Zlatan Saračević-Sarač

   

RUKOMET

Prošle su dvije godine od smrti 
legendarnog Zlatka Saračevića
Zlatan Saračević je karijeru započeo 
u svom Borcu iz Banja Luke 
kroz koji se izborio i za dres reprezentacije Jugoslavije.
Saračević je bio legendarni desni vanjski, 
a karijeru je počeo u Borcu iz Banja Luke. 
U Borcu je proveo deset godina 
osvojivši naslov prvaka bivše države i kup. 
Iz Banja Luke je 1987. preselio u zagrebački Medveščak 
gdje je proveo tri godine osvojivši dva Kupa Jugoslavije 
(1989, 1990).Nakon Medveščaka igrao je u Nimesu, 
Bordeauxu, Istresu i Creteilu. 
U Francusko je osvojio dvije titule prvaka s Nimesom, 
a zatim se 1997. vratio u Hrvatsku u redove Zagreba. 
Tri sezone je proveo u redovima hrvatskog prvaka, 
a zadnje dvije stanice njegove igrače karijere 
bile su Veszprem i Zamet gdje je završio igračku karijeru 
i počeo raditi kao trener.
Uspješna karijera
Saračević je u dresu Jugoslavije 
osvojio dvije velike medalje – zlatnu medalju 
na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj 1986. 
i bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 
dvije godine kasnije.
Bio je dio hrvatske reprezentacije koja je osvojila 
zlatno olimpijsko odličje u Atlanti 1996., 
osvojio je nebrojeno individualnih 
i klupskih trofeja i zauvijek 
će ostati jedan od najboljih rukometaša svih vremena.
O svojoj veličini nikada nije govorio, 
ali drugi su itekako imali o čemu govoriti.
************
*PRIČA IZ RODNE BANJA LUKE
Sarača su htjeli u odbojci, rastao je uz apsolutnu legendu,
a jedan trenutak preusmjerio mu je karijeru
Štanga za klofanje tepiha iza nebodera 
u ulici Danka Mitrova (Mejdan) 
bila je njegov prvi pravi gol.
Imao je dugu plavu kosu. Nikad ne biste rekli da je to on. 
Sin jedinac, obični dečko iz kvarta 
koji je imao oca poznatog rukometaša Hamdiju. 
A stari Hamdija je često igrao, 
bio na putu, s puta nosio poklone, 
pa ostaje nezaboravno kada je donio stolni nogomet 
da bi se klinci po cijele dane igrali. I naravno, 
uz oca je rukomet mu postao ono što je bio u životu, 
kome se to ne bi dopalo. Ostao mu je čak po ocu i nadimak 
Hamšo koji nosi i danas za one koji ga duže poznaju. 
Zlaja, Hamšo, Sarač... za svakog netko.
Savršeni skok
Sigurno ste primijetili da mu negdje pišu Zlatan, 
a negdje Zlatko. Niste krivo primijetili. 
Tata je htio da bude Zlatan, ali mama Manda je rekla 
da je u Hrvatskoj, u koju su došli 
svojedobno kao izbjeglice, 
primjerenije da bude Zlatko. Pa kako vam drago, 
njemu je bilo oboje isto. Nećete pogriješiti.
Za nas klince je bio Zlaja koji je imao jako opasan udarac 
i nogom i rukom, pa su ga uglavnom držali na golu, 
da nekog ne bi ozlijedio. 
Bio je najbolji vratar kvartovske lige 
u dresu Derbija, tako smo se zvali. 
Deina, Igor, Pindžo, Senad, Gordan 
bili su prvi pravi suigrači, 
štanga za klofanje tepiha iza nebodera 
u ulici Danka Mitrova njegov prvi pravi gol.
Rukomet je došao usput. 
Profesor Alija Kulenović ga je u Gimnaziji volio vidjeti 
u odbojkaškoj momčadi, jer je imao savršen skok, 
a fala Bogu ljevica je već tada nagovijestila neke stvari. 
Ni banjalučki Gimnazijalac nije bio loš na ozbiljnoj razini.
Uz tatu je išao na rukomet 
i malo pomalo postalo je sve ozbiljnije. 
Znalo se, subota popodne pravac Borik. 
Stari Hamšo čekao je na stražnjem ulazu, 
da bi Derbi ekipa ušla u dvoranu i navijala za Zlaju 
koji je mahnuo nakon svakog gola. A on je bio sve bolji.
Uz Abasa Arslanagića je rastao, 
postao juniorski reprezentativac 
u jednoj odličnoj generaciji 
u kojoj mu je najdraži suigrač bio Fuad Ramljak, 
danas ugledni liječnik u Njemačkoj. 
Sarač i Fudo postali su svjetski prvaci u Portugalu ‘81, 
kapetan im je bio talentirani mladi 
Mirko Bašić iz Bjelovara.
No, priča je ključni trenutak imala u dijelu koji je danas 
u odrastanju igrača najveći problem, a u Borcu je tih godina
izgledao savršeno. Da bi mladi igrač dobio priliku pokazati
što zna i može, za nju treba i hrabrost trenera i mjesto 
u momčadi, a na sve to i pravi odgovor mladog igrača. 
Borac je u vremenima kada je Saračević 
čekao svojih pet minuta 
a Borac je otvorio priliku svom talentu Saračeviću, 
onako kako bi trebao svaki ozbiljan klub danas.
I tu je sve počelo najozbiljnije, 
jer Sarač je sve svoje prilike koristio maksimalno. 
To što je imao skok šut i snagu udarca, 
to što je majstorski znao podvaliti loptu, 
uvaliti protivniku rame, 
nasloniti se na njega kao da će odmoriti, 
to je sve naučio igrajući za Borac 
iz kojeg je postao reprezentativac. 
Debitirao je u Tivtu na Kupu Jugoslavije protiv tada ekstra
moćnih Rusa, a ti će Rusi obilježiti njegovu 
igračku karijeru koja je otišla do neslućenih visina 
i kulminirala olimpijskim zlatom u Atlanti.
U puno je utakmica zabio 10 i više golova, 
ali to su bili visoki postoci realizacije, 
nešto kao kriterij vrhunskog. Škola je sve!
https://sportske.jutarnji.hr/sn/sport-mix/rukomet/saraca-su-htjeli-
u-odbojci-rastao-je-uz-apsolutnu-legendu-a-jedan-trenutak-
preusmjerio-mu-je-karijeru-15052664

Neka počiva u miru naša legenda.

poznavao sam starog Hamdiju kojeg
kao starijeg nikad nisam zvao Hamšo.
Hamdija je u ZG trenirao klince
Medveščaka i često sam ga viđao
na sportskim terenima. nudio je i
pomoć jer je preko Zlatka imao
veza po ZG.
ne znam gdje je Hamdija pokopan,
vjerovatno u ZG.

Zlatan Saračević prvo bio dobar nogometni golman,

pa odbojkaš i na kraju ono u čemu je bio najbolji 

vrhunski rukometaš.Sudbina.

Mnogi neznaju da je jedan od najpopularnijih ex Yu pjevača 

Zdravko Čolić živeći u rodnom Sarajevu,na Grbavici,

u mladosti isto kao i Zlatan Saračević

bio dobar talentiran nogometni golman, 

pa omladinski viceprvak Jugoslavije u skoku u dalj 

odmah iza Nenada Stekića višestrukog prvaka Jugoslavije,

pa upisuje ekonomski fakultet ali sudbina mu je bila 

da se profesionalno bavi samo muzikom/pjevanjem 

kao jedan od najboljih,najprodavanijih,najpopularnijih 

ex Yu pjevača svih vremena.