Legendarni Djordje Balašević

   

Danas je druga godišnjica smrti Đorđa Balaševića. 
Legendarni novosadski kantautor 
preminuo je 19. februara 2021. godine.
Panonski mornar kroz svoj rad i djelovanje 
posebno je isticao vezu sa glavnim gradom BiH.
Balašević 1998. u Sarajevu: 
Ako ste vi mogli 5 godina biti na nišanu, 
mogu i ja 2 dana.
Mnogi Balaševićevu vezu sa Sarajevom vežu 
za prvi poslijeratni koncert, međutim, poznati kantautor 
uvijek je isticao kako je Sarajevo i prije rata 
u njemu budilo posebnu emociju. 
U tom kontekstu, Đorđe se uvijek rado sjećao 
provedenih dana sa Mirzom Delibašićem, 
ali i sa Kemalom Montenom kojem je prije nekoliko godina 
posvetio i pjesmu.
Veza sa Sarajevom, "ozvaničena" je i kroz knjigu 
"Tri posleratna druga", 
gdje je Balašević izabranim riječima govorio 
o glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
"Vidiš, Sarajevo je srednjeg roda, 
kao dete - zaigrano, prostodušno, naivno... 
Beograd je, recimo, taj Beograd... 
Muškarčina, švaca i galamdžija u raspasanoj beloj košulji, 
na hoklici pred prepadnutim svircima... 
i Zagreb je gospon Zagreb... Koketni gebelovski brčići, 
prefrigani šmek preko jutarnje štampe... 
Najveću larmu podigne kad zvecne kašičicom 
o rub porculanske šoljice... 
Pa gospođa Ljubljana... Snežna kraljica, uobražena, 
elegantna, racionalna,...koja je tako hladno napustila 
taj brak iz računa čim je shvatila da računa više nema. 
A Sarajevo... Lakoverno, detinjasto,...
zato ono prvo i pruža ruke...", napisao je Balašević.

https://www.klix.ba/magazin/showbiz/balasevic-1998-u-sarajevu-
ako-ste-vi-mogli-5-godina-biti-na-nisanu-mogu-i-ja-2-
dana/230219070

U svemu je bio velik i kao covjek i kao pjevac 
zracio dobrotom dobre pjesme sa porukama ljubavi.
Pocivaj u miru zvijezdo.

Legenda i tuzno je uglavnom o njemu jer prvo
udaraju te njegove tuzne, ali familija ne ide bas 
uz njega,ni blizu njegova velikoga srca,sitni 
previse,ali sta ces kazu ne mozes birati familiju.

Neka počiva u miru dobri čovjek i legenda našeg 
podneblja.

Dragi Djordje prerano si nas napustio.Davor snimio 
tebe i rahmetli Kemala Montena i napravio miksetu 
dvojice majstora. Kupim tu video kasetu i posaljem 
mome jaranu Nedimu. Stize odgovor "u zivotu nisam 
primio bolji poklon".Djordje i Kemo neka vam je 
laka Jugoslovenska zemlja.

Djordje Balašević - Nevernik ("Dobro veče, Banja Luko")

-(Audio 1991)



https://youtu.be/FHiqm9bGsF8



Jugoslovenski novosadski kantautor Đorđe Balašević, 

u narodu poznat pod nadimkom panonski mornar 

iz Ulice Jovana Cvijića 28 ili samo kao – Đole.

Mirotvorac i čovjek koji ne poznaje granice.

Jedna od najčešće spominjanih je "Ne lomite mi bagrenje"

koju je napisao 1986.godine. 

Sam sebe naziva ”najboljim gostom” 

jer rijetko dolazi i kratko ostaje. 

Izjavljivao je uvijek da jedini grad u kojem više nikada 

neće gostovati je Banja Luka, 

što je često spominjao i na koncertima 

prije izvedbe pjesme Nevernik 

i time indirektno izražavao svoje nezadovoljstvo 

tamošnjim političkim režimom.

Prije pjesme "Nevernik" 

bez čijih stihova "Dobro veče, Banja Luko" 

ne može da prođe nijedan Balaševićev koncert, 

on je rekao kako su još uvijek na snazi poruke 

koje su mu stizale iz tog grada, a sve sa istom suštinom - 

da tamo nije dobrodošao.

Kako piše "Slobodna Dalmacija", Đorđe je rekao 

da "tamo za njega čuvaju metak", 

a nešto kasnije kako je svijet njegova domovina i da 

u njegovim pjesmama svi na prostorima bivše Jugoslavije 

govore istim jezikom - onim kojim govori srce.

Podsjetimo, Balašević je u intervjuu za NIN, 

na temu odlaska u Banju Luku, rekao:

- To je grad iz kojeg mi stalno šalju neke poruke. 

Čuvamo metak za tebe. 

A, onda sam ja odgovorio: 'Super... Mislim, 

nije lijepo što čuvate metak za mene, 

ali je lijepo što ste neki ipak sačuvali...'

Kako se godinama unazad navodi, 

razlog zbog kog Balašević nije dobrodošao u Banju Luku 

jeste taj što je jednom prilikom nakon rata rekao:

"Doći ću u Banju Luku, kada budu na koncertu 

svi oni koji su bili na zadnjem koncertu”.

Nevernik

("Dobro veče, Banja Luko")

Pjesma izvođača Đorđe Balašević

Nevernik

K’o ukleti jedrenjak
u 

gusti modri mrak 


uranja kolodvor.


O, dobra noć Banja Luko!

Ne, ne dolazim,
samo prolazim.


Nismo se videli dugo.


Dal’ to beše čast, šinjel maslinast?

Znam, ona spava sad
 i možda ponekad
 

predgrađem njenog sna
 prošeta ludi desetar.

Dal’ ikad pomisli
 kroz prozor pokisli
il’ 

je sve pomeo vetar?


Hej, oči čarne ispred kasarne!

Njenima nisam bio po volji,


važno im bilo odakle su moji.


Zašto to smeta, sa ovog su sveta,


hlebotvorci, čestit soj?

Njen me je baba uz’o na nišan:


dal’ sam od njinih il’ baš i nisam?


Sloven sam, belac, slobodni strelac.


Mani se čiča, ja sam svoj.

Od Stare Kanjiže,
pa malko naniže,


gde Tisa uspori
 dići ću salaš na bregu.

Možda im pobegne
 kad žito polegne,


kad se jarebice legu.


Možda kad sneva meni dospeva.

Otpravnik klima crvenom kapom:


“Vreme je bilo, ‘ajmo polako”.


Prosipa vetar behara pehar,


spavaj mala, mašala.

Ne volim kad me uzmu na nišan:


dal’ sam od njinih il’ baš i nisam?


Sloven sam, belac, slobodni strelac.


Za svaki slučaj, još uvek samo svoj…