Lojzo. OS ZJJ

   

Alojz Curic-Lojzo, nastavnik, slikar, legenda na svoj nacin.

Ooooo, Gospodin Alojz Lojzo Curic. Legenda Hiseta, BL i BiH.
Nezaboravni su njegovi pokusaji da docara atmosferu i
objasni temu koja ce se slikati. Jedna od najboljih je ona
kad je tema bila "Don Kihote". Izade Lojzo iz razreda i kaze
da ce se brzo vratiti. I etyo ti njega ulece u "galopu" sa
metalnom kantom na glavi i skolskom geografskom kartom
smotanom ispod ruke (to mu kao koplje). I onda par krugova
izmedu redova sa nezaobilaznim "njihihiiiiii,njihihiiii..."
i onda "odgalopira" napolje. Kad se vratio pita - Da li ste
shvatili temu?

Meni je bio razrednik.A sad je i "komsija".Naime nastavnik
Lojzo zivi u istoj ulici odakle sam ja otisla davne
1993.god.Sjecam se bili smo 5,6,7,8 c.On nam je bio
razrednik.Zavrsna godina 1975.Kako je to davno bilo.Dobijali
smo teme za slikanje....strava.Naime to su bile teme za
slikanje kao npr. sada na likovnim akademijama...bez
pretjerivanja.Npr. glava bika sa prednje strane...pa ti sad
crtaj.Sa posebnim osvrtom na rogove ,neobicne neke
naravno.Najcesca tehnika CRNI TUS(crno bjeli svijet)!!!Pa
onda razni motivi sa bosanskih cilima.Velika vrata (kapija)
na nasim starinskim ogradama -rezbarija itd.
Jednom neko u razredu nije znao kako da zapocne a onada
pridje nastavnik Lojzo klupi ,saspe tom uceniku malo tusa na
 A4 crtaci papir i "rastare" sa rukom....kaze ,evo
ovako...brate se slika.Bio je jako humoristican,znao se
saliti a meni je uvijek izgledao i ponasao se kao
umjetnik.Zatjerana duza kosa,neobican u ponasanju...imao je
stila,svog stila.Sretnem ga kad sam u Banja Luci i "sita" se
ispricam....nasmije me do suza!Ostao je i kaze mi ...da cemo
se mi lakse vratiti ako ima nekog ko je OSTAO.Divan je nas
nastavnik Lojzo.

Lojzo dva casa prica o bas celiku i onda sljedeci put crtas
i dozivljavas to na svoj nacin....al najvise je mrzio kad
raja crta onim drvenim siljcima za razanj.............on je
uvijek govorio da je to kao da jedes supu sa viljuskom

e tako to izgleda kada neko radi posao koji voli

postovanje dragom nastavniku

Lojzo je bio i ostao legenda svima nama koji smo pohadjali
OS.ZJJ.Svakom njegovom casu smo se iskreno radovali jer smo
znali da ce donijeti nesto novo iz svog bogatog
reportoara.Nacin na koji je Lojzo predavao je toliko
metodicki jako, da ni mi sami nismo bili svjesni u to doba,
uspjevao je, ako nista da zaokupira misli cak i onim kojim
nisu imali pojma sta je pisac (nastavnik)htio da kaze.
  Bio nam je, zaista, svima drag...Jednom kad smo imali cas
likovnog, znali smo da se Lojzo ozenio prosli vikend i jedva
smo cekali njegov cas....ulazi Lojzo u razred raspolozen, i
ono....tajac  i onda glasno dlan o dlan,
najava...."Hej,narode, bas je lijepo sto je Bog stvorio
musko i zensko....."..
              No comment.....jos jedan glas za Lojzu

Stigla sam jutros rano iz Banja Luke i u ovim kasnim
poslijepodnevnim satima otvorila Kajak, da malo
prelistam...Ova tema me obradovala. U petak je u
prostorijama Hrvatskog kulturnog centra u Banja Luci
postavljena moja prva poslijeratna izlozba slika u nasem
gradu, zahvaljujuci direktoru Zvonku Tarle, covjeku koji se
bori sa vjetrenjacama...To je trenutno jedino mjesto u gradu
u kojem mozemo i mi, a znamo koji "mi", da se predstavimo.
Ono zbog cega sve ovo pisem je moj Prijatelj Lojzo. On je
otvorio izlozbu i bilo je to najljepse i najoriginalnije
otvaranje jedne moje izlozbe, a bilo ih je do sada zaista
mnogo. Svi smo uzivali u Lojzinom nesvakidasnjem
alegorijskom interpretiranju i gestikulacijama. Ja sam ovim
posebno pocascena, jer je on otvoren covjek koji uvijek kaze
ono sto misli. Upravo zbog toga, velika mi je cast bila cuti
ono sto je rekao o meni. Ali, razlog mog javljanja je nesto
drugo. Ne znam koliko od bivsih Lojzinih ucenika i
sugradjana zna sta se s tim bardom banjaluckim desavalo u
ratu. U toku postavljanja izlozbe pricali smo o svemu, pa i
o tim ratnim strahotama. Nesto sam znala od ranije, ali ono
sto sam tada cula, ostavilo me je bez teksta...Osjecala sam
duboki sram zbog toga sto i mi pripadamo ljudskom rodu, toj
istoj bioloskoj vrsti koja je ljudima poput Lojze cinila
takve stvari. On je svojim ostankom pruzio otpor kao
"banjalucki Sebastijan", sa svih strana izboden
strijelama...jedan njegov ratni ciklus slika, pun poruke i
istine o Banja Luci i njenom stradanju. Slusajuci Lojzu ovih
dana, shvatila sam mnoge stvari, gdje je ,u stvari, nas
zivot. Kaze, da je otisao, izgubio bi sebe. Ovako je "samo"
pretucen fizicki, sluzio kao zivi stit na Glamocu, crk`o bi
da je otisao i
ostavio svoju Banja Luku. Pored slikanja , Lojzo biljezi
svoje misli i pisuci. Upravo taj njegov ciklus o stradanju
Banja Luke trebalo bi negdje predstaviti, pokazati svijetu
koliko je to strasno. Mislim da je jezik umjetnosti
najpogodniji za to. Njegovi su akvareli prekrasni, crtezi
snazni i upecatljivi, s porukom i smislom koji nikoga ne
ostavlja ravnodusnim. Banja Luka ja imala, ima i imat ce
malo ovakvih ljudi. Zadnjih dana, cesto se druzeci sa
Lojzom, pitala sam se otkuda mu tolika snaga, da pored
njegove licne tragedije istrajava u svemu? Mislim da ni
jedan grad u Bosni nema Lojzu. Na zalost, Lojzo ima 250 KM
penzije, i nikoga da mu pomogne da istina o Banja Luci
izrecena jezikom umjetnika, dodje do usiju i ociju javnosti.
Vidjela sam taj ciklus o banjaluckom Sebastijanu i ostavio
me bez teksta. Da li ikoga stvarno zanima istina o Banja
Luci vidjena ocima jednog umjetnika? Znam samo jedno,
zivjeti i stvarati u zemlji kao sto je danasnja Bosna,
zemlji u kojoj su srusena sva moralna nacela ikad propisana,
neizrecivo je tesko. A sta cemo mi koji smo kao pupcanom
vrpcom vezani za tu zemlju i neke dobre bosanske duse, sta
cemo Lojzo i ja i ovakvi kao mi?

Nerica Abdulic - Osmancevic

Svi koji su isli u OS ZJJ najradije se sjecaju Lojze slikara
,nastavnika i vjerovatno najvece legende nase skole
,njegovih penicilina sa lenijarom i njegovih zadatih tema
.Sjecam se jednog detalja kada je objasnjavao kako da
nacrtamo seljaka koji ide na njivu pa se jedan ucenik morao
skinuti do pasa i uzeti one drvene vile i grablje sa ormara
u ucionici ( cini mi se da je to bio Zika )  pa kad ni to
nije bilo dovoljno morao je da skine i cipele i carape i da
zavrne nogavice i tako je pozirao citav cas .
Divan covjek je nas Alojz Curic Lojzo covjek kojeg ce se
ucenici uvijek rado sjecati.

Kad se o jednom covjeku ima zaista toga toliko lijepog reci
,i kroz sve generacije ,pa i sad kada se sretnemo ,sta drugo
reci ,nego jedno veliko hvala i ziv nam i zdrav bio zajedno
sa svojom familijom dragi nas sugradjanine i VOZDRA

ATIF TURCINHODZIC 

Jedan dan u Zmaj Jovinoj ,jedan od ucenika 6a  ,bio je jako
tuzan i plakao , samo zato sto je ne namjerno prosuo tus
koji se sav razlio po onom jednom listu .Toga dana i na
njegovu srecu ,tema je bila DRVO.Koje radosti i prestanak
placa ,kada Lojzo pridje i sa onim njegovim :"Ne diraj mali
......pa to je fantasticno ....taj slucaj prosipanja tusa
,stajao je dugo na zidu nase skole, a ja sretan i ponosan
sto sam imao takvog nastavnika i komsiju ,sad dragog
sagovornika pri svakom nasem susretu.
 P.S
Taj djecak 6a bio sam ja 
Atif

Za  gospodzu  

Nerica Abdulic - Osmancevic

Smjelo smjelo i opet smjelo..prkosno prkosno i opet
prkosno.Mi i Vi imamo nase drage ministre
Koji ce vama omoguciti da se i vi predstavite u svom gradu .
Gospodo draga izuzimajuci profesora Zivanovica i jos po
kojeg. Vecina intelktualaca prigrlila Fasizam pa nemojte da
vas to cudi sto se desavale sramne stvari profesoru Alojzu
Curicu i drugima. I danas su ti isti kreatori kulturnih
desavanja u Banjaluci, gospoda Ljilja Labovic itd. Kome
trebaju danas istine. 

Ivica Balic

nemoj nam bolan na Ljilju Labovic, bila je ona prijemciva i
dobra prema nama u ona doba.

Da , odlicna tema ...imala sam srecu da mi je Nericina mama
Alka predavala likovno u Filip Macuri, a sa divnim Lojzom
sam radila u Zmaj Jovinoj pred rat , u ono ruzno doba kad si
se plasio onog sto si.Kako sam ja bila u to doba trudna ,
Lojzo bi na velikom odmoru otisao po vruc kruh , pa ga
noseci onako "ispod miske" nudio rijecima : "De ti mala prva
, tebi najvise treba!" I te ruzne i tuzne momente nam je
uveseljavao i radovala sam se svakom tom odmoru bas zbog
njega.
Prije par godina sreli smo se pred kioskom, pred skolom ,
malo pricali ...
Zelimo mu jos puno lijepih momenata i da potisne sve ono
ruzno sto mu se desilo!
Tadzici

Hvala g.Ivici, i tebi Sanja, na onom za Alku, i svima koji
su se na Veliki petak odazvali pozivu (i ako mnogi nisu, a
ni jedan od "nasih" ministara ), nadam se da ce jezik
umjetnosti i ljudskosti ipak jednom pobijediti zlo i da cemo
jednog dana ponovo LJUDOVATI u Banja Luci....