeti 10 miliona turista
(mada se cini da ih svaki dan ima toliko);
Londonski Heathrow je oficijelno najoptereceniji aerodrom na svijetu;
London pokriva povrsinu od 174,000 hektara, sto znaci da na svakoj kvadratnoj
milji zivi 11,000 ljudi;
Londonom kruzi .oko 20,000 registrovanih taksija karakteristicne crne
boje
i nepoznat broj "divljaka";
Rimsko
ime za London je Londinium;
Big Ben je ime zvona teskog 13,5 tona, a ne tornja u kojem ono visi;
"Misolovka" je I sluzbeno najpopularnija pozorisna predstava svih vremena
koja
jos od 1952. igra u oko 60 raznih londonskih pozorista;
Da li iz duboko ukorijenjene sklonosti prema pompi i fantaziji ili iz
obicne ljubavi prema egzibicionizmu (a cemu se drugome odati kad je
vrijeme vjecito kisovito a nebo sivo i naoblaceno), no Englezima neobicno
dobro lezi sve sto ima veze sa modom,
stilom i glamurom;
Svake godine posljednjeg vikenda u mjesecu augustu
londonski Notting Hill potresaju ritmovi iz hiljada zvucnih platformi
ucesnika karipskog karnevala koji je po velicini manji samo od Karnevala
u Riu;
London je rodni grad najpopularnije rock'n'roll
grupe svih vremena,
The Rolling Stones, i najcitanije knjige na svijetu, "Guiness-ove knjige
rekorda".
Sto
se tice nas, Banjalucana, pojmovi potistenost, zanemarenost pa i nostalgicnost
su zamjenjeni novim putokazima, jer u Londonu smo pronasli plodno tlo
za realizaciju svih nasih mladalackih snova i ambicija. Ovo mjesto je
omogucilo produzetak onog dijela nasih karaktera koji je cucao skriven
i neispoljen od ko zna kada i nije se mogao dovoljno precizno formirati
na nekadasnjim jugoslovenskim prostorima. Slicna iskustva dijele i mnogi
drugi nasi bivsi sugradjani i zemljaci koji tu zive stalno ili povremeno.
Paradoksalno je mozda sto ovoliku ljubav za London ne dijele ni oni koji
su se tu rodili i odrasli, ali to je zato sto im nedostaje naseg juznjackog
senzibiliteta koji covjeku poklanja sposobnost da bude sretan i sa malim
stvarima i da nista u zivotu ne uzima bas preozbiljno.
No da krv nije voda nedavno je dokazao i Ronnie Biggs, najpoznatiji kriminalac
svih vremena prozvan "veliki pljackas voza", koji se vratio u London poslije
40-tak incognito godina provedenih u Brazilu da tu provede svoje zadnje
dane. Dosao je, kako kaze, da popije pivo u pubu u svojoj radnickoj cetvrti
i da vidi zelenu englesku ravnicu prije nego sto ispusti dusu.
17. maj 2001. Liverpool - the Champions
YOU'LL NEVER WALK ALONE!