BUUUUUUM…. vojni orkestar, bubnjevi u glavama, trube sviraju
trube, ne znas ko je jadniji, da li oni s puskama, ili oni s torbama i
koferima…..Slavlje ! Jos jedan Monstrum u nizu jednonacionalnih bosanskih
gradova je rodjen! Bez ruku da se obradujes, da ih rasiris, bez gradske
duse! Dajte betona i stakla, napravicemo mi nove ruke.. Ali on ima Zelene oci… Hajdemo listati kajak, zavirimo u nostalgiju!!!! Jeste
li ikada rekli da cete ljetos u Banske dvore, ili Alejom Svetog Save do
dvorane Borik, ili setati ulicom “Necemo kralja, hocemo Tita”, ili pak
gledati kako se grade zgrade na zgrade, ili ici u pozoriste, kino… Samo se prica o njima…o Zelenim ocima….. Godine duge su prosle Ljubavna pjesma. Original banjalucka. Posvecena Ljepotici. Banjaluci..Onoj koja ne stanuje vise tu..ali u Zelenim ocima je uvijek nalazimo….I ono tamo ljudi koji pamte ljepotu naci cemo opet u tim ocima….kraj Vrbasa…. Ispod Monneta, kod Zelenog mosta…. i obalom prema Seheru, Novoseliji… ZAPLIVAJ!! Pa se poslije zagledaj u plicak….u brzak dole nize..… slusaj.. Zelena rijeko sumi
011 387 51……………..Banjaluka.. 7:30… -Dobro jutro gospodine Emire Basicu i oprostite sto smetamo….sigurno se pakujete za Ameriku…St. Louis, ali mi smo sa Kajaka htjeli samo da pitamo…… Ooooo..Vozdra Shex..sta ima?(hahaha) ….. -Zdravo druze moj, velim jutro je, sada se ustalo pa da pitam jel’ se mozda nesto sanja na tim banjaluckim jastucima?
-Hahaha….Ja sam gore u uvodu napisao malo-nesto o
transformaciji tvoje “Zelene rijeke’ od gotovo personalne ljubavne pjesme,
pa sve do Himne raseljene Banjaluke.. Meni je veliko zadovoljstvo sto je raja tako prihvatila pjesmu. Ja ne bih bas isao sa terminom “himna’, To je ustvari samo jedna njezna banjalucka pjesma, koja ako nista drugo izazove smijesak na licu svakog naseg sugradjanina, ma gdje je slusao.. Ja i Djordje Novkovic nismo mogli ni sanjati da ce se toliko slusati i jos jednom Hvala svima koji uzivaju u njoj…Takodjer mislim da je sam Vrbas, zelena rijeka, u mnogome priblizio pjesmu nasem banjaluckom bicu. Jer Vrbas je ta konstnta, ta zila kucavica koja ide od svakog banjaluckog srca pa do starog grada, nevazno u kojem dobu, vijeku, pod cijom vlasti on bio….. -Sad je vec “lako biti Banjalucanin u Banjaluci”..camac u rijeci, piva u ruci, mirisi lipa…Vidjas li koga od raje? - Trebalo bi da bude tako, makar zbog vremena,
mada si ti nabrojao samo lijepe stvari..hahaha A vidis ni vrijeme bas
ne sluzi..kisa neka..pa hladno..gore po gudurama ima i snijega…Hej, pa
druga polovina maja…izgleda kao da je kraj oktobra..a sto se tice raje,
slabo Shex..gotovo nikako..zagubilo se to..mozes nekad ‘spacirati’ cijelim
gradom i ne dobiti ‘zdravo’…povukli su se ljudi..a i godine prolaze, kako
vama vani, tako i nama ovdje..mlade generacije preuzimaju..raja iz stare
Banjaluke kao da se povlaci, ne znam, valjda u sebe..u svoje probleme….borba
je….Mozda ideja Dream-a u Banjaluci ucini nesto u vezi toga, jer kao sto
sam rekao, kruznica je zatvorena, a mi stojimo u mjestu..vi daleko, -Kad smo vec kod Dreama , sta je i koliko je Kajak u stanu Basica? Kajak…Vidis, da si me nazvao jutros samo pet minuta kasnije,
nebi me mogao dobiti.. Kod nas je to jos sa telefonom povezano..znas vec..
posteno govoreci, na Kajak se konektujem dva puta dnevno bez posebnih
potreba, a kad treba i vise puta..Kajak je jedan ogroman akvarel i svako
ostavlja svoju sliku ili dio slike..........On okuplja banjalucku raju
i zahvaljujuci bas njemu, ta raja nije nestala u zaboravu..…ja sam dozivio
mozda najsretnije trenutke u zivotu na susretima na moru..posebno onaj
u Njivicama..Stotine ljudi oko tebe, vrijeme stalo, ne znas ‘jesi l’ pos’o
il’ si dos’o..hahahaa .Neopisivo! -Vidis koja je to koincidencija.Sjetio sam se sada
jednog detalja iz proslogodisnjeg susreta u St Louisu,. List “Sabah”,
mozda ne znas, to su najcitanije bosanske novine na americkom kontinentu
i ja sam napravim jedan veliki clanak o partiju. Dobro se hahaha…I hoce Shex….Garantujem…Jos Cera na bini…ST. Louis..Spremi se!!! -Ok.Da se vratimo ina intervju. Kad je bilo najdraze, a kad najteze? Znam da ces me to pitati..Sreca-nesreca…Hm..dok sam bio mladji, trebalo je nesto veliko da se desi, pa da budem sretan. Bogami, sada sam srecu usitnio, pa kad mogu sto cesce pokusavam biti pomalo sretan…...makar pomalo, hahaha Nesrecu na zalost nemogu usitniti… biti pomalo nesretan je tesko..gotovo nemoguce...ima nekoliko stvari zbog kojih se osjecam tako, ali navikavam se svakodnevno na to..ne bih vise o tome…A I nije vrijeme za tugu..Valja se sresti sa rajom.. -Tako I treba..A ni ja te necu vise zadrzavati, evo
i zadnje pitanje… Uh, za kraj treba jelde nesto pametno..hahaha A ja bas ne
volim da budem ‘mudrac’,
|
Copyrights by Cafe Kajak
2001-2010. Sva prava zadržana
|