VELIKI GLUMAC I UMJETNIK *RADE ŠERBEDžIJA*

   

VELIKI GLUMAC I UMJETNIK
Rade Šerbedžija o ratu: "Gledajte naprijed u budućnost, 
u bolji svijet, budite bolji od nas"
Pa kad govorim o svojem životu i o svojoj generaciji, 
onda sam ispunjen nekim užasnim pesimizmom. Jer ta 
moja generacija doživjela je vjerojatno najdivniju mladost 
od svih generacija koje su živjele na ovim prostorima ikada.
Mislim na nas koji smo rođeni poslije Drugog svjetskog rata
i proživjeli do 80-ih godina taj zlatni period zemlje 
koja je živjela u miru. Možda i nismo znali 
za te probleme koje su stariji ljudi osjećali, 
ja uvijek ostavljam otvorenim to pitanje. 
Nikada nisam isključiv u tome i želim razumjeti ljude 
koji kažu da oni tada nisu bili baš najsretniji. 
Ja sam bio sretan. Nisam bio u Komunističkoj partiji, 
ali volio sam svoju mladost i tu zemlju i svoj život u njoj.
Poslije toga, kad se dogodilo to što se dogodilo, 
taj strašni rat, i kad su ljudi izgubili živote, 
kuće, stanove, i kad su mnogi ljudi bili svjedoci tog užasa,
u meni se duboko ukorijenio pesimizam. 
…Umjetnik je zatim prokomentarisao današnju 
političku situaciju u regionu.
Da je mene neko pitao '90. godine 
hoće li doći do rata u Jugoslaviji, rekao bih mu: 
'Ma daj, ne pričaj gluposti, ne dolazi u obzir!' 
Ali poučen tim ratom, bojim se. Nisam siguran. 
I to je moja poruka pjesmom Ne okreći se, sine. 
To je moja poruka mom sinu Danilu i njegovoj generaciji: 
Ne okreći se za mnom, sine, za mojim problemima, 
pusti svog oca, i njegove prijatelje, i Drugi svjetski rat.
Gledaj naprijed u svoj život, u budućnost, u bolji svijet, 
gradite ga po svojoj mjeri, budite bolji od nas", 
rekao je Šerbedžija.
Ostatak intervjua možete pročitati na linku OVDJE.
https://www.vecernji.hr/showbiz/volim-nastupati-sa-svojom-
djecom-danilo-je-znao-svirati-u-mom-bendu-i-to-je-moj-najveci-
uspjeh-1715162

Kemal Monteno i Rade Šerbedžija 

“ Ni u tvome srcu ”



https://youtu.be/3B_SWSey_wk?si=ntzf4rJBRCTpj2eK

nE ZABORAVNO 

  U-registraturi

NEĆU NA DRUGA SVOG

Legendarni glumac Josip Pejaković

“Posljednji zagrljaj, bratski zagrljaj, 

istinski, iskren, onako nenajavljen osjetio sam 

6. aprila 1992. godine u Sarajevu, od Radeta Šerbedžije, 

kada smo zajednički pjevali pjesmu 

‘Neću da pucam u druga svog’ 

pred Skupštinom Bosne i Hercegovine”, 

prisjetit će se kasnije glumac Josip Pejaković, 

koji je tog davnog sarajevskog travnja 1992 godine

skupa sa Šerbedžijom pokušavao pjesmom zaustaviti rat. 

Bile su to posljednje velike antiratne demonstracije 

u Sarajevu: odmah potom razbuktao se rat u BiH, 

da se do dana današnjeg ne završi, osim formalno.



“Bio sam u Sarajevu i držao koncert 

tog 6. aprila 1992, kad je rat počeo“, 

kazivat će Šerbedžija kasnije američkim novinarima. 

“Stajao sam na ulici kad je počela pucnjava 

i vidio čovjeka koji je ustrijeljen nekoliko metara od mene.


Nikad to neću zaboraviti: ljudi oko mene popadali su na tlo


kao životinje ili su počeli trčati, a ja sam samo stajao 

kao kauboj u westernima, nesposoban da se pomaknem. 

Bilo je toliko stvarno, toliko opasno i toliko ludo od mene


što sam u takvom trenutku igrao Clinta Eastwooda.“