Price o banjalucanima/kama

   

Procitao sam "cijeli Kajak", a poslje Tvog "PISMA", pade mi
na pamet da bi bilo zgodno da odvojis mjesto za samo
odabrane price o banjalucanima-banjalucankama, ali kratke i
bez komentara.
Imaju Ibro, Mersad, Djemalfonzo ,Zilic, Ferhatovic,
Sojtaric,G-Dog, Azra... i da nabrajam, takvih bisera da ih
je steta staviti u "Arhivu".
Uslov bi bio da se spomenu imena stvarnih ljudi, dogadjaja,
godina desavanja. & Puna sloboda pisanja!
XXX rating???

I nek' pise , ko voli...

Za pocetak mogu "Copy & paste" vec objavljenog, neke moje
favorite.

Valja li ova?



1972 Dubrovnik...


Idem ja u svoj Bengulike City! 
Haman , bos!

Kako se tacno pisalo to “bengulikecity” nitko na ovom
svijetu jos nije odgonetnuo, a I ne mislim da ce!
Oni sa Veselog Brijega I okolo “Carsiju” zovu, kratko,
Bendzulaj, raja oko Halila, Banjaluku su zvali …Bendzulajk!
Tvrdo , muski, bez daljnjeg pogovora!

“Odakle si Mali?”…pita te murijas u Makarskoj!

Ti ga pogledas, nezainteresovano, lagano trznes glavom
unazad…”Pa zar se ne vidi jarane…iz Bendzulajka!”
Sad Murijas trgne glavom unazad, prostenje samo…”stranac”!
Stranac, jakako…banjalucani su uvijek bili srtanci, ono k’o
mislim odskakali po neki metar od ostale raje, ipak stranci
I u svojoj vlastitoj zemlji!
Raja oko Centra mazno je nazivala grad aleja I vjecitih
uzdaha …Bengulike City, jebajiga, a I kako bi drukcije?
 Nekako u isto doba kao I u New York City-ju, Banjalukom su
Begovi Dzinici provozali prve automobile, do duse tada se
to
zvalo “letrka”, al’ to je bilo do raje !
Banjaluka je imala isto toliko automobile kao I Pariz!
Jedan oni , jedan mi!

Bili , Evropa, prije Evrope…jebote!

To je bio I jedan od glavnih problema I nesporazuma kada se
gomila
banjalucana stusti na Jadran, svaki sa gitarom u rucu,
poderanim farmerkama,
praznim dzepovima,ruksakom na ledjima, u glavi vjetar… ah
da,
 I svaki vodi svoju “Trebu” banjalucanku…kraljicu nad
kraljicama…okatu, kosatu vrbasku violinu!
Jednom , tako na Stradunu svira neki Ibrica, na nakim
skalinama…dere se ko jarac,
“nedajte da vas zavedu”, al’ on to pjeva razvlaceci svaki
slog…ma ne da se ponoviti!
“Neeeeedaaaaajteeee da vassss, zavedu(u)uuu(u)!”
Turisti blehnuli!
Aplauz skroman!
Prilazi momak, vadi siljak (tako se nakada zvala cigareta),
pali cigaretu, “Drava”, jebote, sjeda na te skale, gitaru
medju koljena, nista trzaliza, nego lagano preludira
“Ljubavnu serenade”
Tiho!
Treba se hvata ruksaka, da neko ne bi puhnuo tu imovinu.
Zvuk postaje sve jaci, ili publika sve tisa!
Zacu se zvuk I druge gitare, na suprotnom kraju Skala,…prvo
po basu, tek da se najavi, i
lagano nasloni melodiju na Ljubavnu serenadu , pa okrenu
svoj rif na “Mala Genia”…Mexico,
jebote.Solo neponovljiv! Flamengo sta li, koji kurac!
Majstor prve gitare prepozna miris Banjaluke, utisa se,
predje na ritam!
Turisti ocarani, sjevaju ocima!
Skupilo se ljudi gomila, taman tako kako je bilo na
Stradunu!
Sviraju dvije banjalucke gitare, usporeni njezno!

“Vidju” nam raje Semara,… haman nije mu trebalo ni reci!
Semara skide gitaru sa ramena I vec sa koljena razvuce solo
te meksikanske
Pjesme, a onda zastade napravi pauzu, …stadose I one dvije
gitare!
Semara pogleda u nas dvojicu, onako ispod oka (uostalom
tako
je uvijek I gledao)
A nam je bilo jasno!
Sviraj raja!
Skidosmo gitare sa ramena I licem okrenutim ka njemu,
cekamo
cuveno nogom receno,
Tap, tap, tap!
“The House of Rising the Sun”

Semara razbaci dug uvod,… improvizacija!

Vrijeme potrebno da procisti grlo!
Pet banjaluckih gitara na jednom mjestu, na Stradunu,
spontano tapka za njegovom 
Gitarom,raja hvata ritam, pocinje sinhroni pljesak,
diktiran
ritmom gitarama.

A onda Semara zareva kao Pas…There is house in New Orleans…
Jebote!
Jebote,…. ja sam bio tamo, I svirao,… a volio bih jos
jednom
to da cujem I vidim
jer mi nitko na ovom svijetu ne moze ispricati sta sam ja
to
dozivjeo!
Banjalucki san!
A banjalucki san se ne sanja u tome je fazon…banjalucki san
se stvara!
To se ne desava u zivotu…tolika spontanost se stvara kad
mozes da sanjas!

Poslije Dilan, pa Donovan, jedna od Antoana na francuskom!
Pet gitara, pet  banjaluckih “marijaca” zajedno , tek
iznebuha,tu slucajno…na tom
Stradunu !
Izbi ponoc na Crkvi Svetog Vlaha!
Mediteran razli miris uspaljenim nosnicama debeloguzih
Svabica! Osjeti se u zraku lavanda i
…koperton!
“Koperton”…bit ce valjda prasak za Sunce! 
Jebajiga, to nisam savlad’o!
Ibrica, mudro saceka tisinu, a onda razvuce…”Neeedajte da
vasss zaveduuu(u) u (u), ili 
tako nekako!
“Hajmo mi odavde!”…rece Alica.
Semara gleda u svoje poderane espadrile!
“Hajmo!”…rekoh.
“Hajmo!”…rece Alica…”a dje ce mo?”
Rasiri svoje crne prelijepe oci, I u sred one Ibricine
svirke, ustade I na sav glas upita: “Raja ima li neko za
pivu?”
Muk, jebiga niko ne razumije nas jezik!
Imam ja ,cu se glas niotkud.
Od nasih faca samo dva milicion(a)ra.
“Ko je rek’o, imam ja?”…zasjase se oci Alici, a pri tom
glavusom brzometno prosara gomilu.
“Ja sam rek’o, imam ja!’
Alica van sebe, podig’o se na prste…ne vidi u gomili raje
svog covjeka!
“Ko je rek’o…”ja sam  rek’o, imam ja! Izludjen je Alica.
“Ja sam rek’o…da sam ja rek’o , imam ja”!
“Pa dje si …jebem ti, da ne kazem…sta!”
Semara lagano puvuce Alicu za poderane farmerke.
“Sta o’s ti sad , koji kurac, vidis da nam se javlja
dobrovoljac!
“Ale, vidis ona dva drota blizanca?”
“Vidim!”
“E , pa onaj manji te podjebava!”…rece Semara ravnodusno.
Gomila raja I dalje u nas gleda.
Misle bit ce jos svirke…ne razilaze se.
Ibrica, k’o stenje ne bi li nastimao onih svojih dvanaest
zica na gitari! Ko, jebe se
Njega, a sve spija I prati!
“Ne moze mene niko zajebavati!”…razljuti se Alica I sleti u
publiku I kroz publiku 
tacno do manjeg drota, ali ga je jeblo sto je bio jos
manji.
“Ovaj, jeste li Vi ponudili “muzicarima” pivu?”
Manji drot, a veci od Alice se blagonaklono nasmija.
“Pa ja ti to govorim pet puta!”
Alica tuzno pogleda u nas, ustvari vise izgubljeno u
prazno!
“Pa imas li za pivu?”…rece glasom bez nade.

“Ih, dj ne bi im’o!”…ponosno rece drot.
Ale se prope na prste, istegnu vrat, a zavrnu glavom :
“Ovamo Semara, Toba…vodi nas 
Covjek na cugu!”
“Jebo mater svoju, Toba, ako nas ova budala ne odvede u
zatvor kao onda u Zaostrogu.”
Isusti Semara.
“Mislis , kao onda u Kotoru?!”…rekoh prestravljeno.
“Ne spominji mi Kotor Toba, matere ti, jos me svako rebro
boli!”
“Pa hajmo mi pobjeci od njega, Semara!’
“Kako , pobjeci…mislis kao ono pobjeci od kuce?”
“Bas tako!”
“Koja si ti budala…od njega se ne moze nigdje pobjeci!”
“Kurac, ne moze…ti znas!”…rekoh.
“Ma prob’o, moj Toba , prob’o, hiljadu
puta…djaba!”…tugaljivo izgovori Semara.
“Nego, hajmo mi sa njim…to je ipak manje bolno!”
“Hajte raja ovamo da vas upoznam!” … vice Alica.
“Ovaj veci milicionar, (pokazuje na manjega) je iz Motika,
a
ovaj jos veci je sa Lausa!, Nasa Raja”
“Bengulike City”, raja.
“A ovaj veci milicionar(pokazuje na manjega) je sef ovom
jos
vecem, kontate?!”
“Kontate , kurac!’
“Nismo mi iz Bengulike Cityja, tacno, mi smo ti iz
Bendzujajka.” …rece manji murijas.
“Jebiga, meni nemoj objasnjavati, sad znam tacno odakle si,
ama isti je to Grad, samo ga razlicito ko zove!”: rekoh.
“Pa naravno!”…uz razumljivo odobravanje rece manji drot.
“Slusajte, papci”, obrati se Alica nama, “Ovaj veci
milicionar (pokaze na manjega), je prvi
Rod Josipa stolara sto je radio u Djecijem Pozoristu.
“Aiiii?”…uglas rekosmo Semara I ja.
“Josipova tekta, od njegove majke sestra je udata za nekog
Franju, a taj je opet ozenio
Nekakvu Martu, valjda se preozenio, e sad ta Marta je imala
sestru, koja se udala za
Ivu Jajcevica, pa sad od Ivine sestre zene ovo je rodjeni
sin!!! Za nevjerovari!!! Aaaa?!”
“Jeboteee, pa mi mu dodjemo k’o familija!”…zgranuto ce
Semara.
“Alica, jebem ti mater…ubit cu te svojim rukama!” zareza
Semara.
“Jebalo te pivo, na kraju ces dati I guzice!”
“Dobro , raja ajmo sada na pivu, a povedite I onu dvojicu
sa
gitarama!”
Idemo Stradunom, I sta bi drugo. Bolje I to nego da Ibrica
zareve “Nedajteeee…!”
Ama ne da mi se ni pisati naslov te “cuvene” pjesme.
Putem pita Semara dvojicu drugih gitarista odakle su.
U glas rekose: “Iz Bendjulaja!”
“Mala carsija, jel tako, jesam li pogodio iz prve?!”
“Jesi , jarane rekose!’

Vrata mala , drvena , od slaganih dasaka, ofarbana sto puta
u zeleno! Bog zna koji se
Sloj boje sa nje ljusti.Brava, tamo gdje je bila
brava…rupa,
a iz nje viri komad spage!

Barba Bepo obgrlio bacvu vina,nos mu taman sjeo tamo gdje
obicno ide cep. Tamnoplava
Mornarska kapa sa zvijezdom petokrakom pokrila cijelo lice,
samo rijetki pramicci bijele
Kose- tu I tamo.
“E, zemljaci…navalite, evo pive…po fabrickoj cijeni, rece
manji milicionar, (Alicin veci)!”
“Cije je ?!”
Kurci se Alica!
“Niksicko , zemljak!” :rece onaj manji sto je njemu veci!
(a
I meni dokurcilo pisati u zagrade da je manji njemu veci,
jebajiga)! Valjda se to shvatilo oko polovine price?! A??
Semara podize svoju flasu, : “Ajmo Plavi uz zdravlje!”
“Ja bi radije Semsudine moj – vino, crno!” rekoh raznjezen
mirisom tanina.
“O jesi ti komplikovan Toba, tacno cu jednom pobjeci I od
tebe I od Alice!”
Na rijec “vino”, prenu se sjor Bepo!
“Ko je reka vino?!”
“Ja sam “reka” , vino Sjor!
“I vidi se pravi Gospodin, tebi ce Sjor Bepo sipati u svoju
bukaru od litre!”
Nasu, a sve nesto klamfa kad govori.
“Ajme dico di su mi zubi?!”
“Eto ti ih u ustima!”, umoran je Semara.
“Ama ne ti donji, di su mi gornji, jadan ja?”
Taman prinesoh bukaru vina, pa da nagnem, kad se nesto na
dnu zabjelasa!
“Sjor Bepo, evo tebi bukara, a ja cu se prihvatiti case,
valjda cemo se I tako napiti?”
“Sta neces sa mnom iz iste bukare da pijes!”…ljuto ce Bepo.
“Hocu , moj Sjor Bepo, ali je mnogo bolje kad mozemo da se
kucnemo svaki puta kada 
suknemo. Ma ljudska ti je sudbina na dnu svake case
zapisana!”
Bepo frknu, a nozdrve mu se rasirise, otpi dobar gutljaj,
zagleda se u bukaru pa u mene:
“I sta velis, sudbina je svakom zapisana na dnu case?”
“Tako!”: rekoh ispijajuci nekakav nazovi merlot.
“Ama , ljudi pametna covika…evo I mojih zuba , pravo posred
bukare! Ima Boga, to je
Definitivno!”
Kako smo mi usli u tu konobu za nama poslo I pola svijeta
sa
Straduna.
Alica se prvi snasao!
“Raja ulaz pet maraka , kad se local napuni, ja zatvaram
vrata, ko, us’o-us’o, poslije se fatam sanka a to vam je
ona
najveca bacva, a cuga cijena simbolika dvije DM, pa dok
izdrzimo!”
Skupilo se raje , gore nego u Kajaku u neka doba, nisi
mogao
prdnuti!
Semaru I mene udguralo do zida, Bepa bit ce zgazilo!
“Ale, daj nam pivu I crno vino!”
”Ide raja , pivo I crno…ajmo cetiri marke, ili po dvije
svaki!”
………

Idem ja u svoj Bengulike City!
Haman , bos!

A sve se nesto nadam da ne naletim na Alicu!
Valjda necu?
Semara furno u Ljubljanu, (al’ ovo strogo nedju nama!)

I opet svanu, jebajiga…hocu li se ja ikada naspavati?

Cujem da je Alica zaglavio u Amerikama.

Mashala!

Divno je citati ovo sto pises...sa ili bez
zagrada,svejedno.

Eh Toba jarane,tobe jarebi,gdje me nadje ma u sridu poslije
cetvrtana...evo lupacu bez zagrada i gramatike,a editori
neka ispravljaju.Kad samo spomenu ekipu u Dubrovniku,Shemaru
i Aliicu imaginacija nije potebna posebno kad je profa
muzike Shemic u pitanju a onda i sve ostalo.Toliko je BL
prica iz naseg vremena da nebi stalo u biblioteku drevne
Aleksandrije.Ti entuzijasticki rece da te price treba da
budu necenzurisane i pisane izvornim BL jezikom,jebiga
vako,nako,mova,mota ali ima ljudi cistunaca kojima se ta
haharska spreha nesvidja,cuj murija,marisana,droga,taj
Aleksinac
zargon:popravka,barbutanje,izvad,nastukavanje,,,,,,,oni bi
da je izrazavanje krajnje akademsko po Klajicu,ali izvoran
zivot ima i svoju autenticnu sprehu ili spiku za koju se jos
uvijek borim.Zasto?U staroj BL..kad se u rano ljeto sumrakom
upale svjetla grada(iskljucenja po mjesnim zajednicama),svi
kandilji djamija i izloga na knizari Svjetlost,zvono na
Rebrovackoj tuzno zvekne za oprostaj jos jednoj dusi,kad se
taksisti umore od barbutanja na asfaltu ispred
Krash-a,drotovi koji nikada nisu zatrazili licnjaka u
gradu,kad rahmetli Shesta potegne spricer u drustvu sa
hirurzima,olimpijski shampioni kupe trave da se zabave,Adem
Cejvan place u Kocicevom parku,Sredoje se valja
Titovom,Rajkic potkacio ovcu na poplatu u busu broj
8,shibicari namirili svoje,Charli stigo iz Istambula
djankoze sretne,trebe se utegle u krpice iz Trsta,kad
ljubavnu pricu,sjecanja na Alhambru i Napoleonski mars
zasvira maestro Klipic muze cute...nabrajanjima nikad
kraja...spala mrena od 5 kila sa udice,brana pustena,u
Cajavecu se prodaje konjak na chasice.Na dinaru konj a nule
se razmnozavaju,kolaz Jajce...volim te Bahro 100.000 Dinara
2 piva.Mane zeve,pivo je pivo a papir se popiti ne
moze.Prica je ogromna i ponekad se prepadnem koliko tu ima
raznih epizoda.Kako pricati u kafancugi Kajak,valjda kao i u
star vremena,nacugamo se,napushimo na igralistu iza lamela a
Seha pusti U2.U toj kriticnoj masi zvuka,kakofonije,likova i
psihologije,u jednom lucidnom trenutku svi se pronadjemo u
istoj vibraciji a Vrbas nam daje pocdetni takt carobnom
zvjezdanom mantrom.Odjednom Jefto i Grmusa
upadnu.....Sebastijan,Music Hall(a),Jazz Club-AC/DC,Sasa i
Salican otresaju kosom...nabrajanja,nabrajanja...pao sa
divljom sharom u Rumuniji(ja),Kec pao u Padovi,Djoli u
Svabiji,Neja i Valenta u Foci,Zdenu ganja Murija,Zika ratuje
sa Mochilanima pa se podeka sa Asimom u Sebastijanu pa
pravac kuci na tantric sex.Zoka Jakovac na Tunjicama a
jarani mu ubacuju heroin prackom preko zida.Buco i Rankic
rade skaku po Jadranu.Deshin potkacio cifru u
Vupertalu.Chokan otreso levate na pokeru u barakam na
Kupusistu.Drotovi pjani po Gospodskoj.Sluzbeni pas u
zanatskom.Donijeli 5 olimpijskih medalja(Baluba pred finale
popushio trovanje stomaka,ha,ha,ha..BL
medecina,cvarci...)Previse toga da bi ujednu chasu
stalo,tvoju,moju i svaciju.Medjutim ima ljudi koji otvore
temu na forumu i proglase je nezavisnom prchijom pa onda
primaju samo ono sto se njima svidja i godi a bilo sta izvan
EPP hvalospjeva u slavu licnog EGA proglase
banalnim,vulgarnim,nedostojnim pedigrea,jer u svom
intelektualnom fazonu smatraju da smo mi-vi sa
ulica,klikera,piruz pale,kradje po prodavnicama i ostalih
svetih zajebancija nedostojni i primitivni jer cugamo
jeftinu lozu u uzasno prljavom Aleksincu ili Mostaru i
rijecnik nam nije dovoljno akademski.Driu ga u vushugla
itd....onda zaigraju na jeftine poklapa trikove tipa
vlaschuga da mi soli Sai Baba pamet pa zajaucu i udare adut
rata i dezurnih krivaca i zivaca i u tom sitnom prostoru,cak
religije,tradicije i neke pritajene,uljepsane mrznje nalaze
malo prostora za sopstveno potvrdjivanje.E jesam ga
izlevatio u proslom komentaru.Licno sam se odrekao i
religije i tradicije kojih nikada nisam ni imao vec sve sto
sam sa sobom ponije u svijet(i u gob)je upravo ona star
BL,spreha,raja,pizdenjaci,prstenjaci,cajzlinke,zabashtavanja
i izbastavnja i u tom smislu nemam potrebe da se naduravam
sa haskijem tribunalima vec se ne obazirem na sitne
zackoljice i furam svoju izrazajnu "umjetnost"apsurda.Kako
ostali svijet reaguje,pojma nemam zagorila pita u rerni.Ja
samo pokusavam da ozivim umiranje jedne razastrte generacije
kroz blesav i bezobrazan jezik a tako divan(zornjak)jedno
vrijeme koje se gubi ne samo u zaboravu dijaspora vec i u
BL.Kad se sve sabere i oduzme zivot ipak ima svoju stvarnost
i okrutne zakonitosti;u BL ili dijaspori,svejedno i kad se
zavjesa spusti a pricaonica-svadjaonica utihne ipak smo u
svojim zivotima nezavisno od Dujdupa,Bajbage,tuznih ili
radosnih vijesti a to je poenta.....................

 Svako pravilo treba probat prekršit da se vidi jel valja.
Prilažem jednu čapri, ne o pravim banjalučanima, nego o
NEZANANOM  DRVETU koje nije ni iz poznatih aleja.
Najvjerovatnije nije ni ONA vrba sa vrh brda. VAKO:

A ima i treća strana medalje, ona najsjajnija (riječ s 4 j)!
Još nismo 
pali s kruške. A duva li duva. Ili je ovo breza? Kora je
bijela s crnim pukotinam, nježna a reže. Puni smo ožiljaka,
crvenih putića po bedrima, podlakticama, vratovima, licima.
Puna mi pluća polena. Kad izdahnem okruži me oblak toliko
gust da me niko ne vidi sa zemlje od kuće, sa trijema  (
kaubojske li riječi). Sve se okreće i uvija, oko mene iskri,
sjeni i svjetluca, varniči, tamo amo oko gole kože, prstaa,
noktiju, majice, gaća, modrica, čibi, listova, grančica;
vjetar gura i udara po drvetu koje se savija i maše. Deblo
je dovoljno staro da nas drži, sa svim kvrgama od otpalih
grana raspoređenih između taktički novosizraslih, svježih,
zdravih i močnih. One najjače zvrče i klepeču sigurne u sebe
i svoj ples. Swing.

Okokuće (namjerno skupa) pere se veš. Ne vidim ali čujem
srtuganje i plaskanje po dasci, pjena i balončići, trljanje
i cjeđenje...kako se kaže za ono bure u kojem se pere veš u
nas po baščćama  ( namjerno tri konsonata - ščć)... po vodi
se odsijava sunce i pravi male duge po kapljicama što pršte.
 Uvijek ima neko more u blizini. Sunce zaroni u valove.
Naprijed nazad po površini, k obali! 

Naginjem se da vidim kuću, zidić koji stoji uz put dovde.
Naginjem se pažljivo  da ne skliznem. Sve me boli od
penjanja ( dva nj u jednoj riječi).  Crvena mi pluća. Crveni
mi obrazi. I dok se naginjem  i još ne vidim kuću, čini mi
se stalno da me neko zove i trči po dvorištu ne bi li me
ugledala (mora da je žensko).  Drvo me skrilo. Mora da je
jelka.

A moglo je sve i drugačije završiti. 

Haj-Faja nikad dosta. Ali zar se  baš mora buljiti u ekrane
i tipkati poruke koje uvijek imaju dvatri zareza previše .
Skrivena značenja nikad nisu simbolična, propovjedao sam
studentima klimavih glava. HEJ ovo nije sudbinom određeno a
ni snaga volje ne pomaže. To što jesi zauvjek si. NE TIPKAJ
U MJESTU!!! 

Mi smo goli polen svog drveta i upravo smo izuli patike i
češemo se bosim tabanom o list druge noge. Ne znam da li nas
neko gleda tako jednonoge, zgrbljene i škakljive ali trebalo
bi započeti tražiti tu drugu prikazu prije nego nas vjetar
raznese (bilo kuda). Ne znam kud gledati ali znam da neko
odbrojava. Neko crnog oka s dlanom ispred lica. Mi smo kao
spore zaljepljeni po lišću, rosom što na suncu sja. Jedino 
je srce osjetljivo na zemljinu težu. Kuca. Pumpa. U glavu.

U luci barke, more i mornari. Ruta na moru nije kao staza na
kopnu. Brod nema kućnog praga. Unutra ljulja kao i vani.
Balans je misaona imenica, ako je imenica. Brodolom preživiš
ako se dočepaš balvana i ako more nije hladno i ako te
ajkule ne pojedu i ako imaš vode i hrane i ako misliš
pozitivno i ako te neko voli i ako ne neko mrzi (zbog inata)
i ako te zdravlje služi i ako se ne ukiseliš i ako se ne
prehladiš i ako te  neko ne spasi ili struje odplutaju do
obale gdje nema ljudoždera. I ako se sve preživi ostaje opet
da se preživi happyend i sva ta sreća u nesreći koja nije
opisana u scenariju.
Kurs je zacrtan tek u grubim koordinatama. Varijabla je
prevelika za umislit moć. A ni teret nije mali. Stići do
cilja pa ne moći trgovati od umora. Morati otići ne
obavljena posla. Mobilni moji ljudi iz palca nam sad raste
trava. Opet ovisni od sunca. Najlakše je pametovati.

A što duva danas! Blago mravima u kori mi. Mile po kanalima,
nose mrtve THE Bube (Lennon&Harrison), penju se i kližu, u
redu po redu, gore dolje po ivicama i brazdama (naše borbe
ponosne), u usta po pljuvački, u nos uz dlaku. Kišem  a
bježao bi. Ovako.

Slikam i sve miriše po lanenom ulju. 

Pazim da se ne zaljubim. Onda slike ne mogu prodati.

Usta žvaču sama sebe. Dolje na zemlji psići terijeri rovare
skupocjene gljive. U krošnji hladovina i bezsmrtan zaborav,
nevidljivo crven. Svijetla se popalila u daljini u gradu
bijelih zidova, mjesec, vjetar, voda, čuješ li? Zuji more; i
obrušava se na pod dok se bijelosrebrenasta pjena zavlači u
pukotine po zidovima. Cijeli Svemir je samo jedna ćelija
kičmene moždine nekog Asima koji voli neku Anu. A njihov
svemir je neki zaborav ili prevrnuta saksija puna cvijeća,
ljubičastog. Neko je napravio nešto. Mala bumara oblijeće
prašnike i tučke. Ko da zna, ko da zna?

Jedan Emir i jedna Sanja su dvoje, troje i više, mnogo
više.


Dok u daljini divlje mačke urliču. 
Otvaraju mi oči. Vaše riječi dopiru i do moje krošnje, ko
mrljice pažnje međ svim što raste, pliva, trepti (ko lišće)
ispod ovog tamnoplavog neba. I da, ovih mrava. Preuzeće
vlast. Dođe mi da čekam, strpljen, da ih hranim, spašen.
Zaboravio sam mnoge sitnice, klješta na mravljim ustima,
pukotine na kori, šara na tragu od kanađanki otisnutih u
blatu jesenje kiše iza Gimnazije. Teške oblake što sjede po
nebesime i mute visine, i ljude i momente. Slobodno
izgorene. Nemaš pojma kako sve izgleda tanko odozgo. Drveće
ima mnogo očiju, svi ko jedno, zeleno na vjetru. I kad bi
mogao tračati znao bi da ne mogu uteći šibama, ticama,
munjama, krtičnjacima, kompjutorskim programima za tipkanje
ovakvih stvari, BABY.

Obukoh najljepsu kosulju,i sjedoh da vam se dodvorim:


Hvala za cipele.....prekrasne,posljednj moda iz
Londona,osamdesetseste.I lijepo,ljubomorno gledajuc u
njih,skoro ljubomorno na samu sebe,sto ih posjedujem,al sto
nisam dovoljno hrabra da pronosam te unikate,cudnih
izvajanih potpetica,ne vidjenih jos u Banjaluci,skrih ih u
seharu.Nek malo odstoje,dok neko ne pronosa po gradu
slicne..smotane li mene.......pa poslije par mjeseci,dole
kraj nase Safikade,primjetih obucara,mlad.
Njegova radnja,nekako malena,al posjecena,a u jutarnje
sate,proljetne,na putu do srednje,bacih pogled,davajuci sebi
neke sanse,da se raspitam iz prve ruke........
Dobro jutro!
Dobro jutro komsinice!
Oprostite,kako komsinice,ja svratila
Pa nek ste komsinice,tako i treba
Naravno,komsinice,ti si iz Male carsije
Jesam,jesam,ja svratila da pitam
A sta ti treba?
Imam neke cipele,ev ponjela sam ih,pet pari,nekako,suvise su
moderne,donesene iz Londona,luksuz,al et niko ne nosa po
Banjaluci,pa meni,vec smetaju.
A,ovima ne treba nikakva popravka.
Ja nesto gledam,svracaju ove kod tebe,dame,bili ti to
prodao,poklonio,et sam da ih ja ne bacam,a nisam naravno
poklon mogla vratiti
Auu,tebe,al znam ja tebe,hajd ti lutko,popij kafu.......gdje
me sad ovaj nadje??vid ko ulazi
Mili Sesta otkud ti,obucar ce?
Svratjo.et,nema se para,ruzno vrijeme,jbaji ga gdje cu,neg
do tebe,sta je sad imas drustvo,pa
Neka,neka,Sesta sam sjedi,sad ce i tebi kafa
A,sto ti Sesta nist,jel,ne radis kad se nejma?
Pa,nekako nist mi nije unosno,kak dat kazem
A,bil,ti Sesta radio nesto unosno
Bi
Pa,sto ne prodajes mimoze?
Kakve mimoze,spopalo te sta,otkud u Banjaluci mimoze
Pa ev,osmi mart za par dana
Pa........Sesta ce
Pa prodaju se mimoze,ispred Boske
Jel,i vidio sam,nesto zuto,lako je njima imaju mimoze
Pa,imas i ti,sam trebas uzbrat
Vidi,ga da necu na more,bez dinara
Ma,kakav,ev tu na cosku,odmah prema pijaci,et tu,rukom
ce,ima grm mimoza
Evo ti makaze,a ti slatka,ev ti sice,pa otidji u knjizaru
Kultura,tu,znas gdje je,na Bulevaru,i kupi rolnu
celofana,hajte poslom
Ja po celofan,Sesta u grm,tam neka zivica,zutih cvjetova,al
Sesta se dao u branje
Skupimo se,upakujem mu lijepa cetiri buketa,i ode Sesta do
Boske
Ja i obucar,krisom,skroz do Incelevog nebodera,sakrijemo se
u ispred prodavnice Borac Travnik,u ono drvece nisko
ispred,kaze: gledaj sad
Mimoze,mimoze,kupit mimoze!Dere se Sesta
Nek se odmakne,neko zagleda
A,jedan stao
Hajd,ti kup mimoze
Jes normalan,kakve su ti to mimoze
Ih ti bas znas sta su mimoze,Sesta ce njemu,a njemu tip,pa
iz zaleta ispod oka
Ispadose sesti mimoze,na trg,pa krenu.
....udari,ga papak,jebo te......obucar ce.hajmo
Mi,nekako trci,do radnje,da stignemo prije Seste
Jest da nas je haman zadihane naso
Sta bi Sesta,sta ti je to ispod oka,mili Sesta
Opali me frajer,ko ga jebe,i ja sam njemu dva uzvratio,on ce
meni da ovo nisu mimoze jebo li ga ko ga nije,da si samo
vidio,kako sam ga puko.......
Hajd ti Sesta,odmori,jos je kafa mlaka,ev,ja cu
tebi,jaro,pozajmiti,ev nemoras ni vracat,obucar ce
I tebe.otkud ti to da mu uvalis onu zivicu
Jbaji ga mislio sam vrati ce se,vidi da je zbun,sta mu bi da
pobere
Nego,da ja tebe,nesto pitam,da ove cipele iz Londona damo
Sesti da proda
Da se nisi usudio,ja cu njemu
Sestina je sljiva plava ispod zelenog oka brzo prosla
Cipele su dugo stajale u izlogu kao rijetki primjerak
Obucar Djelic,zivio je jako kratko,trideset i tri godine.
Ovu pricu posvecujem njemu i svima koji ga pamte

Pozdrav posljednjim mohikancima,sta bi ovi tajkuni dali za 5
minuta stepenica na Stradunu,sta reci o mladima, razmisljaju
kao 60 godisnjaci a mi stari kao djeca....zivimo u
snovima.Skoro me je zaboljelo puno puno kad mi je sin sa 27
god.rekao blago tebi tata bar imas cega da se sjecas,sto
kaze Sile ko razumije shvaticeZivjeli

Mi se nismo,a nekako jesmo.Tako se sjeca.Onoliko koliko je
pamtim,toliko je i zivim.Snenu s jeseni,probeharanu u
proljece,a snjegom oborenu u granama,sto visise pod
teretom,skroz do asfalta.Koliko god da sam je gazila,bila
sam je sve vise gladna.
Cinila se ona vise razudjena,nego sama dalmatinska
obala,ehejjjjjj,od Male,pa centrom,nekim vijugavim ulicama,i
preko gradskog,tvrdjavom skroz uz njene kamenite zidine,da
se oceses,i ne plasis onih gusterova zelenkastih,Pobrdju uz
stepenice,a Malti ravnicom,kroz mirisavu aleju,i tu negdje
bila Tabla:Banjaluka
Njoj u pohodima,onim maladelackim koracima,kroz miris lipa,i
tjeran jugom u ledja,nisam nikad bila opredjeljena.
Nekako podjednako i s njom i i s njima,prolazih u istim
momentima.
Nekako me cekalo,nasmijano sve,od onog jutarnjeg kad kupis
mlijeko,pa Rade,pa u Konolijalu,kasnije u Boski prehrane
Irfan,u Ugledu Sadeta,Insanic s kiflama,Smiljcica na spratu
prvom,okruzena Rasicom i Mura,s ljubavlju..tikete i
etikete....i osmjeh,kao da se ne trguje,vec susrece se.
Zadivljena ostah,onom robnom kucom Triglav,onim tamnim
staklom,i prolazom s lijeve i desne,sve Peko cipelice.Raj za
oci.
I onaj sat,sto je visio iznad ,s druge strane,meni uvijek
iznad glave,u mojim pohodima.
Sacekivah,tu tri godine,tacno u sedam,bez ijednog
kasnjenja.
Da sam mogla da biram,sta bih ponijela,kao oni,sto nabrojase
Tolstoja i Beatles,za put do mjeseca,ja bih stavila samo taj
sat na spisak,svojih pozeljenih predmeta.
Nekako je on,visio,meni iznad glave i uvijek krao moje oci,a
stizala sam mu i zadihana,i prije nego sto je trebalo.
Visio je sat izmedju neba i zemlje,isto kao i ja,tih
tri,mladosti....ehejjjjjjjj
I danas,mu stanem,nako ko fol,namignem,jesu me tvoje
minute,trzale,onaka kazaljka kad se pomjeri,a ti
iscekujes,najdrazeg.
Onim beharanjem,osamdesetih,narocito meni,zavoljeh
tresnje,zivice,i lipe,za vjecnost.
I sve one,sto me pozdravljase,primjecivase,ili ni ne
obratise paznju na mene.
Nekako kako god,da sam se ja,onako malena,provlacila,kroz
zamor grada,posmatrah,i kradom,pamtih izraze s njihovih
lica.
Tesko je odabirati pojedinacno,ima svakakvih sudbina,ali
pisajuci o jednom il jednoj,zapisacemo o njih vise.
Ne smatrah,nejmah potrebe,al sad smatram,i buduce
vrijeme,ako bogda smatracu,da imam cega da se sjecam,s
ljubavlju i voljom.
I da me to sjecanje drzi tako mladu,da me cak bore briga
mimoilaze.
Imali smo grad,i zivjeli ga i on s nama,i svi skupa.
Pa da ga ne iznevjerimo,ni njih,koji se uzdaju u nasa
snovidjenja,razbacana izmedju,realnosti,sjecanja,i zelja,o
onom sto bi,i jeli bilo.
Mozda nije bilo sve tako,al je vazno da se pamti.
Posljednji mohikanci razbacili su klikere,a onaj
leptiric,kad se razbije,ima svoju posebnu draz......i
slomljen,nek je,sudjeno tako.
A,mi kad razbacimo klikere,eto raje
Na konkursu upravo raspisanom,u temi,upotrijebimo
slovo,mastu,i nesto istine,a tek ljubavi.i eto nas opet.
To smo,duzni,i prema proslim generacijama,i buducim
narastajima,koji od nas poticu.
Nema nama druge,neg zajedno preplivati,onu
rijeku,smaragdnu,voljeci njene obadvije strane podjednako.
Mi,se nismo,al nekako jesmo,eto i voljeli i
poznavali,pamtili o drugima vise nego i o sebi.
A,to mozda znaci,voljeti ljude,svog grada,kud ces bolje.

Dok se ves lagano vrti u centrifugi a dragocijena Nedelja
topi,poput Dr Baltazara uskacem u vremensku masinu i na
cajgeru navijam putovanje u proslost,na danasnji dan prije
19 god.BL.Jesen je ali se ljeto miholjsko kocoperno odupire
i raduje nas poslednjim suncanim danima,rijetkom nagradom za
strpliva stvorenja.U gradskoj galeriji,nekadasnjoj
zelj.stanici,austrougarske arhitekture je medjunarodna
izlozba cvijeca.Najvise guzve i uzbudjenja je u paviljonu
Japan.Patuljasta drveca sa drugih planeta.Predivni kaktusi
meksickih pustinja koji cvjetaju jednom u 20 godina da bi se
pokazali u BL.Tirolske ruze puzavice i nestvarne orhideje
juznih mora.Ispod svakog cvijeta je latinski naziv biljke i
kratka biografija.Paznju mi privuce orhideja u skrivenom
cosku galerije.Madagaskar,cvjeta jednom u 8 godina.Na zbunu
u saksiji su tri divne orhideje.Oblik i boje im se
nepogresivo uklapaju i dokazuju ukus savrsenstva tvorca.Ne
znam sta mi bi,koji me djavo natjera ili lopovski instinkt
pa otrgnem jednu orhideju i strpam je pod pazuh ispod
smijesnog sakoa iz onog doba.Napolju me doceka isto podnevno
sunce iznad BL i masa raje u parkicu sto gustera po klupama
i razmjenjuje fantazije.Podjem do pivnice u Gospodskoj u
WC.Pred ulazom sjedi grbava ciganka i naplacuje usluge.Mala
nuzda 50.000 Dinara a velika 100..........Izlazeci poklonih
ciganki ukradenu orhideju sa Madagaskara a ona me sumnjicavo
pogleda i rece:
"Plati pishanje,cvijece ne vazi!"
Divno je ponovo biti u svom gradu gdje me svaki pas lutalica
poznaje,poslije drkadjiskih dana robije i zenickog broma u
chaju "crnacki znoj".Sunce je izmamilo djevojke na ulice da
se pokazu i obraduju nestrpljive momke na cosku parkica,koji
se ceskaju oko testisa u tijesnim farmerkama iz Trsta i
sheretski namiguju.Vlast najavljuje nove mjere SIV-a,nule na
Dinaru se kote kao bengalski stakori a benzina ima samo za
parne tablice,ovaj put.Obveznice federacije smo potrosili na
jorgane u Boski,vrece sa povrcem za zimnice promicu na
krovovima rasklimanih automobila duz Titove i sporednih
ulica.Mujina cevabdjinica se pushi a miris razlijeze
gradom.Vrata na zgradi opstine se otvorise i novovjencani
par stupi na stepenice.Izrezbarena pljoska rakije na grudima
kuma.
"Kume izgori ti kesa"!-povikase cigancici okupljeni oko
okicenih auta duz trotoara.Kum baci u nebo mnostvo sarenih
papirica jer su kovanice odavno izgubile vrijednost.Lete kao
jata zaljubljenih leptira i motaju se oko zvijezde petokrake
na spomeniku u sredini parka,jedine zvijezde nase
mladosti.Uskoro pocinju dosadne kise a oblaci se prijeteci
nagomilavaju iznad okolnih planina kao invazione trupe ili
glasnici dolaska skore zime.Pakujem prastaru putnu torbu
boje nebrojenih putovanja i spremam se poci u Istambul.Vece
prije polaska oprastam se i castim picem raju u
Kajaku,Boriku,Music Hall.Gladim lazni pasos i 6 baklji
ujedinjenih plamenova na crvenim koricama.Ne slutim da
odlazim zauvijek,da ce me sudbina pocastiti  preslatkim
kolacima u Shalimar Garden,Lahore(Pakistan),vozom zaborava
odvesti na jug i zlatne plaze Goa dok vjetrovi urlicu
bosanskim planinama.Neznam zasto me Gospod potom odveo u
Holandiju,Swicu,Svabiju dok su se na Balkanu pobjesnjele
vojske spremale u stogodisnji rat za nista.ON,svevisnji i
svevideci se potrudio da me izbavi iz pakla na pomolu i
NJEMU u slavu objavljujem ovu pricu........G!

Zelim i ja da napisem jednu anegdotu o nasem pokojnom Banetu
(Branko)iako ih je on imo jako puno ali ova je prava BLucka
satira. Drot Banetu poslije jednog od njegovih ispada 
trazi licnu kartu. Nemam, kaze Bane, onda drot ide ono 
ime i prezime pa dalje..: 

Kako ti se majka zove?
Olga!
Djevojacko prezime? 
Nebi ti to znao reci haveru, nisam je poznavo 
ko djevojku! 

Sjedio je u svom velikom hladnom stanu, zagledan u mutnu
casu...bezbrojnu casu pica ,koje su ovdje u Banjaluci ,
naizivali-benkovacko belo !

Drasko, koji mu je donosio hranu i ovo mutno vino...od neki
dan , napustio je grad. Dao mu je svoj auto, cuvane rezerve
goriva u 
podrumu... i samo mahnuo sa balkona...diskretno- da komsije
ne vide.
Zbogom, jarane...putuj!

Drasko, nevoljno mahnu...pogled mu je uprt u vjecite
zatocenike,Majku, Oca sestru i brata, blizance,sakrivene
mutnim staklom borickih lamela.
Oni nisu dobili tu sansu!
Nije bilo ni puno izbora...kome se ukaze sansa...taj ide!

"Ajmo , raja brze, nema vremena za oprastanje-pusti suze
Drale...letimo!"...rece "vodja puta"-Cana Kragulj...majka
mog dobrog covjeka i vjencanog kuma, Borise Kragulja!
"Drale ti vozis mercedes,moje su relikvije i srpski
kalendar
na prednjoj ploci,...jasno, ja sjedim do tebe ...i nema sta
da se bojis...a ova djecurlija neka sjednu ozad!

"Kol'ko vas je djeco?"- upita Cana.

Jedan , dva, tri , cetiri...izgovori ,sa sjajem u ocima,
najmanja djevojcica!Sva sretna i uzbudjena, gledajuci u
crvene plisane presvlake bijelog automobila.

"A, kako se vi zovete djeco, blago ce ti Cana?"

"Ja sam Sunita, ova odje je Samira, ova manja je Sanita a
ova najmanja je Sehida"...rece najstarija djevojcica.

"Blago majci"...rece Cana- nije vam se Babo bas zamar'o kod
izbora imena.

"Sve na "S"...cetiri "S" ...a moglo bi to biti i dobro!

"Joj ,Suade, (zavapi) ...Mater ti jebem, u kakva me govna
uvali! I Tebi sine Borisa Mater jebem, Samu sebe,
...nacicemo se mi jedmom nasamo...ima da ti glavu
otfikarim!"

"Konju!"

" U sta si me uvalio,... Kum Toba dao svoj Mercedes da se
prebacim do svoje mile Srbije,(Jebo te Mercedes), a za
sofera mi dao Slovenca, bit ce i pedera, a na sicu gomilu
"balincadi"...djece, Sine Borisa,... picka ti materina!!!

"Ubit ce te majka Cana,i Tebe i Tobu, supka... prvom
prilikom kad se vidimo!"

"Nes' vise mene izbacivati u prve redove!"

Presabra se, spusti svoju "Jovanka Broz" glavu, taman do
zadnjeg sjedala Mercedesa. 
Svaka recenica koja ne pocinje sa " mars u pizdu materinu"
il' za Raju blaze..."Mater ti jebem!"...Canu je jako
zbunjivalo. 

Jebajiga, bila takva Dama, bila takav igrac,
banjalucki...najjebeniji...iskren COVJEK...CENTARFOR!
Kome Cana nije ucinila dobar kredit, davala chash za prazne
papire...kolike vikendice niknuse Caninom
zaslugom,...poniknise i dva dobra Sina...Ljubisa i Borisa!

Ovaj drugi je bio moj Kum...budalina...cast i postenje
Banjaluke!


"Gledaj, ovamo djeco, na koje vam slovo ime pocinje...ajmo
svi u glas!" veselo upita Cana.
"Na SSSS"...vrisnuse djevojcice, udobno zavaljene na
zadnjem
sjedistu"Mog" mercedesa.

"Eh. duboko uzdahun Cana,... tako treba,, bravo...a sad
idemo po redu...ti se zoves, a ???

Svetlana,a ti Stojanka,a ti mala , Slavojka...eto tako i
gotovao...jel jasno!" 
izusti  Cana!

"Idemo na provjeru, da uvjezbate...pitat ce vas neki
ljudi,"...materinski se obrati Cana..."Mater im jebem
radoznalu!"

"Ti, mala...kako se zoves...pogleda Cana u najstariju
djevojcicu."

"Ja sam Svetlana!"
"Eto, nista lakse...Svetlana, nego sta!...ko za sebe rece
Cana.
"Ti zvrljo, kako je tebi ime?"
"Ja sam Stojanka!"...izgovori djevojcica plave kosice,
sakrivajuci svoj pogled.
"Dobro je tako, ne sekiraj se...do Beograda si Stojanka, a
poslije se zovi kako hoces!"...rece tiho Cana.
"Ajmo dalje...ti malena, kako se ti zoves...
"Ja sam, teta Cano Sanita!"

Cana razrogaci oci, otvori siroko usta...bez daha!
"Kak'a Sanita...blento...tak'a ne's u Beograd uc'
...nikada!"
"Ti si...sta sam ono rekla...Stojanka...i gotovo...ama
zapamti, jednom!"...nervozno rece Cana!

"I kako ti je ime, malena...?!"

Djevojcica, sage glavu i ispotiha izusti...pa "Stojanka"!
"Tako valja, sad imate svi svoja nova imena...drukcije se
ne
moze uci u Srbiju...to vam je ko neki zakon...ko kad kupite
kartu za kino. Razumijete li vi mene,pametne moje glavice?
Ko ne
stigne u Srbiju, nikad nece vidjeti svoju Mamu i Tatu."

Rece Cana, tiho, zagledana u svoj teret na zadnjem sjedistu
tudjeg automobila.

"Ali, teta Cano, meni si vec dala ime Stojanka...ne moze se
sad i ona tako zvati!"

"Koja,ne moze, sta ne moze ?"...poskoci Cana na prednjem
sjedistu automobila te se u istom momentu okrete prema
djevojcicama.
Umjesto da opsuje, onako ,samo kako ona zna, Cana  podize u
zrak kaziprst desne ruke!

Ruka osta ukocena u zraku!

Prst,ko pendrek!

Prosara ocima po malim putnicima...prijeteceg pogleda.

"Ajd sad , polako reci "Teta Cani"...dje tu problem!"
I kisalo se nasmija..."mhe,he, he!"

"Njoj si prvo dala ime Slavojka, a meni Stojanka...a sad ga
mijenjas...pa se obadvije zovemo Stojanke,rece Samira,
drhtecim tihim glasicem!"
Cana samo otvorila usta, ko kad bi nesto rekla, ali ne
ispusti nikakav zvuk.

Muk u autu,cak se niko ni ne pomjeri!
Vrabac bi joj mogao uletiti u usta...nebi
osjetila...garant!

Drasko prekinu tisinu :"Evo teta Cano kako treba...rekla si
prvo da se zovu Svetlana, pa Stojanka, pa Slavojka...znaci
Sanita je Slavojka!"
Radosno rece Drasko, ponosan sto je od nekakve pomoci!

"A, kako to ti znas Drale ?"...zaskilji Cana na desno oko,
sumnjicavo ga gledajuci!
"Pa zapis'o, dok ste im davali imena, ko da i ja znam, da
se
ne zbunim!"

"I sta si "zapis'o"...Drale sine?"...duboko uzdahnu Cana,
boreci se za zrakom.

"Evo, ponosno rece Drasko...Sunita je Svetlana, Samira je
Stojanka, a Sanita je Slavojka!"

"Pa da, tako i ja govorim cijelo vrijeme, blente jedne
blentave!"
"Uh," ispusti Cana zvuk olaksanja!

Sekundu zatim Cana se u soku jos vecem od svih sokova toga
jutra okrenu prema Drasku!

"Jebem Ti Mater, milu!"

"Dje si to sine Drasko zapisao?"...umilno dodade!

"Evo ovdje na kalendar!"...smijuljeci se rece Drasko,
ponosan na svoju dovitljivost!

"Da vidim!"...zapovijedno rece Cana.
"Ja fakat...vidi sta je budala zapisala,i poce citati:

Sunita = Svetlana, Samira = Stojanka, Sanita = Slavujka!"

Klonu Cana,pade joj kalendar u krilo!
"O, picka vam materina, ona glupa!"
"Jel', Drasko, matere ti, sta si ti imao iz srpskog?"
"Pa dvojku, normalno!"...ponosno ce Drasko.
"Dvojku !"...prosapta Cana i jos jednom uzdahnu..."dvojku"!

"Pa picka ti materina, ona slovenska, sta mislis da su Srbi
toliko glupi da nece stontati ko smo.Jos si zapisao imena
na
kalendar. I to srpski, pederu!"

 To je prvo sto ce uzeti u ruke na "Koridoru", da vide koji
je datum i ima li kakav Svetac u blizini!"

"Brisi to, majmune,jedan, onaj bosanski...odmah!"

Drasko poce trljati prstom po imenima...nista...samo se
hemijska razmaza po cijeloj stranici kalendara.

"Ne moze!"...rece tuzno.

"Ne moze,iskrevelji se Cana, normalno, ali se zato moze
iscupati iz
kalendara!"...rece Cana zagledana u prazno.

"Cupajjj!"...vrisnu Cana a i odvali mu takav tac po glavusi
da sve zveknu, ko kad lupnes nogom u praznu bundevu!

"Iscupo, evo!"

"Sta evo, eto ga tebi!"

Drasko zguzva rukom papiric, otvori prozor!

"Sta's tooo!"..."Budalino!

"Pa da ga bacim!"...rece Drasko!

"Dje da ga bacis?"

"Pa, napolje!"
"Pa napolje"...ponovi Cana za njim, rugajuci se!
"Vidis li ti Drasko, one zavjese tamo u prizemlju lamele
kako se pomjeraju?"
"Vidim!"
"E, iza njih ti cuci Djuro taster...cim krenemo dotrcat ce
da vidi sta si bacio...pa pravac u muriju.Bolan, Drasko
necemo stici ni do
Pozorista, a vec ce nas uhapsiti!"
"Sta da radim?"...zbunjeno ce Drasko.

"Pojedi!"

"I vidi konja, sta zvaces to, nije ti to cevap,gutaj!"
Culo se "gluk"...i Drasuku oci zasuzise!

"Proguto, ja!"

"Da palim ja lagano ?"
"Pali!"
"Stani, stani, some!"...rece Cana.
"Sta je sad?"...Drasko ce ti po malo nadmocno, dje sad
zapelo?"
"Pa ti se nisi ni nasmink'o, eto te jos uvijek
krmeljava!Jebote!"
"Rekli smo da cu se nasminkati kad izadjemo na Tranzit!"
"Dobro, a jesi li ponjeo periku?"
"Jesam!"

"Dje ?",sa nevjericom upita Cana.
"Eto je u toj najlon kesi!"
"A , dje ti je "Ta" najlon kesa Drasko?"...:Mater ti
jebem!!"

Drasko se nervozno okrenu lijevo, pa desno.
"Djeco da neko nije ukrao moju kosu?"
Ozad tisina!

"Eno na gepeku, vjetar mrsi necije plave kose u najlon
kesi!"...rece najstarija djevojcica.

"Joj konju, joj konju onaj !...ma znas sta nisi ti kriv,
nego onaj moj ludi sin Borisa, ono govno od Kuma Toba, picka
im materina,ako se ikad vratim u Banjaluku, svojim cu ih
rukama 
zadaviti, ja ih rodila, ja ih i ubila! I ...gotovooo!"

"Cana ...srtreljot...govna...mater im jebem!"

"Mislis da ti je ovo cetrdeset prva, Nije , bolan, ovo su
devedesete...bratoubilacki rat...some!" 

"Znaci nas nece dirati ?"...javi se neka od djevojcica.

"Sto vas nece dirati?"...brecnu se Cana.

"Pa rekla si da je bratoubilacki...eto!"
"Rekla sam bratoubilacki i sestroubilacki...pa sad ti vidi,
sta ti se vise svidja! I ni jedne vise...niko!"

"A tebi Drasko, ovo nikad necu oprostiti, sto si zamijenio
perike i uzeo plavu umjesto one crne sto si mi sinoc
pokazao!"
"Hoce "Gospodin" da zavodi po "Koridoru"...Ma eto te Drasko
ko ona najgora kurvetina sa Hanista!"

"Ma nisam zato zamijenio,nego sam se sjetio da me je Cera
vec vidjo po gradu sa crnom perikom,kad sam isao po cugu i
cevape,Kumu i meni,
 i jos me podjebavao i hvatao za guzove!"

"Vidjo te Cera po Banjaluci!"...zinu Cana!

"A sta mislis zasto mi danas putujemo?! A?
 Danas putujemo zato sto je Cera cijeli dan dezurni na
prvom
punktu, jer sam se sa njim dogovorila!"

"Aijjj!"...zapanjeno ce Drasko!
"Pali, kreci vole!"
Svi odahnuse!

Ali odjednom...!

"A,a,a , teta Cano kako cu se ja zvati...zacvkuta glasic
najmanje djevojcice?"

Cana se sva strese.Zamalo joj ne spade sa glave ona njena
velika pundza!

"Koja ti...majko bozija?" " Picka ti Matreina!"

Okrenu se Cana prema zadnjem sjedistu Mercedesa.

"Jedan , dva, tri...izbroja Cana."...i odahnu.

"Nemojte me djeco zajebavati, i u mene su zivci
otanjili...nije ovo ekskurzija...ko je reko..."kako cu se
ja
zvati?"

"Jesil' ti to rekla Svetlana, ili ti Stojanka...ili ti
Slavojka..ko je reko sunce li vam poljubim-priznavaj, il'
inace ne idemo na  put! Nista od Beograda!

Djevojcice cute, pognutih glavica...zera fali do suza!

"Mozda mi se ucinilo,... a Drasko?"

"Nije , teta Cano...dobro ste culi, ima tu jos i Sehida, pa
sami ste izbrojali cetiri "S".

"Jest, vala , Drale...a ko je mala dama?"

"Ja se zovem Sehida...progovori glasic ne stariji od pet
godina...trepnu plavi okicama,tako mi je ima...Sehida!"

"E, ti , majko moja...bit ces Sani,...a valja li
ova?"...pokusa Cana unijeti malo humora.
"Ja se zovem Sehida...a da vidim svog Babu i Maju...nek
budnem i Sani!Zovi ti mene kako hoces, mrgodno zakljuci
djevijcica, al' da vidim...Babu.

"Kako ti se Babo zove Sehida?"...znatizeljna je Cana.
"Pa , Suad, bolan!, kako bi drukcije! Moj Babo je Suad,,
svak' zna u Banjaluci!"...
"Suad,a Suad, jest',budalina Suad,... jest,...ko ga ne zna
"rece Cana ...razdragano.

  Sto odmah ne rece!"

"Tebe ce tvoja teta Cana, ispod suknje, ako treba,
odnijeti,
Babi...samo sad zapamti, ako te neko pita reci da se zoves
Sani...mozes li ti to , a?"
"Ma haj' ti Cano vozi,rece Sehida,, pardon Sani!"
Drasko zavergla, i vergla i vergla.

Ne pali se tako mercedes dizel!

U banjalucko maglovito jutro, u Boriku, u tom glupom ratu,
sve su oci uprte u bilo kakav zvuk. Hiljade ociju gledaju u
auto koji pokusava da se pokrene.
Ako Drasko nastavi da "vergla" akomulator ce biti
ispraznjen
za par minuta.
Plavi, ostavlja na stol svoje mutno benkovacko, spusta casu
i izlazi van.	
"Drasko, some rekao sma ti, prvo povuci tu rucicu (grijac)i
kad se
dizna usije, ti je povuces jos mao jace...i to ti je to!
Auto pali! Drale,ovo je dizel." O Mater ti jebem
Slovensku!"

Drasko , zbunjen, ucini taj pokret.

Auto upali!

Plavi rece..."Bjezite ljudi...Cano, Kumo...cuvaj tu djecu!"

"Eh,... samo mi jos ti reci sta treba da cuvam...Kume, Mater
ti jebem!"

"Jebem i ja Tebi Cano Kumo, nacicemo se u Beogradu pa
porefenati!"

Suza mu suzu stize, place, place i rida!

"Kurac ces ti porefenati, kad Canu Srbi skenjaju na
Koridoru, zajednio sa djecom, Cani se rasu kreonom osminkano
oko, suza ko Banjaluka!

"Vozi , Drale...pravo za Majku Srbiju!...vrisnu Cana, Vozi
rekao je Kum Toba, (Sin moj treci) ...vozi... tako da je
cijeli Borik cuje!

"Vozi Drale,brzaj, neka niko ne vidi kako Cana place...nije
mi do suza danas!...Vozi!!!"

"Vozi, Gospodjice Draska...djeco moze li neka pjesma...?"
"Znam ja "U Stanbolu na Bosforu!"...rece neciji glasic!
"Neka , neka... nemoj tu, znas li neku srpsku?"

Tisina u autu!
Znam ja jednu od "Madone"...javi se Sani.
"De ti oko Canino tu "Madonu"!
Sani zapjeva!
"Stani , stani Sani, pa nije ti to na nasem jeziku...nemoj
ni to...znate li vi djeco neku normalnu pjesmu, ko onu
"Eci,
peci pec...?"

Krenu Mercedes lijeno, napustajuci Borik.
Prede dizel.

Cuju se djeciji glasovi :
"Eci , peci pec, 
ti si mali zec,
ja sam mala vjeverica,
eci, peci pec.

A onda sve utihnu. Nestade zvuk automobila,u daljini se
izgubise djeciji glasici. Banjaluka se ogrnu u svoje
zloslutno ratno crnilo!

Niko nije cuo tihi jecaj Majke,
niko nije vidjeo njene suze, ni bezglasni plac, niko,
niko... cuo njenu molitvu, upucenu Bogu!

Kojem Bogu!?

Plavi poce svoju nervoznu setnju po stanu!
Gore, dole...gore dole! Sve tako do u beskonacnost!

Javit ce Cera motorolom do slijedeceg punkta, dokle
motorola
dopire, da puste Mercedes.
Neko ce opet sa tog punkta javiti na slijedeci...
Ali, ko ce docekati noc, ko ce docekati Ceru sa dobrim
vijestima!
Daj Boze...sa dobrim vijestima!

Eci , peci pec!

Danas se pitam, koliko je to vazno bilo...eci peci
pec...koliko imaju godina plavooke banjalucanke, Sunita,
Samira, Sanita i Sehida...eci peci pec...sjecaju li se
Banjaluke...i ...CANE?"

"Eh...ne, sigrno, ne !"


 			

 Toba, AFERIM!

Ah, Toba, konacno da se oglasis...cekajuci te da se probudis
iz zimskog sna upoznah  jako interesantne likove, Sabinu,
Sandokana (GDoga), Aidu, Emira...lepo nam je ovde...pozdrav
tebi iz Beograda...Daca

Dobrodosli,ove 1978-e
Ovdje bi,trebali vi,da pokazete svoju
marljivost,poslusnost,i zelju da zavrsite tehnicku skolu,a
ja cu vam biti razrednik naredne cetiri godine
Prozivacu,redom,po broju u dnevniku,ko je odakle,koju je
osnovnu zavrsio,kakvim,bez obzira sto to sve pise,vi se
trebate usmeno prestaviti
Eto,jos,i da napomenem,da je prisutan i direktor skole,kojeg
vam predstavljam
redni broj 1
redni broj2,3,4,5,6,7
Redni roj 8/OSUM/
Redni broj OSAM,ja
Ispravljate
Samo,ako sam ja u pitanju
Jel,a koju ste to osnovnu zavrsili
Cetvrta bista slijeva u Kastelu,razrednice
Jel,a kakvim
Odlicnim
Jesu li to prave petice,ili..
Mene mozete provocirati,ali nemojte moje nastavnike,jel
A,poznata si ti meni
Cutim
A,ti si moje ruze,preko puta potrgala,s rajom
Nisam s rajom,vec s drugovima,razrednice
Eto,da vam ovako kazem pred cijelim razredom,a i pred
direktorom,vi ste preskocili,s rajom,ogradu,i pobrali moje
ruze u maju
Jest,priznajem,i bio je juni,kraj osnovne
Znaci priznajete,pred direktorom,da ste pobrali kradjom moje
ruze
Jest priznajem,samo sto sam bila s drugovima,i nisam
kradjom,nego makazama,podstricala,fino,da imate ponovo
izdanke
Priznajete,i imate li jos,sta da dodate
Nista,osim,da ste vi,napucali na nas dvije crne doge,na
nasih cetrnaest godina,da vam ovako i ja pred direktorom
Vi,sumnjam da cete zavrsiti,ovu skolu,koju ste upravo
upisali
Nece,biti steta,ako su ovakvi pedagozi ovdje,razrednice
Jel,a sta bi s tim ruzama
Ruze su razredni,potrgane u nedostatku sredstava da se
oduzimo,svim nastavnicima,pa cu vam im i nabrojati:
Radaslic Zuhra-uciteljica od prvog do cetvrtog,pa dalje:
Skoko Ismeta-hemija
Sarcevic Mustafa-fizika
Miletic Fatima-muzicko
Trto Danica-geografija
Muhuzdarevic Emir-likovno
Mehmedbegovic Vera-biologija
Hadzic Mubera-istorija
Glavas Marko-istorija
Vilma-matematika
Zdenka-fizicko
Minka-domacinstvo
Milica-srpskohravtski jezik
A,jel,ko je pobrao ruze,s tobom,ta raja:?
Moji,drugovi,razrednice,nije raja:
Tuta
Zoka
Bozana
Aida P
Aha,tako znaci,samo vas par
Jest,samo nas par,je hvala bogu,visilo na ogradi,u bijegu od
vasih crnih dogi,a u razredu ,ako ih smatrate
saucesnicima,koji su popakovali ruze,bili su:

aida ch......,dzino sh.....,jadranko sh.....,jasmin
sh....../,braca/,karmen m....,dilista g......,mirjana
t.....,dragan i......,robert j.......,srecko r........,adem
n.........,samir
 ch........,bogdana m.........,snjezana t.....,senada
ch.........,aleksandar b.......,zoran v.......,emir
r....,ferid m......,jadranka k.......,mirjana v........
Lijepo ti to pricas,samo ako bih ja ta imena trazio
napismeno,bili ti to znala napisati,velikim slovima,imena i
prezimena
Sumnjam razrednice
Pa,onda je petica iz srpskohrvatskog pogresna jel
Jest,razrednice,tako kao sto gledate vi gramaticki i
lingvisticki,ali onako kako sam gledala ja,s ograde iznad
vase dvije crne doge,izgubili smo u strahu velika slova,al
ne brinite razrednice,mi smo tek djeca,mala nam slova
pristaju.
Razrednik,me onako,predevera godinu,i prebacio u drugi
razred,cim je dobio sansu
Ja sam prolazila kraj njegovog dvorista,i rugala se dogama
Zavrsila sam srednju skolu,kao i sva generacija 8c
Svi smo dobili velika slova,u dokumentima,s tim da su
djevojcice svoje djevojacko zamjenile,u udano prezime.
Sa mojim zaljenjem ako sam koga zaboravila,al nisam,mozda
tek u prici.......

Poslao : merso   mrajic@tectrol.com
Datum : 26.10.2006.

Bajram je a ja ko dijete hodam od kuce do kuce,ljubim ruke
po komsiluku,-Bajram mubarek-i skupljam gurabije,kocke
sekera,poneki dinar ili secrlamu.Majka me uredila,jedva sam
se prepozn'o u spiglu.Kosa zalizana,pocesljana a ja i moja
raja sretni idemo od praga do praga.Taman izasli na sokak
kad ide coek pjan i pjeva.Zaboravih mu ime ali znam da smo
ga zadirkivali:"Upala Pasa u bunar"a on bi nas pocero niz
sokak.Taman je tad naiso i Mitar Medovic na svojoj bacikli
i
sustavi se pa se izdera na pjanca.
-Suti druze i ne pjevaj danas,znas li da je zalost.
-Kakva pusta zalost,danas je Bajram nejma zalosti.
-Pa znas li da je umro Mosa(Pijade).
-Ma jebote Mosa, cifut ko i svaki cifut,odgovri"Pasa" i
zaglavi u cuzi cijelu heftu.
Merso

Poslao : Buget
Datum : 26.10.2006.

Liso, Ese Kurjaka

Ramazan je za nas mahalsku djecu bio pocetak necega sto
donosi nagradu za svako glasno objavljivanje da su kandilji
na Jama-dzamiji oglasili iftar. Obicno bi se sjurili niz
Hadzincin sokak glasno vicuci da je, „puklo". To „puklo" je
stara navika jos iz vremena kada je top sa Okrete oglasavao
vrijeme zavrsetka dnevnog posta. I jednostavno mahala za
upaljene kandilje usvoji da je „puklo" i tako to generacije
prenosise godinama.
Samo cekanje za nas djecu je bilo nesto posebno. Jer
obicno,
skupljeni na zidu podno Tuzline basce, pokusavali smo
vrijeme skratiti igrom, pricom. I, ne rijetko bi se, otud
sa
Begine Gise oglasio rezak lavez lovackog kera i svi bi mi 
u
glas pogodili da je  to Liso Ese Kurjaka. Znalo se reci da
Liso „ne rasipa" kad laje, pa se olahko i pogadjalo da je 
on u pitanju. Meni to nikako nije bilo jesna ali
jednostavno
i ja usvojim da Liso „ne rasipa"  i pocnem raspoznavati
njega od Gare  Bege Turcinhodzica.
A taj Garo je bio  citavo proljece i ljeto tu sa nama, pod
zidom. Lijeno neuredno pasce ali posebno cijenjeno u
mahali.
Nocu bi on obicno docekivao po kojeg momka sa Graba ili iz
Sehera, prateci ga pod pendjer kakvoj lijepoj Imamovki ili
Begovicki. I kazu da Garo nikad nije pogrijesio vodeci
gosta
neosvjetljenim sokakom. Onaj momak koji je trebao pod taj
pendjer, tu je i stizao. Jest da je jednom Tonju odveo
Stevki Filomeninoj i kad hoce sreca, oboje njih ostave
svoje
prijasnje i veoma brzo orode familiju.
 Do Gare pod nasim nogama  bi se najcesce u prasini valjo
Brnjo-Grmalj, jedini ker u mahali koji nije imao ime po
onome ciji je kao, Harkin Puti,  Bolicev Rex. Jednostavno
jednog ljeta, Salko Halkin donese sa Rajne iz Badena lijepo
malo scene, nekakve lugave boje. A Salko je vec dugo radio
u
Badenu i mi smo svi ocekivali njemackog ovcara ravnih
usiju.
I sam ne znajuci da je dobro prevaren, Salko natakne takvom
scenetu  brnjicu, kao radi sigurnosti a mi djeca odmah
scene
nazvasmom Brnjo. E taj Brnjo opet bijase posebna prica.
Izraste u pravog kera avlijanera, neobicno brzog a u lavezu
je „rasipao“ , te smo ga svi poznavali kada se oglasi iz
bilo kojeg dijela mahale. Brnjina posebnost bijase
netrpeljivost prema grmaljima, siledzijama i mnogi su se 
´Sa Manjace  vuci´ dobro nabjezali proganjani od Brnje.
Obicno bi takve Brnjo  pratio do mostica u Carsiji pa bi se
i sam Grmo cudio otkud takva snaga i brzina u tako
neuglednog pasceta. I mi smo bili upozoravani od 
predsjednika mjesne zajednice druga Mitra, da utorkom i
petkom Brnju vezemo, kako bi posteni vrhovac pazarnim danom
stigao do Placa. To smo postovalia i obicno ga vezali
spagom
od ambalaze sto je  njegovoj i onako cudnoj figuri davalo
jos gori izgled.
 U takvom drustvu i atmosferi mi mahalska djeca uz Ramazan
cekasmo zuti kandilj koji bi na trenutak opustio sokake, a
poslije iftara opet bi sokaci ozivjeli sada i sa nasim
roditeljima uz kahvu i serbe. Na sokaku bi ostajao samo
stari Halko, kraj kojeg je stajala flasa sabese. Mi smo
znali da ono bistro nije sabesa vec domaca sljiva. Niko
nije
starom zamjerio znajuci njegovu  tezak zivotni put. Jednom
ce neko priupitati straoga hoce li na dzenazu komsiji, na
sto mu je stari Halko kratko odgovorio da nema potrebe jer
ni taj nece njemu na dzenazu stici. Uz straog Halku ostajao
je i Brnjo-Grmalj jer se za Salkina odsustva Halko o njemu
brinuo.
Prosle su godine. Evo meine  vec preko deset, lutam bogatim
Badenom. Opet je Ramazan. Ovdje nema kandilja a i kerovi
imaju  samo ime. Hilda, Misi...a vlasnice ze nazivaju
njihovim mamama. Ipak ja njih zovem Frau Hofman Tina, Herrn
Schmit Rauber. Oko vrata imaju posebne ogrlice i patent
kaiseve. I cudo jedino moju kucu ne zapisavaju. I jave mi
se, tako da vec mnoge raspoznajem. Ima ih pa „rasipaju“ a
ima i da nisu. Njemicama drago  sto mene prepoznaju i sto
mi
se lavezom jave.U novoj mahali, ovdje, radi toga imam
poseban status kao ugledni  bosanski umjetnik. A to je 
rijedak epitet za stranca.
Samo, mnogo se toga promjenilo. I to naopako. Ja tabam
Badenom  a  Dodik (onaj nekadasnji laktaski komitetlija,
glavni, glavati) ´oda Banjalukom. Vjerujem da on nema pojma
kad zalaje  Liso Ese Kurjaka. Valjda navikao od  domacih
sto
svojim kerovima navlace brnjice, a  ljiljane imaju jos samo
u fildzanima. Meni, cudno. A on se sepuri ulicom Kralja
Alfonza. 
I jednu noc sanjam, kao skupili se mi na onom zidu podno
Tuzline basce, i cekamo kandilje. Jer Ramazan je. Ja, Aso,
Ahmo,  Bozo, Sejo, Ismet Panter... Pod nasim nogama mirno
spava Garo Bege Turcinhodzica, u prasini se valja
Brnjo-Grmalj Salke Halkinog. Predsjednik Mjesne zajednice 
drug Mitar javlja da ce drug Mile  (onaj glavni, glavati)
preko Gornjg Sehera u Teheran (Sarajevo). Brnjo-Grmalj vec
rezi a ja Allahu dragi nemam one spage od ambalaze da ga
svezem...
Grof
(bilo kakva slicnost s nekim, nije namjerna)

Poslao : merso
Datum : 26.11.2006.

Nastavak:
Bili su vezani nekim cudnim,slozenim i zamrsenim
unutrasnjim
vezama i odnosima madju njima,isprepletenim i povezanim ko
paucina,ko tanke niti svilene paucine koje i kad puknu brzo
se spoje i spletu nanosene povoljnim vjetrom zelje ili
nemoci da se trajnije rastave,razidju ili raspuknu.Zivjeli
su, a i ja sa njima, istim zivotom , govorili istim jezikom
, njima tol’ko dragim , ponosili se sa njim i svojom
dobrotom , gostoljubivoscu,trosili iste recenice u
razgovoru, njima drage i milozvucne ,rijeci su nadirale sa
usana ko izvorska voda “Studenca”u podzidu na samoj obali
Vrbasa ispod male kafane “Kod Brke”.Bili su vezani tim
prepoznatjlivim govorom i jezikom ko mater i dijete
pupcanom
vrpcom,bio je njihov i niciji vise,a bili su ,i ostali mu
vjerni,iznalazeci nove rijeci i izraze samo da ostane
njihov,auohton,neprikosnoven i neotudjen.Uz sve to
poprimajuci lagodan zivot proslosti,istvremeno mastajuci i
govoreci o rahatluku i visokom standardu,bogatstvu svijeta
na dalekom Zapadu,rastrzani izmedju htijenja ,zelja i
mogucnosti,zelja i “love”prepustali su se ovom
zajednistvu,neobaveznosti i uzitku u sitnim,malim
beznacajnostima koje su znali,na sebi svojstven
nacin,preuvelicati,samo da pokazu i dokazu kako je njima
najljepse i najbolje i da bolje “nemere bit’”Radovali su se
sitnicama,tjesili se u tuzi,istovremeno trazeci svoje
vlastito mjesto u vremenu,boreci se opstanak, i mjesto koje
im s pravom i pripada.Ovisni ili ne ,odgovorni ili
lahkomisleni,vrlo cesto su se davali nagovoriti, da bi
nakon
odredjenog vremena s kontali da su prevareni,sve bi to
pretvarali u dzumbus,preokretali,suprostavljajuci  se
prijasnjem i istini ,trzeci izlaz iz nastalog,nalazili
uvijek one zajednicke putove,a sve to zbog merametluka i
nezamjeranja , a i da bi sacuvali cist obraz i neokaljanu
dusu.Nije bilo vazno sta kosta i kol’ka je cijena , vazno
je
jaranstvo ,a time su  nesvjesno, ustvari ,zanemarivali
svoju
vlastitu vrijednost.U neznanju i nezainteresovanosti ali sa
ponosom bili su u zabludi da nisu niciji , a ustvari ,bili
su svaciji,svakom loncu poklopac,svakoj rupi zakrpa,misleci
da time sticu svoje mjesto pod suncem,nezavisnost i
besmrnost ,nikad ili rijetko su zavrsavali zapoceto i
izgovorom ostavljali to za “bolja vremena”.Nikad nisu
zavrsavali visoke skole, a mogli su,zadovoljavali se
osnovnim znanjem,zanatom koji su jako volili i cijenili te
ga izucavali do savrsenstva.Ali svaki od njih je im’o zanat
i bio majstor tog zanata ali pomazuci drugima
obezvredjivali
su i sebe i  svoj zanat.Ponosni na umijece
uzivanja,teferica
i meraka , a posebno pjesme,nisu ni primjecivali kako ih
vrijeme gazi,melje i mrvi, ostavljajuci ih godinama na onom
sto su bili , imali i stekli,ne pomicuci se dalje od svog
mjesta,navika i jednostavnosti ustaljenog nacina
zivota,samo
njima svojstvenom,prepustali su se uzitku razgovora,eglene
i
ciste rijeci,ne trudeci se ali ne zeleci , ustvari, da ista
promijene.
Nastavit’ ce se.
 P.S.Molim sve one koji ovo citaju da se ne ljute i da
shvate da je ovo SAMO moje vidjenje “moje raje” sto ne
znaci
da - Vase misljenje i vidjenje- moze biti ili je 
istovjetno
mome. 
Merso 

Poslao : L
Datum : 14.06.2007.

Ja nikad nisam pisala dnevnik, nikad nisam otvorila srce
kao
sto sam to uradila ovde, i drago mi je sto sam otvorila
pipu, drago mi je sto sam podjelila misli koje su me mucile
godinama, lakse mi je disem na drugaciji nacin...
Ali prica jos nije gotova...

Od tog dana kad sam upoznala svog polubrata, zivot je
krenuo
nekakvim drugim tokom, ja 13 godina imam odjednom toliku
odgovornost. Ipak sam ja starija sestra....
Bili smo nerazdvojni, trebalo je nadoknaditi sve te
izgubljene momente, sve dogadaje ispricati, sve uspomene
podijeliti. A moj brat, mada dosta mladi od mene( 11
mjeseci)nekako ozbiljniji, stroziji!
Djetinjstvo je proveo u kuci svoje majke, mati mu se udala
za tamo nekog, a stari, a ko svi nasi, navrati onako
ponekad
sa kesicom bonbona, pomiluje ga po glavi i nestane.
U meduvremenu moji roditelji odluce da se razvedu, alkohol
i
slomljeno srce moje mame nije vise moglo da izdrzi, cekala
je( rekla mi je jednom prilikom prije par godina) da ja
odrastem, pa da onda uzme taj korak. Ona je mene htjela da
zastiti, da sakrije od sveg tog zla.
A ja nemam srca da joj priznam da je u mom sjecanju ostala
svaka noc, svaki dan svaki razbijeni tanjir, svaka
prolivena
suza, svaka prazna flasa nadena na kuhinjskom stolu kad
krenem u skolu. Svaka pjesma koju je slusao, svaki korak
koji je napravio, rijec koju je rekao....
Sve sve je ostalo i nikad se nece zaboraviti, a mama ona
misli i neka misli da me zastitila od sveg zla u nasim
zivotima. Bolje je neka misli...
NA rastavinskoj raspravi, sjecam se starog na drugom kraju
hodnika, spustene glave, cuti, suta neku nevidljivu mrvicu
po podu, nervozan, umoran i trijezan.
Nismo prisli jedno drugom, drugi nam nisu dali, tek smo
progovorili pri ulasku u salu.
Gdje si sine?
Evo me tata!
Sjedamo, mama na lijevu, tata na desnu stranu ja kao i
uvijek u sredinu i rijeci, samo rijeci, sa svih strana,
dolaze, prolaze, vise ni ne slusam, gledam kroz prozor i
pravim se da to nisam ja u stolici, to je neko drugi, meni
nepoznat...
25 %!!!
25% od plate ide za alimentaciju, jeste li vi normalni!
Vracam se u stvarnost, to je tata nesto rekao, sta 25%?
To je previse, ja nemam tih para, to je previse nemoze nema
sanse!
Stara se dize sa rijecima:
" Kad tvoje dijete trazi leviske, tvoje dijete ce dobiti
original leviske, jesi li cuo?"
"Kupi joj leviske na pijaci, sta to njima fali, kad drugi
mogu moze i ona!"
A ja izgubljena, leviske kakve leviske, briga me za
leviske,
hocu napolje, muka mi je, lose mi je!
I tu se zavrsi, ne sjecam se sta je bilo, tu mi je kako
kazu
pao mrak na oci i gubi mi se sjecanje.
Najsmjesnije par mjeseci poslije, probali su da se pomire,
izasli kao fol na pice par puta, da bi ga stara uhvatila sa
zenom zbog koje je pio, zbog koje je ostavio sve, zbog koje
su zavrsili. Stari je svih godina mog zivota ocajnicki
volio
i patio za tom zenom, mamom mog polu brata!
Zenu koju je ozenio 6 mjeseci poslije razvoda, zenu s kojom
je stekao jos jedno dijete.
Zenu koju sam ja mrzila, pljuvala, klela godinama...
Kakva je to zena, kakva je to mati....
Kakva je to supruga...
Kakav je to covjek...
Kakva je to sudbina...........

Poslao : Cober
Datum : 10.07.2008.

Preneseno sa www.Boracbl.net
Nekad sam živio u najljepšem gradu na svijetu, u gradu koji
je nosio epitet "Ljepotica s Vrbasa".

U toj Ljepotici su živjeli i moji mnogobrojni preci, kažu
neke knjige, još od početka pra-dalekog 17. vijeka iliti
soljeća. I kroz sav taj period, kroz mnoga turbulentna
vremena, kroz mnoge ratove i prirodne katastrofe uvijek je
neko od te moje porodice uspijevao da ostane i opstane u
'Ljepotici s Vrbasa', Šeher Gradu, zanimljiva osobnog imena
- Banja Luka.

Mnogo puta sam čuo, pročitao, o nastanku tog imena mog
Grada–od narodnog prepričavanja, legendi, pa
do'naučno-historijskih/istorijski/povjesnih' činjenica,
tvrdnji.... I saznao za nekoliko varijanti porijekla imena
Banja Luka. a onda...!



Onomad pročitah priču, legendu, koja kaže da je Šeher Grad
dobio ime po nakom divovom djetetu koje se zvalo
BANJALUKAN!!!

"Davno još, dok su zemljom hodali divovi i patuljci, Vrbas
je krao srebrnu krljušt sa zmajevih krila, žednih čuvara
mašte i velikog blaga u brdima, dok bi jednom godišnje
silazili iz skrovišta na kamene obale rijeke da piju zelenu
vodu. Baš tako, u to doba na brdu pored sadašnjeg grada
živio je jedan takav div sa svojim novorođenim sinom. Pošto
je bilo vrijeme da zemlju nasele ljudi, Bog posla veliku
vodu, a brdo na kom je div živio odluči pretvoriti u vulkan
koji spali sve ono što voda nije progutala. Ipak prije
kraja
svoga svijeta i života, stari div predosjeti nesreću i
napravi čamac u kog stavi novorođenče. Sinu dade ime
BANJALUKAN. Zatim pozva orla i reče mu da ga odnese na neko
sigurnije mjesto. Orao ga posluša i čamac sa djetetom
prenese na visoki greben kojeg voda nije potopila, a ispod
kog će mnogo vijekova kasnije niknuti veliki grad. Voda se
povuče, vulkan utihnu, Banjalukan odraste i osnova naselje,
orodi se sa ljudima a čamac koji mu napravi otac sa grebena
kog su otomanski osvajači kasnije prozvali Šehitluci,
spusti
na Vrbas. Za svakog u spomen osta po nešto. Vulkansko brdo
ljudi prozvaše Tutnjevac, naselje Bajalukanovo- Banjalukom,
a čamci koje gradiše na Vrbasu nalikovaše prvom Vrbaskom
čamcu divovskog djeteta. Špic čamca imao je oblik orlovskog
kljuna u čast ptici koja spasi dijete od potopa. Ljudski
potomci Banjalukana koji su vozili čamce imaše krupnu građu
i divovsku snagu, Vrbasa se ne bojaše, vremenom ga dobro
upoznaše i toliko zavolješe da ta ljubav traje i danas...."



Priča mi je bila istinski simpatična iako nisam sklon
legendama, bajkama, pogotovo mitomaniji.



Kažem bila, jer u ludilu rata koji je 'krenuo' iz Belog
Grada i zahvatio bivše republike SFRJ, a najduže i najžeće
nesretnu Bosnu i Hercegovinu, ta priča, ta pomalo jedna
djetinjasta bajka dobi novu dimenziju!



U Banja Luci, na koju za troipogodišnjeg krvavog rata niko
ni metka ne ispali, u moru ljudske nacional-šovinističke
pomahnitalosti čuh od, do tad, vrlo ozbiljnih ljudi,
intelektualaca, da je ta priča ustvari "čista istina" (kao
da postoji i 'prljava istina'!?) i da je taj mitski dječak
Banjalukan, sin diva, Srbin 'jedan kroz jedan' (1/1)!!!



Kako je u to vrijeme već popriličan broj Banjalučana,
ne-Srba, morao dobrovoljno napustiti svoj grad (i imovinu),
a oni preostali su čekali na svoj red, ta legenda, u to
vrijeme, dobi i "naučno-stručnu" potvrdu i spoznah da mit
nije mit, da legenda nije legenda, da bajka nije bajka,
nego
da je (ne)sretni Banjalukan pripadnik mitskog, nebeskog,
naroda i to dokazano i potvrđeno od "belogradskih"
debeloumnih akademika iz Francuske 7 i njihovih apartčika
iz
Banjalukanova grada!



Elem, i ja prihvatih, u tom periodu, tu nepobitnu, 'naučno
dokazanu istinu', jer najjači argument s kojim je ta
''istinita'' priča bila poduprta su bile duge, i kratke,
cijevi u rukama 'Banjalukanovih' potomaka, a to su
argumenti
s kojima nema rasprave.



Pomislio sam, ma dobro, i to će proći kao i svako ljudsko
mahnitanje, jer ljudi će 'doći pameti' i zaustaviti virus
zla koji je vješto i smisleno ubačen među dojučerašnje
komšije, susjede, drugove, prijatelje, kumove... Međutim,
zaboravio sam na mudrost Albera Kamija da “Varvarstvo
nikada
nije privremeno - To je prirodni pratilac ljudskog
postojanja kroz historiju”.



Prodje i rat, prođoše i mnoga 'mahnitanja', prođe mnogo
štošta, ali ta nebulozna, 'istinita', priča je i dalje
aktuelna u postdejtonskoj Banja Luci, etnički "očišćenoj"
od
ne-Srba, sa nekolicinom uzoraka drugih naroda, drugačije
vjere, ili nevjere! Samo što nije više, baš, 'top priča' i
što glavni argumenti nisu više duge, i kratke, cijevi. Sad
su argumenti apsolutna većinska vladavina mitskog,
nebeskog,
naroda koji opet, eto, ima svog vožda - 'brdo od čovjeka',
po gabaritima mogućeg potomka divova djeteta, mada se neke
geografske lokacije iz voždove biografije baš ne uklapaju u
svu tu priču.



Da, moji preci su od početka 17. stoljeća/vijeka opstajali
i
ostajali u svojoj Banja Luci bez obzira na sve prirodne i
svjetovne katastrofe koje protutnjaše proteklih
vijekova/stoljeća.

Sve do 1995. godine, ljeta Gospodnjeg!

Od tad u Banja Luci, u 'Šeher Gradu', u 'Ljepotici s
Vrbasa', u 'Banjalukanovom gradu', nema više nikog živog od
moje 'loze'. Ostali su samo mezari, grobovi, i to oni koji
nisu u međuvremenu zatrti raznim urbanističkim planovima.

Zadnje 'ljudsko' mahnitanje niko od moje porodice, moje
'loze', nije uspio prebroditi, niko nije uspio opstati i
ostati, i pored najbolje volje! 



Banjalukan, porijekla srpskog, je ostao i opstao. Mit je
mit, odnosno mit je istina!?



Blizu stotinjak hiljada Banjalučana, po rođenju i izboru,
je
'dobrovoljno' napustilo 'Ljepoticu s Vrbasa'!

Nazivali su ih, i još ih nazivaju: izbjeglice, raseljena
lica, pobjegulje, humano preseljeni, dijaspora....

A ja znam da smo svi PROGNANICI. Za sebe sam apsolutno
siguran. I za ostale, ma šta oni sami mislili o tom.

U Banja Luci u ratu rata nije bilo!

Zašto bi onda neko iz Banja Luke bježao, iseljavao se,
preseljavao se...?

Ne, svi smo mi prognani i to planski, izvanredno
isplaniranim 'aktivnostima', baziranim, temeljenim, na
raznoraznim načrtanijama! 



A crveni kombi više ne šparta banjalučkim ulicama i
sokacima. Završio je svoju zadaću. A i nema više razloga za
svoje špartanje i ulogu koju je, istine radi, majstorski
'odradio'. Čudi me da nije napravljen spomenik 'Crvenom
kombiju'!?

Crveni kombi, 'Mali logor', Radovanov kazamat u Kastelu,
agencija 'Perka', pa 'Agencija Glogovac', pa...

Svi smo mi Banjalučani bez svoje Banja Luke PROGNANICI.



Nažalost, mnogi nisu imali tu sreću da budu prognanici, ili
barem ostanu prognanici–oni su odavno pokojnici. Laka im
zemlja ovozemaljska.



I šta sad?

Faktičko stanje je faktičko stanje. Banja Luka i Bosna i
Hercegovina, nisu nikakav poseban izuzetak. Od pamtivjeka
su
ljudi mahnitali i činili što su činili. Kad bi bili
sitničavi lako bi došli do 'zaključka' da smo mi, homo
sapiensi, svi prognanici!

Jesmo li? Ne znam, ali garantovano znam da nisu svi homo
sapiensi zločinci, niti njihovi prećutni saučesnici ili
odobravatelji, ali i da mnogi to jesu.



A Vrbas, kojemu još niko nije uspio definisati jedinstvenu
boju, i dalje teče.

Kakve je stvarno boje Vrbas?

Zelen, smaragdno zelen, modar, mrk, biserli...? Sve pomalo
od toga.

Neko je jednom kazao da je Vrbas vrbasli boje! To mi nekako
najbolje i zvuči. Vrbasli boje.

Baš tako, a ko ne vjeruje, ili mu to nije baš jasno, neka
dođe i prođe od Tijesnog do Ade i sve će mu se samo
(u)kazati.



Godinama slušam, čitam, gledam kako se postdejtonski
''Banjalukanov grad'' izgrađuje, širi, šminka.. i pomno
upijam sve informacije, slike, tv-snimke...



I onda prelomim i nakon više od desetak godina stignem u
Banjalukanov grad.

Uđem na sjeverna gradska vrata a na južna iziđem. Između
toga prođe nekoliko dana, sedmica/tjedana/hefti, i zato
vrijeme prođoh sve što se moglo proći. U prsima neka
neobjašnjiva 'punoća', u stomaku vrlo objašnjiva mučnina.



Grad se podosta izmjenio a opet mi sve poznato!? 

Ipak su moji tabani prošli uzduž i poprijeko, kako urbani
tako i periferni dio moga Grada, i doline i brda i šume i
šumarke i parkove i livade, svaku ulicu, svaki sokak... a
gaće (moje) su se smočile u svim banjalučkim
vodotocima–Vrbasu, od Tijesnog do Trapista, Vrbanji od
K.Varoša do ušća u Vrbas, Suturliji od gornjeg toka do ušća
u Šeheru, i Crkvini (dok nije postala 'kanalizacija') u
kojoj sam se kao klinjo kupao u vještački napravljenom
'bazenu' (popriječiš vodu kladom i granjem) tamo gdje se
sad
nalazi nova Gimnazija još u vrijeme kad Bulevara nije ni
bilo 'na vidiku', pa i u prekovrbaskom Potoku, kasnije
skroz
prekrivenom, isto kao i Crkvina.



Vrbas i dalje vrbasli boje, putanja mu ista. Samo, nekako
mi
djeluje tužan. Usamljen. Nigdje niti jedne glave u njemu, a
ni na njegovim obalama. Dobro, još je prehladan, još nije
'sezona', ali sjećam se da je nekad i pred sezonu bilo
'glava' u Vrbasu, šlaufa...



Nigdje ni onog našeg čuvenog (Banjalukanovog) čamca znanog
pod nazivom dajak. Znam, dajak je ona 'pritka' za
odgurivanje čamca ali svim Banjalučanima, onim 'starim' je
dovoljno reći 'dajak' i sve je kristalno jasno, baš kao što
je i sam Vrbas.

Vapi Vrbas za svojim kupačima, šlaufima, dajacima,
kajacima... Vapi i slap u Novoseliji, vape i Kazan, Liman,
Vručica u Gornjem Šeheru, pardon–Srpskim Toplicama, vape i
Medreski brod, Abacija, Studenac, Zelenac, Halilovac,
Venecija, Ada...



Nijemo vapi rijeka vrbasli boje, teče i šuti, ponegdje malo
žuborom promrmlja nešto, valjda čeka „dijasporu“-prognanike
da popune i njega i njegove obale, barem tih nekih
cetrdesetak dana u godini.



Niže Gradskog mosta ugazilo u vrbasli rijeku nekakvo
armirano-betonsko-drveno čudovište za koje kažu da se zove
splav-restoran! Viđao sam mnogo splavova-restorana po
rijekama mnogima, ali ovo mi nikako ne liči na splav, jer
nikad i nigdje ne vidjeh toliko betona, čeličnih sajli,
konstrukcija, koje 'čuvaju' splav!? 

A možda to i jeste pravi splav samo što ga moraju dobro
čuvati jer za Vrbas, jednu od rijetkih muških rijeka, to je
strano tijelo, a Vrbas ima veoma jak imunitet. Da li će
Vrbas jednog trena pokazati svoje čudi, svoj imunitet i
dohakati tom splavu (sto sliči najprostijem sanduku) i
njegovom splavaru, kad-tad. Možda hoće, a možda i neće!
Možda "Banjalukani" dohakaju Vrbasu!? Možda, sve je moguće
kad je nebeski narod u pitanju!



Danjašnji Banjalukani ne znaju sve čudi Vrbasa, ali je
očito
da ga se plaše. I ne vole ga! 

Šta to bi s onim 'Banjalukanovim potomcima', s kraja
priče-legende, koji se ...Vrbasa se ne bojaše, vremenom ga
dobro upoznaše i toliko zavolješe da ta ljubav traje i
danas....!?



Hm, gdje je greška?

U mitskoj priči ili današnjim stanovnicima Banjalukanova
grada koji, moguće, nisu njegovi istinski potomci!? Ali
imaju dokazi i tvrdnje dokazanih umnjaka o 'istinitosti'
mitske priče o Banjalukanu (Srbinu 1/1) i nastanku imena
grada na Vrbasu!?

Da možda ljudski potomci Banjalukana, nekad divovi, ne
postadoše, danas, patuljci!?

Ili su oni koji Vrbas rijeku vole i dan danas, i ni
slučajno
je se ne boje, pravi divova potomci, danas daleko od svog
Vrbasa i svog Grada? Potomci Banjalukana odavno su
prognanici! 

Ma, nema nikakve greške. Mit je mit, legenda je legenda...
a
istina je istina, jedna jedina i svi je znaju ali je svi i
ne priznaju!



Hodim čaršijom, mahalama, kvartovima, ulicama, sokacima...
U
mojoj glavi sve poznati krajevi, imena stara još uvijek
znana bez obzira na nove, vidno obilježene, nazive
toponima,
ulica, kvartova, mahala... Doskora: Gornji Šeher,
Šehitluci,
Novoselija, Hiseta, Mejdan, Budžak... odskora: Srpske
Toplice, Banj brdo, Kočićev vijenac, Kočićevo, Obilićevo,
Lazarevo... 240 novih naziva ulica, hipte imena kojekakvih
vojvoda, svetaca, junačina, mitskih likova, kraljeva...
naravno, 'jednonacionalnih'. Da, nadje se i poneko
'drugačije' ime, onako za 'uzorka', zbog svijeta... He,
Banjalukani (patuljasti) su zaista nenadmašivi! Kreativni
dozlaboga.



Gledam i vidim i lijepih noviteta u gradu. Nikli i novi
kvartovi, mnogi stari kvartovi se dogradjuju, šminkaju.
Istina, ima podosta kičeraja, urbanističkog i građevinskog
šunda. Svidjelo mi se novo naselje na mjestu nekadašnjeg
Malog logora, "čuvenog" s početka devedesetih prošlog
stoljeća. Sređuje se fino i dio između Rebrovačkog i
Venecija mosta, tamo ispod Starčevice. Centar plaho
ušminkan, čist, puno novih građevina... po krilatici: "gdje
god prazno mjesto vidiš ti drvo (zgradurinu) posadi
(uvali)..."! Gradski park, ispričavam se - park "Pere
Kočića" (po novom) za ne prepoznati! Kažu prelijep je.
Možda
i jeste, ali meni je onaj 'stari Gradski' nekako bio
ljepši,
pitomiji, miliji.



Zastadoh kod mjesta gdje je nekad bio simbol grada -
džamija
Ferhadija. Mjesto ograđeno darama, obnavlja se banjalučki
vjekovni simbol. Obnovljene su skoro sve bezrazložno (da li
baš bezrazložno?) porušene džamije. Fino je to, red je to.
A
ima li ljudi-vjernika u tim džamijama? Popravljene,
obnovljene, su i katoličke bogomolje. I treba da su. Nisu
se
same od sebe urušile, uništile. A ima li i u njima ljudi,
vjernika?



Čuvenih banjalučkih aleja u čaršiji i dalje ima. 

Ali mi se vilica ukočila kad sam hodio glavnom džadom!
Nekad
je od Malte do Halil-pašinog turbeta u Gornjem Šeheru bio
'tunel' od kestenova i lipa (sa kratkim prekidom od Palasa
do Kozje ćuprije)!

Danas, nigdje 'zelenog tunela', samo nekakvi patrljci od
stoljetnih stabala, nove mladice okružene metalnim šipkama
kao da su na robiji... Pitam neke stare znance - "Šta je
ovo, majko mila?"

Ma pusti, kažu mi, obrezali sve do balčaka, mnoge kestenove
iz korjena iščupali... vele da tako treba, da će biti još
ljepše nego prije! Hoće li, i kad će to ljepše biti?

Eto, pored ljudi, starih Banjalučana, stradaše i kestenovi
i
lipe, nekad ponos Banja Luke.



A, što se čudiš hablečino jedna? Što ti se vilica ukočila?
Šta ti sebi umišljaš? Nije te bilo desetak godina i shvati
već jednom da je ovo NOVA Banja Luka, 'njihova' Banja Luka,
Banjalukanov (1/1) grad!



Lijepa je Banja Luka i danas. Lijepe žene, i dalje, prolaze
kroz grad. Vrbas prelijep, lijepo je 'zelenilo'
banjalučko...

Ali sva ta ljepota mene nekako podsjeti na ove današnje,
svjetske, mlađahne djevojke - 'silikonske' ljepotice. Naoko
sve divno, krasno, a sve lažno, vještačko, bez istinskog
prirodnog sadržaja.

Na ulici, iz kafića, slastičarni, restorana, automobila...
sve neki čudni, nekadašnjoj čaršiji neprirodni, zvukovi,
glasovi, akcenti, običaji, ponašanja... a iz
stotinudecibelnih zvučnika trešti 'turbo-folk' i
dragačevski
trubači. Udara seljakluk, sa svih strana!



A ljudi!?

Danima sam hodio i džonove trošio al' poznatu facu nisam
sresti mogao, poznati glas nisam ćuti mogao!



Saznah da sad u Banja Luci imaju 'mjesta' gdje se
isključivo
skuplja 'stara banjalučka raja–domoroci' i htjedoh ih
obići,
ali!

Sretoh jednog od 'povratnika' koji mi je lijepo pojasnio
sve
o tim 'mjestima' i opet mi se vilica ukoči, presječe me
nešto preko prsa! Svi stari Banjalučani 'stali' u 6-7
kafana
(kafića, restorančića, čevabdžinica...) i to opet svak' u
svom, po ''nacionalnom ključu''!

Preko Vrbasa ima 3-4 mjesta gdje se skuplja preostala
domicilna raja, i povremeni gosti iz dijaspore, velikom
većinom klasirana raja. Slično je i s drugim 'domorodačkim
okupljalištima', i tu klasirana raja!

Ko benda čovjeka, pojedinca, građanina? Sve je sadržano u
'etnosu', u 'nacionalnim torovima'. I ti klasirani domoroci
su danas u ogromnoj manjini u svom Gradu, ali i pored toga
su i dalje 'klasirani', na pristojnoj međusobnoj distanci!?



A Majke ne rađaju Srbe, Hrvate, Bošnjake..., već DJECU koja
će kasnije postati Srbi ili Hrvati ili Bošnjaci ili ....



Nakon tog saznanja prođe me želja za obilaskom 'rajinskih
mjesta'. Ipak nisam mogao odoliti i posjetim neka od njih i
uvjerim se da me stari znanac, povratnik, ni sekunde nije
slagao. Nažalost. I sve mi je to ostavilo gorčinu u ustima
kao da mi se vlastita žuć s jetre premjestila u ždrijelo,
makar sam se s radošću susreo s nekoliko starih, poprilično
letargičnih, sugrađana, drugara, znanaca...



Nakon landranja po čaršiji srećem, nailazim, na neke stare
znance, bivše komšije, školske drugare i drugarice, bivše
kolege i kolegice, one koji nisu morali 'dobrovoljno'
napustiti Grad i koji nisu abonenti onih desetak 'mjesta za
domoroce'.

Svi mi se nekako previše obraduju, posebno oni koji žure da
me zahvate 'grčko-rimskim' stilom i po svaku cijenu tri
puta
poljube!

Uspjevam vještim eskivažama, kao nekad Rubelj, Joković i
Smajić, da izbjegnem te pokušaje poznatog hrvačkog stila i
taj 'tro-poljubac', ili, u 'najtežim' situacijama kad me
baš
iznenade, uspijem im uvaliti svoj četvrti poljubac! Majko
moja, dokle smo 'stigli', na što sam/smo spao/li'!

I onda slijedi verbalna i duhovna tirada! Poslije
standardnog 'uvoda' ide konstatacija tipa "šta nam je sve
ovo trebalo" (!?), pa onda ono čuveno - 'blago tebi, da
znaš
kako je ovdje teško živjeti', nema ni raje sve neke nove
face, pa... bla, bla, bla...!

Šutim, kao smiješim se (a to je više neki grč na licu, jer
upravo mi je takav i osjećaj) i s ''razumjevanjem'' slušam
njihove 'muke'! 

"Šta nam je sve ovo trebalo?"

To me izuzetno nervira, jer mu dođe da ja i mnogi sličnih
mi
sudbina, da svi snosimo isti dio odgovornosti! Ogavno mi je
to izjednačavanje nevinih i krivaca, žrtve i krvnika.
Odvratno



I tako, ja opet srećković, oni nadrljali, oni jadnici... Ko
je u svemu ovome lud, ili možda bezobrazan?



Kad su me, na pravdi Boga, protjerivali samo zato što sam
imao ime drugačije od njihovog, kad sam s ženom i djecom
mašući rukama, izvrnutih džepova, utovaren u nekakve
autobuse, na 'carini' ispred nekadašnje Lesnine dole niže
Mlate, kretao u nepoznato... kad su se neki isfrustrirani,
pobješnjeli, marginalci (znani i neznani) derali na nas, i
prijetili nam mašući oružjem bez ikakvog razloga, nama do
'zuba nenaoružanim', kad su znani i neznani prolaznici
okretali glave kao da ne vide šta se događa, kad su skoro
svi (s časnim izuzecima) svojom šutnjom odobravali sve što
se radilo 'ne-Srbima' ali i nelojalnim Srbima, kad su neki,
šapatom, sve to pravdali šupljakom: "šta ćeš, rat je, isto
to rade i 'oni tamo'...", kad su... 

Dobro je to opisao Meša Selimović: "Svaka vlast pa i ona
najokrutnija uvijek ima svojih pristalica u svim slojevima
društvene zajednice." 

Ma neću više, neću dalje, i ovako mi je MUKA!



Koji me đavo pokrenu da uopšte dolazim u mjesto svog
rođenja
i najvećeg dijela življenja svog života, u mjesto svojih
pra-pra-pra predaka!? Nostalgija, radoznalost? Ne znam,
stvarno ne znam.



Još sam u nekoliko navrata morao 'bježati', mijenjati smjer
kretanja, od nekih likova koji su takvo nešto sami
zaslužili, koji zbog svojih zasluga iz ratnog perioda (a
bogami i poratnog) ne zaslužuju ni da nam se pogledi
susretnu. A mnogi od njih su već bili krenuli sa 'širokim
osmijehom' prema meni! Znam da moji postupci nisu bili
kulturni, niti su imanentni mom biću, ali to je bilo jače
od
mene, to moje ne-htjenje da se uopšte sretnem, i pogledom,
s
tim likovima, mojim nekad vrlim prijateljima. Zapitao sam
se, ne jednom da li sam ja bio i tad, u vremenu prošlom, u
zabludi glede našeg prijateljstva ili su oni bili
fenomenalni 'glumci'!? Ko će ga znati, a to više nije ni
važno.



Skrenuo sam u prvu apoteku i kupio nekakve ćirilićne
lijekove protiv glavobolje i protiv žgaravice, jer
organizam
više nije mogao izdurati. Da, srećom sam imao kod sebe i
Apaurin i nakon mješovitog medikamentnog 'dopinga' sjeo sam
na obalni zidić kraj Vrbasa, na Zelencu, i čekao da se
koliko toliko vratim u 'normalu'!

Dok sam čekao svoju 'normalu' u meni je sve vrištalo,
jaukalo, plakalo, a istovremeno se i smijalo!

A onaj Celzijus podigo temperaturu na svoju 36. crtu i samo
povisio cijenu Vrbasu!



Zagledan u vrbasli rijeku čujem u glavi pjesme: Vrbas voda
jablana nosila, Otkako je Banja Luka postala, Put putuje
Latif-aga...

Čujem i glasove svojih starih jarana, havera, komšija,
kolega, drugova, zovu me u kino - igra film Herkules sa
Stiv
Rivsom, a karte 'cjepa' Ješo kojem možes i komad kartona
uvaliti umjesto tiketa....

Pa onda vidim kako se na binu KAB-a popeše VIS Vandali sa
Šemarom i VIS Meteori sa Gagijem... Počnem plesati u Domu
Kulture i Čajavecu, po onom podu-parketu višeslojno
namazanim lanolinom i tekućinom ''četiri asa''... 

Haška Čelebić lupa po bubnjevima, Nandi, Braco, Ekrem,
Čisko, Vojo, Zlaja... zabavili se svojim instrumentima,
Sandra Kulijer i Enes Bašić uštimavaju svoje glasne žice,
''Hodža'' Budimlić razvači harmoniku kod Alibabe, a Bure
priprema svoju ekipu za noćne serenade uz obaveznu 'Mala
genija....'.

Odjednom ugledah Čitu kako skače savršenu banjalučku lastu
s
Gradskog, a Zlaja kajakom sječe plahovitu rijeku a za njim
braća Babić u svombratskom dvosjed-kanuu, dok Krle, jednom
rukom, gura dajak po tihi uz Hadži-Ivzinu... 

Ale, legenda, 'šeta' na jednoj nozi po ogradi Gradskog
mosta
i dijeli čokoladice ''životinsko carstvo'' a sličice
zadržava za sebe.

Vidim Mirsu Galijaša koji jedini uspjeva poduže plivati uz
Vrbas... Smjenjuju se slike i zvukovi u glavi svjetlosnom
brzinom... 

Prolazi na svom motoru, bez rukometne lopte, Džoker (Dr.
Jerko Karadža), najbolji banjalučki sportista svih vremena,
a iza njega sjedi Pero Perović, zagrlio ga oko struka.
Protrčaše uz obalu bokseri bez rukavica Marijan, Bašić,
Košpa, Barba, Ante, Homa, Lila, Mačak, Rubelj, braća
Pale...
valjda imaju kondicioni... 'Na male' razbacili Knez, Papek,
Sombolac, Bida, Hune, Špica, Jusići, Kime, Bobi, Kara,
Agara, Bato, Sojtara... Vidim i ne mogu da vjerujem a u
Vrbasu Gele, Borko, Škljoja, Šopen, Eso, Bojer, Šuci, Prle,
Aco, Lena, Vera, Rada, Šipka, Mersada, Slađa... igraju
košarke, a na drugoj strani rukometaši Ako, Kekera, Kara,
Koso, Maca, Sarač, Boba, Pop, Pipe, Geroj, Momo, Boro...
treniraju pod budnim okom Voje Misaljevića i Hamdije
Kadunića.

Joco pjesnik Bojović diže tegove izlivene od betona na
gornjem zidu Kastela a Pero Popović juri na motoru, ispred
Bucala i Bevande, prema vrhu Šehitluka, dok Tane preko
'Gradskog' gura bickl - točak otišao u 'osmicu', guma
riknula a bajlaga nema, a Bilal na svom 'kontrašu' vozi
neku
svoju trku.... 

Na Studencu kartaju, u šengolje naravno, Nenči, Fajki,
stari
Graja, Troko, profesor Bekir, Ibriš, Stehlik, Zele, Franjo
doktor, Franjo advokat...

Pod vrbom zavaljeni u travnati tepih sve 'nadgledaju', meze
i laganini cugaju, Meho Pupak, Ljuba Truba, Bude, Nurko
'Čoro', Mujo Koljenović, Besko, Nale, Cera...

Odjednom niz Halil proletje vrbaska sirena profesorica
Dragojla, za njom čuvena ljepotica Bedra Kušmić, tu je i
Rakić Nidžara... 

Začuh odnekud tenor Orobović Boška a terca mu Škarica...

Pojavi se neprevaziđeni Hasanaga, Adem 'Kvak', a za njim
ide
Hasanaginca Džemila Delić. Učini mi se da vidjeh, po ovoj
vrućini, i neprikosnovenog Djeda Mraza Džonlića Envera, a
niz Begovo i Dole se spuštaju, na drvenim skijama, Ishak,
Jelača, Babin, Ido, Lule, Dum... 

Ispred Kastelove kule sjede i nešto umno pričaju, ili se
šegaće, Tunjo Filipović, Aco Ravlić, Žile Živanović, Irfan
Horozović, Coco, Ibro Tabaković, Šindić, Milkan, Džinić,
Milanović Branko, Bekrić, Zamola, Vezuv, Alkap... Konobar
Laci pomno prati da nikom ništa ne fali.



Gledam kako po zraku slikaju, bez boja, s kistom, od
vrbovih
grančica, u ruci Lojzo, Štaljo, Špiro, Misirlić, a Berber
nešto u zemlji urezuje, Bešić slaže neko granje i kamenje,
biće neka skulptura garant.

Idu s fotoaparatima, marke 'Lajka' i 'Zenit', Jakić i
Hodžić, a u bašti kod Hilmije zadali se nad šahovskom
tablom
Fahro Šuvalić i Enver Bukić a sve budno prate Mihajlo
Mihaljčišin i Vlado Kozomara.

Vehab nudi kitire a Saltaga špice i friško pečenu budimku.
Odnekud naiđe i Šukrija s nekoliko flaša boze, zamirisaše
Mujini ćevapi, Harbaševe lepinje.... 

Tica uporno zabacuje udicu u vrbasli vodu. Samija,
non-stop,
šiša ('na ćasu') i suneti usput. Sabah uštimava sve satove
pod 'sekundu'.

Čujem iz Kastela ciku gimnazijalaca iz Realke, mora da su
markirali s časa... začuh i bas-bariton profesora Nakare,
đačka cika utihnu. 

Viktor sve nadlijeće zakačen za svoj padobran.



Gledam u tihu na Zelencu i vidim u biserli vodi kako raja
kupuje u NA-MI, kod Bibe, razne štofove, cicove, basme... a
u 'Drini' rum pločice i frtalj polubijelog.



Na Kastelovom ćošetu standardna 'špica'–Parero, Kuhar,
Dado,
prof.Novaković, Benco, Maše, Kapetanović, Loga, Top,
Kubura,
Habula, Pican, Rola, Roli, Štader, Šunka, Nale, Lala... 

Kod parka, prema stanici, valjaju šibice i bacaju 'trojana'
Kemica, stari Đemo i Šoba, dok mali jalijaši Bare, Bajbaga,
Bane i Jošin 'prepadaju' finu mladju raju, žicare ih...
Pred
'Kozarom' Šesta viče: 'karta viška'... Mitar, 'plavac',
ganja Šaru, poznatog vozača zaprežnog vozila, a Raskan
Suljić taman završio presvlačenje nekog antikvitetskog
kauča. Šoške za bickle prebukirane, poneki fićo, a bogami i
'Princ', na parkingu...



Raja s korza - Bato, Paja, Dragi, Kiko, Balonek, Bekara,
Puta, Ćevap, Fare, Duco, Maka, Keca, Žikica, Sejo, Krupić,
Željo, Nino, Martak, Mirso, Koja, Papec, Osman-Ćoro, Cacin,
Slobo, Dževdo, Trampa, Čado, Koka, Toni, Ibrica, Zoka,
Sule,
Buco, Tefa... muhaju se gore-dole, od Haništa do pozorišta,
od Aleje do 'Partizana' i troše kisik kojeg u izobilju
proizvode banjalučke lipe i kestenovi.

Korziraju i Nada, Rada, Emira, Slavica, Berina, Azra, Jaca,
Aida, Dijana, Asja, Vesna, Alma... Pa sestre Ibrišagić i
sestre Morača, prohujaše Aida i Sabina Katane... a
Smiljčica, preteča svih "Fashion guru-a" na ovim
prostorima,
neprestano komentariše, kritikuje, savjetuje... kako i šta
treba odjenuti, obući... 

Vidim u vrbasli vodi i kultne kafane, s onim kockastim
stolnjacima: Lovac, Zora, Mostar, Soko, Aleksinac, Snack,
Sana, kod Aziza, Halime, Tice, 'Šokara' u Bosni, Drava,
Rorovi na pijaci, Tri fenjera... a odozdo, s oblutaka,
proviruju 'Lovački' u Trapistima, 'Mrki ponedjeljak',
'Marakana', Šibovi, Šehitluci, Brijuni (gornješehorski),
Željeznička... zaduženi za noćni život 



Ko je bio voljen, zaboravio je. Uspomene imaju samo oni
koji
su voljeli! - Zašto li mi ova lijepa izreka dođe u misli?



Gledam u vrbasli vodu i vidjeh svoj lik kao kameni
spomenik,
ukočen, lice boje duvara, pogleda staklastog. Moguće da sam
nekom slučajnom prolazniku izgledao kao "pukovnik", (čovjek
sa slomom živaca), nijemi ludak, a nemaju pojma da sam u
tom
kratkom vremenu proživo 'dva života' u svojoj čaršiji, u
svojoj mahali, kvartu, Vrbasu i njegovim plažama. Toliko
raje, prave banjalučke, odavno ne sretoh na jednom mjestu u
jednom danu, u kratkom polusatnom trenutku! Šta i koga sve
čovjek može vidjeti u vrbasli vodi, čudo pravo!

Bio sam i sretan i tužan istovremeno! Dušu sam svoju
Vrbasom
natopio, ali prožme me misao onog "Švabe" Getea - Ništa ne
boli više nego kad se u nesreći sjećaš srećnih trenutaka.



A onda me trže nečiji glas, pomalo čudan, akcenat mi
neprepoznatljiv, banjalučki garant nije. Pita me je li mi
dobro! A odmah zatim malo tišim glasom me upita imam li da
mu dam koju marku!?

Pogledah ga, ni sam ne znam kako, a vlasnik tog glasa malo
ustuknu, odmahnu rukom sigurno ubjeđen da sam stvarno
'puko', i ode obalom niz Vrbas prema mjestu gdje se ulijeva
Crkvina, a ja se već mašio za džep....



To me 'probudi' iz mojih sanja, vrati mi se i boja u lice
(osjetih naglo toplotu i žmarce), i htjedoh krenuti kad
začuh, opet neki neobičan, 'stranjski' glas, s 'podlogom'
trubača iz Guče, kako mi ljutito, za oktavu previsoko i
preglasno, govori:

"S'vati da nema više banjalučke raje, nema građana, nema
vrbaski' teferića i vodeni' zabava, ma'ala, kvartova,
tvoji'
ulica i sokaka... NEMA više Gornjeg Še'era, Še'itluka,
'iseta, Mejdana, Budžaka, Poljokanovog parka, Kul Ma'ale,
Titine, Martićeve, Maglajlića ulice... Nema više ni škola
Braća Pavlić, Kasim 'adžić, Drago Lang, Esad Midžić,
Realke... Nema više ovdje ničega tvoga, zapamti to! Eno ti
harema, mezara, grobova, što je još preostalo. Idi tamo,
sjedi i plači, umri!

To bi bilo najbolje i za tebe i za 'nas'! Šta treba više da
vam uradimo da konačno skontate stvarnost, realnost... i
istinu, jednu jedinu - ovo je ''sveta srpska zemlja''! Još
od vremena divova i potopa! Od vremena Banjalukana!“



Poslije toga u glavi mi muk, u prsima ogromna praznina. Uze
me MUKA, mučnina, pomalo slično kao onog Sartrovog Antoinea
Roquentina...



Polako, nogu pred nogu, znanim Kastelovim stazama, krenuh
prema parkingu dole prema pijaci gdje su se nekad
istovarale
i prodavale lubenice, gdje je dolazio cirkus 'Embel
Riva'...
Sjedoh u svoju limenu konzervu, unutra kao u sauni (opet mi
naumpade Vrbas) i krenuh.



Vozeći, zamišljen, samo sam mahinalno registrovao tablu s
prekriženim natpisom 'Područje grada Banja Luka', ali sam,
nešto kasnije, naišao na upečatljivo vidnu tablu s natpisom
'Republika Srpska' i kad je prođoh sjetih se
sarajevsko-crnogorskog pjesnika Vešovića Marka i njegove
Jutarnje molitve - "Da sam vjernik, imao bih samo jednu
molitvu: Bože, ukloni Republiku Srpsku. Ne dozvoli da
barbarstvo, zločini i etničko čiščenje ostanu trajno
nagrađeni."



Osjetio sam neko olakašanje u tijelu, pojačao muziku u
autu... Štulić pjeva '...kurvini sinovi...', pojačam, k'o
papak (Banjalukan!?), muziku do daske, pritisnem gas do
daske i odoh svojoj, novoj, kući. U Bosni je, naravno.



Banja Luka je i dalje moj Grad, ali tamo više nije moja
kuća, što da se lažem - to je istina, to je reala. Faktičko
stanje na terenu! 



A Banja Luka danas?

Klasična 'silikonska ljepotica', kao preslikana sa
tv-ekrana
raznih ružičastih, novih, bm, atv, dm... i sličnih tv-kuća
po čijim studijama (i ekranima) se non-stop lomataju, i
krešte, napumpane silikonske, turbo–folk, ''ljepotice''.

Silikonska ljepotica - spolja lijepa, iznutra (is)prazna.
Prazna bez svojih starih, autohtonih, građana–rasutih k'o
biseri po svijetu - kako je, nešto slično, odrecitovao
'pjevač' Momčilo!



Banja Luko i ta tvoja sela....

Banjalukan II



Banja Luka, juni 2008.

... But if you stay, I'll make you a day, like no day has
been, all will be again...Avaj, ali niko nikada nije ostao,
svi su, prije ili kasnije, OTISLI... Sve nas je, prije ili
kasnije, zivot "rastepao"... Kojekude...
Ne razumijes ti to ba, Ibro je, ba - Umjetnik! A babo Atif,
nest'o, otis'o od kuce sa flasom pive u ruci i zanckom FK
Saraj'va u reveru... I nikad se nije vratio... I sad se
sjetim rijeci rahmetli babe Atifa "sine moj, budes li igr'o
za Raju i ne budes postov'o Taktiku, zavrs'ces karijeru u
nizerazrednom Vratniku"... Jebes taktiku, donesi nam,
konobar, bezbroj loza (rek'o "onomad" Zdravko Cecur u
Saraj'vu, a ja bila "nazocna"...) Sjeti se Barbara, a padale
su, svu noc nad Mostarom (ili Brestom) neke modre kise...
Sjecas li se Doli Bel (treba sto vise da saras rukama...) i
onda - o moja Marija, moj gorki oreole, paljen u vjeri, u
veceri, a gasen u presramne zore. Svi su te imali, a ti
nikad nikog nisi imala, zato si tako, jadno, pod Svetim
Duhom zacela... I onda - SAM SAM na ovoj Obali, koju ste svi
napustili i prepustili Zaboravu... Nemojte svi otici, jer, s
kim cu ja ostati mlad...
 
Uzdravlje, popij jos jednu za Nas, za Raju, za sve koji su
Otisli... kojekude...
 
I - Ne Me Quitte Pas, jer s kim cu ja ostati mlada...
 
Ljubi te tvoja Gocara

Dragi moj, jedinstveni, jedini takav, Toba!
 
Ne pisem, jedva da i disem, vrijeme u jednom trenutku stane,
sve prestane - u trenutku... 1. avgusta ujutro, prije nego
sto sam krenula na posao, Majka mi je umrla na rukama -
iznenada, na vratima kupatila (ja taman oprala zube...),
pojavila se, stala i - pocela da pada... Uhvatim je nekako,
spustim se sa njom, klecim, glava joj u mom krilu, u mojim
rukama, dvije - tri sekunde i - gotovo... Dozivam je, molim
da ne odlazi, ali ona vise  nista ne cuje... Kasnije - suze,
strah, nevjerica (iako je bila stara, gasila se pred mojim
ocima, sve se desilo tako iznenada...) Sahranili smo je
pored tate u BL, 5. avgusta... Svi koje je volila su je
ispratili... Drugi dan, izadjemo na groblje (ja sam moju
Majcicu zvala "moja vjeverica" - na nju me najvise
podsjecala - cak je zadnju noc pojela casu ljesnika...), jos
korak dva do groba, ukopam se - sa desne strane nesto mi
pretrcava ispred nogu, pomislim "otkud MACKA" na groblju i
to da mi pred grobom predje preko puta, kad ono - druze moj
- VJEVERICA - zivahna, preslatka, odskakuta uz drvo pored
Maminog groba... Nema dalje - sigurna sam da "ima nesto" da
se to nije desilo slucajno, poslala mi je Majcica znak,
rekla da ne brinem, da je njoj sada dobro, da je nista ne
boli, da se samo njena dusa preselila na neko ljepse
mjesto...
 
Jedno vece sam provela sa Ratkom i Nelom u "zoni sumraka"
(basta Dindinog kafica "Gavran").

Eto, nije mi nik'i kurac, samo sam malo u kurcu...
 
Ali, "Hej Sloveni" ce uvijek biti u srcu, stari sam ja
borac, obuci cu najljepsu haljinu, izaci na rijeku, slusati
Nights in White Satin (never reaching the end...) i ako ne
budem letila, bar cu ploviti, ploviti, daleko, daleko, na
valovim nase mladosti i - sigurno stici i do Australije...

Ljubim te  ! 
Budalo!

E ovaj Coberov text cu vala odstampati,pa uramiti i ravno na
zid.
Fantasticno,odavno nisam nesto bolje
procitao,aferim....hvala Ti na ovom vrhunskom osvrtu na nas
grad!!!

sve je lijepo sve je fino ,ali ima malo i onoga kada smo se
igrali one igre pa kad se kaze polupao loncice ima toga malo
 ,ali valjda ce biti jednoga dana 

sejdo i musan

Prica napisana od gospodina Cobera ,zasluzuje sve pohvale!
Samo nas je pravi Banjalucanin mogao na ovako originalan
nacin
prosetati uspomenama na nas najdrazi grad ...pored
nezaboravnih,
legendarnih likova!!!BRAVO

Nevolim prozivke otkad sebe znam jos od osnovne skole, a da
nepricam po gimnaziji pa u vojsci a da se od prozivki moze
izgubiti glava, dosta sam piso. Dobijem namah postres
sindrom i sav se ospem po citavom tijelu. Jos dan danas
sanjam, hocel me Kekula prozvati na hemiji ili ce me vazdici
Cinco na matematici, a sav se preznojim kad se sjetim onomad
u vojsci kad traze "dobrovoljce" i ono zaredaju prozivkom a
da nepricam da se jos uvijek upisavam u gace kad sanjam one
prozivke po omarskoj. Pa sad naso moj Toba, moj jaran da
proziva po kajaku i ko da osjecam da ce me zaboliti glava,
ali nek mu bude, jos samo za uslov "istinitih" likova nije
trazio i DNA da nebude zabune jel se radi bas o pravim
blucanima, jali sta drugo, e tu ce dobiti sipak...........

 Onomad one godine tek sto je stao rat (vrijeme) krenulo se
dole u pohode da se vidi jali sta ostalo od kuce jel ko jos
prezivio i da se nesto rascisti i zapocne a bogami ponjelo
se i lovuse da se pripomogne rodu, komsiji ili nekom drugom
nesretniku a najvise se ponjelo selama a i ti selami kostaju
da nepricam (malo djeci za cokade i bonbona malo didi
hedije) i sve u svemu u autobusu je bilo bratbratu bar par
stotina hiljada maraka zastekanih po raznim mjestima u
garderobi i po rucnom prtljagu. Naravno da tu nisam
zaostajao ni ja, pa sam nesto love za strinu minu u SMostu
zasteko par stotina maraka u slic od hlaca (ono rasporio i
preslozio a velik mi slic!?) nesto u pojas a nesto u carape
za dajdju Hamu u Zenici, pa za komsiju Haru  od sinova iz
Båros-a, te amidji Muhi za popravku krova, nesto sadake
(urusio mu se sav crijep) pa rodjaku Miri diode za
alternator za renola (nemere da puni) i staroj Devli vitre
ide bajram uskoro......Ma sta vam kazem bus krcat ki brod
sto prtljaga sto lovuse zastekane svukuda 
 Cazim se istrbio sa onih metar i zilet visine i proziva da
se ulazi u avtobus (isto ko u omarskoj jebo te) a raja
pokorno ulazi dok on zagleda u takozvani rucni prtljag...
Sta ti je to stari pa ti ponjeo meni u avtobus po kuce,
nemer to u autobus haj pozadi pa nek ti enver ubaci u
prtljaznik ....odande se dere enver nemere cazime ni sibica
da stane vamo...Daj stari sto kruna i nosi to sebi pod
sjediste...Sta je ovo ljudi poce se dido stari buniti, pa
ovo je cista pljacka a plati sam prtljag.. De stari ne
gnjavi vec plati i ulazi u bus nemislim ja zbog tebe i tebi
slicnih mjenjati red voznje...Stari se pokunjio i jedva
uvali onu kutiju kroz vrata i nekako se dogura do prezadnjih
sjedista i nikako da se uvuce onu kartonsku kutijetinu.
Nekako se i ja uvalih za njim odmah sa sjedistem preko puta
starog da moram preskati kutiju od po metra i jedva se
smjestih. Pogledam saputnika nabio onaj keps preko ociju i
ko da kunja i ko da zivnu kad mene ugleda. Jel ti iz Osla
buraz, aaa, zapoceh razgovor. Jes jarane a jel ovo
Geteborg....cekaj malo jes to ti Gero, bog te j....
Harkin, covjece, otkod ti pa nisam te vidio bar dvajest
godina....ma gdje budes jesil se malo smirio...Tamo sam ti
ja u norge u Oslu, ozenio se moj jarane zena mi prava
norvezanka i imam i dvije kceri s njom i pomalo radim u onim
brodovima fabrikama dje se riba namah guli tranzira i pakuje
u ambalazu.  Sta je stobom cuo sam da si zapo omarske i
jedva zivu glavu izvuko.....Ma jebo to podjeh mu odgovarati
kad opet onaj Cazim. Ljudi, poslusajte vazna obavjestenja:"
Nema srati u autobusu, ventilacija neradi samo mala nuzda u
busu a kome prigusti neg dodje kod sofera i saopsti pa cemo
stati na prvom stajalistu. Nema zderacine niti pusenja po
busu a pogotovo gasenje cikova po sjedistima, koga uhvatim
jebo je nanu izbacu ga na sred svabije. Ako se nemozete
strpiti sa pusenjem onda otidjite do zadnjih sjedista do
"secije" i tu se moze zapaliti i povuci koji dim...jesmo li
se razumjeli narode...Ovi avtobus kosta ko necija kuca
ljudi, tako pamet u glavu"...Sad se najedared dize moj
saputnik Harkin ....mogul ja Cazime koju....hajde odbrusi
cazim ali koju pametnu...i isturi onu svoju bradu u znak
iscekivanja....
Ljudi, ...sad ce ti Harkin,... Ponjeo sam ko vjerujem svi vi
nesto maraka nekih dvadesetak iljada maraka od svijeta koje
oni salju svojima i sve je to u ovom koznom pojasu zastekano
i sortirano a spisak je kod mene u djepu, a ovaj pojas me
steze oko pasa a nedavno sam imo operaciju slijepog crijeva,
pa cu ja njega skinuti i objesiti ovde na civiluk pa eto
molim vas pripazite ga ako ja zaspem ili izadjem na
stajalistima, jebaji ga da ne nestane...Tudja je to muka
znate, nebi valjalo da nestane.....Nasta muk u busu pa i
oholi cazim osta bez rijeci. Svi se pogledasmo po busu ko
kano trazeci ko bi to mogo biti potencijalni lopov  tat u
busu i krenusmo. Od tog momenta ko po dogovoru najmanje
jedan par ociju je vajik na smijenu bdijo nad Harkinim
koznim pojasom. Mene podje vec kod prvih sto kilometara
zuljati zastekana lova u carapama pa ona u gacama umotana u
najlon kesu i sa zaviscu gledah "odvaznog " Harkinog kako
opusteno prica gdje je sve bio i landro po dunjaluku posli
ono malo sto ga je zapala Zenica. prico je kako je tamo
upozno Aliju pa i onog Berhana kako ih svoj kanalima
snadbjevao "deficitarnom" robom, kako su on i coro pali u
turskoj i jedva razgulili do grcke kako je nastrado balaban
na ceskoj granici, kako mu je mater Harka umrla u Travniku
jadnica nedocekavsi vizu da se izvuce, dok je cazimova
sklopocija nekako prelazila stotine i stotine kilometara
prelazeci nepostojece granice evrope dok sam i ja onako
mahinalno znao baciti pogled na nabubreli crni pojas okacen
na civiluk. Prekide najedaret pricu kad mu se ucinilo da
onaj dido nesto osluskuje..... Jel dedo koliko je sahata
...halo dedo jel ima pet sati ......Dedo  ni da trepne, nit
da se nama okrene....Haj pusti Harkin didu vidis da u usima
ima paket vate  i necuje nas bolan....samo ti nastavi. Inace
zastajkivalo se nesto zbog sranja a nesto zbog cazimovog
avtobusa koji nije bio nista drugo vec isto sranje. Em
neradi elkondisn, al mu zato radi grijanje, pa mu masina
mjesa ulje i vodu, pa dosipaj svaki sto kilometara, pa stani
pa zapali pa popusio sam vise cigara nego da je dozvolio u
busu. Negdje u svabiji na nekoj benzijskoj kupismo kilu J&B
i polako smo to ljustili i ko bubice zaspasmo da bi se tek
probudili pred nasim granicama, na uobicajnim gnjavazama
pedantne policije i carine dezale. Mi se stisli prekledavamo
zastekanu lovu da nije izvirila jel ili nedo bog ispala
negdje. slovenci nas istresaju iz cipela i umalo da mi nadju
nesto mari u carapama....nekako prodjosmo i kad udjosmo opet
se nastavi dezurstvo nad pojasom. Pitam jel se plasio da mu
carinici nezaplijene lovu a on se samo zaceri kroz one svoje
krnjave zube (jos od zvakanja katrana, kad smo bili djeca).
M;a jok Gero i oni su ljudi nekako bi se nagodili mi
...Prodjosmo i hrvatsku granicu sa manje gnjavaze, samo
isprave i onda eto nas na motelu plitvice gdje zdrmasmo po
jedno ozujsko da se popravimo dok je raja muhala se oko
sibicera ...Tu se i stari nesto muho a i ja dok Harkin ko
dobar poznavalac "sibicaranja" i "omce" otiso da mazne jos
koju pivu kad mu je naruku ispalo. Cazim se izdreci
najedaret kad je podmirio bus gorivom uljem i vodom ko da je
on nas ceko a ne mi njega i nekako se sve sretni sto nas
nije onako ljut i crven u licu ko paprika, poceo tuci po
glavi prljavom pucvalom, a i sto cemo uskoro ugledati rodnu
grudu, uhrpasmo se nekako na svoja sjedista. 
U avtobusu visi onaj nabrekli Harkin pojas nedirnut, dok
Harkin je vec sjedio u blagom zanosu ozujskog, da bi se dido
najednom okreno prema nama i ko iz topa drzeci zlatni sahat
u ruci odvalo dostojanstveno ...Tacnjo je devjet sahata i
jedajnest dekika ...piljeci znatizeljno u nas kako nas je
zapanjio....Harkin buknu, jebote dido kako si tako neuctiv
...mi te pitali jos u svedskoj koliko je sati a ti nam sad
odgovaras ....a jesi dido fakin, kako se nestidis svojih
godina i sjedih vlasi... Sad se dido smjeska...e moji momci
nije dido "veslo sise" ...da sam ja vama onda reko koliko je
sati, mi bi sprijateljili popricali a bogami i sjaranili, pa
bi vas ja ponudio da kad dodjemo da me otpratite kuci jel
popilo bi se ...a ja neznam ko ste vi , mozda bi me putem
mlatnuli i opljackali pa i u hendek zavalili....
Ej, nisam ja se djabe ovoliko godina glave nanoso, djeco
moja ...ehej...
Jebaji ga mi se pokrismo usima i ostasmo tako zanijemljeni
do nase granice....Predjsmo nasu granicu i sa carinikom
podijelismo nesto hedije i lijepo se izljubismo i eto nas
napokon u Bihacu...Ja ljepote, ja miline sve se obnavlja,
novi krovovi, nabacuju se fasade, nabacio narod nova kola
svih evropskih registracija, stat pa gledati....
Opet izidjosmo sad sretni ko nikad a srce nam zaigralo dok
sunce nase nemilosrdno zakucava onaj zivin stub pod brojku
cetrest. Mi svi osmjeh ko mlad mjesec i eto oprastamo se sa
prvim saputnicima pa i sa didom medju njima...Najednom se
dido prenu i ko parip izdize, pa zakuka....Ljudi ja sam
pokraden, nema mi lovuse, nestalo mi, ljudi sva
ustedjevina...Ja se trznu, Cazim skoci i odnekud izvuce onaj
pajser ko da zna koga ce osinuti. Svijet se zagledo jedan u
drugog, sav u sazaljenju prema didi...a dido mlatara nesto
rukama i pokazuje da hoce pretrest citav autobus jer pare
nisu mogle nestati i podje Cazima ubjedjivati da niko se
nesmije udaljavati i da se svi vratimo u bus. Cazim se
usprotivi, jel za take stvari postoji policija i to nasa ej
brale i zasto stvar ne prijaviti. Dido se buni, jebo
policiju dok oni dodju, planut ce citav bus. Didu spopa bjes
pa mu ona zila ispala na crvenom vratu....u tom momentu
odnekud se pojavi onaj nas policajac podje da odmah rijesava
u letu stvar prvo krenuci da lektimise sviju redom. Nasta
guzva jer svi nevini ko sto smo poletise gurajuci panduru
pasos otvoren na strani sa slikom. Dodje red na didu a njega
ni od korova ....Sad se narod podje okretati oko sebe sav
zabezeknut ...Pa dje se dido dade...ljudi, dok pandur sprema
onu svoju tekicu u dzep. Cezim se opet dernjaci .....Hajmo u
avtobus ljudi, vec kasnimo, neigra mecka hajmo nek se
pripreme sad ide Kljuc pa Sana, pa redom Prijedor,
Banjaluka...
Sjedim pored Harkinog i gledam u njegov onaj pojas dok se
klati na sajbi i nemoh se suzdrzati da neupitam ...De majke
ti Harkin imali tebe u ovoj jebi, al onako bratski da mi
sapnes na uho....
Harkin se nasmijesi zagonetno ....ej buraz ovaj dido sto je
izgledo tako nevin je niko drugi vec cuveni oberlopov Omer
dizel....koji je "poplasio" pola svabije a strucnjak je bio
za maznjavanje po Diseldorfu, a ni kocka ni reket mu nisu
strani ....znam ga ko smrdljivu carapu i da znas da mi nikad
nije bio drag....On mene nije prepozno ali meni je trebalo
samo da mu cujem glas da bi bio siguran.....
Ja zino, pa da mu nisi ........ Harkin me samo gurnu
koljenom posto se pocela priblizavati Sana i svijet se opet
uskomesao skidajuci onaj svoj prtljag i prepakujuci uvijek
nesto...
Izisao sam u sani, izljubio se sa Harkinom, dok je on
nastavio dalje za svoju Bluku....
Na stanici me docekali rodjaci a ja krcat ko brod a oni svi
skocili da mi pomognu da nesto ponesu....
Kad sam narednog dana dijelio hediju i selame nadjoh nekih
pet stoja maraka sto mi se nikako nelazise na
spisku....Sigurno ih nisam uknjizio ili ipak .....jebo majku
Harkin..ko robin hood...Uvati ja nakraju poentu...
...

Jarane , oko moje, pusti te mahalske budalestine, to o
"prozivkama"!
Odrastao si tim Gradom i On je Tvoj!Za sva vremena!

Sjecas li se "Kajke"...predavao nam je "srpski"?

Rece jednom: "Prozvati nekog Banjalukom, znacilo je nesto
vrlo lose,
znacilo je ...bolje ti je ne osvanuti se!"

Prozivka je bila uvijek vezana losom "konotacijom", i ko zna
ko i iz kojih pobuda, bas ovdje na Kajaku , napisa
:"osjecam se prozvanim/om...& blah , blah , blah!"
"Ko te je, koji kurac prozivao, samo zato sto ti je ime
spomenuo!?"

Ti nisi "Prozvan", nego "pozvan"...jebajiga!

Razlika...ogromna!


Ima i objasnjenje tog njegovog "predavanja", ali ja sad ne
bih o tome...
Skontat ces garant...osim ako nisi nagulio taj dan sa
njegovog casa!?

Spomenuo sam Tvoje casno ime (kako si oustalom i sam
skontao), zato sto ... jebajiga, volim te price, a fali mi
"Azra", ona Tvoja jebena prica...da je ponovo prislonim na
"Kajak"!
Reci cu ti Gero , jarane i zasto!

Dan dva prije nego sam postavio ovu temu na Kajaku, dobijem
kurirskom postom veliku kutiju, 'vako 40cm x40cm x40
cm...potpis'o!
Otvorim...jebajiga i sta bi ti sa njom!?

Pismo, kratko!

"Gospodine"...mislilo se na mene, Jakako! Vas rad nas
odusljevljava, saljemo Vam deset Hard Diskova, da nam "Copy
and Paste" snimite sve price sa Kajaka po Vase izboru, Vase
kratke filmove,komentare,... zato sto smatramo da ste dio
australijske kulture, australijske buducnosti!

"Ja pozelenio!, jebote ...spijuna na sve strane!

Shvatih...internet ti je to...gleda te ko god hoce, pa ti
sad vidi ...laprdaj! U necijoj si evidenciji , garant!"

Zato , Gero nisi "prozvan" , nego "pozvan" od svog
gimnazijskog druga Tobe!
Pisi, svojom "Cehovljemskom" dusom!
Sjeti se Bukovskog, sjeti se Kajke..Raje...

Voli te Toba!

Cim se sredim , ide prica o " Kekuli", a gdje ga spomenu!?

Prisloni onu divnu prico o Azri!

oslao : Toba 72
Datum : 21.10.2008.

Josip Granic je imao nekakav stan taman blizu Kusme.

Visespratnica, na zemlji koja je nekada pripadala toj
cuvenoj Porodici “Granic”

Granici su banjalucka legenda, ali ih Oficiri skenjali,
srusili jednu od najjljepsih banjaluckih vila, I jakako…
Podigli svoje visespratnice !

U takvu smo usli…pijani obadvojica!
Mrkli mrak, sve do tavana.

Josip prosu svoje slike!

Ogromna platna, vezana u ulju!

Jebote, trebalo je biti tu, trebali je to vidjeti!
Pred nam stol , ogroman dva puta metar pedeset, a na njemu
svasta, prazne case, prevrnute flase, I slike….jebene
slike!
Platna, svako bolje od svakoga!
Ja “svez’o”!
Iz mraka se pojavi zena!

Neka, …valjda  njegova!

 Ili “bice’ zaduzena da cuva tajnu I blago Banjaluke! 

“Ne znam!”

Puce januarsko jutro !

Puce sa svojim seretskim minusima I ledenicama objesenim o 
strehama!
Stislo se srce, da pukne od zime, a neka tiha uzasna  jeza
obavila grad!

Banuse na vrata Plavoga, jutrom!

Nije bilo struje , pa nisu ni zvonili…a ne bi ni
zvonili…tek
neko cizmom razvali vrata!

“Nemojte ljudi tako,” rece neko!

“Vako, vakooo…il’ nikako…razvaljuj.” rece neko drugi!

Razvalise!

Vrata se treskom otvorise, tresnuse o zid, a zatim se istom
snagom zalupise!

Puce staklo iznad vrata!
Ode u paramparcad!
Razbi se moj banjalucki kaleidoskop!

A nije bio san!

Jebajiga!

Kod starog “Doma JNA”, predivne ljetne baste, gdje su nekad
“Bijele Strijele” Banjaluci otkrile Rock & Roll, pa im
“prica se” …Brane Liljak, ukr’o bas pojacalo, tamo gdje su
pjevali I “Dinar” I “ “Bass Dance”,”Radio”…normalno I Caja,
Vandali I Semara…tamo ih presrete visok plavokos mlad
covjek, a u maskirnoj uniformi.
Bato Rogic!
“Vozdra Toba, prijatelju moj!”
Poljubi se sa Plavim,snazno …muski!

Crna oka osmotri mu lisice na rukama!

Ustuknu korak, repetira “Scorpion”!

“Ko je ovo vezo, mater mu jebem, ko je vezo…pitam!”

Muk!

“Razvezuj, mater vam jebem seljacku…pobit cu vas sve k’o
stoku!”

Razvezase!

“Bude li mu dlaka sa glave falila…pobit cu vas sve k’o
pilice, mater vam jebem!”

“Naredio Gospodin Prohaska, Gospodine Bato, a ja sam
govorio
da to ne treba da radimo,”…prostenja neko. “Moj Mali je
isao
u “osnovnu” sa njegovim Janom. Bili najbolji dzaci!”

“Ne seri…budalo!” izusti  Bato Rogic kroz zube…”ne seri
budalo, ne znas o cemu ti pricam!” 

“Reci Prohaski,… reci mu da sam mu ja rekao da mi ne
razvlaci moje prijatelje,Muslimane, Srbe I Hrvate, vezane
po
Gradu! Ovo je Nas Grad, sine!”
“Pun mi je kurac divljastva u Kozarcu I Prijedoru. Sam Bog
im to nece opravdati!”

“Nema to veze Plavi, sa nama Srbima…nema ama bas nikakve
veze, bit ce to nekakva seljacka politika!”

Bato I Bato se poljubise!

“Plavi, racunaj na “Malu Raju”…Nisku, Sasu,
Bobija,Bobice,Hasanagice,Beglerbegovice,Dragana…na mene,
uostalom, na mene uvijek racunaj !”


Vukao  se kao pas “Gospodskom ulicom” okruzen  masom
naoruzanih “boraca”!


Cizmom, udarac u guzicu…dade mu znak da ubrza.

Jebajiga…bar se nismo morali objasnjavati!

Vezase mu ponovo ruke u lisice!

“Pa kreni Toba, mater ti jebem…kreni picko, kreni.,..
stazama svoga Grada…”kreni stazama svog djetinjstva”… kreni
jebem ti mater, miluuu…kreni picko banjalucka, tapaj svojim
“Korzoom”, jebalo te Korzo,…tapaj, stupaj, setaj,…supcino,
jebem ti mater,.. setaj ulicom po kojoj si se godinama
“kurcio”I nikad dobre picke uhvatio, hodajici sa Zucom, sa
Mrkonjim, sa Sejom Sadicem, sa Ljubom Trubom, Djoko
Kingom,Kraguljima,…Mirom Sojtaricem,Sejom Pekarom,…setaj,…
setaj picko, lisicama vezan,… setaj , mater ti jebem,
setaj,…setaj Gospodskom ulicom, setaj sa svojom
Rajom…Jebala
ti ona Mater…Setajjjj, Konju…!” naglas rece Plavi!

A oci mu krvave, k’o pred dvadesetidrugi april…one godine!
Onomad , kada je sa Alijicom “razvalio” grad!


Neko ga  pljunu,… neko kradom okrenu glavu!

Plavi stegnu srce , kao u partizanskim  filmovima , isprsi
svoju sanersku “postenu” glavusu…krenu ,a I sta bi drugo?,
…krenu  ravno Gospodskom ulicom!

 Kao pas!

Ulicom svoga djetinjstva, prvih sladoleda I baklava, ulicom
prvih bicikla u Tehnometalu, ulicom prvih mini suknji,…
stazom banjaluckih dugonogih Gazela.

Kakve su picke Banjalukom tapale, to nije sanjao ni Beograd
ni Zagreb!

Plavi se nikad nije bojao nikoga!
Cista dusa straha ne poznaje!

Ovo je moj Grad, ovo je moja Banjaluka!

Ovo je moj Grad, Banjaluka!

Osjeti snazan udarac u glavu, taman kod “ Triglava” !

Plavi pade nicice.

Krv mu se prosu iz usiju!
Rukama , instiktivno , klececi,promjesa vlastitu krv po
asvaltu, osjeti toplinu, osjeti prazninu…ne osjeti nista!

Naguzen tako,napi se vlastite krvi!

Mozda ono ,…kao nekada u Zagrebu, pred njenim
prozorom…glupa
prica sa Stefom I Sabahom.
Samo , sada sa lisicama na rukama, nije mogao uciniti bas
sta!

 Podize krvavu glavu, jer nikad nije priznavao poraz.

Usplahirena zenturaca mu zavali nogu pravo u usta!
Debela,  démodé stikla!
Made in Knin!

Jebajiga! Zubi na asvaltu!

Najjebenija, debela stikla iz Borava! 
Nije ni ona jadna kriva,…mislim zbog tih stikli,… nije bilo
ni izbora!
Plavi , , obrisa krv nekako,…osmjehnu se zeni…nekako!
Zena, to jest zenturaca se ukopa!
Taj pogled, izgleda, nije mogla izdrzati!

“Majko”… smireno , krvavo I polako , gutajuci vlastitu
krv,rece Plavi:” I ja sam necije dijete, taman tako k’o
tvoj
sin, …a I dobre ti cipele…tvrde.”
Kroz krava usta , prosapta : “Nemoj se ti meni “:Gospodjo”
za nesto uvrijediti!” 
Osloni se Plavi na lakat, vezanih ruku I podize!

Neko iz Parka “vrisnu” : “Ne daj se Tobaaaa!’
Glas zamuknu!

Zenturaca kleknu na sred Gospodske, taman kod “Triglava”,
carape joj se razderale!
“Izvini , djecko, izvini …ponijelo me nesto!”
“Izvini, molim te, djecko!”

“Neka je tebe , Majkara…nije ovo do nas!”…rece Plavi.

U muriji ( bivsi ulaz u Crnu Kucu) frka “stranki” na
pretek.Soba desno od prijavnice puna raje. Ko biva nekakva”
cekaonica”. Radijator odvaljen, po zidovima fleke bordo
boje, na podu svjezije crveno…reklo bi se krv. Usireno!

Plavom skinuse lisice, neko ga opet snazno sutnu u guzicu,
valjda zato da ubrza process ulazenja u “cekaonicu”.
Plavi,  uleti k’o pirus I zabi se u nekog  grmalja, pravo u
njegovu trbusinu.
Covjek klonu…jednostavno pade na pod.
“Jebiga, nije do mene!”…rece Plavi.
A nije ni bilo!
Covjeka su mlatili danima ,a u “sobu za prijem stranki”,
pustali ga da se malo opusti, valjda u nedostatku prostora?
Ili?
Covjek se prevrnu preko debelog stomaka,kao kornjaca,
osloni
se rukama o pod I polagano podize…zamagljenim ocima, suhim
glasom rece : “Ja sam Jovan…prvoborac sa Kozare. Nisi ti
kriv, decko, kriv je fasizam, I nema dalje! Jovo nikad nece
protiv svoje brace, bili Musliani , ili Hrvati…nece Jovo, a
nece ni moja raja. Sve ce ovo jednom proci, a tebi se valja
drzati Banjaluke, k’o meni Prijedora.

“U Grad se ulazi na bijelom konju , podignute glave…govorio
je Tito!”: Rece!
“Moras uci u Grad , takav…pazi sta radis!”
“Moras u Grad uci na bijelom konju k’o nas Adem,
hiljadudevetstocetrdesetpete na dvadeset I drugi decembar!”
“Koji Adem, Prijatelju?”…u bunilu upita Plavi.

“Cejvan! Cejvan!…hvatajuci zadnji dah…izdahnu debeljko,…
samo nogama trznu, trehnu o odvaljeni radijator gleznjem, a
krv siknu, zatim ljeno potece prema sredini prostorije.

Aleksandar Prohaska, nekakav bivsi radnik “Cajaveca”, sada
“inspektor”  preuze Plavog na saslusanje.

Omalen covjeculjak ,opasan , u dva broja vecoj uniformi sa
opasne dvije obrve sastavljene u jednu

Isti Krajsnik!

Prdonja I seronja , “sengolj” covjek…nikakav…ali  VLAST!

Obrati se Tobi

“Sta se ti guzis kao nekakav Poljak ,ili Ukrajinac, ili sta
li, ides protiv Srba,… u tebe gleda pola “Cajaveca”, vole
jedan!

Sta meni fali kao “Cehu”,… mater ti jebem …supku ,jedan, da
stanes na stranu Srba!?

Plavi nista ne rece. Samo sagnu glavu, proguta krv i
pljuvacku!

Onda obrisa tu  krv rukavom  sa usta !
U sobu udje “Grmalj” u maskirnoj uniformi.
Ogroman!
“Jel ti ovo familija Prohaska?”…upita Acu.

“NIje gospodine Zupljanine, samo redovno hapsenje, moja
intuicija!
To postujem  Prohaska, Gospodin supak je vjerovatno balija?

Zupljanin trznu “stoljpi” I zavali ga Plavom u usta.
“Ajmo sada …”pesmicu”…Visegrade Grade,ali polakooo!
Pjevaj!”…izdera se.
Oci mu k’o kuglageri!
Na vratu mu zile poiskakale!
Pjevaj!

“Neces od mene cuti te pjesme , Stojane,… iako ti je izbor
predobar!
“Moli mrtve balije, ljude koje  si pobio nek’ ti oni Majci
gude, koliki si ti Junak. Ovih dana ,pusti mene da sa
Prohaskom razdijelim Banjaluku.”
Stojanu k’o bi svejedno na te rijeci, zavrti se oko sebe
ljudeskara I snazno nogom spuca Plavug pravu u usta!

“Rijesi ti ovo Aco!”

Ubij ako mozes, Aleksandre Prohaska! Ubij , jebem ti onu
mater milu ! 
Tresao se Plavi do ludila!
Ubij me , jer ne znas u sta si mi dirnuo, ubij me matereti,
jer ako preostanem,… jebat cu ti sve sto od tebe ima,
vjeruj
mi!

Zupljanin, stavi pistolj u futrolu…”Bogami  Aco  ovog ti je
najbolje zaklati odmah, jer poslije neces imati mira sto
godina!”
Aco mu nesto prisapnu.

“Koji Rogic, Aco…jebo te Rogic…surta cu ja sve to na Vlasic
poslati!”…prodera se Zupljanin.


Plavi je zavrsio  u “ Malom logoru”!


Oskudno svjetlo, …ko nekakav ring!

“Udri Baliju supka, ako ti je zivot mio”, neko rece!

Razvali se smijeh!

Plavi osmotri  prasinu ispred sebe,… a onda spusti ruke.
Nema toga s kim se on ne bi pobio, nema toga,

Osim Bece I Ljube!

Beca se grebe I ujeda, a Ljuba udara onim svojim
nozurdana…nepredvidivo. 

“Dajem 50 DM na Plavoga, vidjeo sam ga kako  se tuce sa
dvadeset Siptara..taman u Zagrebu! Provalio izlog
“Mladosti”…pobio Siptare!”

“Slusaj  ‘vamo, pravila su vrlo jasna I postena !”…prodera
se oranizator!

Vas dvojica se “dekate sakama” dok jedan ne pobjedi,a drugi
je rikne… idemo do smrti…eto!

Pobjednik seli na “Manjacu”!..jasno!

“Ta’ki smo mi Srbi…samo posteno!”

Razvali se smijeh na sve strane!
Plavi je stajao u ringu spustenih ruku, bas kao Marijan
Benes, one godine!
Utjerase u ring “djecarca” ne vise od svojih petnaest –
sesnaest godina.
Tresao se kao “prut”, nije plakao, jer sve je svoje vec
negdje isplakao…stisnu se u cosak ringa, spustenih ruku!
Zakrvavljenim plavim okicama, jedva krisom pogleda Plavog,
covjeka u svojim cetrdesetim, za glavu veceg, snaznog kao
vo!

“Ne boj se “sine”, oko moje plavo, ni ovo nece trajati do
sutra. Kako ti je ime, dijete?”: upita Plavi.
“B..b..esko!”, prostenja djecak.
“Udri , Besko, ja sam se nazivio, udri jaceg I ne boj se,
snaga je u tebe, samo je ne vidis!”
Besko ,zarida sav se tresuci, rukama se uhvati za
glavu…prostenja: “Majko moja mila…Majkoooo!”Ogromne zuze,
potekose!
Odjeknu smijeh!
Pivska flasa strefi Plavog po sred grudi. Pjenusavo pivo
razli se  po podu! 
“Krv…krv…krv!”…razvali se u mraku!
Plavi uhvati Besku za grudi…udri budalo…!
Pivska flasa se razbi o Beskinu glavu!
“Udri , sine , udri budalo!”…zavrista Plavi!
Beski se krv sali preko ociju, nozdrvama do usta, pa na
vrat!
Tukao je Plavoga, onako krvav  rukama I nogama, grebao ga
kao dijete.

Pade Plavi,sretan, Sabaha jedino moze …moze, eh Sabaha i
pade Plavi…  krvav.
“Na kicmu mu skoci, picko balijska, zgazi govno!”

Besko, skoci Plavom na kicmu.
Sa obije noge!
Pade! Besko, naravno!

Plavi nista ne ispusti!

Mrtvi se ne odazivaju!

“Na mene je red da koljem” vadeci povelik handzar uzviknu
Miki!

“Kolji, kolji…Miki…razdragana je raja.
Miki podize mrtvu glavu Plavoga, uhvati ga za plavu kosu,
poliza Noz…

Miki, da bas  Miki, kome je Plavi dao utociste u Zagrebu,
onih godina kada ga je ganjala murija cijelog svijeta… taj
Miki !
“Koljem picku, …a ti mi se mali pripremi! Besko , Besime,
balijo , balijice!”
Miki zamahnu nozem…vrata se treskom otvorise!

Pukovnik JNA Jovica Cvetkovic sa svojim specijalicima
uleti.

“ I gdje smo stali, bando cetnicka, da koljemo , ili da se
posteno borimo?”
“Izvinite, Druze Pukovnice, upravo se rjesavamo nekih
ekstremista!”…rece Miki.

“Izvini I ti Miki, I ja bih se nekih rijesio rado!”…rece
hladno Pukovnik Cvetkovic.

“Ko je na podu tvog ringa?”

“Plavi!”…ponosno rece Miki.

“Mislis, moj Plavi, Miki, a?”

“ Pa , jebiga, nije Srbin”, prosapta Miki.

“Pa,jebiga, nisi vise ni ti!”

Cvetkovic, repetira Hekler…sasu mu sve u glavusu, ravno u
cello.

Jebajiga!

A I nije do mene!

Ispade  handzar Mikiju iz ruku!

Krvav!

                   E M I N I
         / i svima koji su je voljeli/          

      Vjetar jugo u kosi tvojih vrba,nad smaragdnom rijekom
      raznosi topli miris srece,preko gradskog ljepota hodi
      Jedni onoj drugoj strani,jedni bi prijeko
      svako zuri svoje htijenje da stigne,zaustavljeni
momentom:
      Rasirne ruke u Lasti u drustvu sa simetrijom
      Kako je lijepo skocio,iz Vrbasa  osmjehom izronio!
      A dole nize,u staroj kori drveta pise:
      Ko boga sam te volio!
      A gore vise, nase drage Emine,izgled posve cedan!
      I sutra je:nema,i nema,i nema vise!*
      A nije ona bila balada iz Predgadja!,vec centra!
      Tek je vodu,cistu tocila,i poglede nase
      zaljubljene u svoj zagrljaj ruku skrivala!
      Vjeter jugo,u oblaku kisu nad gradom voljenim nosi,
      Izujmo se,i pretrcimo bosi,ko kad smo djeca bili,
      sva igralista,i parkove,kud nas svijest pronese,
      i nek  svaka noc tudjinom zacarana
      nasim licima  sjecanje donese:
      Nas  kofer je bio prazan!
      A u srcu svaki pedalj voljenog grada ponesen!
      
 *na stih Balada iz Predgradja     
 
    P.S.A mene si Toba,tobejarebi,zadnju provukao,hajme
ha,ko da nikad nisi bio gentelmen,al haj nema veze,ovaj
putic,a vec ti je drugi,neg kad me ti vec ne damas,odoh ja
razbacit shaha,a i ti,vidi bolan,kako ono damica na svako
polje moze poskakutat..............a ja ocekivala,kofertu,sa
masnom roza,od tebe,postovana gospodjice.....a,jelde,jest
drago kad napisu Gospodine!
Hajd de,salim se ja,ti si mene,tek reda radi,pa ti
hvala,jel
Sad ce Gera,odvalit:Ko,bi reko,a onako lijepo pise,he,he    
 
A,i ti Gera,si bogam kriv,kad je trebalo j....r skidat,svima
si pomago,jer se njima/njemu/nije dalo,a sta si dobio za
uzvrat,jbiga razbjes prozor,neko u razredu "lifa",a Toba
redar,pa sve prijavi,i ko lifa i ko nelifa
Realna,Realna, dala mozgova,svaka cast

Ova rubrika bas super,sto duzi to bolji,trebao mi godisnji
odmor da procitam com#17,zauzeo 15 kvadratnih metara, pa da
nastavim u ovoj slavnoj tradiciji.Razlika izmedju poezije i
proze?Sto proza namrvi na iljadu strana to prava poezija
kaze u 2 stiha.
(u mom srcu ima jedna tajna,
sve gotivim osim 69-a,drmoguz 9/11)...vezite pojase za
spasavanje..

Seha i Jasna se odlicno sjecaju Darke Zeljkovica sa
Starcevice.Na desnom djepu Lewiski(shanirane) ima onaj
dodatni djepic za pis shita,ha,ha,ha..,istovremeno znas ko
je ljevak a ko desnjak,zavisno na kojoj strani farmerke vise
izblijede.Trebe balansirano reciprocne.
HOTEL VRBAS preskacem ovaj put i ostavljam kao shlag za neke
buduce torte od ofarbanog margarina,chupavce i shape sa deit
limun.1986...
Stigo ja iz murije u Svabiji pa se privikavam na zbivanja i
desavanja u BL a ekonomske zakonitosti preovladaju poslije
svakog slavlja pa prekontavam sheme u gradu.Naleti shema ko
kec na desetku.
Frka ,nemam pasosha pa pravac u Malu Charshiju da mi ga raja
nardjije izdaju.Cova frckav i glavat pa odem kod Merime u
plavi neboder da mi udari trajnu da bar malo licim na
sliku.Merima mi uvali peskir oko vrata natrpa viklera i
nekakvog peroksida,a umire od smijeha,shatro kamufliranje i
sprema me za puta u Italiju.Darko se smije jer ima svoj
pasos.Jebote patak,kad mi skinu onu kesu sa glavushe frizura
ko Sai Baba Gadafi u pubertetu.Od kiseline i peroksida kosa
izgorila pa kad se pocesem po glavushi guta vune ostane u
ruci,ali nema veze idemo dalje povikase crnci i skidose
gace.Telefoniram jari zabaru u Italiju i kazem da
stizemo.Pozuri druze odgovori on a ja se vadim na sporost
JZ.(Jug.zeljeznica).Nabijem ja baskijsku kapu preko one
frizure a zent do neba pa se na granici foliram da kunjam i
titoisticki prodjemo u nas Trst.Dodjemo ja i Darko u grad
Brescia.Jaro nas doceka sa nekakvim rasklimanim topolinom i
odveze u Lago di Garda na jezero u nekakvu gajbu da se
odmorimo i sacekamo zavrsetak price.Ja predam posiljku
unaprijed i cekamo lovu.Darko grize nokte,nevjeruje!Gajbe
klopa(opet spageti),Rezzato na jezeru,slikarstvo,gajba boli
glava a predvece nas provozase nazad u Brescia i pravac
kuhinja.Na stolnjaku brdo love.Ostala raja zabari se razisli
mili moji kud koji.Ja Darko i Stefano sami u kuhinji i
paretine.Kaze Stefano ja sam odradio svoj dio a ovo na stolu
je da se mi bratski rastalimo.Ja mudar bez R kazem:"Stefano
starisha,mi smo u tvojoj kuhinji i zemlji divnoj pa da nebih
bio chifut ti starac uzmi love koliko smatras da ti pripada
a ostatak hedije cemo ja i Darko rastaliti pa nazad u
titoizam".One Lire gore od Dinara sve po 100.000 zive
vage.Opuca Stefano rukom po lovi i otcapari tal,20% i ode.Ja
i Darko jedva potrpali ostatak u putnu torbu Boska.Zabari
isparili a mi u hotel.Kazem ja Darki,starac kako ovo
prenijeti preko grane u Yugu sa frckavom frizurom,nedo bog
pasti na grani murija ce nas opljackati do zadnje
Lire,shatro zakon o zakupu.Predlozim ja da odemo u
Lugano,Swica i tih 50 kila Lira pretvorimo u Franke po 5
stoja i iljadarke i smanjimo prtljag.I bi
tako.Milano,Bolzano,Lugano.Odemo u banku i smanjimo
papircuge i nuletine na razuman nivo da ih mozemo u pankashu
airlines prenijeti nazad u Kozinu(ko zinu).Na stajgi u
gostioni Swicarska armija cuga i shenluchi sa mitraljezima u
krilu,svasta da vidim.Svratimo u Milano da nakupujemo krpica
i da cijeloj BL pokazemo da smo stigli puni  shita da
pocastimo Sehu iza lamela,ha,ha,ha.U Zagrebu svratimo na
hagra(gra)sa sniclom i pravac BL.Ja lovu nosio u
rectum,urolas je u kondome RIS,malo solea a malo nivea pa
pravac Milici narodnoj na Kozinu,a orgazam deka.Milica jedna
u majke....Dosli mi u BL,koliko para toliko muzike,DJ Dario
happy,Ratak posudio jahace cizmoke od Libara pa poslije
prebacio Nerminku u Subotu.Medjutim lova ne
miruje,zakonitosti trzista,mora se investirati inace nema
smisla.Predahnemo,napushimo i napijemo cijelu charshiju i
kontamo poci u Istambul,naravno.Medjutim ja i stara raja
zaratili sa bugarskom murijom do jaja.Kaze Mitke ce da ti se
mamkata najebem ako mi opet dodjes sa ovaj pasaporte
glupi.Svaki put drugo ime razlicita faca.Hajde da ih
nadmudrimo.Sjednemo ja i Darko na bus BL Srpska Crnja,polazi
u 11 a na grani u 6 ujutro,Rumunija.Zaobilazimo tuta
Bugarine,destinacija Istambul a onda avijon karachi,Pakistan
posto su se Jole Broz i Shaban,te Zia Ul Haq potrudili da
nama YU pasos netreba viza,za razliku od ostatka
svijeta.Jutro u Srpskoj Crnji crnoj,kafana se otvara cekamo
bus za Jimbolija(sto se chupava stavljala po trosjedima u
socijalizmu plus jeftini orasi)pa temishwar.Pred kafanom se
zaustavi Golf sa BL registracijama,raja iz Male
Charshije.Evo cekamo bus,kosava ubija,Novembar,mozete li nas
prebaciti do Temishvar,platiti cemo.Nekakav simpatican Huso
i Haso iz BL posli u shopping umiru od smijeha mojoj frizuri
i povezose nas do grane.Svi legalni ali u mene Dujdup
pasos.Predjemo granu i pravac Temishwar.Najveci kulturni
shok u zivotu,Chausecu Rumunija,nije cudo sto su kroz
kukuruze bjezali u Yugu da dobiju azil.Mrak i strava za koju
nam danas trebaju Shengen vize,ironijo Shengen ti je
ime.Pocastim ja vozace u hotelu Temishwar,oni plavi
Leu(Ley)stoje za 100DM pola vrece.Sjednemo ja i Darko na voz
za Bucarest,jedno dvaest sati truckanja preko Turn Severin i
Ploesti.Na krovovima auta Dacia bojleri na gas,struje ni
grijanja nema a u najboljoj prodavnici imas 5 konzervi
sardina i 2 mesnog dorucka,a red se otego.U free shop mi
kupili na grani Jony Walker zvekana i gustiramo kroz
Rumuniju.Prenocimo u Bucarest u najbojem hotelu
Nagoiu,radijatori mlaki.Sledeceg dana krenemo prema
Bugarskoj i Istambulu.Mrkla noc,granicni prelaz Ruse.Upada
rumunska murija i trazi share na pregled.Ja i Darko nabacili
kez.Gospodine ovo nije vas pasos!Ovu recenicu obozavam,znam
bice shege.Jeste ciko termami.Podjite sa nama u
kancelariju.Zaglavi ja u Rumuniji.Darku puste jer je imao
orinal shosku a mene spapunjaju u SUP.Stize telex depesha iz
BL,odmah se primaknu revolucionarna garda sa mitraljezima a
ja u lijama do gushe.(Trafikant,dreknu rumunski oficir)).5
dana me u lisicama vozali kroz Rumuniju ,mali predah u
kasarni a klopa cetvrt panje,vise mi svedno bilo sta ce se
desiti i napokon nazad u Temishwar pa na istu granicu
Jimbolia-Srpska Crnja.Uvode me u zgradu granicne postaje a
tamo u mrtvacnici postrojeno 10 oficira granicne vojske(tada
je u Rumuniji vojska regukisala granu0.Dodje visoki komandir
i postvi me pred postrojene oficire i kaze na nasem
jeziku."Koji od njih te pustio da predjes granicu sa laznom
sharom".Ja se vadim na fazon da se ne sjecam a on zagalami i
potapsa drsku utoke."KOJIIIIII".Joj nane meni vuna u
pankashu,jos kad mi rekose da mogu popushiti zescu muriju u
Rumuniji, pa odaberem nekog bubuljicavog papka u stroju i
kazem komandantu revolucije."On me propustio'!Samo sto to
rece kad se komandir zaleti pa ga otrese stocom, cova pade u
nesvijest na pod,puce pljuca.Jutro neizvjesno i maglovito se
valja Panonijom.Zima i kosava se uvlace u kosti.Vode me
svezanog u lisice prma YU grani i pojasu nicije zemlje.Ceka
me Fico SFRJ murije i blinka zmigavcima.Primopredaja.Dva
vesela,mlada momka se zezaju.Jedan mi odmah rece:"boli me
kurac sta si napravio ja ovo radim privremeno jer uskoro
otvaram kafic u Zrenjaninu medjutim onaj drot sto si ga
izlevatio na divlju sharu je vrlo zajeban i dolazi u drugu
smjenu pa ga pricekaj te se porazgovorite.Pola dana se
znojim u muriji i cekam sdbinu kad dodje druga smjena i
izleti medjed od drota sa brkovima i spojenim obrvama i
zgalami na BH jeziku."Ma dje je jebem mu nedjeljicu zarenu
da mu bubrege poodbijam",i izleti iz Stojadina sa
pendrekom.Ja se upiskio.Oni mladji drotovi se smiju i
smiruju ga."Sacekaj 15 minuta dok komandir stigne".Uleti
komandir 60 kuka cova i zagalami na Mrkonjic jeziku;"Sunce
vam jebem nepismeno nismo u Rumuniju ,nas narod niko nesmije
da tuce i mlati vec ima sud i zakon da presudi".(Sheranic
poslo prijetece pimo iz BL).Strpa on mene u ohrndanog Ficu
SUP i pravac u Srpska Crnja sudiji za prekrsaje.Usput spreha
i vrhovacka nostalgija.Zaustavi se ispred nekakve trosne
trospratnice i ztrubi sirenom iz Fice.Na pendjeru se pojavi
nekakav debeljuskast cova pjan ko zemlja."Sta me
budis",viknu.
"Hajde sudija da odradimo ovog bosancerosa iz BL pa idemo na
muziku u motel,ja castim".'Ajde upadaj u kucu da se
dogovorimo"-viknu sudija."Neces bjezati?!"rece zemljo drot i
ostavi me u Fici da cekam.Ma jok,ne isplati se.Nema ih
posata,ja se ucrvo u Fici i smrzo od cekanja,a oni
ispraznili shufla sljive pa me vode na sud,Joj sudnice ono
ni Alan Ford nebi izmislio.Nekakva memljiva rupcaga i sudija
janpi ko zicagu zagalami na mene i drota."17 dana
prekrsajnog zatvora,ovakve pojave nesmiju eskalirati jer
narusavaju ugled SFRJ u svijetu".........

Komentar Br.1
Poslao : Ado & Toba
Datum : 02.02.2007.

Svi cemo jednom letjeti!

E, moj Ado, kakva je ledenda bio Arif.
Duga je to prica, duza od Tvog Omarskog zatocenistva, ali
mi
je drago da ga se sjecas, drago mi je
da ti je u ludilu i praznoci pomogao pravi prijatelj!
Moj skolski drug Arif! Najbolji!
I najgori, moj Ado!

Ado drago mi je da si ziv!

Dok si ti robijao , neduzan...tamo daleko u Omarskoj, neki
bili na Manjaci, "Aziz I Ja" (Prica na Kajaku!) 

I tako, dok je Aleja, dok je male carsije...trajat ce i
uspomene.

U Alicinom i Dindinom kaficu,u Maloj Carsiji,(bivsoj
burekdzinici) ispod njihove kuce,
 uz bilijar i laganu cugu, u tisini...mi pricali o
vama!Goran Despenic, danima predlagao
da uletimo u taj Kozarac, u tu Omarsku i
dodavao..."Razbucamo govna, oslobodimo Raju!"

"Trehni , Goga kuglu...nije ovo da nas!"...naglasavao je
Alica...na smrt ozbiljan!
U polutami vidimo Misu Ajdera i Nadu Uletilovic, kako
prolaze ulicom, masu nam, a Misi u desnoj ruci
Horoz, ziv, naopako okrenut, krilima mahne...tek onako!
Miso podize Horoza visoko, i kroz zatvoren prozor cu se
prigusen glas:"Eto nas Raja, samo da se nesto
klopne!"
"Mozda ce nas Miso vjetar odnijeti dok ti
dodjes!!":...rekoh

Ratko Dejanovic , covjek u uniformi rezervnog
pilota,Profesor na Elektrotehnici, covjek cvrsta stava
i otresit, samo prozbori:"ne seri Toba!"

"Trehni, Goga, i ne seri ni ti!" ozbiljan sam bio i ja , po
prvi puta u zivotu.

Utom ulicom nailazi Arif Sehovic, sa svojom velikom crnom
tasnom. Vuce se ulicama starim, pogled mu mracan!
A ulica prazna, nigdje nikoga!

Izletih:"Arife, Arife!"...uskliknuh!
Covjek se okrenu, lice, blijedo, bez pokreta...
"Arife, ja sam...Toba!, o dje gledas jebem te corava?"
"Toba, Toba...poleti mi u susret crna tasna, vukuci Arifa
za
sobom, Toba dje si mi ti!"
"Picko stara banjalucka,toliko sam mislio o Tebi, rekli su
mi da su te zaklali u Boriku, rekli su mi da si zaglavio na
Manjaci...
o mater ti  (da ne kazem)...i zaplaka!
Zaplakah i ja!
Iz kafica izlazi Ratko u onoj avijaticarskoj uniformi.
Arif nista ne konta, nista ne misli...baca se Raletu u
zagrljaj!
Rale ga grli!
Nema rijeci! A i nista se nije culo!
Samo kosti pucaju od "muskih" snaznih zagrljaja!
Jedino , suze...ali to nama ne prilici!!!
A suza je bilo , k'o govana!
Jebajiga, ovo nije zenska prica, ovo je muska prica, a tu
se
povremeno moze malo i zaplakati!
Pomalo!
Arif rece da mora negdje odseliti.
Ratak, okrenu glavu u stranu, uvuce je u ramena!
Goran, sprci u sred kugli, a crna mi prva uleti u rupu!
"Jebajiga raja, nije do nas!"...nije do mene!
"Kugle se, izgleda mi, same valjaju!"?
"Valjaju, Goga, same se valjaju Goga, a mi jedemo govna!":
rekoh.
"Govna!": rece Gogi.
"A i ti udari prvi po sred bunta!"...rekoh.
"Udari!"...rece Goga!


Boro Smit izvede nas razred pred Gimnaziju.Dakako sve se
ovo
desavalo prije banjaluckog zemljotresa.

Stara zgrada se naguzila, siva i mrgodna, svojom sjenom
poklopila mladalacke snove,poklopila noge Goce Janjc,
 poklopila noge Mirsade Samardzic, Zeljke Bajic,pa i one
Milijane,sakrila Sabahu u najdublju sjenu, jedino joj se
nos
probio do sunca.
Do mene !

I sijao!

A sunce u Banjaluci nije skrto bilo! Nikad!

Bilo ga je ij haj haj!

Ali taj dan je bio malo drugaciji.
Profesor fizickog vaspitanja, Boro Smit(Shmith), podize
svoje duge hlace od izlizanog tvida, sve do pod sise!
Sam se sebi ucini vaznijim! Zavrnu ocima, pogladi tanke
hitlerovske masne crne brcice!
Pogled se zakuca u nas!
Znam da nista posebno tada nije mislio, ali je volio da
izgleda kao da nesto misli!
Neka mu, njegov je cas!

A i nama se jebavalo zbog tog njegovog poteza.

Ispala izlizana koljena neraspeglanih hlaca, a "ona stvar"
mu se podijeli u dva dijela. Jakako, podijeli 
se u dva dijela, a kako bi se i inace dijelila!
Dijeli se na dva! Tako sam ja ucio!
Nesto muskosti, ostade na lijevoj strani, a "Bogami" velika
guta ostade na desnoj strani!

Pridje mi Arif Sehovic. "Toba , vidju ovo?!" i nasmija se
seretski, nasmija se iskreno  po malo piskavo, zacereka se,
sakri lice iza mojih ledja!
Udari ne glavom u ledja, smijuci se neprekidno!
Bit ce da je realizovao kako Borina "kara" luta u tim tvid
hlacama.

Boro, navuce svoje obrve duboko prema nosu.
"Sta je Plavi...imas opet neke primjedbe?"
"Nemam , Profesore, nego se raja okolo pita koliko Vi imata
jaja i zasto Vam je desna strana veca?"
"Eto!"
To "Eto", me jebavalo cijeli zivot, to sto sam uvijek
govorio sto mislim!
Poslije sam se znao i pokajati, ali sekundicu, jer zivot je
grabio svojim velikom koracima, nikad se
ne osvrcuci na sitne gluposti koje su nas dovodile do
ludila!

Zivot , jednostavno nije imao vremena za nas, nije nas
mario!

"O's da ti ja kazem ovdje pred svima, dzilkosu onaj , jedan
banjalucki...imam jaja koliko
treba, a hlace se ove tako nose, tak'a moda! Jel ti jasno?"
"Ma meni je jasno , Profesore, ali Raja pita!"...rekoh ,
bas
nezainteresovano!

"KO PITA, KO PITAAAA,"? izdera se Boro.
Niko ni rijec ne rece.
Jedino me iza ledja Goca Janjic potklecu konjenima, a ja
skoro trehnuh na zemlju!

"E, vidis , usro si se i sam!" Bilo je Borino.

POgledah U Gocu, u namjeri da je sornem, medjutim ona
umiljato, stavljauci prst na usta,dade
do znanja da sutim.
Jebiga, Gocara, kosarkasica, Raja iznad svega...a i pricalo
se da bi mogla zaigrati u "Bosni"

"OK!"

"Idemo dalje!"
Arif me pogleda, zabrinuto.
"Idemo dalje, Arife!"...rekoh kao za sebe.
"Ne's ti nikada nigdje otici,"-rece Arif razocarano.

 Arif je bio nesto posebno u mom gimnazijskom zivotu, Arif
i
ja cemo danas trcati (letjeti) za Banjaluku!

Hvala najljepsa hvala za te divne price sjecanja na neke
divne ljude iz naj divnijeg grada na svijetu.Molim vas samo
nastavite da bar tako prosetam tim stazama nese mladosti. 
Puno pzdrava svim moim Banjalucanima na ovoj planeti i jos
jednom samo nastavite divno je.Veliki pozdrav  Marija

PARA LA FAMILIA MARINKOVIC
 
Smatrah uvijek banjalucanima one ljude koji vole Banjaluku.
Stoga jedna prica o banjalucanima iz Perua:
 
Pred kraj sedamdesetih,u malu carsiju,u malu kucu uselila se
familija Marinkovic.
Najmanji clanovi te familije,nastavili su skolovanje u
OS"Kasim Hadzic",na opstu radost i djaka i nastavnika te
skole.Bili su neobicno lijepi,pricali spanski,i uvijek
nasmijani.
Njihov otac,kao mlad je otisao u Peru,i ozenio peruanku,s
kojom je stekao djecu,i poslije izvjesnog vremena,odlucio,da
svi nastave zivot u Banjaluci.
Kupili su malu kucu,u blizini zutog nebodera.
I u koferima sa sobom,ponijeli neke uspomene.
Njihova djecija soba imala je krevete na sprat,sto je nama
bilo interesantno,jer nas je tek podsjecalo,na krevete po
djackim odmaralistima.
S vremenom,djeca su rasla,i familija je prosirila kucu,s
jednim objektom za goste.
U toj prostoriji,na zidu bio je objesen ponco,donesen iz
Perua,u regalu knjige na spanskom,i bilo je tu jos sitnica
koje su prosto govorile,ovo je iz domovine.
Najstariju kcerka,odnosno sestra zvala se je Julija,i nju
sam najmanje poznavala.
Ona je zavrsavala studij,i izgubila je zivot prvi radni dan
u Zagrebu,u saobracajnoj nesreci.
Famijija Marinkovic bila je u dubokoj tuzi.
Mi,njihovi poznanici i prijatelji suosjecali smo s njima.
Njihova majka,bila je domacica,i nije ucila nas jezik,a
njena djeca su joj sve prevodila,pa nije imala ni potrebe.
Bila je to jako lijepa zena,koja se smijala blagim
osmijehom.
I kad bi smo odlazili od kuce,mahala bi nam rukom,sto je
znacilo,dodjite opet.
Lazaro,sin,bio je moj veliki prijatelj.
U tim danima tuge,sjecam se citao je Igru staklenih perli,a
ja sam tragala za necim original spanskim.
On mi je preveo jedno pismo,koje su imali u nasljedju,od
jedna indijanke,koja je radila za njih u Peruu,a ciji je
djed napisao pismo.
Pismo,je bilo lieraturno predivno snovidjenje gubitka
zemlje,s osjecajem o poimanju domovine.
Takva se sad pisma mogu procitati,na
kajaku,npr,Merso............
Kako su dani prolazili,i mjesecei,i ta tuzna godina,ja
Miso,Magdalena,Dragan,odlucimo da s nasim peruanskim
prijateljima,posjetimo terasu restorana Bulevar,i malo,da
okrenemo misli u drugi smjer.
Gore u restoranu,neka muzika,a mi sjednemo na terasu,s koje
se pruzao divan pogled.
Lazaro koja je pjesma najljepsa na
spanskom..................................
       Besame mucho
Da zapjevamo
Nauci nas Lazaro
 
Lazaro krene,mi za njim i oko ponoci razvezasmo svi u glas
ko rodjeni spanci
skladno,prijateljstvom,niz bulevar se prosu
 
                           Besame besame mucho noche   
Ljubi ljubi me mnogo
                           Come si fuera esta
kao da je ove noci
                           La ultima vez          
posljednji put    
                           Besame besame mucho    
Ljubi ljubi me mnogo                 
                           Que tengo miedo perderte    
jer ja se bojim da te 
ne izgubim
                            Perderte desspues      
ne iszgubim poslije/uskoro/
                                                            
                                      
Pjevala se pjesma,s osjecajem,da je ljubavna,bar kako se to
posmatralo s ulice kad je svijet zastajao,misleci da pjeva
neki spanski ansambl
Besame mucho,naucena na brzinu,zapamcena zauvjek
 
Lazarova majka,pravila je divne kolace,umotane u mlad list
kuruza,neponovljiv i neopisiv okus,i svake nedelje zvala nas
u dvoriste s lijepa vremena,na nesto,sto su oni obicavali u
Peruu,da sjednu s prijateljima i caskaju,bio je to
nadomjestak,za crkvu,jer su tamo u Peruu imali takvo
druzenje.
Lazaro se uskoro zaposlio u Rijeci,i privremeno napustio
grad.
Ispratili smo prijatelja u nadi da ce uskoro vratiti,kad
nadje posao u Banjaluci.
U medjuvremenu,ja sam svracala kod njegove majke,malo joj
nesto pricala i priupitivala na spanskom,a ona se uvijek
smijala blago,a i u ocima imala neki sjaj koji je bio
probudjen tim,sto se neko eto trudi,da s njom na njen
maternji jezik progovori.
Uvijek u tim kontaktima,u meni je zvucalo:sto ti je rodni
grad,jezik,i sve to......
Njihov mali psic Dijego,isto,kad mu kazes Bueno Dijego,dobro
Dijego,odmah podje da lize po rukama.
S vremenom,familija se srodila s okolinom,njihova kuca se
stopila s drugima u komsiluku u jedinstvenu cjelinu
normalnog suzivota.
I familija je egzistirala kao posve obicna,neka banjalucka.
Njihov otac radio je na recepciji hotela Bosna,najcesce
nocnu smjenu.
Poznajete ga,sasvim sigurno.
Poznajete i njih.
Moja prica je samo mala pomoc da se sjetite njihovih lijepih
sretnin,lijepo neobicnog lica,i fantasticnog naglaska.
Meni se taj nas jezik sa spanskim jezikom,neobicno
dopadao,kako su oni govorili.
Familija Marinkovic,otisla je iz Banjaluke,kao i vecina
banjaluckih familija.
U onom zadnjem setanju,i oprostaju s gradom,posebno okrenuh
glavu za terasom restorana Bulevar.
Sjedila sam tu samo jednom,tad kad se pjevalo
 
               Quiero tererte muy cerca           
Hocu da
budes blizu
               Mirarme ah tus ojos                   
da me
gledas u oci   
               Verte junto a mi                          
da
smo zajedno
                Piensa que tal ves manana      
pomisli da cu
mozda sutra
                You ya astare lejos                   
ja vec
biti daleko
                Muy lejos de ti                          
daleko od tebe
 
Mozda?
Sasvim sigurno ja sam vec sutra bila daleko.
Nekad ljubavna,pjesma je dobila sasvim drugo znacenje.
Mozda,jest ljubavna,onima kojima se daljine nisu otkrile.
 
Para Tereza,Flora,Alfredo,Micho, e Lazaro

Azra, divna prica. Doslo vrijeme da svi razumijemo
familiju Marinkovic, jer smo i sami u slicnoj situaciji. 
Znala sam nekad davno tu pjesmu.

      

ovom prilikom da pozdravim
cestitu,FAMILIJU"-KARILJO(MARINKOVIC)a"JULIJI
KARILJO-MARINKOVIC ZORKI---VJECNA TI SLAVA,bila si "TEMELJ
"svojoj finoj familiji,lagahna ti zemlja bila.tola.

neznam ,HAVERU?ako ti smeta kom 32,brisi ga ?-ali ,vjeruj mi
"BILA MI JE VJERENICA?pokoj joj dusi i lagahna joj zemlja
bila,i "da joj dragi, Bog otvori,RAJSKI VRT? U;ISTINU JE TO
ZASLUZILA"nedzad.

O,ne,tvoj komentar Tola ostaje/nije sporan/tebi jos i hvala
sto si zapamtio njihovo prezime po majci,ja se nisam mogla
sjetiti........................sve je ovo u redu.
Ne mislim da treba da se brise.
Meni kao autoru price ne,zato sto znam da je bilo tako.
Ne znam za CK.
Javi se na moj imail kad nadjes vremena,treba mi par
podataka.
Hils fra mig,til dig og Jasna

Prvenstveno,pozdrav Bati(TOBA)i ostaloj raji,sto uvazava
zalaganje pisanja,naseg banjaluckog naroda za istinitost
desavanja kroz vremena u kojima jos egzistiramo.
Sve napisano ovdje,negdje ce se vjerovatno i VRIJEDNOVATI.
Drago mi je da se i Hafiz poceo javljati na cafekajaku.
Treba mu dati motivaciju za pisanje,bice zanimljivo.
Usputno,koristim priliku da spomenem dva fantasticna
banjalucanina,kojih vise nema medju nama,a obogatili su
nas zivot,plemenitoscu ljepote zivljenja medju nama.To su
Tomo Balonek i Miroslav Berginc(Berga).Bili su prava raja. 
Zaista,rado ih se sjecam.Ukrasavali su grad Banja Luku
svojim pozitivnim osobinama.Neka im je vjecna slava.
Ibro

Prije svega ili poslije svega,kako hocete,starozavjetni
"apostoli" BL su uvijek u punom sjaju i na licu mjesta.Neki
lafo- shatro EPP,entiteti i folovi nisu potrebni.Starosna
dob,izgled,materijalno stanje ili politicko-religiozna
opredijeljenost vaze za neka divlja plemena preko Une,Save
ili Drine,premda i tamo ima normalne raje ali su teska
manjina u ovo doba obavezne mrznje i koprcanja.Zasto je
tako?Pojma nemam ako se iskrenost uopste pika!?Covjek je
dostojanstveno bice i bez obzira na debljinu shajtova ima
jedini KAPITAL-ZIVOT-PONOS a budale u neznanju nasrcu na tu
najvecu vrijednost.Njima je osnovna satisfakcija da kroz
insrumente vlasti(Pendrek)imaju kontrolu nad stadom i da ga
obiljezavaju,kaznjavaju ili nagradjuju zavisno koliko
bleje,te kasiraju sto je osnovni smisao.U Boga ne vjeruju
jer im na valuti to ne pise!Novac je pogani papir od koga
esherihiju popushimo!Balkan je tesko zivotinjsko carstvo a
mi nus produkt.Dovoljno smo
ostarili,prezivjeli-dozivjeli,procitali,skuzili,izbubani da
bi nas iko mogao shaltati na Kiki ili Bronhi
bonbonice.Istovremeno smo jako razliciti sto cesto izaziva
konflikte(mup i chenifa)ali nam je zivot zajednicka
osobina.Ako su nam vjerovanja i ukusi razliciti pa nemoramo
se pomarisati oko toga,premda smo pred licem svijeta
pokazali kolike smo jadishe.BH rat je bio dozvola za
klosharske pljacke u ime apstraktnih simbola,a u sustini
istovaraj motokultivatore i bijelu tehniku iz "osvojenih"
gradova i shutaj cokulom mrtve zene u Bijeljini sa cigarom u
ustima pred kamerama.Dozivotna sramota!Bog je sudija a karma
javni tuzioc!Peku se na raznju i pokrepase po murijama i
cekaju sudnji dan i obdukciju da im zaviri u truhlu
utrobu.Moja prica je bizarna i okrutna ali istina je bas
takva,gola i nemilosrdna!(Pikula-Crnalic).Ali veselje
vlada...poezija uzaluda.
Sve od Knina pa do Beograda
ljubila me komsinica Rada..
Nema borbe,nema rata...
brez Jasera Arafata.....ha,ha,ha..
Sto se tice primjenjene umjetnosti najvise volim-gotivim
LAVIJATO%%%%""""tOLA,MALOveliko slovo,zajebo smrt i bolesti
na shibice i refu,specijalci na stanici u Malmo,a Nerminko
ga vadi iz guzova i frke,ha,ha,ha.Ipak ja sa Tolimirom nisam
bio toliko prisan u charsiji(osim Zenka reshetki,a i tada
sam se prilijepio za radijator i Smaju),koliko sa
Salicanom.Kad Salican poshajba sjecanja Djininim sharenijem
gacama rastopim se -moj brate u tudjini.Dobar vic:Blaha se
preselio u London,toplije krajeve,ha,ha,ha sa -30C na
-15C!Oh Cnada i Nada!Mane zeve za Engleze i Francuze gole
guze!Ovo je veca shega nego Davinci Code:Bijelo
Dugme,73:Tako ti je Carlos Moya kad ljubi Pecanac"-a
jednojajni klonovi ! I na kraju za neupoceno-upucene,ja sam
zakleti hriscanin ko Huso Obama,a Haso mu rece:"More choce
sto ne dodje u Novi Sad na Exit"-a Huso odgovori:"More Huso
ne ori drumova,imo sam precijeh poslova,Rolling Stoned u
Budva,a zbog uskijeh chesti nisu mogli proci u Zaluzane,pa
ti havizaj lektiru do Ponedljnika i javi mi jel ti se
svidja".Djumle!

Jeste Ibro bili su legende i Balonek i Berginc porodice ciji
su  roditelji bili legende u Rudi Cajavecu. Sjecam ih se jer
sam odrastao u prvoj B-zgradi,Tomo u drugoj a Berga u trecoj
B-zgradi. Toba je bio u A-zgradi do parka i on ih isto tako
dobro zna. Sve je to Cajavecka raja ciji su ocevi ostavili
neizbrisiv trag u podizanju Cajaveca na svjetski nivo. Those
were days...

Prije svega ili poslije svega,kako hocete,starozavjetni
"apostoli" BL su uvijek u punom sjaju i na licu mjesta.Neki
lafo- shatro EPP,entiteti i folovi nisu potrebni.Starosna
dob,izgled,materijalno stanje ili politicko-religiozna
opredijeljenost vaze za neka divlja plemena preko Une,Save
ili Drine,premda i tamo ima normalne raje ali su teska
manjina u ovo doba obavezne mrznje i koprcanja.Zasto je
tako?Pojma nemam ako se iskrenost uopste pika!?Covjek je
dostojanstveno bice i bez obzira na debljinu shajtova ima
jedini KAPITAL-ZIVOT-PONOS a budale u neznanju nasrcu na tu
najvecu vrijednost.Njima je osnovna satisfakcija da kroz
insrumente vlasti(Pendrek)imaju kontrolu nad stadom i da ga
obiljezavaju,kaznjavaju ili nagradjuju zavisno koliko
bleje,te kasiraju sto je osnovni smisao.U Boga ne vjeruju
jer im na valuti to ne pise!Novac je pogani papir od koga
esherihiju popushimo!Balkan je tesko zivotinjsko carstvo a
mi nus produkt.Dovoljno smo
ostarili,prezivjeli-dozivjeli,procitali,skuzili,izbubani da
bi nas iko mogao shaltati na Kiki ili Bronhi
bonbonice.Istovremeno smo jako razliciti sto cesto izaziva
konflikte(mup i chenifa)ali nam je zivot zajednicka
osobina.Ako su nam vjerovanja i ukusi razliciti pa nemoramo
se pomarisati oko toga,premda smo pred licem svijeta
pokazali kolike smo jadishe.BH rat je bio dozvola za
klosharske pljacke u ime apstraktnih simbola,a u sustini
istovaraj motokultivatore i bijelu tehniku iz "osvojenih"
gradova i shutaj cokulom mrtve zene u Bijeljini sa cigarom u
ustima pred kamerama.Dozivotna sramota!Bog je sudija a karma
javni tuzioc!Peku se na raznju i pokrepase po murijama i
cekaju sudnji dan i obdukciju da im zaviri u truhlu
utrobu.Moja prica je bizarna i okrutna ali istina je bas
takva,gola i nemilosrdna!(Pikula-Crnalic).Ali veselje
vlada...poezija uzaluda.
Sve od Knina pa do Beograda
ljubila me komsinica Rada..
Nema borbe,nema rata...
brez Jasera Arafata.....ha,ha,ha..
Sto se tice primjenjene umjetnosti najvise volim-gotivim
LAVIJATO%%%%""""tOLA,MALOveliko slovo,zajebo smrt i bolesti
na shibice i refu,specijalci na stanici u Malmo,a Nerminko
ga vadi iz guzova i frke,ha,ha,ha.Ipak ja sa Tolimirom nisam
bio toliko prisan u charsiji(osim Zenka reshetki,a i tada
sam se prilijepio za radijator i Smaju),koliko sa
Salicanom.Kad Salican poshajba sjecanja Djininim sharenijem
gacama rastopim se -moj brate u tudjini.Dobar vic:Blaha se
preselio u London,toplije krajeve,ha,ha,ha sa -30C na
-15C!Oh Cnada i Nada!Mane zeve za Engleze i Francuze gole
guze!Ovo je veca shega nego Davinci Code:Bijelo
Dugme,73:Tako ti je Carlos Moya kad ljubi Pecanac"-a
jednojajni klonovi ! I na kraju za neupoceno-upucene,ja sam
zakleti hriscanin ko Huso Obama,a Haso mu rece:"More choce
sto ne dodje u Novi Sad na Exit"-a Huso odgovori:"More Huso
ne ori drumova,imo sam precijeh poslova,Rolling Stoned u
Budva,a zbog uskijeh chesti nisu mogli proci u Zaluzane,pa
ti havizaj lektiru do Ponedljnika i javi mi jel ti se
svidja".Djumle!

Ibro com br 35 mi nije nesto jasan.Napisao si -neka im je
vjecna slava- koliko ja znam i dobijam informacije Berginc
Miro -Berga je u Sloveniji ziv i zdrav.Sesta Emica  cesto
dodje u BanjaLuku a Miro nije poslje odlaska nikad dosao
.Ispravi me ako grijesim.

To je tako krasno da pamtite mog tetka Tomislava Baloneka sa
toliko puno lijepog sentimenta jer je zbilja bio cool osoba.
Ja sam ga poznavala citav svoj zivot i vezu me za njega
divne uspomene iz djetinjstva. Stvarno je to lijepo da
sjecanje na njega zivi i na ovim stranicama.

Poslao : merso   bato,hrsuze
Datum : 26.08.2006.

Sto me bolan naiska'es da pisem,mozda nas ova nasa djeca i
ne razumi'u dok citaju nase "stories" of "Banjalucke
price":jebaji ga imam problema :svoj jezik pos'o
zaboravljati,a ovaj jos ne nauci.Znas kad Haso veli
Husi:Sto
su ona djeca u Engleskoj pametna....Svi znadu i govore
engleski.Ama sigurno nije Haso mene sreo.
Citam one Ibrine komentare i sjecanja o "piruz pali" i
"truloj kobili"igrama kojim je nase djetinjstvo bilo
ispunjeno od jutra do mraka pa me sjecanje vrati do mog
sokaka i avlije dje su rasle dvije sljive(bjelice).Oh sto
sam ih mrzio zbog onih njihovih ravnih grana"mladica"sto
izniknu u proljece.
U najljepsoj igri"spasa" u sami mrak kad bi se neko od nas
naslonio na banderu i poceo sa odbrojavanjem dok se ostala
djeca ne posakrivaju i onda satima trazio nas po dzematskim
avlijama i supama iza kanti,kokosinjaca,supa i da ne
nabrajam.U najvecem zaru igre cesto zacuo bi se glas nasih
matera sa pendzera:
-Merso,Dzevdo,Hamdija,Zijo,Rade,Stefo... ulazite u
kucu....odma....koja su doba????? a vi jos na'vliji.
-jos malo mati...sad je najbolje za igru...odgovarali smo i
nastavljali sa igrom, sa trazenjem ili krijenjem.
Kad bi se igra oduzila onda bi nase matere,raljucene,
izlazile iz kuca i mi smo morali prekidati sa igrom i
polaziti kuci.Prolazeci pored onih sljiva uzbirale bi one
tanke "mladice"i odma' smo mi znali sta nas ceka ko i ona
cura sto se "jadala" prijateljici(cim je on meni gace
skinuo,ja sam odmah znala sta on hoce).Tako smo jednog
dana,sva djaca iz sokaka,odlucila da poduzmu"mjere"protiv
onih sljiva
i svi se popeli na stabla,zaljuljali ih sve dok ne
popucase.Nije nam bilo zao tih sljiva-ionako smo ih
"Drickulje"zvali.Kad ih se zelenih najedes,pa se onda vode
napijes-eto ti "brzoleteciniskospricajuci"zahod.
Samo da vas malo drmnem iz svakodnevnice i sve vas volim i
mislim na vas ma dje god bili i kojim god jezikom govorili.
A ti Bato,hrsuze jedan,spremaj novi prostor za novu pricu
Voli te Merso

O moj Merso jesam se nasmijao Tvojim "DRICKULJMA", "dje" se
toga sjeti... evo me jos se tresem od smijeha i jedva sicam
slova!
Pozdrav Toba!

Poslao : Toba 49
Datum : 31.08.2006.

"A bil' ti meni skokn'o do "Gosp'oske" u "Zupski podrum"'
po
jednu politru...haman!?"
Sjetno upita Sare, taman takvim glasom...k'o kad se sjetio
one svoje zadnje recenice povodom voznje sa
"doktorima"...sjetnim i tuznim... glasom,...pogledom
spustenim ka zemlji!
Velika glava, se onda lagano podize, oci se zakovase u mom
pravcu, al' me ne pogleda...
"Eh...kako bih ja volio, kad bi mene neko volio!... i kako
bi ja "to" volio!" "Kad bi mene "to" volilo!"
"Pa ja te,... ovaj...gotivim!" Rekoh.
Htjeo sam mu pomoci,reci da ga volim, ali i meni je bila
teska rijec...reci nekom...Volim te. Meni to niko na ovom
svijetu nikad rekao nije, a mislio sam, mozda sam mali...pa
jos nije red da te vole...mozda ce da te zavole, kad im
odjednom, nekako...zatrebas!?
"Mozda se to zove ljubav?"
Prenu me glas Sarin!
"E, Kuriru moj...Alah i Bog su veliku zajebanciju napravili
sa nama ljudima. Eno ih gore na "Nebu", valjaju se od
smijeha, gledajuci u nas male ljude...u nas male...kojima
nisu podarili ljubav...u Mene kome su dali u amanet da
Konjima virim u guzicu cijeli zivot...i sa strane gledam ,
kako se ljudi maze, vole, ljube...jeboteee!
Ljube...a ja nikad nista ne poljubih...samo karaj
i...rokaj!...k'o konj!
Jebo te 'vakav zivot! Jebo te zivot, kad ja nikog ne
pomolovah...jebo te zivot kad mene niko ne pomilova! Sto mi
Bog dade ruke k'o lopate, da zensko ni pomolovat ne mogu,
sto Bog izmisli lopate, kad su moje rucerde mogle da mu
urade posao, kad zatreba! Sto mi ne podade neku zenu kao
Doktorka Pisteljicka, njeznu,lijepu, namirisanu...Sto...?"
Uzdahnu Sare tesko! Spusti se sa svog fijakera i zagrli
"Sabana", jedino bice na svijetu koje je ikad volio.
"Saban"...ovan sa crvenom maramom oko vrata, vezan spagom
za
prednji tocak fijakera, samo ga glavusom njezno odgurnu.
"Eto, vidis kuriru moj,o tome ti pricam!"
"'Aj' sad po rakiju, al' poleti!"...rece.
Znao sam sta misli , znao sam na sto misli, znao sam na
koga
misli...
znao sam da to "nama" ne pripada!

Letio sam bos , prema "Zupskom podrumu"...ko neko kad
nekoga
spasava.U ruci mi mlatara flasa "polovka"...normalno ,
prazna.
Tako se mora...zbog nekakve "kavucije"-sta li?"

U sred "Gos'poske" u jednom prolazu, pa dole u podrumu,
smjestio se vinski "podrum".
Sve je smrdilo na prosuti alkohol, na blato, na siromastvo,
...na jad.
U dnu podruma, k'o drveni sank, pod od nabijene zemlje, ili
se to blato godinama nahvatalo na patos. Ista stvar!
Isti smrad!
Rekao bih ja i dobar dan, da je bilo koga da mu se to kaze.
'vako , nista ni ne rekoh!

Iza reda vinske i rakijske buradi samo se vidi velika
guzica
cika Miloja!
Presipa, Miloje, nagnut nad nekakvu serpu, vino i rakiju u
prazne flase.
Miloje je jos deblji od Sare, al'nekako uvijek ljut!
Djecu ne voli-garant!
Glava mu ogromna,  celava, al' sa jedne strane mu kosa
bolje
raste, pa je sve to prevr'no, na drugu stranu.Onda je sve
te
dlake morao zaljepiti nekakvim ljepilom...samo to tako ne
bi
moglo stajat'...garant!
I jos je sve to na glavi bilo masno, zaljepljeno, samo mu
se
po neki krajicak dlaka uzdigao iznad ostalih...sto mu je
davali "mladalacki" izgled.
"Sta 'os , ti Supak?"- upita cika Miloje, pokusavajuci
lagano i stenjuci da se ispravi.
"Posl'o me Sare da mu napunis rakije!"...rekoh u dahu i u
strahu.
"U ovu flasu!"-toliko sam uspio stisnuti petlju da
izustim.Da me je masni Miloje jos nesto pitao...ja bih umro
od straha!
"O, ko biva ti si mu novi Kurir?"-rece zagonetno Miloje.
"Daj flasu, ovamo...jel' ko obicno...pola ljute, pola
brlje?"
Sutim-ne znam ni sta je ljuta ni sta je brlja, no sutnja,
je
kazu  ...odobravanje.
Tako je i Miloje shvatio.
Opet ode iza one buradi, naguzu se , i sve stenjuci, Boga
spominjuci, uspije nekako da napuni flasu.
"Na, jebla ga rakija!"...rece, i kako to rece, tako tresnu
onu flasu o pult...kako flasu trehnu, tako iz nje izleti
par
kapi , tacno meni na glavusu.
Jebi ga, sta sam drugo mogao, nego mahinalno, poletih tukom
da obrisem to "mokro" meni sa glave.
"Ohoho, vidi mu frizure, posprdno rece Miloje!"
"Sine, ko te to siso?"...ko radoznao je banjalucki
pipnicar.
"Siso me cika Smajo!"...a i ko bi drugi, rekoh.
"O, joj, dobre frizure-dela, dela pridji cika Miloju da to
bolje vidim...pridji, pridji  jos blize, eh tako, jos samo
malo blize!
Takooo!"
I tras, bas tras pravo u glavusu, ni Marijan Benes me ne bi
mogao zesce utresti...odvali mi cika Miloje "olimpijsku",
pravo u glavu!
Zatrese se cijeli moj svijet ...(mislim , ja ovo onako-moj
svijet, jer svi znaju da ja nisam imao svoj svijet), ali
ljepse je kad nekom pricas, ko biva...zatrese se sav moj
svijet, a u stvari nista se nije zatreslo, samo sam ja u
jednom trenutku vidjeo sve zvijezde ovoga svijeta!
To je bogatstvo boja,bezbroj zvijezda...ali poslije sve
nestade...samo mi se vrtilo u glavi!
Idem "Gosp'oskom", sa flasom u ruci, samo u onim sirokim
gacama, gol do pasa i bos. Ljudi mi se sklanjaju s puta.
Flasu drzim za grlic, taman ispod cepa od kukuruzovine.
"Nije li to sin od onog bivseg ministra, one "budaletine",
kao u bunilu cujem muske glasove!
Cujem i zenske, koji jedva dopiru do mene..."Ljudi, mozda
se
dijete zaljubilo...pa pati i ...pije"
Mozda sam i licio na nekoga ko pati i pije, taman mi se i
suze kod Rahmanove slasticarnice pojavise u ocima...a
poslije nisu stale sve dok ne udarih u Saru.
Sreca, na Kastelovom nisu montirali semafore, "Nagiba" ni
od
traga...zaglavio u Trapistima...tako da sam uspio pretrcati
do kocijaske stanice, i tu udarih u Saru...kao vec rekoh!
"Na!" Toliko sam uspio izustiti, pruzajuci mu onu flasu
rakije!
Na Sarin fijaker nogu svoju podigao Mitar Medovic, 'oce da
pravi neki zapisnik.
Kad me ugledase, oba odrasla covjeka i Sare i Mitar, samo
se
zgledase.Cinilo se ...isto misle!
"Ko te dirno Kuriru moj?"...razgalami se Sare i ispusti
kamdziju iz ruku, ispusti i one "Banjalucke novine", sto je
drzao pod miskom, dize ruke prema nebu...al' kako
zakljucismo jednom...tamo nikad nije nikog bilo, mislim
gore
na nebu...barem za nas.
"O, Miloje , mater ti jebem sosnu...eto me da ti naplatim
ceh za rakiju!...jeknu Sare, izu zepe, i poleti, bos prema
Kastelovom cosku.
"Stani , Sare ovo je u nadleznosti Narodne milicije"...ote
se Mitru!
"Neka te , Mitre, cuvaj mi konje...i to ti je u
nadleznosti!"...odgovori Sare.Onda naglo zastade,okrenu se
prema nama i rece: "Kuriru moj, hajd' i ti samnom...da
vidis
kako na svijetu ima pravde.!"
Ja potrcah, a i sta bih drugo!
Mitar Medovic, potapsa konje, i rece: "Sare, kad se ti
vratis, eto mene da napravim zapisnik...i normalno isuka
svoj pendrek...sav u zelji da nesto i on napise!
Makar Miloju po ledjima!

Taj dan mi se ucinilo da sam i ja postao
banjalucanin...jebiga!
Istina, mali!

Dragi moj Ibro, ne vjerujem Ti kad kazes da je Berga umro!
Provjeri, molim te pa javi.
Javi sto prije, jer u takve vijesti, naprosti ne zelim da
vjerujem,a i Los Chairos ti slicno pise.
 
Evo sto sam pisao o njemu u januaru ove godine.

Poslao : Bato BodnarukToba
Datum : 24.01.2008.

62.
Kocko mu na pumpi ucini uslugu. Natanka Merdzu “loz uljem
“,
do daske!

“Dobro te vidjeti Plavi, ponekad , ovdije medju nama!”…rece
stari banjalucki drincer , Pumpas, prelijep covjek, kako
izgledom tako I dusom….Kocko!

Kocko, desna ruka Ljube Trube! 
Jarani!

Utom iz kioska izadje Berga.

Stao, ukop’o se!

“Kocko, nisi mu valjda naplatio!?”

“Nisam jos , Berga!”

“Dobro da nisi,a I   neces!”…prostenja grmalj od skorio dva
metra.

“Toba je moja mala raja…Kocko!”…skrto rece Berga!

Izadjoh iz auta, grmalj me pogleda svojim plavim ocima,
umilno, rasiri ruke, a Ja se zaletih u njega…k’o kakva
picka, skocih na  Bergu,…on me dohvati,.. muski
zagrljaj…snazan!
Kratak!

Nama,… I ne treba vise!

“Plavi, pa ti nemas ni cipela!?”…prostenja Berga!
 
“Skola Dzoke Kinga…vazda …gologuz!”

“Ojahahahahaha…volino!”!

Plavi ugleda Bergin veliki oziljak na obrazu.

Za sekundicu odvrti film!... Opet! Fuck! Fuck! Fuck!....


“Hotel Palas, modna revija…zagrebacke kucke paradiraju!

 Vlado Piketa, podjebava svaku koja prodje” pistom”!

Ekana, Brka, Ljuba Truba, Beca Sasa Sunkic…svi pijani!
Valjaju se od smijeha!
Vlado im kida odjecu…Picke (manekenke), unezvjerene!

Simo Bajic, I Franjo Jajcevic, …van sebe! Ali od cuge!
Drka , Vlado Piketa…prostacki!

Dzoko Grgac, omalen covjeculjak, jakih ramena, studirao
Filozofiju u Zagrebu, neznatno nizi od Bare,…a Bare je bio
bas nizak,… opsova Vladi mater!

“Sta se kurcis, govedo, sta nam kvaris ugodjaj!? Jebem Ti
Mater, seljacku!””Ne balegaj mi po mom Gradu!”
Franjo Jajcevic, prileti Dzoki, snazno ga zagrli I rece :”
Nemoj , Dalton, Matere ti Katice, nemoj Dzole da te nocas
ovako pijan moram krpiti!”

Vlado ga presijece pogledom!

Bio je visi od njega…duplo!
Svako je od Dzoke Grgaca, bio visi duplo!
Malo je ko imao srce kao Dzoko,…niko toliko veliko!
Duplo vece od svih nasih srca!
Ma sta , duplo!?


Vlado,drka I podjebava naglas,.. “drolje zagrebacke,… vidi
tebe mala , gdje si guzicu ostavila, I sve tako!

Publika , van sebe, nitko ne vjeruje u to sto cuje!
Najljepse banjalucke predstave , ma koliko kostale, usere
neki supak sa strane! Banjalucani , ponizeni…sve do
jednoga…sve do jednom! 

Do dana kad je Berga stasao da udje u Palas!
Narucio , borovnicu, nalaktio se za Tobin stol!

Uziva!

“Vlado Piketa, nikad nije pio, nije se ni drogirao, nije ni
pusio,…  naprosti nitko nije  zanao sta je droga,… Vlado
Piketa je bio , receno jednostavno… Idiot!

 Istina , lijep! 

 Ali Idiot!

 Budala, I svi su ga se svi bojali!

Berga mu rece skrto: “Vlado ne seri, ne prljaj nam 
Banjaluku!”

Vlado se trgnu, kao pas…unezvjereno pogleda pa Sali, u
svojoj vjecnoj “vijetnamki”!

“Ko je to rekao?!”…prostenja kroz zube…skrgucuci tim istim
zubima.

Berga, ustade .

“Ja!”

Berga, nije dodavao nista vise teksta, bio je skrt na
rijecima,a to je bilo dovoljno od sina pilota RAF-a, Franca
Bergenca.

“Idemo na Sehitluke, Berga, da ti ja pokazem s kim
razgovaras supcino, da ti ja izvadim grkljan!”…vrisnu Vlado
!

Berga se dize sa stolice, polagano…ko kad ides da molis
Trebu za ples,...”Ajmo , supku, da se naucimo malo pameti da
te Berga smiri!”
“Idemo na  Sehitluke!”

Berga se uspravi, vrati stolicu na mjesto, okrenu ledja
nepazljivo, a sekundu zatim,
govno nize od njega za cijelu glavu, prileti Bergi iza
ledja
I britvom mu presjijece vrat, samo …cak!

Niko se ne pomjeri!
Manekenke vriste!
Berga se hvata za vrat, I okrece se prema publici u Palsu! 
Neprijatno mu , zbog Raje!

Krv siklja na sve strane!

Banjalucka kultura…modna revija…zene oficira JNA  vriste, a
vriste I one normalne zene!

Muskarci tabire o politici ili tako to!

Oficiri, po obicaju, ne mrdaju,.... rokaju likere!
Nista bez naredbe!

Muskarci ne vide,... koja stoka ,... koje kukavice! 
Usrali se svi, u tom banjaluckom Hotel Palasu!

Berga, pada na koljena!

Krv prsti oko njega!

Odvali glavom o pod!

Culo se, jasno…tup!

“Nismo se ovako dogovorili Vlado!”: rece Dzoko Dalton!

Plavi, nije imao vise od svojih dvadeset! Uostalom , kao ni
Dzoko Grgac!

Skoci, I desnom rukom napenali Vladu, pravo u glavusu … iz
sve snage!
U vrh brade!

Britva poleti po zraku, Vlado klonu na pod,… Dzoko  ga
odvali nogom po sred stomaka!
Vlado se sagnu,... taman da ga Plavi napenali nogom u jaja!

Napenali ga! A I ko ne bi!

Tras!
“Samo , sinhrono, Jarane!”: rece Dalton!

Aj, Majka, bas u jaja! Jebote!

Vlado podize u svom bolu , glavusu  k’o za penal, a Dzoko
ga
napenali po sred nosine,…nogom! odleti mu glavusa u
beskraj,
ko bi je hvato, ode u helac!

U Hotelu …muk!

Drkadzije I dzeparosi , zanijemili!

“Ima li jos, kandidata?” okrenu se Plavi prema Sali a oci
mu
krvave!

Niko nista ne rece!

“Nemoj ga dirati vise Plavi,” podize Berga krvavu glavu!

Obraz mu raspolovljen do kosti!

“Vlado je moja briga!”

*****

Moj se san raspoluci, imao sam love I za gorivo I sve
ostalo!
Nisam imao zivaca da tabirim banjalucke price! Uostalom ja
sam ubio, uostalom… ja sam ubica!

Dodje “Chita” sa hitnom! Sa njim je bilo bolje ni ne vozati
se,
osim ako si mrtav! A onda ti je potaman , ili maln,e
…svejedno!

P.S.
Djoko Grgac-Dalton, poznat po svojim nenadjebivim fazonima,
jednom kroz nekakvu pricu, na jednoj zagrebackoj terasi
nekom Branimiru Stulicu, nocu...predlozi da svom "Bendu"
dade ime "Azra"!
Mi zinuli!Cujjj!?

"Azra, ti je moj "Cupko" (nadimak tog Stulica), naziv
pustinjskog vjetra, koji dolazi poslije velikih oluja, pa
blago milujuci pijesak,  poravna sve one razdrkane dine! To
ti je Azra."

Kasnije sam od nekih ljudi cuo da je Djoko Dalton dao svojoj
kcerci ima Azra - po tom vjetru.

Stulic je nazvao svoj bend Azra...a ja ko velim, sto ne bih
spomenuo i ime Kuma tog benda- Djoke Grgaca - Daltona,
banjalucanina! Mada, kazu ljudi,vec par godina, niti je
Djoki do Branimira Stulica i Azre ni do Banjaluke...ni
Raje...ima on preca posla ...gore... na Nebu!

Toba!

Poslao : Toba 50
Datum : 01.09.2006.

U Bugojni osvanu maglovito jutro!
Iznad onih razguzanih planina i planincina, spustili se
niski oblaci.
Rosa pala na sve strane.Mokro sve!
Ustaje Tito iz kreveta u pidzami "Borac-Travnik"...razvuce
ruke, ko da se protegne, ali ga nesto jako zignu u glavi!
Jeknu, Stari..."Uh , Boga mu poljubim...Boga i bosansku
rakiju!", a onda rece Jovanki, :"Ustajete li vi Gospodjo,
ili sta li ?"
"Ustajem, Stari...a i sta bih drugo...kad me vec tako mazno
budis,k'o one Stuke, sto bombardovase Beograd!" Rece
Jovanka
, sva zapletena u one svoje ruse kose, jer pundjosavu
(pundju) sinoc od onih silnih rasprava , nije stigla
raspremiti.
Legla sa sminkom...sto bi rekle banjalucanke!
"Gdje mi je General Zezelj, gdje mi je jutarnja "Politika"?
"Gdje mi je kafa?...i sto je u Bosni uvijek ovako hladno?"
"Pa ovdje ne griju nikada, Boga im poljubim, nikad bosanci
nece shvatitit sta je toplina Dedinja-nikad!"
Nikad...a to ce ih jebat...kad -tad...garant!
Ulazi Zezelj u sobu, podocnjaci mu se navukli, ko kakav
rakun!
"Druze, Predsjednice jutarnji "avtobus" iz Beograda nije
stigao..."gumi-defekat" kod Sida,...nema jutarnje
"Politike", a'l sam uzeo "Banjalucke Novine"...nek' se ima
za informaciju".
"Pa , dobro, Boga mu poljubim,...daj i te "banjalucke",
rece
Stari smireno, i dodade...Zezelju, nalozi neku
vatru...hladno je u Bugojinu i u sred ljeta!"
Vatrica zapucketa u lovackom kaminu...Stari otvori
Banjalucke Novine!
Sirom!

"Ko je ovo pisao, sunce li mu poljubim!"...vrisnu Stari ko
omadjijan!

"Gdje sam ja na "naslovnoj"?

"Sta je ovo...Horoz...banjalucki kriminalci...ko je ovaj
Glavonja ?...vidi mog Ministra ! ...Romi u borbi protiv
organizovanog kriminala...pa Zezelju- jesi li ti normalan-
sta ti se desava sa narodom?"
Stari zguzva banjalucke novine i baci ih u lovacki kamin.
Vatra se raspali jos jace.
"Jesam li se jednu noc opustio...i vi vec pravite sranje!"
Bijesno ce ti Marsal.
"Zezelju, hapsi...vodi na "Goli"!
Naredi Stari!
"Pa, ne moremo dva puta istog covjeka slati na
Goli...zbunjeno ce ti Zrzelj. Mislio je na mog Starog!

"Dobro,onda ga krizaj sa liste...nikad mi taj nece biti
Ministar...vidi ga samo na slici- krade kokoske i sakoe!"
odbrusi Tito.
Jovanka mu samo dodade:"Ma ...Ustasa, uvijek sam ti
govorila
, da je Ustasa!"

Na ulazu u "Zupski Podrum"...Sare rece:"Sacekaj!"

"Oj, Miloje jesil' mi doleeee!...zapjeva seretski Sare.

"Dolje, doljeeee!"...cu se glas iz podruma.
"E, pa ide ti inspekcija , Milojeeee
Iz podruma se niko ne oglasi.

"O, ho , ho , koga vidimmmm!?"...posprdno rece Miloje.
"E, pa vidis, onog koga si najmanje pozeliooo!"...rece
Sare.
"S'a ima, moj Miloje, radi li se?"...upita Sare.
"O, crko od posla, moj jarane!"...zapjeva Miloje.
"Neka , neka, nek se radi...loce narod, ko nikada.
jeldeeee?"...veseo je Sare.
"Ma sta to pretaces u te prazne flase, Miloje, moj
jarane?Bil' se dalo to pogoditi kad' bi se probalo? A?"
"Eto , tebeee, ti si "eksperat" za cugu, pa
vidi...probaj!"...prijateljski i namrgodjeno rece Miloje.
Sare, nategnu!
Ko svaki iskusan borac i degustator, Sare, promrlja tekucinu
po
svojim ustima, prevrnu ocima, pa ih zaklopi...ko biva uziva
...i analizira...a onda se naglo ispravi i sve ispljunu u
pravcu Miloja! 
"Fujjj, fujjjj...otrov!,Sta si Miloje turno u flasu...i 
pivu i brlju i crno i "belo"...dod'o si i himbera zbog
boje,haman si turno i one "kokte"...a ja bi rek'o ,da si na
kraju , i prn'o u flasu! Fujjj!"

Zajapurena glava Sarina spusti flasu na pult, i kao umorni
borac...naivno...Sare upita Miloja.
"Miloje , rode sta to pises u tu tvoju teku?"
"Pisem, jarane -prihode i rashode!", rece Miloje.
"Ohohooo, , eto ti se greska potkrala, tu kod zbrajanja!",
lupnu Sare svoj debeli prst, taman po sred teke.
"Ma, dje...Sare, dje greska?", natakari zbunjeno  Miloje
svoje naocale blehajuci po teci.
"Evo , tu...jebem te corava!", i kako to rece, trehnu prstom
jos jednom po sred teke, tako da se listovi izguzvase -
zamalo probi teku i sank...zajedno!
Miloje nabio svoj nos pravo u teku, noge mu pravo stoje, a
u
ledjima se savio prema teci, tacno u 90 stepeni. Dalje nije
mogao! Taman tako!
"Tu, tu , tuuu", lupka Sare prstom po teci.
Miloje dodiruje skoro nosom teku, a tada Sare zategnu
"Duplu" "Olimpijsku"...i razvali Miloja u glavusu sa dva
debela prsta tako zestogo, da se samo cuo potmuli zvuk, k'o
kad neko zvekne nogom u prezno bure.
Miloje se strovali u svom polozaju od 90 stepeni, bez
ikakve
nade da se uskoro ispravi. Trehnu guzicom na blatnjavi
pod,...odvali glavom u prvo rakijsko bure.Zveknu i bure!
Bang!
Tako i ostade...zakovan.
Sare, ljutito zgrabi onu degustiranu flasu "pica" i
dodade..."Ovo ti je "konsfiskovano", i nosi se u "Opstinu"
na analizu...Miloje...picko...pr'no si u fenjer! Ima da ti
opstinarka Hajrija guzove razvali!" 
"Pisi, Miloje...radnja ti je zatvorena!"...kroz smijeh
dodade Sare.
Miloju, oci staklene, smijulji se, ne zna gdje je.

Na izlasku iz "Podruma", Mitar Medovic sa isukanim
pendrekom!

"Jel' na mene red, Saruljo?"...sav uzbudjen upita Mitar.
"Jest , na tebe je red, al' nemoj ga jako...van sebe je
vas!"...promrmolja Sare.
"Ma branimo, veceras naseg Kurira Sare, ne bih se ja bas 
stedio!...kroz smijeh rece Mitar.
"Kurac , je on nas Kurir...on i Horoz su moji, moja
briga!"...obrecnu se Sare na na Mitra.

"O, jeste , vi banjalucani zajebani...sve do
jednoga!"...rece Mitar, slecuci u
"Podrum"..."Zupski"...jakako!

"Bit ces i ti Mrkelja, banjalucanin...ako ikad uspijes
izaci
iz tog mraka...kao covjek!"...rece Sare, uze me za ruku i
povede Gospodskom, pravo prema Rahmanovoj slasticarnici.
Samo da je ne preskocimo...a hocemo...garant.

Rano, slijedeceg jutra, postar Ostoja, zvoni na vrata.
"Evo Zoro, imas telegram iz Sarajeva.Pise ti Ivica!"
"Ti si to cit'o, Ostoja?!"...Mater ce mu sumljicavo.
"Nisam, Zoro, ociju mi ...a i nema nista vazno...samo Ivica
javlja da je Franjo pr'no u zizak...eto!...a,i jos evo me
zaskoci neka Ciganka i dade mi nesto umotano u novine da ti
predam.
Stara razmota "Banjalucke novine"...vidi sebe na
fotografijama, vidi Staroga, vidi mene kako me Sare dize iz
Crkvene...vidi postara Ostoju kome se oci sire na pare koje
se prosipaju po podu!
"Jebo te ,Zoro, kol'ko para!"...izusti Ostoja otvorenih
usta.
"Da ih pokupimo, Zoro?"...rece zblanuti Ostoja.

"Ma, kurac, kupiii...zovi komsije...leti po Paulu, leti po
Djadju,  leti po Nadu, leti , bolan po Nadju,leti po
Anu.Bosu, Daru,leti jadan po Fabicku,Hankicku, aman leti i
po oni prdaru , bla , bla , bla,...leti po one
oficiruse...leti po Picija ili Paju Jona-da nam kokos
zakolju-pohat cemo i supe praviti,aman, Ostoja, sta se
stis'o...nisu ovo tvoje pare...leti!!!Surta i mi idemo na
more sa svim' ostalim "cajevcanima"! Ima Boga, ima Boga,
ima
pravde...o Sare , konju stari, hvala ti dje cuo i ne
cuo!"...suze frcaju iz ociju moje Majke. Vise i ne zna za
sebe, slafrok joj se otvorio...Ostoja se paralizov'o!
Unezvjero!
"Ma , hajde, bolan konju, sta si blehn'o...leti Ostoja!"
"Letim, Zoro al' ako ces mi pricuvati torbu...unutra su
penzije!"
"Jeble te penzije, da znas...ko ce ti to dirati?"
"Zovi Picija i Paju da kolju kokosi...eno ti "sikira" u
podrumu!"
"O, Moj Boze...ovak'e srece nidje nema,...hvala ti Havo,
cigancuro ona jedna najgora,hvala ti Sare...spasitelju
nas...sto naredi Havi da nam vrati nase pare ...hvala
ti...o
jebo te hvala ti....O, Ostojaaaaa, ne dolazi mi kuci bez...

Sareeee !

Toba!
 
 

NIKAD MI JE NIJE IZASLO IZ HATERA
neko
podsjecanje,protezanje,zavirivanje,otkrivanje,ma,nazvano
kako bilo,bas je to nesto vazno,ali s tim da bih i sebi dala
malo oduska,pa nek i zbrljavim i promasim i temu,i ideju,a i
samu poentu,kojoj tezim pri svakom pisanju ili citanju,osim
ovdje,pa nek pocne zavrzlama,ne bi li se sama,od sebe
otpetljala:

Bare.Mali mi.Uciteljica nam dala po kasiku i jaje,i trcimo
mi tamo vamo jedni do drugih,a jaje kao ne smije ispasti.Bas
cuvasmo jaja,misleci ili da su skupa ili ako ih sto prije
nestane,vracamo se sa izleta u razred,oh samo ne u skolu!
Pored redovne uciteljice,bi tu jedna pomocna,valjda
praktikant,al se to onda zvalo Mlada uciteljica.
Tamo sve uciteljice na deci ispijale kaficu,iz korpica
vadile sendvice,a mi se igrali jos i neke igre Izmedju dvije
vatre.
Linija ekipa vazda je bila samo zamisljena,a necemo valjda
sarati po travi,al se strogo postovalo razgranicenje.
Na podrucju Bara sta je bas tacno ne znam,ako jel,nije neki
dio Starcevice,ne bih znala reci.
Znam reci da je Aida,imala siske preko cela,a Emira sarenu
suknjicu na volancice,na kojoj smo joj sve zavidjele,i cak
je molile da nam pozajmi.
Kad jos svrati ko fol i neka inspekcija u skolu,onda nam
dadnu neke vode bjutave,a u stvari je u njoj bilo malo sode
bikarbone-prstom smo trljali zube,samo horizontalno,ne
kruzno,kao sto se danas preporucuje,pa se mozda zato ni kao
nacija ne hvalimo dobrim korijenima.
Neki su mozda poceli da shvataju sta vise o postojanju,Eva i
Adam,ali moja generacija ode na Tarzana i Dzejn,i njihovu
usvojenu Citu,zahvaljujuci Hasanu,koji preko zida ucionice
razvuce platno,i okrece projektor.
Botanicka basta imala je pretacu u kabinetu Sarcevic
Mustafe,i imao je takvih vrsta da nigdje nisu vidjene te
biljke.I onomad neko izgubio zvaku,u obliku cigaret
papira..............................
Ko pusi u razredu?
Muk
Pitao sam ko pusi?
Ferid ,hajd de,ustane,da spasi nekog
Ja,razrednice
Fino sto priznajes
Sage se razrednik i dize,i dade Feridu
A,Ferid,sav zbunjenmal se snadje
Razrednice,ovo je zvaka!
Jos gore,rece razrednik
Sjedi Feride.
Ko zvace zvaku u mom kabinetu
Muk
Djeco,djeco,zvake i cigaret su zabranjene,i nemojte vise da
se to ponovi jasno
Aida se tih dana ljubila iza skole,a razredni
Aida,Aida,a fizika dvica,evo tebi jedan,ti ces u udaju,neces
u srednju
I stvarno tako bi
Do srednje skole meni ne bi puno.
Sedam ujutru se provjeravolo na satu u Maloj carsiji,kod
sahadjije,pa onda se na brzinu baci pogled na dragu Sahat
kulu,i stizalo se na vrijeme.
Ko je kasnio,znalo mu se lose vladanje,i ukor razrednog
starjesine,a u tezim slucajevima i ukor razrednog vijeca.
Tih smo godina bas bjezali sa casova.Gdje neces.Malo pa malo
neka atrakcija,npr:otvara se najveca robna kuca
Boska..................spekuliramo,sta im to dodje,pa na
kraju i saznamo valjda Bosanska Krajina,pa malo nepravilno
skraceno,jbo jedno slovo,a mi mastali da cemo kao i veci
centri dobiti,kao sto je bilo
Beogradjanka,Zagrebcanka,sikter nista od Banjalucanke!?
Neke smo casove odradili i u Filip Macuri skoli,zbog
nedostatka prostora u srednjoj,a i u Partizanu,zbog
zauzetosti sopstvene hale.
Mi,jos uz to pridodasmo,da i u crkvi Fra Grge Martica
napisemo zadacu jedno zimsko jutro,pa nas je sekretar skole
zovnuo u kancelariju:
Sram vas bilo,pop doso da me kritikuje,nikad vise da niste
tamo zagazili,ok.
Ok!
Cim smo izasli iz sekreterijata,ote se Bilji.........jbte se
obadvojica,et
Malo nas ode na fakultet,tek saka jada,ne zbog neznanja,vec
sto se vecina nas latila kakvog posla,taman bilo preko
Kab-a.
Valjalo se vise et skidat s grbace,i imat svoj dinar.
I pored toga,ja se nadjem na pedagoskoj.
Na vanrednom studiju,a moze i izvanrednom,jel.
Na redovnom,rece mi profesor,vi bas niste za literaturu,ne
vidim u vama nikakvog talenta,i ja prihvatim.
Kad se nadjoh na ulici,sretoh profesora iz srednje
Hopala,znao sam da ti je tu mjesto
Ma,nije,ev ne da mi redovni,sam na vanrednu
Hajmo unutra
Udjemo,u kafic pedagoske,ja i profesor iz srednje,a profesor
sto me obori na prijemnom,sjede s nama,mene cak ni ne
primjecuje
Pocinjes da staris
Sam ti se cini
Staris,staris
Sta si navalio
Staris,ne prepoznajes vise talente
Oprosti,odakle ti to
Pa,ova mala,najbolja od svih generacija,i ti obori djete na
prijemnom,staris,rekoh ti
Profesor rece,jel,pa nek dodje na redovni
Rekoh,mu ne na vanredni cu ja
Kroz prozor pedagoske,parkic u ocima
Na zidicima ispred Zenita plantaza voca
svakakvog,egzoticnog,divljeg pitomog
Stajale su tu,i cvjetale najljepse ruze i najljepsi
jasmini,i ljiljani,i tulipani,i svakakvog bozijeg cvijeca u
toj je bozjoj basti bilo
Prelijepe kose,kad puhne jugo,jakne teksas i tamne i
izlizane,i padali su tu poljupci u susretu,i neka slatka
dobacivanja,samo da znate:
Kako je lijep pogled bio sa prvog sprata pedagoske,da ja ne
odslusah ni jedno predavanje,kako treba
Uhvati me profesor
Sam zvernjas kroz prozor
Da
Sta to gledas
Grad
Kakav grad
MOj grad,nije tuca,mislim grad nevrijeme,jel na to mislite
Jel,sto ti dolazis na Pedagosku
Da vas ispravljam profesore
Njemu lula ispade iz usta
Pusio na casu,sve se dimilo
Nikad ti neces biti uciteljica,znas
Ni ne mislim biti uciteljica
A,sta mislis biti
Ja cu profesore,biti domacica
Pa sto onda dolazis na Pedagosku
Da gledam Grad
Moj grad Banjaluku
S prozora pedagoske,vidio se kroz Zenita,u kom je radila
Donata,malo dalje Mujina cevapdjinica,kazu da je hranio
djabe Banjaluku dva dana za vrijeme zemljotresa,i opstina,i
u njoj prijemna kancelarija br.15.gdje se zavodio
katastarski izvod.I gdje se izdavao rodni list.
Rodjen u Banjaluci,opstina Banjaluka,Srez
Banjalucki..................ja David Strbac
Sidjih dole sa predavanja,a ispred kafane Mostar,sjedi za
stolom nas rahmet njegovoj velikoj dusi,Adem Cejvan.
Pozdravih.
Sjedi,djete,i kazi mi,sto ti ne bi upisala skolu
neku,recimo,pa eto ti tu Pedagoske
Gledam,nako
Rekoh,ma cika Ademe,ja sam Vam antitalenat za sve
I rekoh:Ljudi vole da vide glumce na sceni
Da,rece,Adem,zato dolaze u pozoriste
A,ja cika Ademe nekad vidim scene na ljudima
Adem se zagleda
Iz one kancalarije br.15 izvukoh jednu potvrdjenu kopiju
rodnog lista,zlu ne trebalo,u onoj Agenciji Putnik avionsku
kartu...........................Aerodrom u
izgradnji,proradio na Mahovljanima,ironijo,i sjedoh i za
dvadeset minuta sletih.
Sve nebo zbrisalo iza mene,ko da nikad ne bijah tamo.
A jesam.
Bare.Mali mi......

Bas me dirnula ova prica...
                    Cestitam !!!

Zna li ko pricu o babi  Cholicki sto je stanovala kod SUPa i
nadimila biber crjep a zatim 
pretvarla vatru u nevatru. Kazu da je bila u tajnoj vezi sa
Koletom Konstantinom Grkom. 
Zanima me sadrzaj price i sama inspiracija.

Provjerio sami Berginc Miro -Berga je ziv i zdrav u
Sloveniji.

Dirlada,mache vodim te u Rambuje!Shampita pa grcka a
krempita da spusti i razblazi dozivljaj!

           
              SVIRACI I LJETNE NOCI

Mislim da dobro pamtim miris ljetnih noci u nasem gradu.
Zvuk zrikavaca i masu komaraca i sitnih musica sto su se
skupljali oko lampi na Gradskom.
I mislim da volim da se sjetim mirisa peretaka i lepinja iz
obliznjih pekara,nosenih zurno u rukama.
I pamtim muziku sto je izvirala,stizala od rijeke sa plaze:

Tuzan zivot je moj,potunele su ladje.........
S tornja crkve stare,tuzna bude me zvona...........
Crveno vino ko plamen ljubavi............
Malagenija..............
Bilo je tu gitara.I rezervnih trzalica po djepovima vijerne
raje,ak se koja,ne daj boze maestru izgubi
Svijet je zastajao na mostu,i slusao:
Sa Zelene,sa Abacije,sa Studenca......cuju se akordi
Ako sam nesto posebno voljela da cujem bilo je to:
Na kraju grada i u tisini,setamo ispod starih lipa
tiho je tiho,al mi se cini
mjesec srebrenu muziku sipa...........
Da.
Svirao se Miki,Kemo
Ko je svirao?
KLJUNA
COBER
MISO
ARMIN
Ja se sjecam njihovih lijepih glasova koji su njezno parali
banjalucke ljetne noci.
Prelijepih pjesama.
Neke od njih bile su banjalucke pjesme,kao ova npr:
     Plavokosa
Plavokosa zasto si otisla
Kad si znala da sam te volio
U mislima zivimo zajedno
al je tvoje ne izmedju nas
I kad sjetim se kraja iza koga smo stali
poljubaca njeznim i zagrljaja dugih
nisam ni slutio da te u suton gubim ja,gubim ja
Potrazi me,pronadji me
i reci mi da se jos nadam
iako sam nasao lazni mir
sitne radosti kod svoje djevojcice

Tako idu rijeci
Melodija?
Nema to na youtube.
Al,ima u nama.

Hvala svim sviraima akusticnih gitara grada Banjaluke na
prelijepim ljetnim zvucima.
Ovu pricu posvecujem rah.Arminu Sisicu,autoru navedene
pjesme,rhm.Faruku Mufticu,bubnjaru hotela Palas i mom
skolskom prijatelju Peri Mazuru,sviracu akusticne gitare
 

Ja nikad sazetije i ljepse ne bih mogao srociti!

"Zagorila pita u rerni!"...o jebote gdje se toga sjeti!?

Dragi Moj GDog, opisao si Banjaluku i banjalicane, bas kako
treba!

Veliki si ti Igrac, ali ...lijen!

Berga je ziv, masala!

Nekih nema! Masala!(Mashala)!

Pomisljam da i ja odem, jer za koji "prazan kurac" ,
tabirim...kad nigdje nikog nema!?

Da bacim dajak, da pustim Vrbas nek me nosi, ...a u picku
materinu, do Beograda!
Kroz Dzerdap...u krasni kurac! Dalje!

E, bas tamo! Jer!

Nema Tebe, GDog, nema Merse, nema Sinise Davidovica, Milenka
Madzara,
Rubelja, Kusme, promasenog Trube,Zeljke Smailagica, krkana
Bece, malog mi "ludog " Bare,
...jebote, pa Barbareza...nema Seste da nas podjebava u
Aleksincu,a Ratak se sa Dindom oduzeo,  planiraju da podignu
novu Salfikadu!

Benes sve svoje zatvorio!
Ako Abazagic...nestao!

Dje Darko Lovsin...nema!...jebote (a ostao sam mu duzan
stoju maraka...onih maraka , ...jebote)!?

Nema ,...nema...romantika otisla u helac, nema i ne moze
se!

Uvelo, ko onaj nas grad, ono nase mladalacko, rasuto rosom i
cvijetom kestenova...nestalo!

Otislo u pizdu materinu, pa se negdje sitislo, ne bi li nam
opet bilo, kako je bilo!
Nema!

Nema, nestalo!

Pa nase Trebe, UFO farmerke i njihove nabildane guzice!

Kakve su to samo guzice bile!?

Pricali ljudi po Beogradu, Zagrebu i Opatiji!
Jebote...ide Treba u UFO farmerkama, a sa banjaluckom
"guzicom"!

Najljepse "picke" na svijetu!

Natasa, Selma , Zana i Berina...Elvera!...itd!

Zivot u tri koraka...and "Cry Baby"..Janis Joplin!

Poslije tutanj na "partzansko"...suze !

Suze! Jebi ih! Kasno je!

Takva je to Tvoja prica, moj GDog,..."zajebata"! 

Jednom su me pitali,:"Toba, hoces i se ikada vratiti u
Banjaluku?"

"Necu! Necu ...nikada!"

"A zasto"!...bi pitanje!

"Zato, sto tamo nema vise nikoga!" I da mi Sabahin duh dodje
, da me provede snjeznim Bulevarom Revolicije, rekao bih
..."lazete, lazete...svi..nikada Toba nije volio ni jednu
banjalucku picku, narocito onu prdaru Sabahu, mater joj
jebem u vrh  guzice!

         PRIJATELJI
Sve sto nema u filmu ima u zivotu!

Voljela sam cesto da kazem,kao neki komentar u prici s mojom
prijateljicom:
Ona je voljela da kaze,u svojim teskim trenutcima"Zivot pise
romane,a ja mu nisam tema",znate da je to od Jadranke
Stojakovic,dio pjesme.
Jednom kad smo jele zajedno,rekla mi je "Molim te daj mi
onaj djem od marmelade"!
Ona je vozila auto,ja tek biciklo.
Nosila se moderno,a ja klasicno i skromno.
Sminkala se do daske,ko novogodisnja jelka,rekla bih u
sali,a ja nikako.
Bila je i velika razlika u godinama izmedju mene i moje
prijateljice.
Ona je stanovala na drugom kraju grada,isla na druga
mjesta,radila,ja studirala,ja bucmasta ona tvigi
................
Ma,stvarno kad nas covjek vidi,a i poznaje posebno,zapitao
bi se kako to da smo jako dobre prijateljice.
Mi se nikad nismo posvadjale.
Ni pogledale poprijeko.
Uvijek smo jedna drugoj izlazile u susret.
S malo price,i molbe,samo onako,,hej,hajd uradi za mene
nesto!Sta!Slusaj,ovako i ovako...................
Ona je putovala po inostranstvu,a ja tek znala za mjesnu
zajednicu!
Ona meni najbolja prijateljica,i ja njoj.
Ni odlazak nas nije rastavio.
Trazile smo se sest godina i nasle!Gdje je koja!
Vidjele smo se tek poslije deset godina!
I imale istu pricu kao da smo se vidjale,u medjuvremenu.
Napisah ovu malu pricu,sjecanje na nase
prijateljstvo,citajuci jednu pjesmu!
Prepoznah nase prijateljstvo u jednoj pjesmi!
Mozete li vi prepoznati svoje prijatelje u ovom,ja se nadam
da da!

      Prijatelji(H.HAJNE/

Kada bi ti dosla kocijom
A ja nosio seljacki gunj
I kada bi se jednog dana 
Tako na ulici sreli
Ti bi izasla i poklonila se

Kada bi ti prodavala vodu
A ja dojahao na konju
I kada bi se jednog dana
Tako na ulici sreli
Sjahao bi pred tobom

                                  Mojoj Ami


 i svim prijateljstvima

Pridruzujem se onima koji smatraju da ovo sto pises i radis,
radis dobto i dopadljivo. Nastavi. Uz tebe smo. Tebi i
tvojima kao i svim banjalucanima sirom svijeta sretni
praznici.

Semara

Podsjeti me na moju prijateljicu. Imam i ja jednu takvu.
Razlicite koliko se moze biti razlicit, a opet ima nesto sto
nas veze. Vec sto i kusur godina zivimo hiljadama kilometara
daleko.
Izbor pjesme ...pravi

   Literaturno ljubavno pismo jedne banjalucanke

Najdrazi.......noc nemilosrdno pada na moju put,i tjera me u
snove.Odgadjam ih,za trenutak i palim svijecu,kidajuci
stranicu dnevnika,jer mi se napisana stvar ne dopada.Mozda
bi se to nekom i svidjelo,ali nisam zadovoljna samom
sobom,mislim da mogu i trazim od sebe nesto vise.Mozda da
dokucim svu ljepotu djetinjstva,mladosti,skolskih i
studentskih dana,a da ne bude dosadno,ni predugacko,a da
obuhvatim mnogo.
Znas i sam,kako mi je znacila i znaci,svaka mrva onog
grada,i svaki golub i vrabac,i sve "tihe" smaragdnog Vrbasa
sa skrivenim malim izvorima,i trag plavicaste
gline,klizave.Drvoredi lipa,i mirisi jesenjeg
kestenja,pecenog kukuruza i kokica,i neizbjeznih
spica,prosutih po parteru kina"Kozare"......15red,sa
prostorom da se ispruze noge.
Trazim licnost,da je uvrstim u snovidjenje,i da nekog
podsjetim na neki lik,ne bi li ko od zaboravljenih
procitan,iskrsnuo u sjecanju citaoca.
Trazim licnost,inace,ali veceras,ne.
Nisam ti rekla da sam odlazeci iz Banjaluke,suzdrzavala suzu
u oku iz srca,koja je visila kao riba na udici,zategnuta do
besvijesti,ostavljajuci tako nadi mjesta da se sto prije
vratim.
Da me je bilo stid,svih onih koje napustam,ostavljajuci ih
bez svog prisustva,s pitanjem bez odgovora,zasto je otisla,i
zasto je vise nema.
Niti sam znala gdje idem,niti sam znala gdje ih ostavljam.
U to vrijeme,sjecas se,davala se serija Aleksa Santic,i
nisam imala vremena da je gledam,tek onako peglajuci
slusah,iz sobe,dopirali su zvuci zavrsne spice,pjesma:

    O mili casi,kako ste daleko!
    Vi draga lica,iscezla ste davno!
    Pusta je soba....Moje srce tavno...
    I bez vas vise ja srece ne stekoh

.....Tako nas je ispratio i ostavio Aleksa Santic.......
potpuno isto u tudjini za one sto su otisli i za one koji su
ostali

Najdrazi,prvi put poslije puno godina,kad sam na granici kod
Bihaca,davala pasos,u Izacicima,i kad sam jurila u moguci
zagrljaj svemu sto ostavih,sto sam prije prilazila
Banjaluci,to sam vise se bojala sta cu zateci,i sta sam
propustila.
I koga cu naci!
I ko ce me prepoznati!
I hocu li ja,kao turista,ili kao rodjena banjalucanka proci
tim gradom.
Setajuci izmedju nekih nepoznatih zgrada dignutih pod same
zvijezde,skoro se sklanjajuci od njih,primjetih da su mi
nepoznate,i da kao da su iz vode nikle.Odjednom,najednom,kao
iz bajke,nestvarno.
I onda sam,saosjecajuci trazila lica sugradjana,koji su
ostali,i koja su svakodnevno prisustvovala tihim
promjenama,koje mozda vise paraju dusu,polako i
poistiha,tako da sam se malte ne stidjela svog
iznenadjenja,koji je trajao tek tren.
Najdrazi,meni se uvijek cini a i nadam se da je to istina da
je svaki banjalucanin koji je otisao u svom srcu se nadao da
ce mnogi doci za njim,da tavore u tudjini,a istovremeno da
je svaki banjalucanin koji je ostao u njoj,ostavljao
otvorenu nadu,da nas ima ko cekati kad se vratimo.
Banjalucani:Otisli i ostali!
Jedno te isto!
Na kraju,jos samo da ti napisem,da iako je vedro na nebu
tudjine ne sija ni jedna zvijezda,ali ne marim,jer uvijek
pred san zatvorim oci i prodjem mislima ispod onog
neba,najljepseg,banjaluckog!
Laku noc,najdrazi  

Najboljoj ekipi na 'Kajaku'  zelim 
SRETNU I BERICETNU NOVU 2009 GODINU!

Ja se zahvaljujem na lijepim cestitkama za Novu godinu,a
isto tako i i uzvracam :
Emira Sretna Nova 2009-ta i Tebi
Srecno

Komentar Br.33
Poslao : Aziz 16
Datum : 26.10.2006.

A sve je u Banjaluci visilo, nekako jebano! I Onaj
“Titanik”, sto se naguzio na sred Kastelovog coska,I ona
“Vakufska Palata”, dole nize Titovom, pa onda onaj usrani
Neboder na sred kastelovog, preko puta njega “Standard
Konfekcija, remek djelo rahmetli Hotica.
Sve je vonjalo na jeftinu selendru, koja se eto nadigla!

Banjaluka je gubila polako svoj mir, gubila polako svoju
autenticnost!
Jebo, te , u sred carsije Neboder, ili onaj jos gori
“Standard”!
“Standard konfekcija”…trgovina oblozena aluminijumom! A sve
to u Banjaluci!

Rijec, aluminijum,prvi puta sam cuo I vidjeo kod Smaje
brice, onda kada je cuveni fudbaler Borca Sulejman Hrnjic,
zalijepio plakat.
Smajo me derao po vratu, kao jarca, onom svojom sisacom
rucnom masinom…bilo jebeno –sisati se.
Lakse se podnosio zubar, koji je isto tako pumpao nogom
svoju busilicu!
Pih, mater, im !
Da ne  kazem…jebem! Ne bih to ni u ludilu…ipak…valjali su
nam, ali ponekad samo tako …prosto pomislim, mislim
to…mater
im jebem…inace ne bih to nikad javno izgovorio!

To, mater im jebem!

Kako su nas samo sisali...lakse bi se podnijelo
sune(a)cenje!

Otfikari i ...gotovo!

Ulazi Sulejman u frizeraj I sa vrata pita gazda Smaju:
“More
li Smajo Borcev plakat u izlog?”

“Vazda , more Sulejmane, a sa kime igrate?”
“Tu ti pise, Gazda , Borac-Alaminij…eto!
Smajo brico, se zakocenu, meni otfikati pola
glave…Alaminij,
alaminij…velis…Sulejmane!
“Taman, tako, Smajo!”
“A ko je ovo pis’o, Sulejmane!?”
“Pa , ja Smajo,…zasto pitas?”
“Onako, Suljo…bez veze …iako sam odmah predpostavio!” “To
se
vidi da si ti pis’o!”
“A , jebi ga , brico, kane neka lova meni I zbog reklama!”
“Neka, neka…ejvala!”
“Samo ti ja , Suljaga ne gledam Borac, ja sam ti nedeljom
na
BSK-u!”
“Al’ ti zalijepi…svejedno meni, samo ne znam ko ce ti
doci?!”

Isli su tako dani, bez veze, ja sam mogao biti bilo gdje na
svijetu…ali bio sam tu!

U Banjaluci!

Sabahin povelik nos, recimo grcki profil, njen glas, neki
zenski bas-bariton, ako to uopste postiji, njene tanane
nozice u onim mokrim baletankama, crna uska suknja…nocima
su
ga proganjale.
Narocito, onaj jebeni glas I pitanje :”Hej , Mali jel gore 
Menjuhin?”
Zima stegla, na korzu nikoga, jedino veliki plakat ispred
apoteke u gospodskoj – pise da gostuje veliki Svjatoslav
Rihter…bas u Domu Kulture.
Plavi hapi krezubog Zlaju, nudeci mu besplatne karte za
koncert…tek da ne ide sam!
Krezubi Zlaja zamalo popizdi! 
“Jebo te taj Rihtman, a I ja ti u Dom ne ulazim ni mrtav.
Zlaja Halilovic nije znao ni sta je Rihtman a ni sta je Dom
Kulture. Prihvatio, al' nevoljno!

Reklo bi se da se zajeb’o!

“Aj majka, oce li ovaj drkati na tom klaviru sam, il’ ce mu
neko pomoci?”
“Tise, tise…tamo dole!”- neko se usprotivi.
“Cuti, Zlaja I slusaj!”
“Slusaj, kurac…probi mi usi ovaj celo!”: rece Zlaja k’o za
sebe.
Utom nam pridje neka crvenokosa “gospodja”.
“Supci !...tisina ili letite van!” –prosikta kao zvecarka.
“Letimo vam…prosikta I Zlaja!”
“Bit ce mo dobri “Teta!”
U prvom redu , tik uz Profesora Ivu Nakica , sjedi u
bijelom
dzemperu sa dvije zlatiborske pletenica – Sabaha!
Prekrstila nogice, naslonila glavicu na ruku…I odleprsala
negdje…ja bih rekao u – Australiju!
U svakom slucaju na neka juzna mora!
A onaj Rihter lupa, I lema po klaviru…ko jadan sretan dje
se
docepao!
Bi to Betoven!
A, more I Bethoven…svejedno.

“Ja budala”…izusti Zlaja!
Rece to prilicno glasno!
Pola publike,na te rijeci se prevaili sa lijevog guza na
desni…bi to dobar sum…Rihter, napravi psiholosku pauzu , a
onda dernu po klaviru jos jace!
Otvorise se bocna vrata, tik uz nas.
Ona crvenokosa” baba” nas umilno , svojim kaziprstom poziva
k sebi!
“Joj, Zlaja, ja sam ovu “Babu” ,crto golu na kursu kod
Ahmeta Besica!
“Lazes?!”
“Ma ne lazem, jebem te blentava…sise joj vise do
pupka…matere mi!”
“A, jesil’ vidio picku?”
“Jesam …jos sam to morao crtati!”
“Pa kakva joj je picka, Plavi?!”
“Pa ne znam, sve nesto visi iz nje…a ‘vako velika,…Plavi
pokaza sa dvije ruke,…al’ samo ima nesti u sredini, al’
nisam vidio od dlaka.!”
“Ja mislim da je to bio “klimtoris”!
“Ha?”
“Klimtoris!”…zakljuci Zlaja.
Svjatoslav Rihter, napravi veliku pauzu…pogleda znacajno
prema nama…podize ruke da trehne po klavijaturi, ali tako I
ostade.
Snazna ruka podize Plavog za kragnu, a neko uhvati Zlaju za
uho!
Tako ih iznesose van!
Crvenokosa “baba”, vristi…niste u kinu Vrbas – Stoko!

“ A tebi je Baba “Klimtoris”, ko Bojica Han!, da znas…prdaro
ona jedna banjalucka!”
“Baba” se samo naguzi, pljesnu rukom po svojim guzovima…I
tako im posla poljubac!
“Joj, dje kamen, nidje kamena…unezvjereno Zlaja gleda po
malom parkicu…
Joj da mi je kamen…sad bi’ joj razbio picku!”

"I "klimtoris"...velik k'o stipaljka za ves!"

Poslao : Toba
Datum : 14.03.2006.

Doktorska zabava u Domu Kulture ( ili tako nesto)

To kad je pocelo, ja sam jos uvijek sanjao neki drugi san.
Bilo je tu puno muzike, puno "Sebastijana" i neke ideje da
BLuka ima svoj Jazz klub.
Arsen Dedic dolazi u 5, Lovso nam
donosi flasu JWokera. Pijemo polako-kako prilici.Ulazi mali
Hari, i sa vrata vice :"Do mene je:.Mi viknemo jos
jednu.Hari-plati!, i donese casu za sebe.I normalno- uvali
se za stol.
 Arsen laprda kako tamo negdje u Hrvatskoj postavljaju za
Direktora Filharmonije tipa koji je muzicki nepismen.Ja bas
ne kuzim situaciju.Neko rece :"'oce'l biti rata ?" Hari se,
onako malen ljutito u prazno okrenu i viknu ":Jebo ti rat
mater,otkud rat u Banjaluci-konju!"

Mi k'o ocajni! jebote, sta se desava. Ulazi Pranjica i s
vrata vice :"otkud Hrvarskoj Filharmonija?"I onda u svom
stilu dodaje. :"Ma imate vi Arso -moj kurac, a ne
filharmoniju!" Lovso dodaje jos jednu casu za Pranjicu!

Meni kroz glavu proleti Krleza i ono njegovo cuveno (kad
je popusio Nobelovu nagradu)..."Sacuvaj me boze srpskog
junastva i hrvatske kulture!"

Ide vrijeme, a mi svi vec po dva lijeva oka imamo...uzeo
nas
viski pod svoje.Arsen i ja komponujemo tu na licu mjesta
svoju pjesmu. On preludira, sve u fazonu Zaka Brela, 
ja naginjem na Koina.Izmisljamo rijeci...kao kisa pala,
mala
ostala...(sreca da me moja zena nije nikad upratila.)

Oko osmice, u Sebastijan ulazi Sejo Sadic! Banjalucka
legenda, poliglota,
govorio i srpski i hrvatski po mali i bosanski, a prica sa
da zna i talijanski!
Stoji na vratima, i ne vjeruje svojim ocima. Nesto bi rekao,
ali kad nas je
vidio ovako Ruski raskalasene, ponestalo mu teksta.Samo
jadan otvorio sirom usta i rukama mase kao da diriguje.
Bori
se za rijec.

Onda provali : "Gospodine Dedicu, pauza je istekla poodavno,
Doktori vas 
zeljno ocekuju u Domu Kulture!
"Ma moramo nazad i to odmah!"

 Pranjica,posto je pio samo viski i votku, uz
kombinaciju sa pivom , kao najtrezniji provali:"Sta je
Sejo,
sta si se sti'o ko kurac? Il's pjevat, il's divanit, al'
dorigovat nem's!"

Sejo me gleda pravo u oci...ono kako kazu -strijelja ocima
,mrzi me...kao da sam ja kriv.

Jebajiga Sejo, mislm, ...jebo te Arso, sam se
napio, sta mene handris.

 Ja bi se veceras napio i da nije
Arse bilo! ...Ipak, vidim i ja da smo  usrali motku.
Belaj bi, sto Arso nece iz naseg drustva,kaze :" Neka
Doktori dodju ovamo i mi cemo im vec nesto otpjevati!"

Slusaj, stari-kazem mu,ljudi su platili tvoj sou i ti moras
to da odradis. Idemo mi svi sa tobom, i ja ti licno
garantujem da cemo otvoriti novu flasu viskija kad ti
otpjevas prvu pjesmu

."Lazes"...rece! Kad sam ja slag'o?
E, jebajiga i ti seres, evo flase, evo nas! Idemo li?

"Idemo, zovi taxi!"

"Jebo te taxi za dvadeset metara!"

Neko se sjeti Trive. Taj vozi i gdje niko ne vozi.Desilo se
da je Triva bas zalomio u Hotel Bosni.Neko ga izvede iz
hotela, a ona njegova rasturena Lada bi bas parkirana
ispred
Sebastijana. Ko zna kad je Trivo tu auto parkirao?.

"Dje da zimvo raja?, veli Triva , a sve hvata onaj
retrovizor k'o da mu je volan.Vozi do Doma Kulture, kaze
Hari.
"Pa evo ti Doma Kulture, pred nosom Hari,...jebo te on....
izgleda
mi....   stigli!"

'Ajmo po  20 marona raja - ko za vas!


Taj koncert u povodu neke Doktorske feste, Arsen je odradio
fenomenalno.Za kalvirom Stjepan Mihanjinec, i uvodna pjesma
"Odkako te ne volim"-,slijede pjesme ;Sa okusom soli,O,
mladosti,Djevojka iz moga kraja...

A,...samo da rata ne bude...pjevao je netko drugi.

Arsen je prvi covjek  koji mi je rekao da ce biti rata, i
bio je u pravu!
A bilo je to davno, mnogo prije nego sto smo mi i pomislili
na bilo kakvo zlo!
Noc posije koncerta u Domu Kulture, proveli smo u
Sebastijanu. Odjednom, bili smo svi trijezni...putpuno
prazni. Pio se viski, ali izgleda da nekako nije islo.
Odnekud se , pred zoru pojavi mali Insanic , sa vrucim
ljepinjama,dogega se  Sejo pekar sa-kapljevinon,... Arsen
me
uhvati za ruku ...i rece "nikad necu vidjeti Banajliku
ponovo"!

"Necu ni ja Arsene" ...to tada nisam znao!

Odnjeo me vjetar daleko-...sto babe kazu- preko svijeta!

Poslije teske transplatacije jetre u Padovi, pise ...sjecas
li se
Banjaluke, stari,... a ja mu kazem ,...zalim sto nisam Edo
Majka...da zapjevam..".jebem vam mater svima"!!!

P.S.

Mozda parafraza Ede Majke nije doslovna, ali ja je tako
pamtim i bas mi je legla.

J.... im mater svima !!!

         AUTENTICNA PRICA


           COVJEK, BANJALUCANIN I PJESNIK

Pred kraj zime,marta 1993-godine,poslije nekoliko mjeseci
ziveci u jednom malom gradu,na obali azurnog mora,saznadoh
da u gradu ima jos banjalucana.Srecom i nekim slucajem.
Moja prijateljica,talijanka,usla je u kucu,sa veselim,ali
vragolastim osmijehom,i obavijestila nas da je gradonacelnik
malog planinskog mjesta Acqualagna/Akvalanja/ pozvao sve
bosance koji zive u pokrajini Marco,na izlet,u taj grad.
Sastanemo se svi zajedno,oko deset ujutru,i pocnemo se
dogovarati,kako ce ko iza koga voziti auto,da ne zalutamo.
Naravno,da smo govorili talijanski,svi izmedju sebe,jer nasi
talijani isli s nama,i vozili auta.
U jednom momentu primijetim.........vidi,ono auto ima
banjalucku registraciju......stvarno,na mercedesu
BL....covjek do nas rece:Pa ja sam iz Banjaluke,auto je
moje
Pa i mi smo iz Banjaluke,ja ko iz topa,sva radosna
Upoznamo se mi,i krenemo tako,prema Akvalanji,do koje je
bilo par sati.
Gradonacelnik,ne sjecam mu se imena,ali cu mu izraz lica
uvijek pamtiti,smjeskao se,i jedno po jedno uzimao pod
ruku,i pokazivao svoju sliku na zidu.
Naime,gradonacelnik je na slici bio sa Papom,i koristio je
svaku priliku da je pokazuje,kome god moze.
Ovaj put nama,bosancima.
U mjesnoj zajednici,pripremljen divan rucak,a gradjani malog
sela Akvalanja,sa osmjehom prodavase hljebove sa sirom,i
kolace sa marmeladom,a sav prihod od prodaje,zavrsio je u
kovertama,sa podjednakim iznosom po osobi,i predan nama
bosancima,kao poklon djeparac.
Koverte nam je urucivao nekadasnji reporter iz inostranstva
i novinar TV Sarajevo Nikola Gurovic,koji je u Italiji radio
kao sluzbeni prevodilac.
U mjesnoj zajednici,veliki klavir.
Za klavirom profesor klavira.
Svi plesu,samo ja i Fadila i Semso,ne,i jedan
prijedorcanin.
Ja i Fadila i Semso kao sugradjani,tek koji su se
sreli,imali smo sta da pricamo,ali sam bila radoznala pa
upitah prijedorcanina,sto ne plese?
Ma,profesor,fino svira,ali me nervira za doruckom,rece
A,znaci ti kod njega zivis?priupitah
Da
Semso,onako se okrene,pa znatizeljno,al ozbiljno
upita......A sto te nervira profesor?
Pa znas kako,primio me je fino,i mene i zenu i dijete,hvala
mu ali,ujutru kad je dorucak.......on uzme ono kuhano
jaje,pa lupecka,po njemu kasikom,pa,me gleda,pa onda opet
lupecka,pa mi kaze........Jesu li u Bosni ovakva jaja?
Sta to kazes,Semso ce,jel stvarno?
Jest,et
Momak,daj ti meni adresu gdje ti stanujes,najavicu se ja
profesoru na dorucak
Momak dade adresu
Poslije nekoliko dana zovne mene Fadila na kafu,i rece kako
bi da i ja idem s njima kod profesora,kaze Semso,nek nesto
nauci ta mala,bice tu skole
Ja pristanem,i pocnemo mi pakovati poklone za profesora
Iz sobe,vice Semso:
Fadila,jesil sigurno kupila najljepsu posteljinu za
profesora?
Jesam,Semso
Fadila,jesil sigurno kupila najljepse peskire za profesora
Jesam Semso
A bombonjere Fadila,jesul luksuzne?
Jesu Semso,ne znam sta ti je,sve naj,naj,za profesora a
skoro i ne znas covjeka
Fadila,upakujte to kako najljepse znate,a ja odoh u garazu
da nesto stavim u gepek,pa se vidimo dole,za pet minuta i
idemo
Tako se mi nadjemo,pred jednom lijepom,nako solidno velikom
kucom,u deset ujutru
Dorucak kod profesora,ko jos ide na dorucak,pomislih u
sebi...??????
Znala sam da je Semso izdavao knjige pjesama u Italiji,ali
nisam ga znala iz Banjaluke,ni njega ni njegovu zenu,ali sam
znala sasvim sigurno,da je prilika super i da se nesto
posebno dogadja
Kad smo pozvonili,otvori vrata profesor,udjemo.....a
Semso....gleda u plafon
Profesore,jel ovo Vasa kuca?Semso ce
Jest,jest
Jeli ljepa,Semso
Jest Jest Semso ce
A jel Vi profesore imate samo jednu kucu
Jest,Jest,Semso
Sjednemo za trpezarijski sto
Prijedorcanin,njegova zena,njihovo dijete od godinu
dana,Fadila,Semso i ja,i nasi domacini,profesor i njegova
zena
Fadila poklone na sto,izvadi i nasmjesi se,govoreci....
Evo,ovo smo donijeli na poklon
Profesor,razmotava,divi se,smije se,zahvaljuje
I pocnemo dorucak
Profesor uzeo kasicicu,al se nesto predomisli,pa je
spusti,pa je opet uze,lupi snazno po jajetu
I mi isto tako svi,pocnemo jesti
Osim Semse
Semso uzeo jaje,i samo ga okrece u ruci
Profesor rece,da je cuo za Semsu i da mu je drago sto mu je
pjesnik dosao u goste,i da mu se zahvaljuje na casti,i
priupita sto se Semso igra sa jajetom
Nako,rece Semso,nesto nisam siguran
U sta niste sigurni?,jaja su naravno friska
Ma,ne to,rece Semso,ne znam jesu li ovakva jaja u Bosni
Profesor ga gleda,pa rece
Pa naravno da jesu
Naravno da jesu,kad ja pitam,a kad moj zemljak
doruckuje,onda ti njega pitas jesu li jaja vaka u Bosni
Nego,profesore da ja tebi kazem,moj zemljak je ostao bez
dvije kuce,a ti imas samo jednu,a jos jednom budes li mog
zemljaka pitao jesu li ovakava jaja i u Bosni,ja cu ga uzeti
sebi,i njega i zenu i dijete,da ih izdrzavam,a ti gledaj
hoces li moci uspravne glave od stida hodat ovim malim
gradom.
I,da znas donjeo sam ti karton kuhanih jaja i karton
svjezih,uz ove ostale poklone
Ovi lijepi darovi su za vasu suprugu od moje supruge,a ova
jaja su ti od mene
Hajmo kuci,Semso ce
Profesor ne stize ni da nas isprati,ostade za stolom u cudu
Njegova supruga nas isprati do vrata,dok joj se Semso
izvinjavao za nezgodu
Nasi prijedorcani zivjeli su lijepo kod profesora.
Od tog dana profesor je prijedorcanina,ovako predstavljao
prijateljima:
Znate,ovaj covjek je imao dvije kuce u Prijedoru,a ja imam
tek jednu!
  

Ova prica posvecena je kome i pripada:
Avdic Semsi 
i njegovoj divnoj supruzi Fadili

Moja malenkost
Azra

Ma Azra ova ti je prica za 5+. Kao da ti je Gera nesto u
rodu pa tako lijepo opisa sve ovo... Ma film bi se mogao
snimiti kako slikovito i jasno si ispricala. Velika si ti i
prava dusa... Jos imas tako divno ime A Z R A!!!! Ma san
snova od imena i osobe. Sta ti Gera velis na ovaj moj haber?

...dobra joj prica,prirodno dobra ko sve istinite price o
nama, samo joj fali sto je ja nisam napisao, he, he,
heeeee....shala mala.
Ama dje si meni Tuta, svukud te ima a slabo na
kajaku...haaa, necujem....sta kazes: "Kupio kucu"...haj nek
si i vakat ti je bilo...mashala

Kako napisati pricu o nama?
Kako je poceti?Bili jednom jedni
ljudi......??????koji?????????
Mjesto radnje:Banjaluka
Vrijeme desavanja:Pred kraj dvadesetog vijeka
Likovi:Rodjeni u Z.Korde 1

Jadranka je na Radio Banjaluci objavila:"Danas je rodjeno 6
beba,cetiri djevojcice i dva djecaka"
   U Maloj carsiji,komsiluk na kafi:
-Jest,ti vidio,vazda vise pisi,nego djecaka,sta je ovo u
zadnje vrijeme?
-Hajd,suti,kakve pise,valjda djevojcice,nek su zivi i
zdravi,
-Ma,tako je komsinice,samo da odrastu,u pametne,dobre
ljude,eto,nako nesto sad i razmisljam,rodjeni su bas u
lijepom gradu,lijepo je bogami,roditi se u Banjaluci,velika
nam je carsija,imamo svega,kao malo ko
-Jest,dobro kazes-eto,kad se sjetim kad smo mi i onda u nase
vrijeme zanosnom Banjalukom,nosili od kuce stolice za Kino
Vrbas,a kamoli sada...........eh,imaju kazu dole dvije sale
pod Boskom,jedna akusticna,mala,a druga velika,bas lijepo
-Dobro kazes,onaj moj,kad smo gledali Prohujalo s
vihorom,bila pauza,on otisao kuci,mislio da je film gotov,pa
sam se sa djeverom vratila kuci,ih
-Vas zena,samo nesto pricate,a nista pametno
-Ko,to kaze,evo pametne,nemoj mi vise sjediti kad mi zene
dodju na kafu,hajd nekim poslom,eto ti pametne
          Hiseta
Jest,ti vidio komsija,kako je Vrbas nabujao?
Jesam,hajd nece nas poplavit,nismo u Posavini,sta se
sikiras
Znam,ali kad sam jutros isao preko Zelenog,cinilo mi se da
je voda do ispod dasaka,na mostu
Pa,sto te to smeta,sto dublji to bolji,neces se
izgrebati,ako upadnes u njega,a plivati znas
Nego,jesi li ti cuo,opet rodjeno vise djevojcica nego
djecaka
Jesam,sta ima veze,nek su zivi i zdravi,samo da odrastu u
dobre,pametne ljude
                 Kul Mahala
Danas je u Banjaluci rodjeno.............
Utisaj,bogati taj radio
Necu,sta ima veze,opet ces reci vise djevojcica nego
djecaka,pa da nije tih djevojcica,ne bi bilo ni ovih
vijesti,one ce jedan dan radjati,opet te djevojcice i
djecake
                 Porodiliste
Dobili ste kcerkicu
Dobili ste sina
          
            Zanatski centar
Sretnu se kcerkice i sinovi
I pozaljubljivaju se
I steknu djecu:

  
Djetinjstvo,osnovna,srednja,mladost,posao.................raja,graja

                        GOSPODSKA
Prolazi eho Jadranke:danas su u Banjaluci rodjene cetiri
djevojcice i dva djecaka
Prolazi eho:Gdje su?
Fenjeri osvjetljavaju,plocnike pregazene,u potrazi za
svakodnevnim danom,kao da nikad nista nece pobjeci vremenu i
prilikama drugim,i ljudskoj cudi i suludom htijenju?
Ko li je sve prosao ovuda,i ko opet zalazi i dolazi,i koliko
cesto?
Ko kome nedostaje?
Ko li se koga sjeca,i ko za koga drugog pita,u prolazu,kad
izmedju njih stane skoro dvadeset godina neimanja?
U kakve su to ljude odrasli one cetiri djevojcice i dva
djecaka?
Dobre ili lose?
Jesu li napustili Banjaluku ili su ostali u njoj?
                   1993-ca,ljeto,aleja
Setam svoju banjalucku ljudsku dusu,ovim mrakom,nek me i
proguta ako hoce,znam da je policijski sat,al moram dati
sebi zraka,da razmisljam,mimo kucnog ustajalog,da zena sto
ne primijeti,da donesem neke zaljucke nasamo,pa cu joj
saopstiti kasnije.
Majka mi rece,da onaj dan kad smo ja i brat,bliznaci
rodjeni,da je rodjeno jos cetiri djevojcice.Nisam nikoga
sreo,da ima rodjendan kad i mi.
Nije mi bas do toga sto ne znam,gdje su te curice,ali mi
jeste do toga sto ne znam gjde mi je brat.
Znam kako voli Banjaluku,ne znam zasto je otisao,bolje da je
otisao,nego da je nestao,nadam se da je otisao.
U ovo bahato,suludo vrijeme nemam koga sta da
pitam,najsigurnije je da odem,i ja,i da krenem u potrazi za
bratom.
Ako odem traziti brata,sam,nedostajace mi zena,povescu i
nju,onda cu i djecu naravno,onda cu i komsiju,i rodjaka,i,da
trebam povesti,i roditelje,i punicu,i punca,i svastiku,i
zeninog brata............i njene roditelje,i da,onu njenu
koleginicu,bez koje ona ne moze,ako mi svi
odemo..........onda ce i ona,sto radi u trafici,vazda govori
komsije moje,sta bih ja bez vas,znaci i ona
ce...................
Nesto mi se ovo cini progresivno
                        Svinjousce
Dva autobusa iz Banjaluke,agencija
Putnik...............djevojka od 23godine,usplahireno je
rekla,kad je izlazila,iz autobusa,meni/tek ces ti   vidjet
sta je izbjeglistvo,nako pomislih,zalosno i ljudski,al
precutah,rece joj se samo,da ne kvarim njen
dozivljaj/.................obecali su nam,fantasticnu
egzistenciju u Svedskoj,niko vise nece da zivi u Banjaluci
Za,njom
izlaze,rodjaci,punice,svekrve,roditelji,djeca,komsinice,svak
savkome rod
                        Svedska
Jedino dobro:Covjek nasao brata

               **************************          

Prica o nama.......sasvim sigurno ne moze se napisati.
Ona se samo moze poceti.
Dobro je,sto nam nigdje nema kraja,nama banjalucanima.
Kazu,da se onih sest beba rodjenih isti dan,ona dva brata,i
cetiri djevojcice,upisuju na kajak,svaki dan pod nekim
linkovima,ali eto,nikad se nisu upoznali.
Steta za covjecanstvo.

Ma sta si god do sada bacila u eter,CISTA
PETICA"GROFICE,B,L-tola.