Grad Dallas, sa
preko dva miliona stanovnika, je najveci poslovni centar juzno-zapadnog
dijela SAD. Grad je 1841 godine osnovao John Neeley Bryan, napravivsi
prvu trading post na gornjem dijelu rijeke Triniti. Dvije godine
kasnije grad dobiva sadasnje ime po nekom covjeku iz tog doba. Dallas
dozivljava veliki urbani i kulturni procvat sa dolaskom francuskih, belgijskih
i svicarskih doseljenika. Medju njima su bili mnogi pisci, likovni umjetnici,
muzicari i naravno naucnici. Vec 1870 se moglo vidjeti kako Dallas postaje
pravi poslovni centar.
Danas je Dallas centar
svijeta za telekomunikacije. Najvece naftne kompanije su izabrale
ovaj grad za svoja sjedista. Zracne kompanije i osiguravajuca drustva
takodje zauzimaju veliki dio poslovnog dijela grada. Stopa nezaposlenosti
je veoma niska, ako uopste i postoji. Centar grada je kao uglavnom i svaki
drugi centar u SAD, oblakoderi, i zgrade u staklu. Ono sto Dallas cini
posebnim je cuveni West End, lociran u samom gradu(down-town),
sa bezbroj malih radnji sa suvenirima iz Texasa, antikvarnicama, restoranima..
Za neke vece kupovine
najbolje je posjetiti famoznu Galeriju, najveci shopping centar
u Dallasu. Najbolje radnje iz cijelog svijeta, nekoliko umjetnickih galerija,
odlicni restorani koji gledaju na klizaliste napravljeno u samom sredistu
shoping centra. Za one kojima nedostaje Evropa tu je Highland Park
Village, dio grada gdje se setajuci mogu obici boutici najboljih svjetskih
kreatora, pa onda sjesti da se malo uz kaficu i sok odmori u basti nekog
malog restorana. Nekoliko galerija sa cestim izlozbama vrhunskih slikara,
veliki broj muzeja, Dallas Symphony, Pozoriste, Balet i Opera su
naravno sastavni dio grada. Nekoliko univerziteta pruza velike mogucnosti,
pogotovo za nase mlade studente.
Sve u svemu, daleko od onoga sto smo
mi zamisljali kao grad u Texasu. Dallas je lijep i otvoren za svakoga.
Ipak, ljudi su ono sto ovaj grad cini jos boljim i ljepsim. Svi su srdacni,
ljubazni, veseli,...Sretni smo sto smo ovdje.
Nama, pravim Banjalucanima doduse
i ne treba puno da bi bili sretni, samo zdravlja, malo tolerancije, postovanja
i buducnosti za djecu, pokoji dream,....i bit ce dobro.