Pretpostavlja se da oko pola miliona (500 000) Amerikanaca
boluje od Crohn-ove bolesti, kronicnog inflamatornog
oboljenja crijevnog zida (inflammatory bowel disease, IBD),
koje mnogo nalikuje ulcerativnom colitisu (UC), jos jednom
kronicnom upalnom oboljenju crijeva, te ih je ponekad tesko
i razlikovati, barem u pocetku. No ipak, UC je gotovo
iskljucivo ogranicen na debelo crijevo, dok se Crohn-ova
bolest moze javiti bilo gdje duz dugackog digestivnog
tubusa. Zbog toga je raniji naziv za ovo oboljenje,
terminalni ileitis, koji promovira lokaciju lezije u
zavrsnom dijelu tankog crijeva (terminalni ileum) kao
jedinu, iako se mora priznati da je jos uvijek i najcesca,
sve manje u upotrebi.

Substrat upalne promjene u zidu crijeva (najcesce) je
granulom, sto cini crijevni zid zadeljalim i nepropusnim za
nutritivne sastojke hrane (bjelancevine, ugljicne hydrate,
masti, vitamine, zeljezo idr.), sa posljedicom deficita u
pojedinim esencijalnim sastojcima komplikovanih organskih
spojeva, neophodnih za funkcionisanje organizma u cjelini,
rezultirajuci u citavoj paleti raznih oboljenja nastalih kao
posljedica ove malabsorpcije. Neabsorbovana hrana
fermentira, uzrokujuci povremeno i profuzno praznjenje
debelog crijeva, u obliku obilnih, sluzavih, proljevastih
stolica, sa velikim sadrzajem masti. Cesto stolica moze
sadrzavati i primjese krvi, svjeze (otvoreno crvene boje)
ili preradjene (zagasito crvene ili crne pomjesane sa
stolicom), usljed ostecenja crijevne sluznice nastale pri
prolasku nesvarene hrane ili zbog krvarenja iz same lezije
(upalno promjenjene sluznice). Ovakve stolice uzrokuju
iritaciju perianalnog predijela, sa fissurama i
excorijacijama, te formiranjem fistula. Diarrhea i
malabsorpcija rezultiraju u gubitku tezine (osobe sa
izrazenim formama Crohn-ove bolesti su obicno mrsave), a kod
profuznih praznjenja i elektrolitnim disbalansom krvi, pa je
s vremena na vrijeme, potrebna i hospitalizacija.
Abdominalni bolovi, najcesce u obliku grceva, te upalna
reakcija u zidu gastrointestinalnog trakta (GI), uglavnom
crijeva ali i drugdje, uzrokuju i znacajan gubitak apetita,
sto jos vise reducira tezinu i slabi organizam, osobito
njegove obrambene sposobnosti, pa su cesto prisutne i razne
konkomitentne infekcije.

Granulomska upala i posljedicni ulcer sluznice moze nastati
u bilo kojem dijelu probavnog trakta (terminalni ileum,
rectum, colon, zeludac, jednjak, cak i usta) ili na vise
mjesta duz ovog tubusa sa zdravom sluznicom izmedju lezija,
te pokazuje citavu gradaciju u izrazenosti; od poremecaja sa
intenzivnim GI simptomima i izrazenom malabsorpcijom,
remeteci vazne biokemijske procese u organizmu dovodeci
bolesnika tako u permanentnu zivotnu opasnost, do sasvim
blagih formi bez izrazenih GI i opstih poremecaja sa
neznatnom malabsorpcijom (napr. umjerena anemija usljed
blagog deficita zeljeza); sto varira od slucaja do slucaja.
Sta uzrokuje nastanak ovakve jedne upale u GI traktu, ne zna
se pouzdano. Danas se smatra da stress i odredjen nacin
ishrane (dijeta) ne igraju vise glavnu ulogu u nastanku ovog
oboljenja, ali mogu znatno pogorsati (egzcerbacija) kronicni
tok Crohn-ove bolesti. Pretpostavlja se da su tri faktora
kljucna u nastanku ove kronicne granulomske upale:

- Imunoloska teorija zastupa stanoviste da infekcija
probavnog trakta odredjenim mikroorganizmima (virusima ili
bakterijama) odapinje autoimuni process ostecenja i kronicne
upale u sluznici probavnog trakta, kao odgovor imunoloskog
sistema organizma na napad ovih napasnika. Imunoloski sistem
naseg tijela vise ne prepoznaje, ovim stranim agensima
mjestimicno promijenjenu sluznicu sopstvenog crijeva, vec je
napada kao strano tijelo, uzrokujuci kronicnu granulomsku
upalu iste na tim mjestima. Takodjer se pretpostavlja da i
mikroorganizmi sami mogu izazvati kronicnu granulomsku
upalu, u prvom redu Mycobacterium avium tj. njegov
subspecies (podvrsta) paratuberculosis (MAP), koji je
izolovan iz krvi i probavnog trakta vecine bolesnika sa
Crohn-ovom bolescu. Sta uzrokuje imunolosku reakciju na ovaj
organizam nije jasno. Naucna javnost je podjeljena na one
koji misle da u bolesnika postoji genetska osjetljivost na
ovu bakteriju i na one koji misle da upala nastaje usljed
aberantnog imunoloskog odgovora na MAP, inace normalnog
stanovnika covjecijeg crijeva.

- Geneticka teorija sa bazira na saznanju da oko 20%
bolesnika sa Crohn-ovom bolescu ima jos jednog ili vise
clanova porodice ili rodjaka oboljelih od iste. Smatra se da
su mutacije u genu NOD2/CARD15, osobito ucestale u osoba sa
Crohn-ovom bolescu i clanova njihovih obitelji, odgovorne za
nastanak ove bolesti.

- Faktori iz okolisa se uzimaju u obzir, buduci da je bolest
vrlo cesta u visoko razvijenim industrijaliziranim zemljama
Zapada, i to osobito u gradskim sredinama gdje faktori iz
okolisa, ukljucujuci dijetu bogatu mastima i rafiniranim
produktima (bijeli secer, kruh od bijelog brasna, razne
preradjevine sa reduciranim sastojcima) igraju znacajnu
ulogu u nastanku ovog oboljenja.

Od faktora rizika koji pogoduju nastanku oboljenja, pomenuo
bih:

- Dob. Iako se bolest moze pojaviti u bilo kojem zivotnom
dobu i podjednako kod oba spola, ipak je bolest najcesce
dijagnostikovana u dobnom uzrastu izmedju 15 i 35 godina.

- Etnicki faktor. Iako bolest moze pogoditi pripadnike svih
etnickih grupa, ipak Europljani i Zidovi imaju 5-6 puta vece
sanse da obole od Crohn-ove bolesti nego ostali.

- Familijarno optercenje je spomenuto gore. Ako brat ili
sestra vec boluju od Crohn-ove bolesti, sanse za zdravo
dijete da oboli od iste je 30 puta veca nago u opstoj
populaciji.

- Staniste. Zivot u urbanim i industrijaliziranim zonama, te
u sjevernim klimatskim pojasevima, znatno povecava
mogucnosti da se oboli od ove bolesti.

U svim slucajevima trajnih promjena (kroz nekoliko mjeseci)
u praznjenju crijeva, grcevi i bolovi u trbuhu, proljevaste
krvave stolice, te neobjasnjiva groznica ili groznica u
kontekstu gornjih tegoba, trebalo bi se obratiti svom
doktoru. Prije postavljanja dijagnoze Crohn-ove bolesti,
potrebno je iskljuciti druga oboljenja koja daju slicne
simptome, koja ukljucuju irritable bowel syndrome (IBS),
diverticulitis, colorectal cancer i ulcerative colitis. Od
testova koji potvrdjuju dijagnozu, korisno je uraditi:

- Blood test kojim se otkriva postojanje ev. anemije ili
infekcije, te dva testa kojim se otkriva postojanje
odredjenih antitijela prisutnih u Crohn-ovoj bolesti i
ulcerativnom colitisu, iako svi bolesnici sa ovim bolestima
ne moraju biti pozitivni na prisusutvo ovih antitijela u
krvi.

- Colonoscopy je vrlo pouzdana metoda i daje definitivan
odgovor i razgranicenje u dijagnozi izmedju Crohn-ove
bolesti (granulomi) i ulcerativnog colitisa (koji nije
granulomska upala), te se za vrijeme ove pretrage moze uzeti
i uzorak za patohistoloski pregled. Nedostatak ove
endoskopije je nemogucnost pregleda tankog crijeva, kada se
Barijum enema (kontrasni Xray pregled po Pansdorff-u )
koristi za dijagnozu ove bolesti, izuzev u slucajevima ako
su promjene locirane u posve terminalnom dijelu ileuma
(prije same ileocekalne valvule), pa je katkada moguce
dosegnuti promjenjenu sluznicu sa kolonoskopom i uzeti
uzorak.

- Flexible sigmoidoscopy je pregled zavrsnog dijela debelog
crijeva u duzini od oko 30 cm (cca 2 stope). Pretraga kratko
traje i glavni nedostatak je sto se njome ne moze pregledati
cijelo debelo crijevo, pretraga je neugodna i moze doci do
komplikacija kao sto je perforacija crijeva, pa se u
slucajevima sumnje na Crohn-ovu bolest ili UC odmah ide na
colonoscopiju.

- Barium enema je kontrastni Xray debelog (retrogradno
unosenje kontrasta) ili tankog (pasaza kroz tanko crijevo
barijeve kase uzete per os) crijeva. Ovo je osobito znacajno
kod slucajeva Crohn-ove bolesti tankog crijeva, koje nisu
dostupne vizualizaciji colonoscopom, i moze pokazati
podrucja suzenja ili inflamacije tankog crijeva.

- CT se rjedje koristi i to uglavnom u slucajevima gdje se
prethodnim metodama ne mogu sa sigurnoscu ustvrditi promjene
na crijevu ili okolnim organima. Kolicina zracenja koju
prima ispitanik za vrijeme ove pretrage je znatno veca nego
drugim, konvencionalnim Xray pretragama.

-Capsule endoscopy je novija metoda i koristi images koje
odasilje kamera, smjestena u kapsulu koju pacijent proguta,
dok prolazi kroz ispitanikov probavni trakt i prikuplja
snimke (images) u kompjuter smjesten u pojasu (kaisu) oko
pacijentovog struka. Prije ove pretrage, zbog opasnosti da
se capsula zaglavi, potrebno je drugim metodama iskljuciti
bilo kakvu opstrukciju ili ekstremna suzenja duz GI tubusa.
Na kraju se capsula, zajedno sa kamerom, neometano eliminise
iz probavnog trakta, stolicom.

Glavne komplikacije Crohn-ove bolesti su parcijalna ili
totalna obstrukcija, usljed zadebljenja zida crijeva, koja
moze toliko suziti lumen da se mora kirurski intervenisati i
resecirati crijevo, zatim ulceri (otvorene rane) koji mogu
biti u bilo kojem dijelu probavnog trakata ili pak duz
cijelog tubusa, ali ipak najcesce na zavrsnom dijelu tankog
crijeva, potom fistule (komunikacija izmedju dvije
epitelijalne povrsine) izmedju crijeva i drugih organa
(mjehur, vagina isl.) ili izmedju crijeva i povrsine koze
(najcesce perianalne fistule), te analne fissure,
pothranjenost (malabsorpcija, te bolovi u trbuhu koji
uzrokuju gubitak apetita) i ostali zdravstveni problemi
(arthritis, razne upale ociju i koze, kamenje u bubregu i
zuci, te upale zucnih kanala) za koje se smatra da nastaju
kao posljedica iste imonoloske reakcije kao i granulomatozna
upala sluznice crijeva u Crohn-ovoj bolesti. U zadnje
vrijeme se spominje i sklonost razvoju colon cancer-a u
oboljelih od Crohn-ove bolesti, ali uglavnom u slucajevima
gdje bolest traje godinama (10 i vise godina) i zahvatila je
vecinu debelog crijeva (u oko 10% svih slucajeva).

Pristup u lijecenju Crohn-ove bolesti ukljucuje
anti-inflamatorne (sulfasalazin-Azulfidine,
mesalamine-Rowansa ili Asacol, te corticosteroide-osobito
budesonidine Entocort EC) i immuno-supresivne
(azathioprine-Imuran, mercaptopurine-Purinethol,
methotrexate-Rheumatrex, ili cyclosporine-Neoral)
terapeutike, antibiotike (osobito metronidazol i
ciprofloxacin), zatim anti-diarrhoike, laxative (u slucaju
suzenja i otezane pasaze), pain relievers i spasmolitike,
zelejzne saplemente, te B12 injekcije. Katkad je neophodno,
osobito u slucaju striktura, pristupiti kirurskoj terapiji,
bilo laparoskopskoj ili open-surgery resection, koja
oslobadja pacijenta tegoba i kroz duze vrijeme popravlja
njegovo opste stanje, ali ipak nakon te remisije, bolest se
neumitno vraca.

Iako postoje cvrsti dokazi da pojedina hrana ili njeni
sastojci sami ne uzrokuju granulomsku upalu crijevnog zida
(IBD), ipak odredjena hrana i pice moze pogorsati simptome i
znakove bolesti, dok jedna pazljivo izbalansirana ishrana i
nacin zivota mogu znatno ublaziti tegobe i produziti
vremenski period bez tegoba u ovog fluktuirajuceg kronicnog
oboljenja. Kako je gore spomenuto klinicka slika varira od
vrlo blagih slucajeva do vrlo teskih formi komplikovanih
drugim oboljenjima koje cine zivot pacijenta nepodnosljivim,
te je iz tog razloga neophodno promijeniti ‘lifestyle’ i
prilagoditi se postojecoj situaciji sa ciljem potpune
atenuacije tegoba u blazim formama i znacajnog ublazavanja
simptoma bolesti u tezim formama, kako bi se minimalizirao
limitirajuci ucinak bolesti na zivot pacijanta.
U dijeti bi trebalo izbjegavati ili barem ograniciti unos
mlijeka i mlijecnih proizvoda, jer oni pogorsavaju diareju,
povecavaju produkciju gasova, te bol u trbuhu usljed
napirivanja crijeva gasovima. Takodjer dobar broj pacijenata
sa IBD pati i od lactose intolerance syndrome, tj.
nedostatka enzima lactase, koji razlaze mlijecni secer
lactosu i omogucava njegovu absorpciju, te se isti
(lactosa), neabsorbovan fermentira i uzrokuje stvaranje
gasova, proljev isl. Takodjer je korisno unositi tzv.
low-fat food, jer masnoca pogorsava diareju, pojacava
motilitet i praznjenje crijeva, uzrokujuci meteorizam,
bolove u trbuhu itd. Za vecinu oboljelih hrana bogata
vlaknima (high-fibres food) kao sto je voce, povrce, zrnaste
zitarice (whole grain) isl. predstavlja osnov pravilne
ishrane, dok kod manjeg broja fibres mogu pogorsati diareju,
stvaranje gasova, bol u trbuhu i uopste klinicku sliku
oboljenja. U takvim slucajevima treba probati sa kuhanim
vocem (kompot isl.) i povrcem. Posebno treba biti oprezan sa
tzv. problematicnom hranom, specijalno grahorastim povrcem
(grah, grasak, mahune, kelj, kupus, karfiol, brokoli isl.)
ili citrus-vocem tzv. agrumi (limun, narandza, grape,
mandarine isl.), zatim izbjegavati zacinjenu hranu, alcohol
isl. Obroci treba da budu mali, kolicinski, i cesci.
Preporucuje se uzimanje dosta tekucine, najbolje vode, i
treba izbjegavati alcohol i pica sto sadrze caffeine (kafa,
coke isl.), jer povecavaju motilitet crijeva i stvaranje
gasova. Multivitaminski proizvodi, obogaceni mineralima su
pozeljni kao supplement za losu absorpciju istih iz hrane. O
svemu ovom potrebno je razgovarati sa dijeteticarem.
Takodjer je korisno primjenjivati mjere za redukciju stressa
kao sto je redovno vjezbanje, yoga, masaza, meditacija,
vjezbe disanja, svakodnevno slusanje relaksirajuce muzike, a
ponekad i hypnoza pomaze u tvrdokornim slucajevima.

U zemljama Zapada, u zadnjih dekadu ili dvije, postala je
popularnom i tzv. alternativna medicina, kao komplementarna
u lijecenju Crohn-ove bolesti. Ovaj vid lijecenja nije
usredsredjen samo na fizicko oboljenje tijela, nego ima
integralni pristup cijeloj individui, ukljucujuci tijelo,
duh i razum, te daje zavidne rezultate u ovakim, da ih tako
nazovem, ‘psiho-somatskim’ oboljenjima (ovaj izraz je
zastario i upotrebljen je u nedostatku boljeg, iako
oboljenje zapravo i ne potpada u ovu kategoriju). Zato, ne
bi bilo lose obratiti se i naturalopatu, osobito u
slucajevima bolesnika izlozenih permanentnom stressu ili u
slucajevima da pacijent nije u stanju da postigne jedan
izbalansiran ‘lifestyle’.
To bi bilo sve. Do sljedeceg javljanja, lijep pozdrav i
dobro zdravlje!

Severin