Detroit Michigan. Pet sati ujutro. Gospodin Sakib Jakupovic utovara instrumente. Valja mu opet ”na put”. A to znaci da negdje na sjevernoamerickom kontinentu Banjalucani prave party. Na mapi odmjerava gdje usput prespavati jednu ili dvije noci, jer ni ovaj nece moci u komadu.
Eh, Big Country…

Kad zatvori ‘gepek’ cesto pomisli kako je nekada ovako isto vozio na Bardacu, na gostovanja u obliznja mjesta, ili na svirke u “Sklonistu”, hotelu “Bosna”..Ali tada su u kombiju jos sjedili Koma, Nebojsa, Djukac, Pero, Rade, ljudi koji su zajedno s njim predavali u banjaluckoj “Muzickoj skoli, a nocu do ‘sitnih sati’ postajali ”Treca Smjena”, band koji je uz “Stare Znance” odusevljavao poklonike starogradskog melosa.

Upoznao sam ga prosle godine na Susretu Banjalucan u St. Louisu. Na bini neumoran, repertoar od istoka do zapada, a najvise me dojmilo sa kolikim zadovoljstvom svira i pjeva svojim sugradjanima, koliko je sretan sto je s njima. Zato ga i pozivaju sirom Amerike, jer svi znaju da ce uz profesionalno odradjen posao, dobiti i dusu muzicara sa obala Vrbasa.

Detroit – USA 19. 05. 2004. (telefon)

- Dobro jutro gospodine Jakupovic i mozete li nam reci sta pise u vasim snovima!

Zdravo, zdravo, Dobro jutro Seha! Ne sanjam je nista, vjerovatno se unesvijestim kad zaspem, umoran covjek, stalno u “speed-u”, stalno treca smjena, hahaha Salim se.Svi mi sanjamo, al’ uglavnom budni, samo nam se cini da je dream na jastuku. Ja naprimjer svaki puta kada vidim rijeku ili ovo jezero ovdje, pred oci mi izlaze slike kao film….

-Moze jedna scena..
Evo neki dan mi se kao u snu pojavi ono mjesto na Vrbasu, u Seheru, gdje smo znali do zore svirati gitare i uzivati u onoj meraji. Kao da cujem pjesme iz te noci, kao da je to moje drustvo tu samnom…Blinker, Krle, Nisko, Veko, Pjanic, sada rahmetli Akan, rahmetli Bure…..Nevjerovatno!

- Realnost. Da li su se Jakupovici obogatili u Obecanoj zemlji….
Hahahaha….Kako da ne! Ja sebe smatram najbogatijim covjekom na svijetu! Imam Jasminu i Azru, moje kcerke, moja dva velika dijamanta, imam platinastu suprugu Almu i imam puno zlatnih prijatelja sirom svijeta. Zar nisam ‘rich’, kako ovi ovdje kazu…

- Nemam zamjerke na objasnjenje...
…A sto se tice ‘obecane zemlje’ moja prica se ne razlikuje puno od drugih. Svi smo mi jako slicni u ovom svemu sto nam se desilo. Evo pogledaj svoje intervjue. Svi imamo manje-vise zajednicku prognanicku pricu, pa onda emigrantsku i na kraju ovu pricu banjalucke raje koja nece, neda da se zaboravi nas duh i nas stari grad. To nema nigdje kao kod Banjalucana. Pogledaj sta pise u kajaku, vidi slike iz djetinjstva, sa susreta
A sto se tice novih sredina, svi smo mi startali prilicno tesko, samo su nijanse razlicite.
Evo ja sam prvu godinu Amerike radio u pekari, a sada radim nekoliko poslova i imam vec gotovu skolu klavira, koja ce mi uskoro postati, nadam se, jedino profesionalno zanimanje..

-Kad je bilo najljepse….kad je bio osjecaj da si najsretniji ??
Ja cu opet srecu vezati za rodjenje mojih kcerki….Ustvari, mislim da sam najsretnije trenutke imao prosle godine u junu, kada sam u jednom talijanskom restoranu pozvao sve prijatelje da proslavimo diplomu fakulteta moje starije kcerke Azre.Bilo je ludo i nezaboravno.
Veliko je zadovoljstvo roditelja kada im djeca dobro uce i mi svi moramo podrzati nasu bosansku djecu da idu sto dalje u ucenju, jer nasa je neizmjerna sreca kada smo sigurni
da nasa djeca nece morati poceti sa ‘pekarom’,haha

-Tuzno, tuzno, tuzno mi je sve….(propjev’o i ja)?
E znas sta… ne bih o tome..Ja sam cijeli rat proveo u Sarajevu.
Nadam se da me razumijes…

-Sorry…idemo dalje..Povratak u Banjaluku, pitanje je sad!?
Ne znam sta da ti kazem. Povratak je uvijek prisutan, ma kako sve izgledalo..U povratak u Bosnu vjerujem, ali u Banjaluku ne znam…Tamo je, ma koliko mi ne zelimo priznati, uz duzno postovanje prema pojedincima, jos uvijek srednjovjekovni nacionalizam, a ja ne zelim da provedem ostatak zivota u “kako se zoves” sredini.

-Dobro. Dolazis 29. maja u St. Louis! Bice festa Banjalucana, bice prava svirka!!
Veoma se radujem St Louisu. Taj grad je posebna banjalucka prica. Dobro si rekao da je centar naseg americkog okupljanja i sa koliko zelje i truda ti tamo ljudi organizuju ovo druzenje. Svaka cast!! I ti dolazis!?

-Naravno. Ali meni ces morati ‘odrepati’ jednu od Eminema, pa on ti je komsija u Detroitu, hahaha
Hahaha..Moze, nema problema. Ali cuces ti Blinkera kako pjeva stare sevdalinke, moja raja kako to radi…Vrbas ce teci umjesto Mizurija u St. Louisu tih dana…A jos dolazi i moja Azra! Nisi cuo kako ona pjeva?
Necu da tata hvali, ali ko god dodje na party vidjece i cuti pravu pjesmu!

Odlicno! A mi dodjosmo opolako do kraja i sta bi Sakib porucio Banjalucanima…?
Htio bih najprije pozdraviti svu banjalucku raju sa zeljom da im se svima svi nasi snovi ostvare. Da cuvamo nase familije, da razvijamo prijateljstvo, da se sirom svijeta okupljamo i da nikad ne zaboravimo ko smo i odakle dolazimo.Zivjeli!!!
Poseban pozdrav za one koje cu vidjeti u St. Louisu!!