Bicikl

   

IBRO JE SPOMENUO BICIKLE U BANJALUCI.
NEKAD JE NAS GRAD ZAISTA BIO GRAD BICIKLA.
SJECAM SE TADASNJIH "BORCEVIH" UTAKMICA, KAD JE POLA BIVSE
ALEJE JNA BILO "ZATRPANO" BICIKLIMA. POSTOJALI SU CAK I
CUVARI BICIKLA:PRED "LOVCEM", PRED "BOSNOM", NA STADIONU...
POSLIJE ZEMLJOTRESA JE POCEO AUTOMOBILSKI "BUM" (POVLASTICE,
BEZ CARINE ITD...)
A BANJALUCKE ULICE NISU BILE NAPRAVLJENE ZA TOLIKO AUTA.
MALO POMALO SU SE BICIKLI POVUKLI SA ULICA I SADA VEC GOTOVO
NESTALI...
TKO JOS VOZI PO BANJALUCI BICIKLE, JA NE ZNAM?
ZNAM SAMO DA JE TO ZA MENE I DALJE OSTAO MOJ OMILJENI NACIN
PREVOZA, JER GRAD U KOJEM ZIVIM (BIEL, CH),  JE BAS KAO I
BL, IDEALAN ZA VOZNJU BICIKLOM: POSVUDA ALEJE I NEMA
UZBRDICA.
TKO JOS OD VAS VOZI BICIKL, U BILO KOJU SVRHU ?
I KAKO JE TO SA BICIKLIMA U VASIM NOVIM SREDINAMA?
OBOZAVAM HOLANDIJU, BAS ZBOG BICIKLA...

POZDRAV SVIM BICIKLISTIMA !!!

EKREM

PS
IBRO, ZASMETAJU LI TI BICIKLISTI POKATKADA, KAD VOZIS SVOJ
"MAGIC BUS".

ja sam bivsi biciklista!
jedno vrijeme sam imala i 2 montirane korpice za djecu,jednu
naprijed i jednu iza. a bic rogov,plavi. lijepa vremena...

  Jednom sam napisao da me i dobar pljusak ponekad podsjeti
na nesto proslo i nesto dobro pa tako pomisao na biciklo
razvija u mojoj glavi film akcije 'svi na bicikle'.Ako dobro
pamtim bilo je i drugih akcija'svi u setnju,trcanje i
sl".Svi oni koji su pratili pomenute dogadjaje prisjetice se
predivne atm. i druzenja prijatelja,komsija i gradjana
jednog grada.B.Luka ,kad bolje razmislim ,i nije bila grad
ona je bila GRADINA!
Mi,KK'Vremeplovci'smo ucestvovali u svakoj akciji ali je to
za nas uvijek bilo 'svi na trcanje'.
 U STL-u se biciklo moze koristiti samo u parku.
Nevjerovatno je da jedna obicna rijec ili stvar kao sto je u
ovoj temi moze u nama povezati pola zivota i vratiti za
kratko osmijeh kad se prisjetimo srece pri dobijanju prvog
'pionira','pony-a'ili 'roga,prvog 
paksica rame ili diname.
 Prije nekoliko dana slatko sam se nasmijao na jednu izjavu
mog prijatelja Burde koja bi se, mozda, mogla smjestiti u
ovu temu.On je vlasnik veoma lijepog starog i raritetnog
mercedesa.Za takav auto je tesko nabaviti bilo koji dio ali
je on ipak uspio naci novi auspuh koji je trebalo
promjeniti.To je  uradio jedan nas BH majstor koji to bas
nije najbolje razumio pa je to cudo zavario naopako a onaj
visak koji je ostao vani, sa tim zahvatom,jednostavno
odrezao,valjda bonsekom.O reakcijama Burdinim nekom drugom
prilikom ali mi je za kraj rekao'ja njemu nebi vise dao ni
da mi zvonce montira na biciklu'.
Ne znam Ekreme kako je pravilno ali meni je nekako lakse sa
'o' na kraju!

Ekisa, ja od sedme godine nikada nisam vozio bicikl..trauma
babuska!Dobijem ti ja tada glanc bicikl, vozam se cijeli dan "oko kuce" 
i kad se mrak spustio odusevljeno pritisnem onaj tockic da struze od gumu(svjetlo), 
nigdje kraja veselju.Kad eto ti starijeg dripca, kaze "daj mi krug", 
a ja naivan..I dan-danas sjedim na trotoaru ispred zgrade i cekam ga....

Ne znam kako da pocnem...
Negdje 1982. ili 1983.
Jedne noci sam bio dobar nesto na pokeru.
I onako, iduci kuci ujutro sa partije,
svratim u Bosku i za tadasnjih 400 000 dinara kupim 
zeleni, muski "Rog".
Sjednem na bicikl i pravac kuci.
............................................
Poslije par dana sretnem Boru Vukadinovica u gradu negdje
oko 6 navece, sa dvije kolegice. Haj`mo kod mene, rece.
Dobio sam par litara dobrog vina sa Hvara, pa da probamo. A
i drustvo je tu. OK!
Oni Borinim Fordom u Borik, a ja biciklom.
Pred Borinom petokatnicom zakljucam bicikl (nazalost, ne i
za gelender) i popnem se u stan.
Ja mislio, ostacemo jedno pola sata, sat, samo da se proba
vino.
Zacugamo se mi tako, i oko deset, pola jedanest krenemo
ponovo u grad.
Oni autom, a mog (novog) bicikla nema...Jebi ga!Skupo vino,
rekoh. Al` nema veze, bilo je dobro. Malo smo se smijali.
Rekoh Bori: "Al` imas komsiluk, j..o te!"
..................................................
Par dana kasnije prolazim ispred "Alekse" kad vidim (meni)
poznat bicikl, samo plav.
Sacekam malo da vidim ko ce "sjesti" na njega.
Malo kasnije izlazi Triva,dobro potkacen, sjeda na bicikl.
Prije nego je krenuo, pitam ga: "Triva, odakle ti taj
bicikl?" 
"Pa, Eki, starac, nabavio sam ga."
"To je", rekoh, "moj bicikl, samo je malo poplavio."
"Sta ti je Ekisa starac, pa zar ti sumnjas u mene?
Izvini sad moram ici, Mirso me ceka na taksiju".
I tako je to bilo. Trivi nisam mogao zamjeriti.
Poslije sam nabavio drugi "bike".
I bolju sajlu, ha, ha...
PS
Sulito, nema veze da li je biciklo ili bicikl,
obe varijante su za mene ispravne.

Bluka je, sto bi se kod nas reklo, dusu dala za voznju
biciklima. kad procitah ovaj Ekremov tekst nahrlise mi
tolika sjecanja u misli. koliko puta sam se razbila, kao
klinka, dok nisam naucila voziti. kako sam starijem bratu,
sa 9 god, maznula da se provozam ganjc novi bic dok je on
prilegao popodne. 10-tak minuta kasnije sam izletila iz
sporedne ulice na glavnu ravno pod kamion! ostah ziva jer mi
jos nije bilo vrijeme, valjda. ))) kaze mi mati da od tada
nisam ista! ))))) 

ma sigurno bi svi mi danima mogli pisati o nasim zgodama sa
bicom. ja se posebno sjecam jednog dogadjaja iz ranih 80-tih
god. ispred dvorane "Borik". u to vrijeme sam zivjela u
Londonu a i taj grad je dusu dao za voznju bicom. jeste ono
da ti treba gas maska na licu ako se ne vozis parkom, ali...
cim sam se tamo smjestila kupila sam si trkaci bic sa deset
brzina! nisam se prvih godina odvajala od njega ni kad bih
dolazila u BL na kratke posjete. 

i tako jedne subote dogovorim susret sa rajom pred dvoranom
"Borik". privezem bic, debelom lancugom, pod stepenice ispod
ulaza u disco, kao i ostali i pravac na djuskanje! poslije
fajronta ja po bic a njega NIGDJE! ni bica ni lancuge! ))))
ja se sva snuzdila, raja me tjesi, kad cujem neko mi govori:
"pogledaj gore!" podigoh glavu i ugledah moj dragi bic  u
krosnji obliznjeg drveta sav u dijelovima! ))))) trebalo nam
je nekih 15-tak min. da poskidamo i montiramo dijelove. onda
krenusmo kuci laganice komentirajuci i smijuci se
dogadjaju.

imam taj bic i dan danas. prezivio! pokusala sam ga vozati
gradom u kojem zivim, al' tesko, nema ravnica pa odustala.
zato ovaj grad i jeste idealno mjesto za treniranje
profesionalnih biciklista. zadnju deceniju je dao dva
biciklisticka sampiona: Cubino i Roberto Heras.

pozdrav planeti BL!

Ja sam Banja luku pjesaka presla sto hiljada puta a bicikl
sam tek u Austriji pocela "ozbiljno" da vozim.Mjesto na
Bodenskom jezeru bas prava ljepota - sve ravno pa jos
sumarci i aleje!Ponekad sam i do 60 km na dan sa svojim psom
lagano prelazila.Najbolje prevozno sredstvo,ave vidis sve
mirises,ljepota.A sad u Cirihu cekam samo da dodje proljece
pa da upregnem svog mrkova,hi,hi.
Puno toplih biciklistickih pozdrava od Miki.

Ekana, a trocikl?
Plata prvog i fasunga, pa voziiiiiii.

I mene Ekrem vrati u voznju biciklom kroz BL.Sa 18 bio je to
isto trkaci plavi,nije krv voda,zar ne Aida pa isto kao ti
sjecam se svezem ceker koji si mi ti donjela iz Londona za
stanglu u sredini na bicu pa u grad dok ga ne maznuse e onda
smo Irena i ja "posudjivale" naravno uz novcanu nadoknadu
mojoj dragoj sestrici Ines,njen biciklo BMX crveni "banana
sic" hahahaha bilo je to divno vrijeme...........
A bas smo skoro ovdje Mirso i ja pricali kako smo isli na
Incelov bazen biciklima pa jedno vozi a drugo stoji na
paksicu, boze  to ovdje nikada ne mozes vidjeti.

  eke nana i danas mi zazuji u glavi i susti u usima od
samarcine nase
drage simpaticne teta kate kad nas klince privede zbog
kradje bicikla.
i dugo nismo znali na koji nacin nas otkriju dok neko ko je
bio puno
pametan u raji nije provalio da je to zbog crvene temeljne
boje kojom
smo farbali nasa bacikla....kasnije smo presli na crni lak i
izbjegavali voznju u grupi po 8,ili 9....od tad su i
privodjenja bila rijedja a i valjda sto je skoro cijeli grad
poceo krasti pa je teta kata uskoro digla ruke od
nas.....eke kad onaj zvizgan upekne ,mi se
utalimo za lovu i kupimo onaj sampon u maloj kesici sto je
miriso na jagodu pa odemo da kupamo kosu na crni vir ili
druge topole....usput
se najedemo onih prasnjavih od celuloze zelenih sljiva i
crvenih malina pa se prisunjamo bazenu gdje se kupaju sretna
djeca od bogatih 
roditelja sto su upustani u bazen sa neku propusnicu...tu
maznemo kakav poni baciklo ,pa jedan sjedne na governalu
,jedan na sic ,jedan
stoji i okrece bedale,jedan sjedi na paksic,a jedan stoji na
sarafovi
zadnjeg tocka i cuva se za onog na paksic.....kad dodjemo na
veseli 
ne prodje ni minuta a vec ga neko opet mazno,pa sve tako dok
ne zavrsi
u novoj sirovini ...

Hahahah, dobro si me nasmijao, Ekreme!

Slicno se i meni dogodilo, negdje krajem sedamdesetih. Ja
sam sedamdesetih bio strastveni zaljubljenik u biciklizam.
Sve se pratilo, Tour de France takmicenja, velikani
biciklistickog sporta (Edi Mercks, Pantani, Endurain), novi
bicikli koji su izlazili, oprema i ostalo. Svakog weekend-a
su se pravile ture za Prijedor, Prnjavor, Jajce, prema
Skenderu i druga mjesta u okolini. To je iziskivalo
odredjena materijalna ulaganja u opremu, u prvom redu,
bicikl. Prvo se kupio "trkaci bicikl" ceske marke Favorit,
na kojem je, onda u narednih godinu do dvije, sve
promjenjeno osim sica, da bi se na kraju dobio "superbyke."
Posto je sve bilo zavrseno (u proizvodnji superbyke-a), moj
entuzijazam za ovaj sport, kao u ostalom i za druge u tim
godinama, je brzo splasnuo. Uskoro je byke zamijenio moped,
te sam obozavao na njemu uzimati Sikija i Dudu, koji su,
tada jos ozbiljno, trenirali u BSK-u. Bicikl je jos samo
sluzio da se na njemu ponekad provozam po gradu.
Jedne suncane nedjelje skocim na svoj "superbyke" i odvezem
se do velikog Snack-a. Nakon malo, zamoli me Trivun, posto
je profuro' svog Pezoa 404 a sa njim i sesir i kozni mantil,
da mu posudim byke da ode do njegove tadasnje "djevojcice"
Stane, koja je zivjela negdje u Boriku. Posto je bio nizi
rastom, trebalo je adaptirati sic prema njegovoj visini. No,
on se nije puno sikirao oko toga, nego skoci ne bicikl i
"odguzla" onako niz Fra Grge Martica prema Boriku. Brzo je
proslo nekoliko sati, drustvo se vec pocelo razilaziti, a
Trivuna nigdje. I ja odoh kuci, pjeske.
Navecer pred Dvoranom sretnem Trivku. Vec je bio malo
potegao. Ja se pravim lud, on se pravi lud. Zove odmah pice,
i stolica je vec tu. Ja ga pitam odakle mu pare, kad znam da
je vec mjesecima go ko' pistolj. Veli da su to zasluge kod
Stane. Onda se ja pocnem priblizavati sa pitanjem gdje je
ostavio moj bicikl? On pada u vatru objasnjavanja svih
preduzetih mjera zastite parkiranog bicikla (ispred Staninih
ulaznih vrata, zakljucano lancem i katancem, za lopova brave
nema itd.). Dok se prvi cin polako blizio kraju, ja sam
narucio novu turu, naravno na njegov racun ili na moj;
zavisi iz kojeg se ugla gleda. Onda pocinje zaplet radnje, u
kojem on svjestan da su mu ukrali tudji bicikl, optuzuje
Staninog sina i ostale "balavce iz ulaza" da su mu oni to
uradili. Kako ja nisam nikada mogao previse popiti, a kamo
li citav bicikl, ponovo sam zvao turu, al' na silu. Poslije
toga je slijedila katarza i ono Tokara mi moga, majke mi
Slave moje isl. znajuci da mu onda ne mogu nista, da bi na
kraju zavrsio sa raspletom da ce oni njegovi "studenti" sa
Caira naci bicikl, sigurno.
Uvijek sam se pitao zasto ljudima kao sto je on, Carli i jos
neki dajem toliki kradit? Ipak su to bile izuzetne face,
individualci koji se rijetko srecu, cak i u globalnim
razmjerama. Ta komedija situacije kakvu je samo Trivka znao
kreirati ili Carlijev entuzijazam i masta su nesto cemu
covjek ne moze odoliti. To druzenje je nesto sto ni hiljade
bicikla ne moze kupiti. Moj "superbyke" nikada nije nadjen,
ali uspomene na taj "nemili dogadjaj" jos uvijek zive u
meni. Neka im je obojici sretno na njihovom novom
putovanju.
Lijep pozdrav!

Severin

Negdje krajem 92-e, sretnem Neju (Memona) on sav u sljivama,
reko sta je bilo, kaze pao sa bicikla.....
Reko jesi li pao sa svog , ili
tudjeg..........TUDJEG......:-)


Cesto ga se sjetim, i pravo mi zao kad skontam.......Ako ko
zna vise o njegovim zadnjim danima, i gdje je sahranjen,
napisi na uvalaborova@hotmail.com.......Pozdrav svima

a ja se sjecam, doduse magleno i maglovito, mali sam bio
jako... kada si ti jos ono davno, prije potresa, u Fahreta
Dedica imao onaj unikatni veliki "romobil" sa gumama na
naduvavanje i onom kocnicom, na polugu koja se pritiska
petom... pa si vozio ponekad i nas djecurliju... sa oba
haustora, koliko se mogu sjetiti moglo nas je stati i po 3 -
4... doduse ne dugo, jer onaj zadnji vrlo brzo ispadne...
ali sjecanje je ostalo, zauvijek. Hvala za voznju, poslije
toliko godina!

ne sjecam se tog cekera sestro, ali se sjecam da sam ti
poklonila svoje tada najvece blago - salvete koje sam
skupljala cijelo djetinjstvo.
pusa.

Poznati Banjalucki triatlon:Odes na bazen pjehe,okupas se i
vratis se bajcom!

Aida,
jest' da je tema bicikl, i meni su ukrali jedan svijetlo
plavi nov-novcat pony....nikad ga prezalila nisam, ali ti me
podsjeti na skupljanje salveta.
Ako ti kazem da svoje salvete koje je "naslijedila" moja
kcerka imam ovdje u Norveskoj, neces mi vjerovati.
Mogli bi zapoceti temu o tome sta ko od nas ima od
svakojakih gluposti koje smo nekada skupljali, koliko je ko
"izvukao" i sacuvao fotografija, foto albuma, postanskih
markica, razglednica, spomenara, leksikona.......!
Bicikl, osim sretne Aide, izgleda da niko od nas ni nema jer
su nam ih braca lagano "otudjila" ili otpuhnula.
Ja mislim da medju nama nema nikog kome nije ukraden
bicikl.

Pozdrav svima koji su oplakali svoj bic, ja svoj jesam i to
teskim, bistrim djecijim suzama. 

Refika

kada sam 91. u jesen krenula iz bl,ostavila sam sve za
sobom.
ponijela sam samo kofer sa slikama,troje djece i osnovnu
garderobu.
neke stvari sam pred polazak podijelila ,neke ostavila
svojima da vide sta ce,a onaj ,vec spomenuti plavi bic
naslonila na kucu u kojoj sam stanovala ,nezakljucan.
mislila sam,ko prvi bicu-njemu bic.
kada sam prvi put ponovo dosla u bl(96), obidjem kucu gdje
sam nekada stanovala,nadjem nesto knjiga i stvarcica,ali
najvece iznenadjenje je bio plavi bic.na moje cudjenje kako
bic prezivi,komso mi rece kako je raja dolazila ,koristila
bic i vracala ga u dvoriste,te ga je on jednog dana sklonio
u garazu.i tako bic ostade kod mene sve dok ne krenuh ponovo
iz bl. ovaj put sam ga lijepo udomila kod mog prijatelja
brane babica,starog,neumornog bicikliste.

volim cyklati samo me muce hemeroidi

negdje 68. ukradem ja od susnice bicikl,a on taman kupio nov
na kredit.i cijeli zivot me poslije maltretirao zbog tog
bicikla,a nikada nije saznao sigurno dali sam ja.rogov crni
nov ,nikad ga necu zaboraviti.

pa kako ces od komsije ukrasti pobogu brate

Sahranjen u groblju "Sveti Marko" Banja Luka.

Ivice,
 i ti si svojevremeno bio neodvojiv od bicikla.
Da li je tako i sada?
Pozdrav!

Ekrem

vjerujem ti, Gara, i te kako. znam vrlo dobro kako se to
cuva i voli. nego, super ti je ova ideja za novu temu.
otvori pa se pricamo.
pozdrav.

Ja cu prekosutra za Banjaluku,te cu na bicikl,pa u
SEHER,VRBANJU i na sve strane.Ali ako zapada snijeg na sanke
niz Medresku,pa na Studenac.

Evo jednog stravstvenog bicikliste.
Isada ovdije u Svedskoj nemogu bez bicikla.
Ako me zdravlje dobro posluzi eto mene do 
Bosne sa biciklom.
Jednom davno se ja zamijenio sa Serpom ,on meni 
dao Pony-expres motor a ja njemu moj trkaci bic.
Prosla sedmica dana i ja sretoh Serpu.
Sta je sa bicom?
Znas Lemi ja bio kod "Alekse" i ostavio biciklo 
ispred ,kad poslije nekog vremena (nekoliko pivi)
ugledah frajera gdje hapi moj bic.Jbo Te!!
Ja zanjim ali nema sanse da ga stignem i tako 
sam zijanio.
Jos jedna anegdota.
Vozim se ja trotoarom kao obicno kad eto ti 
Vase trokuke(za one koji neznaju ,Vaso drot,policajac)
Stani mali kuda ces.
Gdje ces stati jer znam odose ventili.
Ja raspalim a on zamnom.Jurio  me je kroz cijeli Mejdan.
Okrenem taktiku pa prema Alibabi.
Vaso zamnom neodustaje.
Drzim ostojanje i krenem prema Sehitlucima.
Uzbrdo je i tu ga ostavim.
Evo jos jedne.
Ljeti smo se uvijek skupljali ispred ambulante u Mejdanu.
Ide ti Liber na biciklu i neko viknu.Sebi ga zemljo.
On se trze okrenu guvernal i naglavu.Uruci je imao pljosku 
sljive.Jada sav se zgulio ali sljivu drzi citavu.
Bilo bih toga jos ali da vidim Vas.
Puno pozdrava svima Lemi.

meni nestala dva ponia na incelovom bazenu,eh ovaj drugi
nisam dugo prezalila,u istom mu se danu obradovala i
oplakala ga...crveni sa bijelim sicem, nisam ni najlon
skinula sa sica....kupio mi tata za 13-ti
rodjendan....nesretan meni bi taj 13-ti

vozeci bicikl sa pijace i pun ceker kuruza za koke, na
raskrsnici kod mosta, upade ceker u prve zice na tocku, a
kuruzi na sve strane.sta cu ja stao i gledam, niti da kupim
niti da ostavim.ali ide Bajbaga, pa proturivsi svoju malu
glavu kroz prozor auta, dobaci: mali, sad ti je najbolje
dovesti koke da pozobaju sto si prosuo!!!!

Lemi, prvo pozdrav!

Tada ispred "Alekse", kad su Serpi ukrali bicikl, bilo je
ovako:
ugledo je Serpa kradljivca i potrcao za njim, ali je
kradljivac dao gas. Serpa je stao i vikao:"Prepozn`o sam
te!"
Ali dzaba... 
Drui slucaj, krajem sedamdesetih:
izlazimo iz buregdzince kod Gradskog mosta, Carli Jovica,
pokojni Baja Zizi i ja, negdje oko 10 uvece. Jedna djevojka
se vrti oko kuce
i skoro uplakana pita jesmo li vidjeli ko joj je uzeo
(ukrao) bicikl.
Usla je samo po burek, rece.
Charli, k`o Charli: " Ah draga djevojko, pa u danasnje se
vrijeme kidnapuju avioni, a ti frkises zbog jednog bicikla"!

Nije bic ali je dobra fora sa autom.TJ. istinita prica.Moj
komso iz v2 profesor u hemijskoj skoli.Poslala ga zena na
trznicu da kupi nesto zeleni.Siso ti komso sa 7 sprata
upalio Skodu otiso na trznicu.Nakon dobrih za njegovu zenu
zabrinjavajucih 5 sati,a obicno bude sat dva mozda ipo.Popeo
se na 7dmi sprat.Cula mu zena lupu pred vratima i
otvorila.Kad je vidjela muza svog u znoju upita:pa sta si
radio do sad.Pustime zeno umro sam,umorio sam se ko pas ,a i
ruke su mi otpale tegleci ove kesurine.Veli zena pa kako
teglio bolan,a autom dovezo.Auuu udari se po glavi profesor
jebo majku pa auto je na trznici ostalo.Cao cujemo se.Uh vec
ponoc ,a ja i ne osjetih.Cao raja odoh na spavanje,a vama
ugodan dan.
Australio na spavanje

Bicikl i biciklizam,pa rivalitet Banja Luke sa Mariborom,
tadasnjih giganata,biciklistickih gradova u Jugoslaviji
koji su posjedovali najvise bicikla, u odnosu na broj 
stanovnika.Pa organizovane biciklisticke trke izmedju 
osnovnih skola "Filip Macure"i "Zmaj Jove Jovanovic",bile
su prava poslastica za razvoj i odgoj, tadasnjih svih
djecaka i djevojcica.Moram pomenuti pobjedu, nama poznatog
Banjaluckog, trgovca i proizvodjaca, bizuterije,galanterije
i ostalog, a vlasnika cuvene prodavnice Sarac i ujedno
tadasnjeg talentovanog mladog bicikliste.Pa mladjeg brata
i takmicara BSK- a Skopljaka,brata, naseg poznatog muzicara
Brace Skopljaka. Nazalost,rano preminuo.Bio u jakoj postavi
takmicara BSK-a i sa zavidnim rezultatima.Koliko je bicikl
bio popularan u Banja Luci,govori da su se organizovale i
razne trke kroz grad,regiju i svih ostalih nivoa trka, pa 
sve do najcuvenije trke, trke kroz Jugoslaviju.Pa
pobjednika
visestrukog i najcuvenijeg Banjaluckog bicikliste,osvajaca
raznih trofeja.Ujedno bio ponos grada Banja Luke,veliki
Tanasije Tane Kuvelja.Ponos BSKa,BanjaLuckog biciklistickog
kluba iz ulice Avde Karabegovica,u kuci, gdje su zajednicke
prostorije djelili i biciklisticki klub i nas nogometni
klub BSK iz Banja Luke.
Ovaj text pisem u ovoj rubrici zbog naseg Ekrema,inace,
mozda ga treba pisati u mojoj rubrici zapazanja o BL.
Nastavice se.

Ibro

Ibro, da te nema trebalo bi te izmisliti!

Srdacan pozdrav i vidimo se 
na sljedecem Dream-u,
inshallah!

PS

Ma gdje ce biti sljedeci Dream?
U BL, mozda?

Lako je za feste u Banja Luci.Mogu se one napraviti kad
god covjek i pomisli na to.Grupne feste,recimo,od nekoliko
desetina ljudi, asociraju na lagano preuzimanje kormila a
da ne govorimo o stotinu ili nekoliko stotina starih i
provjerenih ljudi i ulazaka, na samo nekoliko znacajnih
mjesta Banja Luke.Licilo bi na propalu akciju SEPTEMBAR 93.
Medjutim,kako kazu izvori,TIHA VODA NOSI MULJ.
Dok politicki gangsteri nemognu ovladati hordom i ruljom ,
preko ljevokrilnih rovatora drage nam domovine, moci cemo 
se utrkivati sa ovim zapadnim svijetom,na jurisanje i 
horuk, bez slajdranja.Za sada,lako im je sa gologuzanerima.
Dok oni savladaju vjestinu voznje bicikla,moracemo ih uciti
kako se nosa lilihip i zastarjela voznja romobila na 
guranje.Dohakava se dohakava, dragi Ekreme.
Ljudi vire i vire a oni ih uopste ne primjecuju.
U tome je poenta i sustina moderne akcije,  
POZURI JER AUTOBUS VEC TRUBI.
Dobar reko´dan.

Dragi moji Prekrasni!

Vase me pisanje vrati nekih 30-tak godina unazad. Ibro
spomenu jednog biciklistu, pokojnog Nedu (Nedima) Skopljaka
sa kojim sam bio veliki prijatelj i koji nas je prerano
napustio. Kod njega sam popravljao svoja trkaca cuda (u
Ulici Duska Koscice), trazio savjete, trenirao cesto.
Predivan momak, fantastican sportista, nemam rijeci.

Prvi bicikl sam naslijedio od najstarijeg brata Fuada, bio
je to "Rog"-ov "Pony". Uh, ludi smo bili kad smo se spustali
niz "Ejuba Kobaslica" bez kocnica (jedan je sjedio pozadi na
sicu), a na zadnji tocak stavimo neku plastiku (stipaljku),
koja je bicu davala zvuk motora.

U Gradjevinskoj skoli sam isao u razred sa Munibom
Tetaricem, jednim od najvecih biciklista Banjaluke. Dolazio
je cesto sa trka slomljen, pa kaze: "Eh, moj Djula! Kad
padas, samo gledaj da ne puknes glavom. Ostalo moras
povrijediti, nema ti spasa, noge su fiksirane, pa ti odluci
sta ces."

Za divno cudo, i kad sam odrastao i imao love, nisam zelio
da kupim auto. Na treninge, u kupovinu, na izlete...svuda s
biciklom, 18 brzina, nije se cuo kad ide. I moja Zlatka ima
i danas oziljak na nozi, uspomenu na voznju s Vrbanje na
Hiseta. Pukla joj guma, sjedila je kod mene na rami,
sastrugala nogu od pedale, a nije ni osjetila (ljubav bila
jaca od bola, hahahaha). 

Sa divnim sjecanjima na grad pun bicikla, topli pozdrav od 

Djule

Nastavak obecanog komentara br 29.
Motiv moga pisanja iz prve ruke, sjecanja na biciklizam i
Banjalucke bicikliste,upucuje,na jedno postojanje velike
tradicije i njenog vrijednovanja kroz proslo vrijeme.
A sto bi se zaboravilo,da je naprimjer,jedan Kusmic Hikmet
kao djecak u svoje vrijeme, mogao najduze voziti bicikl
unatrag.Okrenut ledjima prema guvernali bicikla,i tako
vozeci bicikl,upravljao i skretao, kao od sale,u druge 
ulice oko BSK-a.Plus,manji djecaci,jedan na sicu a drugi na
paksicu.Poslije su, u ta doba, sva djeca ucila voznju 
bicikla unazad.Kako je i koliko mogao.Za poredjenje,danas,
mnogi bi to prosudili,da se radi o veoma extremnom sportu.
Bila je to samo jedna obicna vragolija za djecake iz Banja
Luke.Govorim za raju ispod pecina,sada u novije vrijeme,
vise poznato,raja sa Caira.Kako je vrijeme odmicalo,Hikmet 
Kusmic je prvo, kao junior BSK-a,paposlije igranja za prvi 
tim BSK-A ,u jakoj postavi,mozda i najjacoj postavi BSK-a,
svih vremena,presao igrati za FK Borac.
Pisati o FK Borcu,je druga epoha.Hikmet Kusmic je fudbaler
i rodjeni Banjalucanin,vrijedan pomena, koji je odigrao
rekordan broj utakmica za FK Borac.Vazno je spomenuti da je
igrao za FK Borac, u elitnoj ligi sampiona Evrope i da su
zabiljezili najveci uspjeh na medjunarodnom planu i to
pobjedom FK Borca nad Holandskim FK Fainordom 2:1.
Moramo ovo spomenuti.Hikmet Kusmic,ulica Omladinska br 12.
Ziva legenda Banja Luke.
Nastavit ce se.
Ibro

Nastavak na komentar br 34.
Pominjanjem nekoliko licnosti,dovodi se u vezu sa masom 
veza i vezica, koje su cinile jedan ogromni mozaik naroda
Banja Luke. Vlastiti produkti, obicnih,miroljubivih i veoma
znacajni ljudi sa vlastitog tla.Svi su oni imali, svojih
fenomenalnih pet minuta,tako mozda i medju Vama, koji 
slucajno procitate,ovo moje skromno zapisivanje.
Stara garda biciklista BSK-a,Joza,Bilal,Vehbija,Bicko,bojim
se da ne ispustim nekoga,pardon.Veliki takmicari jos prije
nego sto je Tane preuzeo kormilo najboljeg.To je ekipa koja
se trkala sa velikanima YU biciklizma,kao sto su bili
velikani,Cubric,Valentic,Bilic.Trke putem AVNOJA itd.Samo
moje skromno sjecanje.Zatim biciklisti, kao sto su bili,
plavi Tomo Balanek,pa Neso Odsvirek,poslije obojica 
pumpasi.Spominjem jednu poznatu Banjalucku anegdotu u vezi
simpaticnih BSKovih biciklista,kada na jednom velikom 
uzvisenju uzbrdo,iznemognuti, preznojeni,saljivdjija Neso,
kaze Tomi, da zastanu u jednoj kafani radi slusanja pleh 
glazbe.Zaboravih Zembu Pidu,kao biciklistu BSKa vjerovatno 
i mnoge druge,trenutno.Bez vrlo angazovane uprave,tada,
nebi ni bilo zavidnih rezultata.Sve su to vazni momenti za
spomenuti,kao,radionicu bicikla i brizne popravke majstora,
te njihove remonte.
Ili Milenka,clana uprave,kada kaze,da je postajbo cijeli
Pavlovac(Laus)i uhvatio,samo jedno malo jato od cetristo
stiglica.Bili su oni i pravi entuzijasti kasnije,u velikim
organizacijskim sposobnostima,oko, organizovanja lige
veterana u kojima su i sami ucestvovali.Naprimjer, Vehbija
pa legendarni Cosa,najveci biciklista i zaljubljenik.
Kako je Cosa i sam znao reci, da bi bio sampion svijeta,
samo da je ranije poceo trenirati u BSK u.I dragi nas
nezaboravni Cosa-Zvonko je guro camac na Vrbasu svakodnevno
a i clan je naseg cafekajaka.Moze se vidjeti u albumu br 21
u slici sa mnom i rahmetli Fildzom, na Studencu,nekih vec
davnih prijeratnih dana.Bio je Cosa i sampion lige veterana
u inostranstvu.Danas zivi u Danskoj,ziva legenda Banja
Luke.

Ibro

Za G-Doga.Ajde tata ispricaj onu nasu kad smo ja ti i sirmo
krekuli biciklima od BL do Jajaca.Malte ne u po zime.

U razradi planova izvrsnog odbora ove nase stranice 
cafekajaka, a u konstataciji sa nekoliko clanova glavnog
odbora ove stranice i projekta,mogao bi se naci i moguci
produzetak, zanimljivog feljtona. 
      "Gospodja Residovca i desavanje oko nje"
      
Da li ce se pojaviti u ovoj rubrici ili navodno u rubrikama
donjeg boja parlamenta ove stranice,vidjece se ,kako nalazu
izvori.Po meni licno,osobno i personalno,dovoljno bi bilo
i jednom sedmicno.Pa bumo videl,zar ne.
Ujedno, idu i ovogodisnji zavrsni racuni,pa zatim,razna 
fina obecanja i nadanja u bolji zivot.Trebalo bi to sve
popratiti sa malo laganijim i veselijim temama.Banjalucani
su uvijek bili u tome prava riznica sala,zgoda i namisca.
Hocemo li i mi napokon, ugladati, bolje sutra u Banja Luci
ili ce se rotirati po starom,ostaje da se vidi.

Svima Vama,dragim nasim Banjalucanima u cijelom svijetu 
sve najbolje.Puno srece,zdravlja,uspjeha i veselja u Novoj
nastupajucoj 2006 god. i da se vec jednom ,u Banja Luci,
podju osjecati stare navike Banjalucana, a i njihov 
masovniji povratak.I to sa novim biciklima u Evropu,tamo
gdje i pripadamo.

Ibro- Dobar dan

Bajk je vozao onaj ko nije imao auto jel tako Sile niko nije
kriv sto neko ima a neko nejma.

Ponekad me djeca pitaju znam li da vozim bicikl?Bicikl?Daj
vamo jedan krug,pa da vidis!-kazem pa uzjasem na "Pony"i
zujim po parkicu.Jedna gospodja u prolazu kaze:sramota!A
jedan penzioner koji tu sjedi vice:Klipane vrati djetetu
bicikl!Ja okrecem pedale po onoj stazi ispod drveca i niko
ne vidi da to nije"Pony"vec onaj prastari"Merkur"i niko ne
vidi da ispred sebe vozim prljepu djevojku i da oznojeni
furamo preko mosta i da je vjetar miluje po licu i sapuce
joj njezne rijeci na uho umijesto mene.Poslje djeca uzmu
natrag svoj"Pony"a mene cjelu noc bole noge od upale
misica.

Kada bih sutra umro,ostao bih zeljan samo jedne
stvari-bicikla.Taman kada sam zaradio malo para da si kupim
jedan solidan bicikl,nemam kuda da ga vozim:bicikle su
istjerali sa glavnih ulica navodno zbog sigurnosti njihovih
vozaca.Moja raja je vec odavno pokupovala aute,a bicikle,eto
nisu ni imali vremena da provozaju.Bicikli su im ostali prva
neuzvracena ljubav,Za bic je vec bilo kasno.Samo bih
nabrojao nekoliko marki bicikla iz moje mladosti,Bili su to
prasnjavi"Triumfi"elegantni francusski"Peugeoti"zahrdjali
Italijani"Bijanki"i"Ardele"tupi i izdrzljivi
shvabo"Venderen"engleski"Torpedo" pa i nas
dugoprugas"Partizan"i kao sto danas ljudi hvale svoj auto
tako su prije tapsali guvernalu i govorili da njihov bicikl
ima"Dobar prenos"Frajeri danas isfuravaju kljuceve od
kabrija a ranije se pravi frajer razlikovao od ostalih po
stipaljki kojom je stezao desnu nogavicu pantalona i kada bi
ulazio u neku kafanu znalo se da ga napolju ceka vlastiti
bicikl.

Kazu da je najboli opis postenog bicikla u istoriji
knjizevnost dao italijanski pisac Giovanino Guareschi u
knjizi"Don Camilo"gdje pise o biciklistima koji se vrte
ulicama njegove rodne Base

"Pravi bicikl mora teziti najmanje trideset kilograma,boja
sa njega mora biti oguljena tako da se tek tako nazire,Pravi
bicikl tako i tako mora imati samo jednu pedalu.Od druge
pedale mora ostati samo osovina koja se blista od izglancane
potplate,i samo ona blista na cjelom
biciklu.Guvernala,gola,bez gumenih rucki,ne paralelno sa
prednjim tockom vec najmaje dvadeset stepeni zakrivljena u
ljevo ili desno dakle "Krsh"

Dali je neko u ovom opisu prepoznao onaj stari bic bez
blatobrana na kojem se ucio voziti a kasnije furo po gradu
na njemu.Da,to je taj stari bicikl kojeg se eto nismo
navozali!A tek kada smo poceli zagledati djevojke na toj
magicnoj napravi kako okrecu pedale i preljepe butine koje
neizmjenicno sjevaju ispod suknjice Uf uf.A sjecate se
one"Hej mala-okrece ti se zadnji tocak"

Nema sta se nije radilo na biciklu,vozili smo bez
ruku,stavljali noge na guvernalu i pravili krugove boreci se
protiv ravnoteze i rizikujuci pad i blamazu.Na biciklu se
islo na poso,pijacu do dagra u posjete familiji a neki su na
biciklu isli cak i na more(Bisi,Dudo,Siki,Refa i ostali),ova
imena sam dodao eto tako iz nostalgije iako ih u originalnoj
prici naravno nema.

O biciklima su snimani i filmovi,bas kao sto se danas
snimaju o autima.Pokojni Vitorio de Sika ispricao je u filmu
kolika moze biti tuga za ukradenim"Kontrasem"a Spanac Juan
Bedem je snimio film"Smrt bicikliste"

Danas su bicikli protjerani iz centra grada i sa trgova na
periferiju,u sume i parkove.Niko vise ne preklinje"Daj majke
ti jedan krug"Epoha bicikla je definitivno prosla.Danas se
bicikli voze iz dosade zbog fitnesa ili zezanja.A sam bicikl
se deformisao u neku aerodinamicnu nakaradu i nema puno
slicnosti sa onim prethodno opisanim.

Ne,ne ni djevojke ni bicikli nisu ono sto su prije bili.I
bicikle i djevojke danas fino rasklope i ubace u auto!!!

Ova prica je naravno ukradena a prepisao sam je jednostavno
zato sto bi mogla da se smjesti u bilo koji grad od Vardara
pa do Triglava 

Za AK. Now Playing-Diego El Cigala & Bebo Valdez-Lacrima
Negra.
Me parece genial!!!besos

żexcelente elección, querido mío, excelente!

SVAKA CAST.VRATIO SI ME U DANE MOG SRETNOG I PRELIJEPOG
DJETINJSTVA.A ZA TVOJU INFORMACIJU,VEHBIJA SMAILAGIC,JEDAN
OD...ZIVI U DANSKOJ I SA SVOJE 74 GODINE VOZI REDOVNO BICIKL
I TRENIRA SKORO SVAKI DAN.OD DOLASKA U SKANDINAVIJU,KRAJEM
94, VOZIO JE PAR PUTA POZNATU TRKU U
SVEDSKOJ,VETERANRUND,TRKE U DANSKOJ A VOZIO JE I NAJDUZU
TRKU U NORVESKOJ I STEKAO JE DIPLOMU POCASNOG GRADJANINA
SKANDINAVIJE,JER JE U JEDNOJ SEZONI VOZIO TRKE U SVE TRI
ZEMLJE(SVAKA VOZNJA JE CA.300Km) .KAD NEKO ZAVOLI BICIKL TA
LJUBAV OSTAJE DO KRAJA ZIVOTA A ZA VEHBIJU GODINE NISTA NE
ZNACE I NE PREDSTAVLJAJU ZAPREKU ZA NJEGOVU VELIKU
LJUBAV,BICIKLO

Kad prorade osjecaji prema prirodi,Rita i ja, uobicavamo 
se odbiciklati na neka pogodna prelijepa mjesta,bilo to,
kraj neke rijecice,jezera ili mora,tamo gdje zivimo.Jest
da nije, kao kod nas,ali vrlo,adekvatno i upecatljivo.
U toj tradiciji piknika, Svedjani su daleko ispred nas
ali i mnogih drugih naroda,koji se smatraju navodno,veoma 
civilizovanim.Podrazumijevaju se,mjesta za rostiljanje,male
napravljene konobe,kolibe,spremista za drva i iscijepana 
gotova drva,zatim,klupe za sjedenja i gotove mreze za 
rostiljanja.Da ne govorim o tradiciji Svedskog stola gdje
su zaista sampioni svijeta.Mentalitetno nismo slicnog kova.
Ponekad nisam ljubitelj tih mjesta,pa ih nadjemo na nekim
skrivenim i diskretnijim mjestima.Najcesce pogodnim za
ribolov,gdje ponekad i ja zabacim pokoji puta,da me mine 
zelja.Klasicni piknik,vadjenja hrane iz pletene korpe je
postalo uobicajeno,bas kao iz filmova.Jednostavno,zavolio
sam te usminkane manire, uz obavezno dvije, namijenjene
klasicne, fino oblikovane vinske case,a ponekad i dvije
flase vina.Za takve ugodjaje nema fulanja.Piknik i lijepe
ocaravajuce uzivancije.
Nekad nam se desi da nam ptice zvane mos,slijecu direktno
blizu nas.Onda ja posebno uzivam,umakanjem mrvica u vino,
bacajuci im i tako testirajuci ih,pratim njihovo brzo
alkoholizirano stanje.Zbog tih detalja bavim se mislju
da za naredno ljeto,kupim mala dva noja,i da ih odvedem 
na Studenac medju raju.Samo neznam da li im treba pasos
preko grane,a i bojim se pticije aktuelne gripe.Ko zna,
mozda ce se i to desiti.Zanima me sta ce mi reci,a ja ko
da gledam Fajkija ili Brku-Asima i njihovu klasicnu
konstataciju,da su ti nojevi dobri za kotlica i mezu.
Imamo i mi nasih bisera i ljepota.Gospodicna mi Rita,
jedva ceka,kad cemo sprasiti za Bosniu and Herzegoviniu.
Interesuje me kako ce mi nojevi reagovati na umakanje
mrvica iz casa za rakiju.I to od prave domace sljivovice.
Vrbas voda,Studenac,raja,moji nojevi i jeba do neba.
Dobar dan.
Ibro

Pricao mi je Izet Beganovic na Dreamu u Rapcu:
Kako je Izet bio vani dok je trajalo ludilo u BL,
devedesetih, kontaktirao ga je Cosa, da mu pomogne da se
izvuce iz Banjaluke.
Izet je bio spreman da mu pomogne, pare, prebacivanje i to.

Onda mu je Cosa jednom u telefonskom razgovoru rekao:
"Ali Izete, nas smo dvojica!"
"Koja sad dvojica," pitao je Izet.

"Pa ja i moj bicikl", rekao je Cosa.

Pozdrav Izetu, Cosi i svim biciklistima, ha, ha...

Niko se nije ufuro u biciklizam vise od Cose .
Imo je i nocne treninge ....uz Sehitluke uzvuce bez problema
cak prati vrijeme pa ako nevalja ide po noci da popravi.
Ja jednom sa trebom u autu oko ponoci kad on profura i samo
viknu " Too buraz"(prepozno auto).....
hahahahaha

Evo nekih podataka o biciklu iz jednih Svedskih novina.
Rijec BICYKEL,je pozajmljena sa engleskog jezika i
egzistira od 1891 godine na Svedskom jeziku.Taj masovni
produkt,pocinje se upotrebljavati kao(luftgummidäck),sto
znaci,zrak u gumama tocka.Prevozno sredstvo je dobilo ime
sto se pogoni(pokrece)upornim nagazivanjem ili okretanjem
pedala.
Davno u skoli ucenika u privredi u B.L,na casu masinskih
elemenata,profesor Miralem upita mene; Ibro,odgovori ti
meni,kako se pokrece tokarski stroj i na koji pogon.Ja mu
odgovorim,nogama,bas na ovaj nacin pokretanja bicikla.
On se naljuti na mene, istjera me sa casa i dadne mi
nulercu.Jedva sam je poslije ispravio.Bio je Miralem raja.
      Porijeklo ove rijeci bicikl dolazi od grcke rijeci
KYKLOS,sto znaci krug ili kruznica.U Svedskom jeziku ta
rijec se upotrebljava prvo u astronomiji oko 1770 godine.

I kod nas u Banja Luci na Pobrdju, Krsto i Timka su vozili
bicikl dvosjed, dugi niz godina, i bili poznati kao dvojac
na jednom biciklu,i pogona sa dvije pedale i dvije iste
guvernale.Bili su zanimljivi kao par,bas zbog tog imidza.
Jos jedna zanimljivost o tocku,a karakteristicno za B,Luku.
Znala su i sva djeca u Banjaluci drzati nekakvu 
improvizovanu metalnu sipku ,najcesce deblju zicu i gurati
nekakav tocak,ali najcesce,feluge od bicikla malih,pa 
bogami i velikih,plus,djecija kolica za bebe,koja obicno
nisu bila za upotrebu i vikati,nesto u smislu....brrrr
ide Pero Popovic,narocito drzati nekakvu klipu ili metlu
u ruci.Pero Popovic je bio zaista kralj Banja Luke,veliki
nezaboravni i legendarni gospar i lafcina, koji majka
Banja Luka nece izroditi ni za stoljece.Covjek koji je
vozio kajak od Banja Luke do Beograda, zajedno sa Ademom
Saracevicem.Niz Vrbas i Savu uz prekide u Trapistima i
Razboju.Nazalost obojica umrli.
Ubuduce i neka od Banjaluckih ulica trebala bi se zvati
po njihovim imenima,pored Aleksandra Ravlica,Adema Cejvana,
Ante Cosica i drugih velikana.Onda ce se vjerovatno i
daleko bolje zivjeti,i u to sam, sto posto, siguran.

Ibro

Meni je najvise ostao u sjecanju jedan divan u ono vrijeme
Abdulah ,pa Avdija,Sacir,Hasan-aga,Semso,pa Halid,Ibraga
....i svaki iza sebe ima svoju storiju.Ovaj puta o Abdulahu
i njegovom neznam koje marke biciklu ,jer tada su bile neke
marke,ali njegov nije imao nikakve oznake ,a bio je cini mi
se stariji i od naseg Abdulaha jednog divnog i plemenitog
pravog Banjalucanina ,kome je bicikl sluzio kao
"podbocaj"pri povratku kuci.Skoro svako jutro je Abdulah
sjedao na svoga kako ga je znao zvati "djogata" pa niz
kaldrmu, do kasno pred samo vece kada se vracao kuci , a
onda pri "kahvi" pa onako pored sebe i uglom od nekoliko
stepeni ,nasem Abdulahu njegov "djogo" dobro dodje, i nikom
ljepse nije stajao .Znalo se ,odakle Abdulah ide njegovu
"rezidenciju"poslije zavrsenog dnevnog posla.... kafane
"Sarajevo" na Hanistu ,a kako i ne bih uz one Redzepove
cevape iz Dzordzetove pekare onih lepina ,gdje je i dan i
noc jos uvijek radio nas Bajro , gore prema Pobrdzu....Sa
micom na glavi ,pa bilo ljeto ili zima i njegov vjerni
nezamjenjivi saputnik ...njegov "doro."

Pozdrav 

Bicikl je zahvalna tema kad se opisuju gogadjaji i
ljudi koji su ostavili traga u nasim sjecanjima.
Ovo, prije svega prevozno sredstvo, u periodu sezdesetih
 do pojave motocikla i automobila,bilo je i 
obiljezje grada.(drugi grad po broju)Tih godina,a
 jednog dana,Ljubo Krtolica i ja sjedili smo na
 ogradi ispred Doma kulture."Evo ga"kaze Ljuba.Na 
biciklu je gospodin Burda,tempo je,lagani.Bicikl je
 neke nepoznate marke,star je,boja se samo nazire,ali
 mu je upotrebna vrijednost neprocjenjljiva, njemacki
 kvalitet,a bez Burdine stare kozne tasne,koja visi na
guvernali,nekompletan.Dakle ,sve pretpostavke,za
pravilno "prozivanje" su ispunjene.Lagani tempo,malo
 saobracaja i dobar "medij"."Gospon`Burda"odapeta je 
prozivka, poluglasno.Nase glave se okrecu,nekoliko 
stepeni od objekta,ali isti ostaje u vidnom polju.
Cujemo lagani skripuc,desnom nogom,na kojoj je obavezna
stipaljka(kod gosp. Burde fabricka tj. nije stipaljka)
da se ne isprlja nogavica.Lijeva noga se lagano spusta
na tlo,a desna u velikom luku opkoracuje veliko sjedalo
bicikla.Sve ove radnje se rade polaganim tempom.Pogled
ulijevo,udesno i unazad.Nema nikoga.Sve ovo se ponavlja
dva puta,ukljucujuci i ponovljenu"prozivku".Poslije druge 
prozivke,lagano zajasivanje,uz komentar koji nismo culi
ali je predpostavljen, gosp.Burda odlazi opet lagano, i 
bez stresa.U to doba pojam stresa nam nije bio poznat.
Inace,mislim da je "prozivanje" jedan od izraza,koji je
karakteristican za banjalucki, ali i strogo gradski milje.
Najpoznatija prozivka je uradjena sa munare Ferhadije
a "prozivan" je Ekrem Nanic(truba).Dobar medij za
 prozivanje je bio i pok.prof.Ivo Nakic.Prozivala su se
iskljucivo poznata lica,ljudi sa estrade,sporta itd.koja
se u krajnjoj liniji nisu ljutila.Prnja.

Izvanredno Prnja ! Kojeg li bogatsva,da si na cafekajaku.
Ovim textom dokazujes svoju privrzenost cafekajaku .
Uvjeren sam debelo,da ce mnogima imponirati tvoje price.

Artur Burda je bio konzul Holandski koji je ostao zivjeti
u Banja Luci.Vanserijski gospodin u superlativu.Njegovo 
prisustvo na ulicama Banja Luke je oslikavalo i znacilo,
da se radi, o covjeku sa velikim prebogatim diplomatskim
iskustvima.Imao je lijepi obicaj, nosati velik asortiman
razlicitih kapa u raznoraznim modelima,kao i formu kape
tipa Serlok Holmsa.Bio mi je komsija u razmaku od samo
nekoliko kuca.Govorio je podosta stranih jezika i duze je 
zivio, nego njegov parnjak Tito. Unuk mu je Neno Burda
Banjalucanin, koji je cesto u Banja Luci i uspjesan je
poslovni covjek.Hvala ti Prnja za podsjecanje.Volio je 
stari Artur Burda zapaliti lulu,njegov zastitni imidz,
odavanja karakterne perfekcije,uglednog, usminkanog BL
gospara.Bastovan sa ukusnim sortama,zabranjenog voca i
prepoznatljiv, po kratkim hlacama sa tregerima.Za nas 
djecu otici kod Burde u haranje zabranjenog voca,bila je
glavna smjela preokupacija.Zavarati njegovog vucjaka i 
ubrati grozdace slatkog bijelog grozdja,znacilo je ;
polozio test,za upis iz male raje u srednju,stariju raju.

Ibro

Bicikl je zasigurno najljepse stajao Mitru Mandicu ,jednom
od nasih starih dobrih Banjalucana,koji bi za cas rascistio
onu  dole situaciju da nisu godine ucinile svoje .I danas
dan Mitar vozika bicikl ,i onako onim jos uvijek sejtenskim
ocima prelazi preko ljudi na ulici,ali i on se nemoze
snaci,pa je radije u svom stanu u Boriku.
Naravno ,kad ga se sjetim ,naum mi padne i Cusljo,pa Vehbija
Buha.Svi su se oni vozikali biciklima ,ali Mitar je znao i
baciti svog "djogu" da bi potrcao tamo negdje preko livade
da uhvati u ono vrijeme Banjalucke mangupe.To su bicikli
ono,kako mi kazemo,kad jednom okrenes odes u Kumsale,drugi
put u grad itd ,velika torpeda .Dobro se sjecam da je Mitar
zaboravio gdje je bacio tako jednom bic ,pa se snjim nije
moglo razgovarati ,a nema kome nije kucao na vrata i virio
iza kuce pa po onim supama i tavanima .Dnevno je znao po
nekoliko puta da ode do "crne kuce" na biciklu i proci kroz
moju ulicu
Hajd zdravo

Gospodin je radio u Borcu/rukomet/kao racunovodja.
Vozio je bic sa daleko najvecim sicem u BL i po
tome bio jako poznat,naime montirao je Tomosov ogromni
sic na svoj bic.
Mislim da smo ga zvali  Otac.

Ispravka za kom.48.Milicioner se zive Mitar Medovic,
a ne Mandic.Postojao je i Mandic(mandara u zargonu).
Za M.Medovica postoji anegdota;on je prijavio svoju
 suprugu zato sto je kupila drva, a da nisu"buletana"
tj.ostambiljana iliti,sa samara.Inace,doticni(zamalo
da napisem gosp.)je obicavao setati sa suprugom(malo
tezom,a sam je bio mrsav)na relaciji grad Seher.Nista
neuobicajeno,osim tranzistora koji je nosio,i koji je
 bio na max.Slusao se prenos utakmica."Eno ga"culo se 
od male raje.Mitar Medovic je bio referent za 
maloljetnicku delikvenciju.Uspjesan.Jedan puta je i 
meni dolazio;pitao za neku "Dinamo" za bicikl."Nemam pojma"
kazem.Cak i u nedjeljnoj setnji,Mitar je bio na "duznosti
i ostavljao pozitivan utisak.Imao je dobar,nov bicikl.
Prnja

Dobar si burazeru ,sto si me ispravio ,a bilo je kad je zena
ukrala cjepanicu od komsinice,a on sa njom u "crnu kucu" do
sutradan ,a i dobro se sjecam "burazeru" to ti je bila
prava..a ja taman htjeo ispraviti u pravu si ,pratim te
MEDOVIC ..
haj zdravo

U po bijele zime, napravile bi se, uobicajene klize po
Banja Luci,ali uvijek, kao po nekom pravilu, najduze
klize na Pobrdju.Valjda, zbog pogodnosti terena, i njenih
najduzih ulica,Muhurdarevica i Hadzihalilovica ulica.
Jedan od legendarnih tadasnjih djecaka Pobrdja,hrabri i
majkom prirodom, obdareni, snazni Hero Dzumisic,spusto se
i klizo niz klizu,bos, bez cipela na nogama.Da tacno je.
Podatak je nevjerovatan.Cak je znao i mogao bosom nogom
udarati komad cigle,igrati tehnike, u zraku,nekoliko puta
a da cigla nepadne na zemlju.Igrao je redovno bos za ekipu 
Pobrdja, na malom nogometu,rukometnog stadiona u Banja 
Luci.To su zaista bila zlatna vremena Banja Luke.Igrao je
Hero i za FK "BSK",dok je bio u drugoj ligi Yugoslavije.
Divan drug,prijatelj, jaran,postenjacina prve klase i 
prvenstveno,dokazani radnik, iako je bio i direktor firme
jedno vrijeme u Novoj Topoli i profesor na Poljoprivrednoj
skoli u Banja Luci.Agronom sa enormnim potencijalom i
znanjem u oblasti hortikulture i poljoprivrede, opcenito.
Dobra stara, pitoma raja ,sa Pobrdja.Miroljubivi i veoma
dobrocudni,uvijek slozni i kompaktni.Ovo je samo moje 
malo sjecanje, u znak paznje,prema nekima od njih, koji su 
zaista, ostavili dubokog traga na nas neke,koji smo ih 
poznavali.U svoje zlatno doba Pobrdja,mogli su slobodno
sastaviti nekoliko ekipa.Pomenucu samo nekoliko poznatih
imena cuvene ekipe Pobrdja u ta doba.IPA,HERO,TAJA,SARA,
DARA,TRNA,ZISKO,ISMET BEKRIC i DJEDJO-bokser koji je imao
sposobnost, da pireci kisik iz svojih pluca,ustima,drzi
laganu ping pong u zraku nekoliko sekundi.To bi Djedjo
obavezno radio na svakoj utakmici turnira u malom nogometu.
Fino je za sjetiti se,a ima toga jos hejbet
Ibro

Nekad je Resad Kobaslic izvlacio stoj na rukama,zatim
isao na rukama i otvarao nogama,vrata kafane "Abacija".
Gledao sam to svojim ocima vise puta.Radio je taj geg
i njegov poznati fazon,najvise zbog raje,smijeha i
zajebancije.Volio je jarane,prijatelje i poznanike, iznad
svega na svijetu.Sarmantni i veseli Reso bi rado zapjevao
sa svojom,takodjer sarmantnom suprugom Dursumom fine i
pjevne makedonske pjesme,u dva glasa,sa prilagodjenom 
ustimovanom intonacijom a prijatelji bi uzivali,slusajuci
ih.Bosanske sevdalinke i starogradske pjesme, takodjer uz 
gitaru, prepoznatljive sale i dosjetke,bila su prava i
pravcata uzivancija.
Veliki Banjalucki radnik varioc,bravar sa diplomom i
poveljama kao najbolji ranik nekadasnje Celuloze i Incela.
Vazio je za jednog od najvecih banjaluckih ribara koje je
majka Banja Luka iznjedrila.To mogu potvrditi,zaista,
vecina starijih i iskusnih banjaluckih ribolovaca.Lovio je
mladice kao od sale i znao je tacno gdje leze u kojoj i
kakvoj vodi.Ulovljenu ribu bi podijelio prijateljima ili
bi se riba,direktno pekla poslije ulova po uobicajenim
banjaluckim kafanama u koje je nas dragi Reso dolazio. 
Redovno bi isao sa rajom na otvorenja ribolova na mladicu,
lipena i pastrmke.Pliva,Sokocnica,Ribnik,Kulen Vakuf,Martin
brod,Sanica,Sana,Una,Vrbas,te Drina zadnje njegove godine.
Radi zajebancije,obicno navecer,medju iskupljenim ribarima
volio je skinuti,cipelu jarana,kojega je extra volio i 
nasuti konjak u nju i direktno popiti pice iz cipele.
To je znao raditi i sa vinom,i piti vino iz izuvene
ribarske cizme,jednog od doticnih jarana.Radio je to nas
dragi Resad,zbog veceg stimunga i zajebancije u raji.
Jedne prilike na Drini,ulovio je cetiri mladice za redom
u roku, od cirka dvadesetak minuta,otprilike iste kilaze
izmedju cetiri i pet kila.Bio sam svjedok zajedno sa Sejom
Kulenovicem i Husom Durutom.Neponovljivi Reso,umro na
vodi,ako se to tako kaze.Naime ,potrefio ga infarkt na
vrbasu u ribama.Njegov kolega i dragi nas banjalucanin
takodjer vrsni ribolovac Kemo-Graho,pruzio mu pomoc,ali
bilo je nazalost.Kakva je to dzenaza i sahrana bila u BL.
Svako ga je ziv volio u Banja Luci.Meni cesto sjecanje na
njega i njegova pjesma,"Ispod palme na obali mora".
Vrijedan pomena,kao veliki i plemeniti gospodin.Umro1990.

Ibro

Rijetkost je bilo,vidjeti,banjalucanina kako vozi
"go"bicikl.Bilo je to,i sredstvo za transport tezih
stvari.Od laksih,bila je tu uvijek okacena tasna ili
"ceker",a od tezih vodovodne cijevi,ili dvije vrece
 cementa u ovisnosti sta se popravljalo.Nekada, i
televizor uredno umotan u bijeli carsaf,a ponekad
i dijete koje sjedi na "rami",da se odbaci do skole.
Kod onih ozbiljnijih,dijete je imalo,mali sic.
Cesto,po tasni se moglo pogoditi zanimanje gazde.
Kozna crna,raznosac sudskih i poreskih papira.Velika
crna,ali prebacena prako ledja"vozaca"-postar.Moj
postar ze zvao Ejub i bio je rodjeni brat Sare
fijakerdjije.
Ne treba ih zaboraviti,obadvojica pripadaju nasem gradskom
koloritu.Ko se ne sjeca Sukrijinog cekera,ili pak cekera
poznatog cevabdjije Parera.Povelike,ali i podobro rabljene
tasne su bile oznaka vodoinstalatera i bravara.Dakle,kakav
esnaf,takva i tasna.Prnja.

Izvinjavam se sto skrecem s teme. Mladja sam generacija i
vecinu vas koji pisete ne poznajem ali hvala vam jer price
su vam prekrasne. Na njima bi vam i pok. Aco Ravlic
pozavidio. Samo nastavite, vjerujem da vecina nasih
sugradjana poput mene uziva citajuci vas. Zaista bi bilo
steta ne sabrati ih u neku knjigu da i nasa mladja
pokoljenja koja su odrasla daleko od naseg grada mogu
osjetiti taj specificni duh i miris Banja Luke.

Velikan je bio Zude,Izudin Smajlagic.Jos kao djecak raje
ispod pecina,neprikosnoveni rekorder u skoku u dalj, sa
preskocenih, cirka sest metara.Naime, mogao je kao od
sale preskociti cijelu Omladinsku ulicu.Reklo bi se,prosto
za nevjerovati,istinitom detalju.Djecak koji je skakao 
citavih 6m.Da je Zude zelio preusmjeravanje u toj
disciplini,mogao je napraviti rekord,zavidan i svjetskim 
mogucnostima.Medjutim,kao i vecina momaka u to vrijeme,
zaigra za nas "BSK" i odigra deset stalnih,za redom
kontinuiranih godina.U tim sjajnim godinama kao centarfor
BSK-a,prosjecno zabije po dvadeset golova u jednoj sezoni.
Fini, prefinjeni i inteligentni Zude Smajlagic je uz svoj
neobicni i saljivi humor, bio jedan od najomiljenijih
igraca Banja Luke, koje je majka Banja Luka izrodila.

Na raznim utakmicama  i sa raznim protivnicima bio je
toliko saljiv, da su protivnicki igraci nekad i napustali
teren,zbog njegovih gegova,fazona, sala i dosjetki.Toliko
ih je Zude znao ispreskakati,da su se pojedini igraci 
znali valjati na terenu od smjeha, a Zude im lagano i
kulturno uvaljivo`golove.Pa i legendarni igrac "Kozare",
Hadzialagic je protestno napustio teren zbog Zudine sege.
Naime,kod rezultata 2:1 za Kozaru,BSK dobije utakmicu 3:2
neigranjem Hadzalage.Tad nisu vazila pravila da se igraci
koji napuste teren mogu zamijeniti drugim rezervnim 
igracima.
Jedne prilike na Borcevom stadionu protiv Bihackog 
"Jedinstva", BSK ova lijeva polutka Mujo Koljenovic zabije
gol iz mrtvog ugla u devedesetku i lopta se zabije u mrezu
visoko ispod stative gola.Golman nekakav malen nemogne
izvuci loptu iz mreze gola i sva scena postadne vrlo,vrlo
smijesna.Potrajalo je to neko vrijeme,zaskakivanje i
cupkanje golmana, pa su se gledaoci na stadionu poceli
grohotom smijati.Zude zavice na sav glas,"Golmane,treba li
ti trklja ili pritka da loptu dohvatis".
Narod sav u smijeh.Ta se scena desila i Bos.Petrovcu na
utakmici BSK a,kad se lopta zabila visoko u mrezu gola, a
Zude zavice na sav glas i to na isti fazon,samo sto su iza
gola, bile zabijene prave pritke od graha i mahuna.Valjda
je neposredno postojala nekakva basta.
Nastavice se.
Ibro

Prica o covjeku koji je i te kako volio svoj grad svoje
ljude,svoj Vrbas i naravno svoj bicikl i ako su   golf i jos
neka auta znala biti uredno parkirana u dvoristu jedne od
najljepsih kuca kada se krene u Potok, ali za njega je
bicikl bio zakon  i to sa nekoliko kafeza sa prelijepim
pticama i svom kompletnom hranom za njih.Divan covjek i
pravi jaran onih dana u Banja Luci kada je bilo najteze i
kada su cetnicke horde radile sta su htjele po pijaci  gdje
je nas uco Safet Selman (rahmetli) bio legenda.Onako na
samim stepenicama i na jenom  cosku, njegove ptice i njegova
pojava na pijaci  i ako je imao i te kakvih problema i
isaranu kucu od cetnickih rafala ,ulijevala je neku posebnu
snagu preostalim Banjalucanima pa tako i meni kada ga vidim
.Na sve strane cetnicke  pjesme ,povici i zastrasivanja nisu
 davali efekta i ja onako  kraj njega i njegovog bicikla
naslonjenog na stepenice.Vrlo cesto ja i Safet smo znali
stajati zajedno,ali je bilo momenata kada se on odvajao na
momenat od mene onako u prolazu nasim dragim starijim i vec
napacenim zenama i ljudima onako na momenat gurao nesto u
ruku ili stavljao u djep.Svako ili svaka od njih ga je blago
pogledala u znak zahvalnosti ionda po povratku,imao je
obicaj reci ,neka jadni ni kruha nemaju ,a ja ih znam i oni
mene.I tako nas dragi Sajo (od milja )iz dana u dan,a zatim
po povratku kuci, opet sve na svoj bicikl i zajedno sa mnom
preko naseg gradsog ,jer smo obojica bili preko Vrbasa.Po
mom odlasku Sajo je ostao jos iza mene ,ali sjecanje na tog
plemenitog ucitelja ,koji se eto bavio pricama ostace mi
dugo u sjecanju kao plemenitog i pravog naseg Banjalucanina
jednog od poznate  i zasluzne po mnogo cemu familije
Selman.Cuo sam da je moj dragi prijatelj nesto kasnije
otisao u Sanski Most i da je tamo umro.
Neka ti je rahmet stari prijatelju.

Htjedoh samo da se zahvalim za te lijepe rijeci o mom didu
rahmetli Safetu Selmanu.Lijepo je vidjeti da ga se jos neko
od njegove stare raje prisjeca.Pozdrav svima od Samira

Pa, da nastavimo,opet sa biciklima.Sredinom
sezdesetih u B.L.su se organizovale Tombole.
Glavni zgoditak sretnog dobitnika je bio bicikl,
a alternativa je bio "kredenc" (kuhinjski)
ili vitrina za "primacu sobu".Ostali dobitci su
bile kucne potrepstine tipa renda i slicno.Bilo 
je tu oko stotinjak dobitaka,koji su bili uredno
izlozeni do "izvlacenja" u prodavnici namjestaja
"pod"Titanikom."Eh,da mi ga je izvuci"culo se
pocesto ispred izloga.Za vitrinu ili "kredenc" je 
bilo manje zainteresovanih,osim zenske populacije.
    Vec smo pisali o vaznosti bicikla kao veoma
vaznog sredstva za voznju od tacke A do tacke B.
Ali, kako ga voziti ako je vrijeme hladno?Nasi stari
su stavljali stare novine ispod kosulje, i tako
vozili do prvih snijegova.
    Tih godina u B.L. je postojala i radionica za
popravku bicikla a nalazila se "vizavi"Kastela.Doduse,
osnovna djelatnost je bila opravka lovackih pusaka,ali
majstor Condric je popravljao i bicikle.Oni koji su
nakupili dobar broj godina,sjetit ce se da su bicikli
imali registarske tablice, i to prave,limene, sa obaveznom
malom petokrakom zvijezdom.Prnja.

Nista gore nego kad tekst"pobjegne",to jest
nestane,pa covjeku treba dugo da se nakani 
da napise drugi,koji ce uvijek biti samo, 
slican prvom.Nadam se da je tehnika zatajila.
     Sredinom pedesetih godina u B.L.su sportske
organizacije,a i ostale,priredjivale"Tombole".
Glavni zgoditak je bio bicikl ili "kredenc"tip
kuhinjski,ili vitrina tipa "primaca soba".
Ostale izvucene nagrade su bile u rasponu rende
za kupus, do "servisa" za sest osoba.Svi ovi predmeti
su bili izlozeni u izlogu "pod Titanikom"i mogao
se cuti uzdah"E, da ga je "izvuci",govorili su muski,
a zenski dio smekera je bacao oko na "kredenc".
Ovo potvrdjuje da je bicikl igrao vaznu ulogu u zivotima
nasih gradjana.
     Bicikli su se kvarili.Preko puta Kastela u to doba,
postojala je i radiona za popravku bicikla.Ustvari,bila
je to radiona za opravku lovackog oruzja,ali majstor
Condric je dobar dio vremena potrosio na biciklima.Kasnije,
mopedi polako istiskuju bicikle,standard je rastao,neko
je kupio i auto,a bicikl gubi kapitalnu ulogu u prevozu.
Bicikl u B.L. postaje razonoda i sport.Protekli rat je
vratio sve unazad,pa i relativizirao,gornje navode.Opet se 
jase, ali apokalipticno.Prnja.

Volim licno kad Prnja napise tekst.Prava poslastica
finih sjecanja.Samo nastavite tako gospodine Pranjicu.
Pozdrav i javljajte se malo cesce,ako je moguce.

Tane je bog biciklizma u BL , nema o tome sta da se prica.
Hajde dobro Tane je bio prvenac a kasnije Nedim Skopljak i
poslije toga niko......sto se tice sportskog biciklizma
...niko .

Ne znam kako je sa drugima,ali moji mailovi
putuju po tri cetiri dana,kao da sam ih poslao
"po golubu".Valjda je u pitanju server.
      U modernizaciji narodnog prevoza,bicikl
je nesporan.Slijedeci korak je moped,motocikl
i auto.Mopedi i nisu ostavili neki socijalno
kulturoloski trag.Motor,vec jeste.(ne pisem
motocikl,tako je malo ko zvao tu spravu)
Prvi motori su se pojavili u B.L. vec po samom
zavrsetku"onog" rata.Ti motori su uglanom ostali
iza Svaba a dominirali su Cindap i Bmw.Bio je i pokoji
Horex,Ardie,Nsu.....Poslednji Cindap je vozio cova
koji je radio u Lutkarskom pozoristu i Prezivao se 
g.Pelikan.Motor je zavrsio kod nekog kolekcionara u
Hrvatskoj, Sl.Pozega,koji se kasnije bavio iznajmljivanjem 
svojih exponata,filmadjijama.
    Nas poznati glumac Adem Cejvan je imao motor Bmw i to
sa prikolicom.Cesto je "drzao" relaciju za Seher, a
na motoru i u prikolici su skoro uvijek i po pravilu
sjedile "plavuse".Cilj je bio kafana kod "Goldbahera".
    S`prelaska pedesetih na sezdesete godine,u B.L.
su odrzavane poznate trke motora,a nezaobilazno ime je
Pero Popovic.Ekvivalent gosp. Popovicu je bio Tanasije
Kuvalja ali kasnije, u biciklizmu.Poslije"bicikl"perioda
Tanasije ce postati i prvak Yu u automobilizmu.O ovom
poslednjem ima dosta anegdota,ali ih ne mozemo staviti
u ovaj kontekst.Negdje,63-e u B.L.stize veoma moderan
motor Bmw,box motor,crni,za kojim i tadasnja Milicija
ljubomorno,uzdise.Motor je uvezen u dijelovima,pa 
sastavljen i nekako,registrovan.Vlasnik po imenu Kosmo
je vozio jedno vrijeme,a kasnije ga prodao Mimiju,a sada
je u vlasnistvu Stjepka.Pravi raritet.Ako neko ne poznaje
ova imena,nek`klapi usima, i pita "gradsku raju".Za mlade
ne brinem,oni ce pitati starije.Prnja.
 

Bicikl

Dragi Prnja Drago Čondrič je bio oružar mnogo se bakćao i
oko auta i radio na nekakvom 
Inovacijskom projektu,nešto oko auspuha koji neispušta
otrovne gasove.A Blaž Jaranović je držao radnju za popravku
bicikla preko puta kastela otac Franje Jaranoviča koji
jedržao automehaničarsku radnu u susjedstvo kod tan u Bojića
Hanu održavao tanina trkaća auta.
Kada si ti klepetao po bubnjevima  zamišljo sam da si ti
Đinđer Bejker.Jednom si se javio ja ti nisam uspio
odgovoriti jer sam reinstalirao  Sistem pa sam izgubio
E.mail, pa te sad puno pozdravljam a bicikl obožavam samo
što nespavamo skupa

Ivica Balić

Taj ili slican ,amislim bas taj motor medju prvima je imao
Drago ,kucni majstor Doma kulture braon boje ,a stajao je
iza muzicke skole iza one gvozdene kapije izmedju prolaza
Insanica i muzicke ,i licno sam ga par puta "maznuo" sa
Radom Rukavinom koji je isao u muzicku,a ako ne vjerujes
upitaj Semaru i on se vozao na njemu .Taj motor je imao dva
sica jedan kao da je bio u Laktasima ,a drugi u Seheru ,a
taj Drago i njega znas sigurno ,sto je trgao karte na ulazu
u dom kulture ,za Kosmu i njegov BW ,pa poslije Mimi ,na
koji su sjedali i po trojica ,a medzu njima i ja pa Ljuba
Truba i Mimi ,a onda za nama Bude u djipu i ostali ,pa udri
za Jajce ,a mozda si i ti bio ,dobra vremena

Sile zaboravio si Benkovica,vozaca za YU
reprezentaciju,mehanicara i trenera u BSK i danas vlasnika
radnje za bicikle,opremu i remont u Graz-u.G!

Radnju za bicikle i ostale popravke 
frizideri,bicikli,masine za ves ma eto svasta pa i kljuceve
je radio Halim Halilovic jedan od nasih najboljih majstora
,a najvise se angazovao ono oko povratnika i stanova za
deloziranje a to mu je bilo i najvece zadovoljstvo .Njegova
radnja je bila kod Safikade zajedno sa bracom Ramicima koji
su drzali limarsku radnju.
za Prnju i bravo

Prnja, nesto ti  ne stima sa arhivom?. Motora u Banjaluci je
bilo iza “onog-onog” rata. Banjalucani   Puba i Hinko Heler
su bili ‘dileri’  njemackih motore DKW i austrijskog Puch-a,
a braca Divjaci  Harley Davidson , Triumph,  Royal Enfield.
Prvi Harley u Banjaluci je imao  Milan Bogojevic iz Bojica
Hana.Pozdrav Mladen Jorgic

     za 65:Covjek koji je bio alfa i omega
Doma kulture se zvao Drago, i radio je na odrzavanju.
Imao je motor,ali malo draugaciji, u odnosu na 
Kosmin.Poznato mi je mjesto parkiranja istog, tu
smo se kao djeca igrali, i pentrali po trupu njemacke
jedrilice, koja je ucestvovala u akciji desant na
Drvar, i sada je izlozena kao muzejski exponat.
     Prilikom jedne svirke u Domu kulture,posudio 
sam od Drage eksere i cekic,te zakovao veliki bubanj,
za podijum;da ne "bjezi",sviralo se zestoko.Cesto puta
kada su gostovali pjevaci kalibra Arsen Dedic, i slicni,
Drago je propustao muzicare kroz poseban "tajni" prolaz
koji je vodio kroz kotlovnicu.Tihi dobri covjek.Kasnije
a vec i tada, ulaznice za koncerte,je "trgao" i Kincl.Za
teze slucajeve, skoro pa obavezan je bio,milicioner Drago
Strkic.Dobar,a imao je i bicikl jer je stanovao na
Hisetima,
i to gornjim.
     Mladen spomenu Pubu i Hinka Heler,kao dilere koji su
prodavali motore marke DKW i Puch.Nije mi poznato da su
imali i prodaju.Moguce da su bili ovlasteni serviseri, ali
prodaja....Nazalost,nije mi moguce pitati g.Vlatku Heler,sa
kojom sam isao u Gimnaziju.Braca Heler su prvi vozili Opel
Rekord u B.L.(boja-svijetlo braon)i bili su majstori na 
dobrom glasu.Za malo bolju paru, ovaj Opel je vozio mladu i
mladozenju-da se "registruju".
      Braca Divjak, Vlado i Dusko,cuveni
autoprevoznici,koji
su "drzali" desetak autobuskih linija, prije Drugog sv.
rata,
 po zavrsetku istog,su uredno "razduzeni" sa imovinom,sto
je
razlog mojoj tvrdnji,da se nisu poslije toga baviti
prodajom
zaista poznatih maraka motora.U to doba, i brico,ako je
imao
radnju,bio je proglasavan kapitalistickim elementom.
      No,drago mi je da se jave poznata lica,sa poznatom
adresom
pa mozemo "transparentno" razmijeniti sjecanja,a sjecanje
je
sjecanje,dakle,nepouzdano.

Mladenu i svim ostalima,srdacan pozdrav.

Tvrdnje u postu, koji je poslao g.Mladen Jorgic 
su u potpunosti tacne, i one nas podsjecaju na 
ljude i dogadjaje,ali prije Drugog sv. rata, 
a to je vec istorija.
   Godine 1964 sretnem Djoku Kinga,koji vozi bicikl,
a na guvernali pojacalo za elektricnu gitaru."Gdje ces"?
"Zar neznas"?"Neznam" kazem ja.Pogledom punim prekora,
ali face koja puno zna, Djoko mi dade informaciju iz
prve ruke.U Uciteljskoj skoli pocinju igranke.Ups,nesto
novo."Svira, Brane Ljiljak,Zlaja Kujda, pa Miso bubanj"
nabroja Djoko i odveze "instrument", pravac u skolu.
   Prve,apsolutno prve, igranke sa elektricnim gitarama,
i sa elementima modernog muzickog izraza pocele su se
odrzavati u Uciteljskoj skoli.Naravno,da su se"djonili"
The"Shadous",i da je zvuk bio upitan,ali bitno je da su
se pratili muzicki trendovi,i to na vakat.Svirati muziku
"Shadousa"(citaj kopirati)nije bilo tesko,i od te muzike
u B.L.pocinje odbrojavanje-nestanku plakata na kojima je
obavezno pisalo;"Svira odlican Jazz"i "Buffet radi".
Roditelji koji djecu upucuju da sviraju trubu,harmoniku,
violinu tj. sve osim gitare, padaju u ocaj.Radja se nova
generacija muzicara,koja bez"Elektricnog"ne bi imala sanse.
   Nigdje do sada pomenuti pok.Brane Ljiljak,bio je embrij
promjena u muzickom smislu,u smislu slusanja muzike i 
pracenja trendova u istoj.Nacin odijevanja se mijenja.
Moda utice bitnije na zivot,suskavci,kratke suknje,duga
kosa,su bili znak prepoznavanja urbanog nacina zivota.
   Bicikl se povlaci sa ulica,dolazi neko novo vrijeme.
   
Pozdrav.Prnja.
  

Da se samo ne zaboravi i da dodam ,a Joza ?ako neznas pomoci
ce ti Atif ,a sto se tice Joze  Prnja ,znam da ga znas ,ali
malo poslije ,nemoj se ljutiti,on je radio na okupljanju i
uvijek je nesto zelio  i vrtio se medju nama samo zato sto
je imao i pojacala i gitaru ,a nije bio los ,i ako je bio
Slovenac.Mnoge je on stavio na binu ,samo nek se zna ,a sad
ti nastavi ...izvini ,mogao si od njega i dobiti pojacalo
ono od pet vati ,a i malo bolje i nemoj zaboraviti da je jos
neko tu svirao prije i Brane i Kujde i Mise ,samo ne u
fiskulturnoj sali uciteljske ,nego na spratu u dva hodnika
,pa onako odzvanjaju hodnici da da da ,bas u hodnicima 
pozdravljam te,samo nastavi molim te, lakse nam je u dvoje 

tvoj haver

Muzicara u B.L. je uvijek bilo i bit`ce.Jos davne, moram
reci,
nisam siguran,1936 god. Muhamed Cejvan je snimio prvu
gramofonsku
plocu.Sada mi je zao, zasto nisam pitao za detalje, da bi ih
mogao
kasnije evocirati.Dolazio sam u kucu u kojoj su zivjeli
Cejvani.
Kuca se nalazila iza hotela "Palas", a srusena je poslije
zemljotresa.Strogi centar grada nije zahtijevao bicikl.
  Napravio sam mali uvod,da bi se podsjetili da postoji
izreka;Kroz
B.L. prodji, ali ne pjevaj.Naravno, da ova izreka, obavezuje
da
se sjetimo i nabrojimo pjevace koji su izasli iz lokalnih
okvira
popularnosti.Popularnost u toj "bransi" je veoma
mjerljiva.Broj
prodanih nosaca zvuka je neumoljiv, pokazatelj.Kao,
naprimjer i
broj bicikla.Ovaj puta treba zaboraviti na lokal
patriotizam.Po
nekim usvojenim parametrima "branse", ja se ne sjecam ni
jednog
pjevaca koji bi ispunio uslove, vezano za gornju izreku, i
ode u
legendu. Nesto se mora promijeniti,ili izreka, ili
parametri.Prnja.

 Proslog ljeta prosetah Gospodskom ulicom, onako natenane,
s`noge na
nogu, kao u stara "dobra" vremena, kada se za taj "posao"
trosilo sat
vremena od "Palasa" do "Bosne".U Banja Luci me vise nista
ne
iznenadjuje, ali ipak bih iznenadjen, zvucima duvackog
"orkestra" koji je svirao na gornjem "potezu". Muzicari,
koji sa svojim facama 
ocito ne pripadaju ovom podneblju, su svirali muziku, koja
jos manje pripada ovim krajevima. Muzicari nisu lose
svirali,ali ta muzika lose
odzvanja u urbanom prostoru, a posebno na ljetnoj zezi u
podne kada
je 30 stepeni u plusu.Istu muziku sam imao prilike slusati u
Dragacevu u Srbiji, gdje ostavlja zaista dojam Muzike. Prvi
covjek
kojem sam se "pozalio" nije bog zna kakav muzicki znalac,ali
ima usi,
bio je Roli.Roli ima obicaj da u to vrijeme uzica koju kintu

od "stranaca", a usput objasni polozaj i prava onih koji su
ostali u
gradu, to jest nisu "razgulili"."Prije trijes`godina mi smo
svirali
"Roling Stounse" u B.L. a vidi sada" kaze rezignirano.Ne
upitah ga,
gdje mu je mitler i haver Sveto Vukic.
   Primjetna je u gradu pojava veceg broja bicikla.Prnja.

popularna marka bicikle iz 70-tih godina
ko zna odgovor?

Nekad je BL mozda bila grad bicikla ali danas je sigurno grad
Kineza.

Da, Kineza sa Zmijanja!
Pardon, sa Zmi-jan-ja!

PACIKLO

Lahko ti je poznati  seljaka
vozi PRETIS preko sindikata

                Seljak

je l' to bio ROG..?

K O T A C ,kako su ga nekad zvali 

Pretprosle godine "uvratim" se u Brist (kod Gradca)
i kao uvijek sretnem Ivu Mazara i pratecu ekipu iz
Banja Luke. U Bristu smo zajedno ljetovali tridesetak
i vise godina. Sada, mi se i ne "uvraca" u Brist.Nema
Ive. 
Tom prilikom mi Ivo isprica kako je u ratnim godinama
bicikl bio glavno prevozno sredstvo, kao i u Sarajevu.
     Obojica smo se prisjetili jednog, muzickog dogadjaja
koji se desio 1969 god u sali Cajavec. Ivo je tada svirao
el. orgulje a ja sam svirao bubnjeve u "Vandalima". Bila je
to
onako "sarena" igranka to jest, izmjenjivali su se i
muzicari
iz drugih grupa, dok su "Vandali" sa Semarom bili nosioci
igranke.Sala je kao i obicno bila puna.Te veceri je
nastupao
kao pjevac Zimonja, Zeljko Saric,Srbin sa gitarom, pa nas
Ibro
takodjer sa, cini mi se bas gitarom, i taxista Josin za
orguljama.
    E, sad otkud Josin da svira orgulje? Dogovorim se sa
Ivom da
on iza zavjesa bine svira improvizacije, a Josin ce na
drugim orguljama "fingirati" sviranje. Josinog nije bilo
tesko nagovoriti,
te smo ga uredno najavili kao gosta veceri.Sama najava unese
mali nemir u prepunu salu, a tek pojava "veoma dobro"
poznatog Josinog
ali ipak uskom krugu, koji je znao da se Josin  ipak
najbolje
snalazi kad nasi Gastarbajteri kazu;"Majstore moze`l do
Rudarske
strase?" Dakle, svirka je pocela, Josin se odlicno snalazi,
pa cak
 svira i ledjima okrenut.Bilo je aplauza za "pocetnika"
Josinog
a najvise ih je dobio od raje uz binu.Bila je to poznata
Banjalucka
raja koja je znala da nagradi i "suplju" a i da se zabavi.Za
one koji
nisu znali Josinog, ostala je u sjecanju bravurozna svirka.
Oni
svakako nisu licno poznavali Ivu, a Ivo je bio takav covjek
da je
i svoj talent znao podijeliti sa taxsistom Josinim. Nek`se
zna.

Prnja.

Na vas zahtjev vracamo temu "Bicikl"...I mi volimo Prnjine
komentare, ali smo je arhivirali zbog "statike"..Sada je
opet trazite i evo neka bude 'stalna' tema!

Sto se tice teme o "Snovima", ona je nestala tehnickom, nije
do nas, jer je nemamo ni u arhivi! Zalimo zbog toga i posto
ne mozemo nista uciniti, jedino preostaje da napravite novi
post sa istom tematikom!


Ugodan dan,


cafekajak

Nekih 70-ih smo se skupljali u starom Domu JNA, igrali
bilijara ili bili u kuglani. Ja sam tih godina vozio neki 
ROG. Jedno poslijepodne sam dosao igrati bilijara sa Vojom,
Kangom, Edom, Slavkom, Cavkarom i dr. Bicikl sam uredno
parkirao pored Doma. Navecer da podjem kuci, nema bicikla.
Sta cu, losa sreca, neko mi poplasio bic. Prodje nekoliko
dana i ja u drustvu Nine Bahtijarevica kazem kako mi je neko
poplasio bic iz baste Doma JNA. Nino me pogleda, pa se opali
u glavu. "E koje sam ja k...... srece, bas na tvoj bic da
naletim". Iste veceri mi ga vrati. Njemu je neko maznuo Esin
/ocev/ bic i on navecer posao u osvetu, ali imao je tu
"srecu" da naleti na moj bic posto je bio slican ukradenom
bicu njegovog oca. Posto mi je posteno vratio ROG morao sam
ga zbog toga castiti pivom.

Svaka cast, tata!
Predivno da je ova rubrika ostala sacuvana, jer bicikl je
zastitni znak Banjaluke i da sam ja bio 'netko' svakako bi
se nasao na grbu grada. 

Severin

Prnja bio sam prisutan to vece pisurija ,
puno pozdrava za roken rol legendu 

Ivica

Ajd`da "okinem" koju poslije duze pauze, a ponukao me je i
tel. poziv Semare koji se uredno javlja da ga supruga vozi
"na more" te da je Alijica "potegao" iz Chikaga da ga
posjeti u Danskoj.Dobro je da me je nazvao jer se prisjetih
necega.
Procitah da je "Basdans" imao svirku na Trgu Krajine, na
kojem smo mi
"Vandali" svirali 1967 prigodom Dana oslobodjenja
B.Luke.Pisem, svirali "na" jer smo se popeli na terasu
"nebodera", a publika je bila cijeli Kastelov cosak i korzo
do "Palasa".Neki i nisu gotivili tu muziku, ali morali su.U
to doba se morala izvaditi "potvrda" od milicije-Sup-a da se
moze javno nastupati.Mi nismo marili za to.Struju smo dobili
od Gare iz slasticarne a na terasu se popeli pomocu lojtri
koje je neko sponzorski posudio.Cuvar nebodera,ustvari
portir je bio sumnjicav, ali sam ga umirio opaskom da
uvelicavamo proslavu te da je to po Programu...Dakle,
"Vandali" su prvi svirali na Terasi i nek`se to upise u
"knjige starosavne". U to doba, rock
muzicari nisu uzivali dobar glas kod svih "faktora" jer
jedan veliki dio populacije je odrastao uz harmoniku ili uz
Jazz.E sad, moram reci,nit se svirao dobar Jazz,a niti se
svirao dobar rock.Sve su to bila ofiranja.U Domu kulture se
svirala odlicna plesna muzika, koja nije ni "nalik" Jazz-u
ili rocku, a svirali su je muzicari koji zavrijedjuju
respekt i postovanje.Malo ko je tada slusao Radio Luxemburg
koji je bio vodeca radio stanica u Evropi i koja je pocela
da "lansira" u eter Stonse i Bitlse i masu instrumentalnih
sastava tipa The Shadovs.Prva Jugoslovenska numera na radio
Lux-u je bila "Mars na Drini" a ko je svirao; ne mogu da se
sjetim.Radio Lux smo cesto puta slusali na malom
trazistoru,kasno uvece,(dok pada kisa)pod nastresnicom tj.
ulazu prodavnice gvozdjurije "Metal" tada na Kastelovom
cosku.To je odredjivalo,sta ce se svirati na igrankama koje
ce biti glavna zabava u nadolazecim godinama."Vandali" su
bili medju prvima koji nisu koketirali sa "lakim" notama i
nisu bili rock
sastav.Bio je to tipican "beat" sastav mehke tvrdoce(a
p`ropo hard rock).Da text ne bi bio predugacak;samo cu jos
ustvrditi da muzicari i nisu bog zna kakvi
biciklisti.Pozdrav.Prnja.

Nekidan sretoh starog dedu na biciklu. "Kako je dedo"
priupitah ga.
Lagano sjasi sa bicikla, prvo lijeva ,pa desna a onda bicikl
iskoristi da se podboci, zagleda se u daljinu(u mene i ne
gleda)
pa poslije duze pauze rece:"Dani sporo prolaze, a godine
brzo" Opet zajasivanje, desna, lijeva i ode bez
pozdrava.

Prnja.

Izmedju sezdesetih i sedamdesetih godina u B.L. se osjecao
porast standarda u svim sferama zivota.Nezaposlenost je bila
niska, sto je direktno uticalo na svakodnevni zivot obicnog
covjeka. Sve manje je bicikla na ulicama, a sve vise
automobila.Bilo je razlicitih, a ponajvise "fica"."Znas onog
Borisa sa bijelim "ficom"? i odmah se znalo koji je to
Boris. Auto se "vezalo" za facu. Kasnije su se pojavili, ali
malo masovnije, i auti koji su bili laksuzniji i cesto nam
oslikavali vlasnika. Najluksuzniji auti su vozili politicare
i ugledne privrednike.Ako bi neko izasao iz te "seme"
drustvene ljestvice, tj. kupio skup auto, iz prikrajka se
culo;"Odakle mu"? Ima izuzetaka.Kad je Tanasije Kuvalja
kupio Fiat spyder a kasnije BMW niko nije postavio gornje
pitanje."Drzava" je otkupila za svoje potrebe njihovo imanje
negdje u Lijevce polju i uredno ga isplatila. Dakle, bilo je
"legalnih" para.
Kad je Josin(taxista) kupio Peugeot 404 "zovnu" ga u Sup da
ga pitaju ono "Odakle ti"."Kupio mi tata,a kupice mi i
Mercedes" odgovori Josin.Josin tata je bio milicioner.
Pojavom veceg broja "trgovackih putnika" u B.L. kupuju se i
skuplji i exluzivniji automobili.Kubura je kupio Triumpf
spitfyre kabriolet a
a ostali mahom su pokupovali Mini morise.Dado Miketa i Buco
Kragulj su imali crvenog i zutog, a Krezo sivog. Simo
"furak" je imao zutog.
Najbolji i najskuplji auto je vozio Slavka Rojca
direktoktora "Elektricnog".Bio je to Mercedes 280se a vozio
ga je Nikola Majdandzic zvani "Tica"(valjda vozi brzo
ko`tica trkacica).
      U gore spomenutim godinama, bila je popularna brza
relacija B.L.-Trst.Porastom standarda mijenja se standardna
sema oblacenja, te banjalucki izlozi tipa "Alija Hodjic" i
"Varteksa" ne zadovoljavaju izborom vec profilisanu urbanu
jezgru grada.Prati se kako je ko obucen (ima se para)a
banjalucani su "tada" imali i smisla i naslijedja da poprate
u ovom slucaju Italijanske trendove.
B.L. je imala i vrsne krojace, ali ne mali broj se oblacio u
Zagrebu ili u Trstu."Halo, Sajma os`sa nama u Zagreb, idem
kupiti "mantil" cesto ili slicno se moglo cuti na ulici.Ali,
Trst,Trst je bila "meka" za ljubitelje garderobe."Kad Tala
(talijan) napravi cizmice, "leze" ko`rukavice na ruci"
takodjer se moglo cuti.
Nekada mi se desavalo da dva puta u sedam dana posjetim
"Ponte rosso".U Trstu u to doba se uvijek sretao neko iz
banjaluckog miljea.
Jednom prilikom smo "isprozivali" foto "Boska" koji je
nosio-kupio masu kojekakvih reflektora i nosio ih "preko"
ledja.Svaki put kad je "odaslana" prozivka Bosko bi spustao
tu skalameriju i unezvereno gledo ko ga to prepoznaje u
"stranom svijetu"."A ,To ste vi, jebem li vam" reci ce
Bosko, otpuhujuci.Iste godine ce nas foto "Bosko"
ovjekovjeciti (slikati) u Gospodskoj ulici prilikom odlaska
na Masken bal koji se odrzavao u Pozoristu.Te slike su mi
drage, jer svjedoce o B.L.i njenom "gospodskom" zivotu.
U tim vremenima mazdrmani i papci su prestali voziti bicikl
a urbani
stanovnici su nastavili voziti, vise iz rekreacije i sporta
a manje iz stvarnih potreba.Dakle, uvijek smo se
razlikovali.
Ps.Koliko je meni poznato,pojam(naziv)"mazdrman" je nastao u
gradskom miljeu i medju prvima ga je glasno "lansirao" Ljubo
Krtolica pok., a za "papak", neznam, samo znam da je blaza
verzija "papan" koristena i namjenjena i etabliranim
gradskim momcima."Dodaj papane (loptu)"cesto se culo i
bivalo upuceno momcima koji nisu ni mazdrmani a ni papci.Ima
tu nesto. Ajd`zdravo.

Bravo majstore
Aferim 
nastavi

super prnja!
ima li jos? :)

Hej Prnja ,jesi li se ikada vozao kroz park peko puta Palasa
sa Enesom Jelacom u fijatu 850 sto no licio na trkaci i zute
boje. kao ja i to sa koznim presvlakama u 5 sati jednog
julskog dana tamo neke,?ili jesi li se vozao na haubi a da
te Pero Popovic vozi kao mene? jedne nove godine od Bo(C sa
kvakom)ca prema gradu ,ili jesi li pravio krugove kada se
svezes za sljivu biciklom? a sto se tice terase ...gdje nisi
spomenuo legendu  Jozu koji vam je i te kako pomagao.....
De malo o Vehbiji i onom bicu sto je prednji tocak 5 puta
veci od zadnjeg ,pa malo o "Eski" ili "Favorit" bicu.
Zdravere i drago mi je da se javljas

Bravo Prnja,sto bi ribari rekli:
"Ko setajuci plovak,radi na svim
dubinama i strujama".
Posto sam dijete BL R&R odaj nam
tajnu famoznog tona,zvuka oli ti
saunda,SONOR dobosha/niklovanog/
koji i sada ima svoje mjesto.

Vec nekih ravno cetrdesetak i pet,sest godina unazad,mala
bi raja Fude Halilovica,dobro naucila lekciju, sta znaci, 
termin zvani, PROZIVKA ZAHUKTALOG COVJEKA NA BICIKLU.
A kako je tekao redovni proces,navodim iz sljedeceg.Naime
tek frisko asfaltirana Omladinska ulica u Banja Luci,bila
je ko stvorena,za utrkivanje voznje na biciklima.Tada,
najnoviji prototip bicikla slovenacke firme i marke ROG,
posjedovao bi BORO,komsija i nekadasnji trgovac i 
poslovodja BATE,u Gospotskoj ulici u Banja Luci.Tadasnji
momcina Fudo i nas idol male raje, laf-lafcina prve klase,
bio je uobicavati izaci samo u potkosulji,ispred u avliju
svoje kuce,zatim objesiti spiglo na pipu-cesmu ili ga
postaviti na ukucani ekser sljive.Naime,njegova saljiva
i cuvena zajebancija bila je prava poslastica,za nas djecu
to jest, male RAJE ISPOD PECINA.Fudo bi se ujedno brijao i
sa nama redovno zbijao sale,a mi bi to djeca dobro i debelo
upijali u nase male mozgove.Dakle, to su godine jos friske
iza ostatka onoga drugog svjetskog rata,nekih petnaestak 
godina.Ubrzani Boro bi se redovno zahuko sa biciklom,
kroz ulicu,odlazeci na sluzbu,a onda bi to Fudo prokuzio i 
redovno,svaki dan ga prozivao.(MI),djeca u ta doba,mozda
to nebi ni primjetili,sve do jednog dana,kad se Boro,sav
ljutit i bjesan vratio na biciklu i zamolio Fudu,da ga
vise redovno ne proziva.Inace ,bio je Fudo,takoreci doktor
za prozivke.Imao je dara i smisla za imitiranje.Poslije
Borine zalbe,naucio nas je djecu, da pjevamo poznatu 
partizansku pjesmu,BOROVI I JELE,SVIJAJU SE JEDAN DO 
DRUGOGA.Samo zato,da, kad bi prozvo Boru na biciklu,MI bi
djeca,redovno iza toga,horski svi u glas pjevali doticnu
pjesmu.Potrajalo bi to redovno,svakim danom sablonski u
isto vrijeme.Fudo se brijacom cetkicom nasapunja po licu,
i prozove Boru,zatim Boro se redovno vrati,gleda Fudu,a
onda mi zapjevamo pjesmu BOROVI I JELE.Zaista nezapamcena
prozivka.Boro ostane nemocan,pjeva se partizanska pjesma.
Na kraju krajeva ,sta je mogao drugo.
Poslije je Fudo,cak imao nekih problema.Drugovi mu 
natovarili,da se sprda na pogresan nacin,a sve je ustvari
bilo jeba do neba.Djecija BL bezazlena vragolija.

Ibro

Opet, odnekud prisulja se dedo na biciklu, stade, ali na
silazi."Sta ima?"pita. "Nema nista,trosim prvi dan ostatka
zivota."odgovorih mu."E, jes`ti matereti Sarajlija, pa tako
pametan...."  

Prnja.

Iz mog ugla gledanja.
U Banja Luci,aktuelna proslava od  osnivanja, osamdeset
godina postojanja FK BORAC,vezu me ujedno i za sjecanja
na dogadjaj,nekih davnih sesdesetih godina,kad je gosp.
Ljubomir Pranjic-Prnja,kao bubnjar popularne i poznate
BANJALUCKE grupe VIS "VANDALI" svirao na tribinama ispod
krova stadiona.Uz bracu Voju i Slobodana Stajcica,zatim
Muradifa Misirlica-Murija i Zlatka Semica-Semaru,bili
su mozda jedna od prvih grupa,uopste,koji su svirali na
stadionu FK BORAC-BANJA LUKA.
Dobro bi bilo cuti dragocijeni komentar,rodjenog i velikog
gospodina Pranjica,povodom ove aktuelnosti.Svojevremeno je
Prnja bio i pravi,pravcati laf BanjAluckih ulica,koji se
malo poslije toga sviranjem u grupi SEMAFORI,preselio na
tlo Sarajeva ,zatim,ako se ne varam,radio ugledan posao,
da bi na kraju krajeva dozivio i prozivio rat u Sarajevu.
U ovih nekoliko detalja,govore o bogatstvu licnosti Prnje.
Kad je u pitanju sminka i sminkeraj,doslovice se moze 
slobodno reci,adekvatni je legitimirani komentator u pravom
smislu rijeci.Plus tih vrlina,daje i pridodaje bogatstvu
ove nase stranice cafekajak.
Ovim mojim rijecima koristim priliku i pozdravljam moga
jarana,da nastavi pisanje,sa svojom bogatom moci zapazanja.
Mozda malo i zavirivanje u onu moju gornju rubriku.

Iskreno od Ibre.

"Prnja,traze te neki ljudi, eno ih ispred "Palasa".Bilo je
to oko 66 ste, a poruku je preneo neko od onih sto su
trosili sat vremena od "Palasa" do "Bosne".Pred "Palasom" me
docekase dva kauboja sa urednim sesirima, uvrnutim
"nagore".Pozdrav i upoznavanje."Mi smo kaskaderi sa
konjima,iznajmili smo "Borcev stadion",i treba nam muzicka
pratnja, nastup danas, u pet sati, za pare da ne brines, tu
smo." Elem,na brzaka, objavim "mobilizaciju",skupim ostale
clanove benda i uzdignutih noseva udjemo na stadion da bi
svirali publici,kaskaderima i konjima.Jedna od tacaka je
bila, da dresirani konj,nece da se pridigne ni po cijenu
pune zobnice, ali kad mu pokazase sliku punice jahaca, konj
se dzilitnu i ustade.Zna se, raja aplaudira a jahac "radi"
dubok naklon.Da bi sva stimalo imali smo "veznog" signalistu
koji je slao signale kada treba zasvirati.Bila je to,narodna
zabava, za radnike i djecu,a mi smo isplaceni posteno.Od te
love sam kupio ganc nove espadrile u "Alpini Ziri".Semara je
lovu propio, a Bajo i Vojo zastekali lovu za pojacalo
"Binson" od "Yu" grupe iz Bgd.Za Murija (bas gitara) ne
znam.Da, grupa "Vandali" su prva grupa koja je svirala na
stadionu "Borca".(nek´se zapise u knjige)
       
Opet,Trst."Kupi mi neki miris".Zna se koji;Pinno
silvestre.To je bila obavezna "narudzba" od gradskih
sminkera.I tako,pola grada mirise na borovu sumu, dok nam u
Zagrebu slucajno ne objasnise nasi studenti da taj "eau de
toilete" u Italiji upotrebljavaju uglavnom kondukteri i
vojska,pa smo se presaltali na "Old spice", koji ce se
uskoro prodavati u robnoj kuci "Standard konfekcija" pod
upravom Djevde,dobrog covjeka i menadzera, koji je bio
pozvan u Sarajevo da tokom Olimpijade unaprijedi prodaju i
prostor u "Sarajki"
      Vracajuci se iz Trsta, koristili smo pojaseve za
"vezanje", ali samo dijelom autoputa.Brzo se vozilo.Na
Gradiscanskom mostu, kao po komandi pojasevi se
"odvezuju".Sada mogu sebi objasniti.Bilo bi nam neugodno da
nas ko vidi od raje.(macho efekt)Inace pojas koji je spasio
hiljade ljudskih zivota je skontó Svedjanin, a Svedjani su
prvi stavili i brisace za svijetla.Nesto kontam, pa "nama"
treba trideset godina da "prepisemo" da se auto bolje vidi
sa upaljenim svijetlima.(jazuk je, trose se sijalice)Pozdrav
Prnja.

Neko dade adresu na kojoj se moze odslusati gosp.
M.Dodig.Odem i odslusam.Covjek pjeva u klasicnom seoskom
ambijentu uz publiku koja slusa i valjda uziva.Poslovica
kaze:ko`pjeva zlo ne misli.Moderna razmisljanja kazu da su
principi "zastarjela stvar" a ja mislim da i poslovice
treba"preispitati".Dijeliti moju domovinu nije dobro nego
zlo pa "sredstvo" makar bilo i demokratsko (referendum)
izaziva zaljenje. Inace, svako ima pravo da pjeva, posebno
na selu, a poslovica kaze:nije svacije.......Takodjer
poslovica kaze:Zapjevaj i za pojas zadjeni. A klavir?
Ma, malo sam ljut u sjecanjima na Laktase.Dogovorimo se da
sviramo igranku u Laktasima. Spavali smo u satoru u kampu,
kupanje i svirka
i dobar provod je bio zagarantovan.Ali, ne bi nista od
toga.Nekome nije odgovaralo ime benda.Dodje milicija. "Ajd
zove komandir" kaze caja, i mene mjerka, a ne Semaru sa
kosom dostojne svakog malo boljeg drzeceg vojvode.I zna
se,te ko vas je doveo,te ko vas je tako
nazvao (Vandali)pa sto pjevate na stranom jeziku;"A jel`to
nevalja nas jezik i masa klasicno-papanskih-policijskih
pitanja.
Poslije mjesec dana, dolazi plava koverta; Sud za prekrsaje
Laktasi
itd.Pa ipak, tuzba je povucena.Za povlacenje tuzbe je
zasluzan Semara.Gospodja Ivezic je urgirala.Nije slucajno da
se Semarina djevojka prezivala Ivezic.
Dakle papanluk, nije od juce, bilo ga je i prije.Po
dijalektickim principima, sve evoluira pa i papci. Prnja.

kazi kako ste se vratili iz Laktasa

Dobar dio ucenika u Gimnaziju je sezdesetih godina, dolazilo
biciklom, koje su parkirali uz tu gradjevinu, koja ce
kasnije biti tesko ostecena zemljotresom, a dokrajcena
eksplozivom, jer je bila opasna za okolinu.Nisu se
zakljucavali, a nije ih niko ni krao.Biciklima su dolazili
ucenici koji su stanovali u G.Seheru, Trapistima, i slicnim
destinacijama.Tanasije Kuvalja je dolazio sa pravom
"specijalkom".Jedne veceri (druga smjena), imali smo
"fiskulturu" te se iskrademo iz sale, ponesemo odbojkasku
mrezu, i skoro sve bicikle dobro "umotamo" na jednu gomilu,
a Taninu "specijalku" je lako rastaviti; jedan tocak na dud
ispred skole,drugi na nekakvu kuku na fasadi, a ram na
lipu.Zvoni kraj petog casa.Cika i smijeh,neki ljuti, neki
zadovoljni, jer bicikli su ipak tu, na broju, a neki
pogadjaju ko bi to mogao uciniti.Pojavise se i profesori sa
kritikama, i sve se dobro zavrsilo-na sali. Jedino smo
vlasniku "specijalke" morali pomoci da pronadje prednji
tocak, koji je bio na dudu, ali visoko.
U to doba Gimnazija (stara zgrada) je bila skola koja je
donekle odskakala od ostalih skola.Predpostavka je bila da
ce se kasnije nastaviti studirati, te je i to davalo na
"tezini", te je sastav ucenika otprilike i bio takav;to jest
gradski.Svaki dan smo gledali ucenike Tehnicke skole sa onim
drvenim daskama za crtanje, a koji su prolazili ispred, u
drustvu pokoje djevojke, koja je odlucila postati
gradjevinski tehnicar.Naravno da smo ih "prozivali", a oni
su mogli da cuju najnovije hitove, koji su odzvanjali iz
zvucnika i to iz svake ucionice.Inace kad je "veliki"
odmor,bilo im je nezgodno da prodju kroz toliku masu lijepih
djevojaka.E, sad mali modni detalj. Djevojke su "nosile"
tamne haljine a "ispod" kojih je nosena podsuknja obavezno
bijele boje, i koja je po propisu "virila" cent. ili dva i
bila je obrubljena sa nekom vrstom, hajmo reci cipkom.Na
nogama su bile "balerinke", ako nije , naravno bila zima.Ovo
navodim samo kao detalj da je tadasnja Gimnazija u svakom
pogledu bila nesto drugacija od drugih gradskih skola.Prvi
"twist" je zaigran bas u mome razredu a "doneo" ga je
Tihomir Divjak(cuveni autoprevoznici)moj
pajdas iz razreda, koji je to ljeto proveo u Belgiji kod
rodjaka te naucio da tvistuje.Bili smo prvi, ne u gradu,
nego i u Beogradu koji smo pohodili te jeseni. Naime, bili
smo u posjeti jednoj od Beogradskih gimnazija, i pokazali
sta znamo. Oni su imali "dobre" ploce.Vazno je biti na
pravom mjestu u pravo vrijeme.Cini mi se da smo ih "nabili"
i u nogometu.A, kako i ne bi;ko god je pobjegň sa casa,
igro`je lopte u dvoristu to jest, trenirň.Inace, gore
spomenuti donosilac twista je bio pasionirani kosarkas i
dobar ucenik, koji je u skolu dolazio u "pumphoznama".Mama
je bila profesorica francuskog.(stroga) U to doba , odlicni
djaci su pomagali
one "slabije" pa je Tihomir(zvani Kikan) imao svoju "grupu"
kojoj sam i ja pripadao.Brana Mandic,(upratio sam je na onom
brodu u Torontu-cvikerasica)ce potvrditi da sam isao u
Gimnaziju i to pet godina i da je sve napisano
tacno.Ajd`zdravo.Prnja.

Strogo za Prnju.  Prvo ono cvikerasica, dodjem ti. A drugo
ja sam porijeklom iz Lijevca, a takvi se nikada kao svjedoci
na sudu nisu priznavali. Ako drustvo hoce da mi vjeruje,
jeste majke mi i znao je parkirati bicikl u ucionici.

Neko, vjerovatno, ljubitelj ribolova, spomenu i "banjalucko
kolo".
A, ja cekam da se neko javi od ribara i pojasni, gdje smo,
sta smo,i za koga smo.Niko nista. E, kad je tako, ja cu, i
pored toga sto sam bio "u ribama" dva tri puta.
Prije pedesetak godina, slicno kolo se moglo kupiti u "Sport
Herucu" u Gospodskoj,a dobavljac-proizvodjac je bio iz
Hrvatske. Medjutim, nije to, to, i nasi ribari su poceli
"proizvoditi" svoje "kolo" na iskustveno-potrebnoj bazi.
Ribarski stap je morao biti dugacak 3.20 met.ni vise, ni
manje.(riba skobalj)Debljina silka nije (uglavnom) bila
bitna.Vremenom, ribari koji su u zanimanju bili vezani za
masinsku ili slicnu proizvodnju , uradili su po jedan ili
vise primjeraka, te su uporednom (narodnom) metodom dobili
definisan, hajmo reci proizvod, sa nazivom "Banjalucko
kolo".Naravno bio je to duzi period koji bi mogli nazvati
"moj je bolji". Navascu par imena.
Ljubo Brkovic pok.,Arso Brkovic pok.,(braca),Said
Djumisic,Salih Arnautovic i veliki broj nepoznatih, koje ja
ne poznajem, a i kako bi kad nisam ribar.Ali znam zasigurno,
da je to "kolo" do tehnickog savrsenstva doveo Tomo Gagula
pok., koji je bio izvrstan u obradi materijala na tokarskom
stroju.Veoma vazni dijelovi "kola" su bili
lageri-lezaji.Pok. T.Gagula je ugradio lezajeve, koje su
koristili aeromodelari.Ne treba zaboraviti, da je Mirko
Bjelajac u tim godinama bio Evropski prvak u modelarstvu, a
takav valjda mora imati i prvoklasne lezajeve, koji su T.
Gaguli "pomogli" da napravi "kolo" snova.Bio sam u prilici
da gledam. Tomo zavrti "kolo", i kafa se dobro ispije a
"ono" se jos vrti.Kad "kolo" stane, Tomo nas
pogleda,(zadovoljno)i onako ispotiha kaze:"Vazna je
centraza".
Banjalucki ribari su u pocetku, a i sta bi drugo, vozili
bicikle, ali su se brzo "presaltali" na "Tomosove" mopede.
Sjecam se, u opremi je obavezno bila i torba sa ostalim
priborom, meza i sljiva. Ako bi se upecala veca riba, nije
se stavljala u torbu, ko biva nemoze stati-prevelika, pa se
nehajno objesila "na golo". U ponedeljak, u firmi, ribe su
znale "narasti" do velicina, koje ne garantuju sigurno
pranje nogu u Vrbasu.
ps.(Brana Mandic nije cvikerasica)     Prnja.

Ma sjecam se i Sukrije rahmetli na biciklu i Samije dune
rahmetli a najdraze mi je bilo vidjeti Kemu Tasladjiju
/Taslidja/ sa prepunim cekerima na biciklu punim svakakvim
zerzevatima kojima bi spremao mezu na svojoj hacijendi

U banjalucku Gimnaziju (stara zgrada, koja je srusena
poslije zemljotresa)se dolazilo pjesice, manji broj djaka
biciklima, a pokoji prof autom.Mi smo zavrsni
razred-maturanti,razrednik Omilj Kreco (pedagog i prof prve
lige)je "dotjerivň" u suru jednu generaciju mladih
ljudi, i to sa uspjehom. Ja sam u to "dotjerivanje" se malo
uzivio pa sam isao pet godina u srednju skolu.
Primice se kraj godine, treba to obiljeziti.Vec tada smo
bili "obiljezeni" kao braca "Dalton" u sastavu:Davorin
Miketa-Dado,
Ratko Pilipovic-Cuco,Hamdija Ceric-Cera pok/rahm. i Ljubomir
Pranjic-Prnja. Ja sam bio onaj najvisi Dalton(mislim da je
Averel)i u stripu je bio i najgluplji.Nisam se ljutio, jer
me je samo visina  dovela u njegovu poziciju.Braca Dalton su
po istoimenom stripu bili kauboji-razbojnici ali ih Talicni
Tom uvijek nasamari i dobiju batina.
Dakle, kauboji moraju imati konje,a mi cemo ih "nabaviti" na
pijaci, tacnije u Crkvenoj.(smrdljivi potok kraj
pijace)Vrhovci-seljaci su pazarnim danima "silazili" u grad,
da pazare, a konje su "parkirali"
u koritu Crkvene.Mogli smo birati, ali nije bilo izbora, sve
su to bili bosansko-brdski konjici sa samarima (sedla) na
ledjima.Vrijeme:Veliki odmor,svi djaci su pred skolom.Pojava
"jahaca"
kod mladjih razreda izaziva respekt, a kod zavrsnih razreda
smijeh,ciku i vrisku.Moj konj je  bio mali(nema veceg)tako
da sam nogama mogao dodirivati asfalt.Sada, kada se sjetim
vise sam licio na Sanca Pansa nego na respektabilnog
pljackasa tipa Dalton.Sve bi se zavrsilo mirno da neko ne
osinu Dadinog konja, koji se dade u galop,sedlo ode na jednu
stranu a Dado na drugu."Aj majko pomagajte"
vice Dado i visi pored konja, a koji galopira u pravcu
Autoservisa.
Prvi sam se snasao i potrcao te se bacio na konja, te ga
zauzdao.Kasnije cemo vidjeti da su se pantalone zakacile za
sedlo, te da je situacija bila ozbiljna,ali ne tako kao kad
su se seljaci pojavili u potrazi za konjima.Na kraju,
bjezanija, kako i prilici negativcima tipa Daltoni,a
generaciji nezaboravan dozivljaj, a i profesorima, koji su
mahom izasli na prozore zbornice.Nije bilo konsekvenci, ipak
mi smo maturanti, respekt.Jahalo se, jasta.
Nekoliko godina kasnije,(bio sam u vojsci u Derventi, pa
zbriso,na jedan dan)bit`cu jedan od aktera poznatog konja
koji je bio u Snack baru (preko puta Palasa).Tog konja smo
vezali malo za semafor, a malo ga gostili sa travom i vodom
iz fontane u Gradskom parku.Dalton 
Dado Miketa mu je nudio i cvijece, ali ne htjede.Sve se ovo
dogadjalo
uglavnom pred Palasom, i pravo je cudo da nas  murija nije
uzela u "obradu" jer vise nismo bili maturanti.Pozdrav
Prnja.

Prnja,kao da gledam gimnaziju iz tog doba.Autenticno.
Moze li se togai spricati jos.

Moze, moze se ispricati i vise, ali nisam ja jedini na ovom
site-u "potrosio" pet godina u Gimnaziji, a kasnije sedam
godina u Visoj komerc. skoli.(to je dvogodisnja skola).Ove
podatke ne treba da vide djeca-nije pedagoski.Neka se jave i
"oni" dobri djaci koji su iz "pismenog" uvijek dobijali
tri-cetiri broja vise od mene.
    Predveceri praznika su u B.L. bile najljepse doba
dana.Sedamdesetih godina, Banjalucka "spica" je bila
"ispred" hotela
"Pallace" i svako predvecerje je bio praznik.Ako nisi bio
pred Palasom nisi bio nigdje.Nekoliko godina ranije "spica"
je bila na Kastelovom cosku.Vremenom ce se "preseliti" pred
"Bosnu" a kasnije kako je grad rastao, gubit ce
znacaj,omladina se seli u kafice, i "miting point" se
"ugovara".
U kasne ljetne sate, u to doba, raja se skupljala pred
Palasom.Bilo je to sareno drustvo, uglavnom onih koji nisu
"polagali racune" sto su "okasnili" i na vakat(nisu) dosli
kuci, ali su uredno odpratili djevojke.Bilo je to glasno
drustvo i Boro (sef sale Palasa)je moljakao da se bude tise,
gosti spavaju.
Bas te veceri, Boru ce osloboditi od problema, pojava brace
Seje i Fahre Bahtijarevic."Hajd`pozurímo,na "otvaranje"
Sahat kule".Drustvo za zastitu starina B.L.(valjda) je
privelo restauratorske radove na "objektu" i svecano
otvaranje je tacno u ponoc, kada ce otkucavati ponoc i
restaurirani sat.Vijest se prosiri.Dado
Miketa,Zuco,Mrkonja,Dadara....dzeparosi,saneri,klosari, svi
po principu psihologije masa odseta par stotina metara na
svecano otvaranje.Uvodnu rijec drzi Fuad Balic.(u to doba
direktor Doma kulture)Gleda Fuad i cudi se sarolikom
"drustvu" koje cijeni starine.
Aplauz.Sat otkucava ponoc.Eto Bori opet problema.
Da me neko sada pita, je li srusena Sahat kula,ne bih znao
reci,ali ako su srusili Arnaudiju i
Ferhadiju............(dvanaest tackica),bilo je "razloga" i
za Sahat kulu.Zbog slova "H".Prnja.

Svaka cast Prnja.Daj nam jos tih sjecanja.
Hvala.

   Predvecerja praznika u B.Luci su se osjecala u
vazduhu.Nova godina se iscekivala sa pitanjem;ko,gdje
s`kim.Ova pitanja i odgovori su bili uvijek aktuelni,bas u
ta Novogodisnja predvecerja.Gradske vlasti su uljepsali grad
sa raznobojnim sijalicama i ponekim lampionom.Sekretar
Komiteta bi zasigurno morao dati ostavku (citaj smjena)ako
bi njegovo uvijek budno oko dozvolilo da se grad uljepsa
prije 25-og decembra ili ne uklone sarene sijalice prije
7-og januara.No, ne kritikujem,takva su bila vremena.
Bicikl se vozio i tada, a vozi se i sada, bez obzira na
"vremena",dakle, konstantno.A Komitet,sta ono bi`....Elem
neise,reci ce u Sarajevu.Tada,sezdesetih na sedamdesete, u
B.L. se za Novu godinu "cekalo" i sviralo na desetak
mjesta.Dom kulture,prva liga,pa Dom JNA,sala
R.Cajavec,Elektricno,Krajina,Plavi podrum,Pozoriste(docek
zatvorenog tipa)Hotel Palas,Hotel Bosna i jos dobar broj
malih sala od Novoselije do Zaluzana i Trna.Toliko je bilo i
"zivih muzika" u gradu.
Jedne godine smo svirali ("Vandali") u Pozoristu za
"docek".U sjecanju mi ostao Adem Cejvan i Ziza Mazar, tada
vodeci glumci."Daj mi jednu sarmu"moljaka Ziza Adema u
Pozorisnom foajeu u kojem smo do par godina kao Gimnazijalci
dolazili u malo "boljoj" garderobi, na predplacene
predstave."Ma dacu ti bona, cekaj da ustekam da se
podgriju".Ademaga je poneo i "reso"i lonac sa sarmom i
pravac na "binu"."De, bogati, Prnja, ustekaj i
pripazi".Pozorisni milje,sarma,VOX pojacala i Roling Stonsi
su obiljezili taj "docek".
      Veci dio omladine u to doba je "cekao" Novu godinu u
"privatnom" aranzmanu.Ko je imao gramofon, magnetofon, i
"dobre" ploce bio je covjek na cijeni.Velik,a "prazan" stan
se bodovao visoko.("prazan",znaci bez roditelja)Dobar
magnetofon je jos bio rijedak uredjaj.Prvi studijski
magnetofon u B.L. je iz Svedske doneo Ratko Vikic, a bio je
marke "Sony", koji ce kasnije prodati Buci Kragulju.Jednu od
najboljih kolekcija ploca je imao Josip Stader pok.
a nisam zaostajao ni ja, prvom plocom Bitlsa i Soni i
Sera.Naravno,da postoji mogucnost, da je neko imao i vise od
ovoga, ali u urbanom dijelu grada,se znalo gdje smo,sta smo,
i za koga smo;u saljivom tonu.Prvu "pravu" elekticnu gitaru
je imao Brane Ljiljak pok.-marka "Musima".Ovih par navoda ce
skrsiti djeca nasih radnika "na privremenom radu" koji u
spisak poklona stavljaju "nase"
stvari, tako da se cesto desavalo da je neko u raji ili
bendu onaj ko ima "stvar".E,ovo je vec tema za sociologe, a
mogla bi da (komotno) glasi:Prvi poceci uticaja Papaka na
urbanu sredinu.
   Cestitanja za "novogodisnje blagdane" stizu sa svih
strana svijeta,naravno od Banjalucana.Neki se
jave,cestitaju, te  poslije Cestitke dodaju jedan sve cesci
dio:"Znas li ko je umro"? "Ne Znam" i strepim.Umro je, pa
nabraja:Pero Bojkovski,radio nekada u Atlasu,pa,Mario
Jurisic(znas onaj sto je stanovň na Kupusistu)pa,Zlatko
(neupamtih dobro prezime, mislim Corni,"izlazio" je negdje
iz Marticeve).....i to sve ovih dana."Stani covjece" ne
nabrajaj vise, sve ih poznajem............Sretna i tebi Nova
godina.  Prnja.

Fino,fino kao i uvijek.
Bravo Prnja za sjecanje.

Pokojni Mario Juriskovic nije rodjen na "kupusistu " niti je
stanovao tamo ,a kupusiste je bilo na Muratovoj kafani
,Mario je rastao i zivio u Novice Cerovica zajedno sa svojim
bratom  u blizini Ota i Branka kao i Vlade ili nize mene u
velikoj lijepoj kuci ,gdje se i ozenio sa Anom ,a bio sam i
na sprovodu jer je to stvarno bio divan i momak i prijatelj
,cudi me da ne znas da je lijepo pjevao i svirao ,al
...sretna nova tebi i familiji

Eki jarane sta je ovo,izgleda mi ko BSK ov prvotimac.

ŽENEVA - Pljačkaš banke na zapadu Švicarske pobjegao je u
četvrtak biciklom odnoseći ugrabljeni plijen, izvijestila je
policija koja nije uspjela uhvatiti prestupnika.


Muškarac je rano ujutro ušao u kantonalnu banku u mjestu
Alle u švicarskom gorju Jura, izvijestila je kantonalna
policija. 

Djelatnik na bankovnom šalteru isprva je vjerovao da se
muškarac šali ali mu je ipak "uručio veliku svotu novaca"
nako što je kriminalac u njega uperio pištolj. 

Nakon toga je pljačkaš napustio banku, sjeo na bicikl i
nestao negdje u prirodi. 

Policija nije objavila o kolikoj se svoti novca radi. 

sta je ovo

Ma bicikl je upotrbljiv za sve.
Poslije, kad nadju taj bicikl, vidjece da je bio ukraden, da
se ne bi ostavio trag.
Dotle ce moj jaran vec biti preko sedam gora, sa svojim
novim mountain - bike-om...ha, ha...
..............................................................
Inace u Svici svi bicikli moraju imati obaveznu vinjetu
osiguranja sa brojem.
Ako napravis, ne daj Boze, kakvu nezgodu...kao ono trece
lice i slicno.
Osiguranje stete do 1 milion SFr.

Evo i nekih finih misli vezanih za bicikl:

Svaki put kad vidim čoveka na biciklu... vidim nadu za
ljudski rod.
H. G. Wells
Biciklizam je kao crkva - mnogi pohađaju, ali samo neki
razumeju.
Jim Burlant
U automobilu ste u kontaktu sa kolovozom, ali na biciklu ste
u kontaktu sa ljudima.
Jim Foreman, Touring lista
U biciklizmu koristim algoritam sirove sile: pedalaj
dovoljno dugo, i stići ćeš.

Pozdrav planeti Banja Luka

Ekiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!!!!!!!
I sirom rasirene ruke, znas li ko je?

Ma je li to Aida?
Aidaaaaaaaaaaaaaa.........
Ili se varam?

Cigla, hvala na lijepim mislima koje pokrecu bicikl, pardon
svijet!

Stvarno bih volio znati, da li neko zaista voza bicikl po
gradovima u kojima zivi? 
Ja sam u svakom gradu u kojem sam bio, bilo na Istoku, bilo
na Zapadu, nastojao taj grad obici (makar i unajmljenim)
biciklom.
Ne znam kako ce to izgledati u Adelaide-i ili Torontu, ali
vidjecemo, ha, ha...

Kako je bilo lijepo razgledati banjaluku sa guvernale,dok
dragi okrece pedale,he........

pozdrav svima,
ja sam bila najmladji ucesnik u voznji bicikala, mislim da
se vozilo do laktasa, osamdeset i neke godine. Nagrade su
bile Patike adidas i trenerka, 20 brojeva vece koje sam ja
osvojila, tu su bili i igraci borca s kojima sam se slikala
i izasla u novinama. Sada ne vozim biciklo, vec auto, lakse
je i brze, hihi..
Pozdrav svim biciklistima...

Evo , interesantno je ....

www.worldnakedbikeride.org/australia/

Bravo Majo !!!!

Kad smo kod bicikla,prvi bicikl sam dobila daleke daleke 66
kao curica od 6 godina. Bio je mali,crveni bicikl sa 2
pomocna tocka koji su se skidali. Kupili su mi ga roditelji
od nekih poznanika koji su dobili bicikl iz Njemacke (posto
tad nije bilo kupiti djeciji bicikl u Banjaluci). Na njemu
sam se naucila voziti. Posto sam u to vrijeme jedina bila u
ulici i okolnim ulicama (tada Vukova uluca)koja je imala
djeciji bicikl svi smo se vozali na njemu,a i ucili voziti
bicikl. Poslije toga sam imala jos 3 bicikla ali mi je ovaj
uvijek ostao najdrazi ,a na drugom biciklu me je cak i
udario auto kod parka Mladen Stojanovic na skretanju prema
prodavnici kesten,ali srecom bez vecih povreda

Najdrazi bicikl mi je bio Poni koji sam dobila za 12-i
rodjendan davne 74.Ukrali su mi ga 87 pred Borcevom
stadionom.Moja kcerka danas ima 15 i zivi ovdje na zapadu i
vozi Poni (ovaj je roza).Dovezli smo ga iz Hrvatske
/naslijedila ga je od svoje bake/.Ovaj Poni je star 22
godine.Ona ga obozava.pozdrav iz Danske...

Evo jos par dobrih vezano za putovanja i bicikle:

Ono što spasava čovjeka je prvi korak. Zatim i drugi.
Antoan de Sent-Egzipe.

Ako se još uvijek ne zabavljate, smanjite očekivanja.

Možete biti jedinstvena osoba na svjetu, ali takođe možete
biti i čitav svijet za jednu osobu.

Počeo sam da držim dijetu, izbacio sam piće i dobru hranu, i
za 14 dana sam izgubio dve nedelje. 

Džo E. Luis

Sreća dolazi kroz vrata za koja niste ni znali da su
otvorena.

Ustanovio sam da nema sigurnijeg načina da saznate da li
volite ili mrzite ljude od toga da putujete sa njima. 
Mark Tven

Jeste li primjetili da su ljudi koji kasne često mnogo bolje
raspoloženi nego oni koji ih čekaju?

Neke greške su suviše zabavne da bi se napravile samo
jednom.
(Tačno, malo je zalutati jednom - voznja biciklom je kad to
stalno radite :)
Ne plačite zato što je gotovo - radujte se što vam se
dogodilo. 

U osnovi potrebe za sigurnošcu lezi nepoznavanje svoga
pravog ja.

Zaista srećna osoba je ona koja je u stanju da uživa i na
prinudnoj zaobilaznici glavnog puta.

Šta određuje našu epohu? Brzina. Ljudi nasrću na prostor i
vrijeme, neprestano ubrzavajući sredstva kojima se kroz njih
prolazi. Brzina nije ništa drugo do mjera vremena koje je
potrebno da se pređe neko rastojanje. A ponekad je rječ o
rastojanju koje nas djeli od smrti...

Konstantin Brankusi, rumunski vajar

.

Ljudi ne uspjevaju da se sporazumjevaju međusobno jer
uređuju svoj zivot u društvu po obličju jedne fatalne
piramide. Svi hoće da stignu na vrh i trude se da otjeraju
druge, a mnogo bi prirodnije živjeli kao cvijeće u livadi,
gde svaki cvijet nalazi svoje mjesto i podjednako dobija i
kišu i sunce... Kada ce već jednom ljudi naučiti da slijede
taj prekrasni primjer koji im pruža priroda?

Konstantin Brankusi, rumunski vajar

Velike stvari se postizu kada se sretnu ljudi i planine. One
se ne postižu u uličnim metežima.

Vilijam Blejk

Kompjuter kroz koji je prošao metak je gomila krša. Mapa
kroz koju je prošao metak je i dalje mapa.

Major Kejt Hauk, armija SAD

Za dvadeset godina ćete biti više razočarani stvarima koje
niste uradili, nego onima koje ste uradili. Zato ostavite
sidrišta, i odjedrite iz sigurnih luka. Uhvatite vjetar u
svoja jedra. Istražujte. Sanjajte. Otkrivajte.   

Mark Tven

Dobar putnik nema čvrstih planova i nije opterećen stizanjem
na cilj.

(Lao Cu, kineski filozof, 570-490 p.n.e)

Cigla, super izbor!

Jest na slovenackom jest da je tesko za razumjeti ali je
pjesma Letecih Potepuha prava i zasluzuje  mjesto u ovoj
rubrici

Ukradu sem bicikel 
pofarbu sem ga mal, 
s plave na rumeno, 
da navjo me spoznal 
sem mal ga se sfriziru 
zdej zgleda kot iz zlata 
mu kupu se verigo, 
da lohk zaklenem ga 

Ko vozm se po mestu 
da frajle vidjo me 
drvim cez tromostovje 
pri repu srecam te 
me vprasas kolk je ura 
ne vem, ker mi stoji 
pa pravs, da zlo je vazn 
ker tolk se ti mudi 
Vsed se gor na stango 
bova tko hitrej prsla 
dej noge bl u luft, da bom lahk prtisku kar se da 
se cela zemlja trese, ker tolk hitra sva 
je treba pocasnej, da nav guma pocila 

Pr republiski upravi cez rdeco peljeva 
policaj naju ustavi in me oklofuta 
nikoli u ta rdeco, bos spendrekom dobil 
naredu bos nesreco, ce bos u ta rdeco ril. 
Vse sorte me sprasuje, trdi da sem pijan 
se tebe nadleguje, ker nadlezen je organ 
vprasa za bicikl in z lukno mi grozi 
ti si pa cist ze zivcna, ker tolk se ti mudi! 

 toliko za ovaj put pozdrav planeti Banja luka 

Imas odlicno opremljenu prodavnicu i servis preko puta parka
"Mladen Stojanovic"...dobra fora je sto ti mogu sklopiti bic
od dijelova koje ti hoces...ako ti je to daleko isti likovi
rade u stambenoj zgradi iza Filozofskog fakulteta...

Evo jedan jest da je za rubrike vicovi/vicevi/sale,ali ovo
je specijalka za  Ekija.

Muz i zena na biciklu tandemu osvajaju poprilično brdo.
Dosavsi na vrh muz sav znojan uzdahne:
Jebote koja uzbrdica, mrtav sam!
Brizna zena mu odgovara:
Bili bi mi obadvoje mrtvi da nisam kočila cijelo vrijeme

Poslije dugo vremena navratih na stranice kajaka,novosti
dosta ali mene posebmo obradova stara tema o
biciklima.Legendarnog Prnju lijepo je procitati i podsjetiti
se na neke dogadjaje u kojima smo i mi kako Ivica Balic kaze
istina kao mala raja bili prisutni.Specijalno iza
zemljotresa mi omladinci od godista 1950 do 1955 koji smo
rasli uz te serete i mangupe.Fantasticni kazivanja od raje
Ibro,Bato,Merso i drugi stvarno su da ne pretjeram vise nego
odlicna.Ja licno bih zelio kazati mome uvazenom sugradjaninu
dragome Ekiju Beglerbegovicu ja vozim bicikl svakodnevno.Ako
snijeg nije ociscen samo tada preskacem inace koristim svaku
priliku pa cak ture do 20km.Zemlja u kjoj sam Norveska
solidno je regulisala saobracaj za nas ljubitelje biciklla
bar u ovome podrucju gdje mi zivimo.Dragi moj Eki pitao sam
100 puta do sada sto bi bilo kada bi mene mogao vidjeti
legendarni Meho Bilal rahmetli ili Tane.O M.Bilalu starom
legendarnom biciklisti nasega BSK. uvazeni Pranjic Prnja
LJ.mogao kazati koju rijec bilo bi zanimljivo cuti njegovu
interpretaciju.Ako Prnja mozda treba pomoc u informacijama
oko starih biciklisticki asova iz BSKa mogao bih se obratiti
nasem uvazenom sugradjaniju Atifu Turcinhodjicu.Ja sam
slusao price o trkama kroz nas lijepi grad neposredno iza
2sv. rata o raznim sportskim sekcijama nasem BSKu i ostalim
sportskim klubovima u gradu.Dali se to desavalo u maju
mjesecu ili junu nisam sada siguran, ali trasa trke je bila
od Palasa pa do Novoselije i natrag. 
Ekremu biciklisticki pozdrav, snijeg se topi u mome kraju,
aktivnosti su pocele moram napiriti zadnju gumu razlozi
poznati "ofalio" na vazi. 
Topal pozdrav Hr.Miro Sojtaric

Citati komentare iz raje je prava poslastica,zar ne.Dobro
je,da se i Miro Sojtaric poceo javljati.Intenzivirati se
koliko se moze,prava je stvar.Ako uzmemo u obzir da se
i Cado ukljucio na nas cafekajak,pojacavace jos vece i vece
zanimanje nase Banjalucke raje.A kako Miro rece da mora 
napirivati gumu,zadnjeg tocka svoga bicikla,bilo bi 
takodjer dobro da posalje Sehi nekoliko svojih zadnjih 
slika,pa da ih uvrsti u neki od buducih albuma cafekajaka.

PS.Posto je gospon Prnja bio bubnjar,cuvene BL grupe
Vandali,ali i show grupe Semafori,pozeljno bi bilo citati
daljne zanimljive clanke,sa nekadasnjeg vrelog Banjaluckog
asfalta.
Jedna zaista zanimljiva i smjesna anegdota na radnoj 
obavezi,pod odgovornoscu sesnaeste bl brigade, devedeset
cetvrte godine u oktobru mjesecu.
Naime radi se o Mustafi,sinu naseg,nedavno,preminulog i 
nezaboravnog legendarnog navijaca RK "Borac" Hasana Hatica.
Mustafa je naime zabavan,sega ziva.A nece iver od klade.
Na radnoj obavezi u sesnaestoj brigadi,kaze,citiram;Ufatili
su me sesnaestog ,u sesnaestu,a izgleda, da ce me pustiti
sesnaestog.Dodaje, sve se vrti oko broja sesnaestog,ko`oko
sesnaesterca.A nije bilo bas tako.Izasao je dvedesetsestog.
Kaze mu nekakav srpski borac,da mora zapoceti kopati rov 
ili neku zemunicu na jednom mjestu,rekavsi mu to grubo,
ozbiljno i naredjivacki.Vise je to navodno izgledalo da ga 
prestrasi,jer je neko od raje, bio tu prisutan i sve to 
posmatrao.Neko ,vjerovatno,poznavajuci ga iz ranijih dana. 
A Mustafa mu odgovori,navodno,DA JE ON GRADSKA RAJA I DA 
NEZNA KOPATI,kaze DA NIKAD NIJE KOPO`u ZIVOTU i DRZO KRAMP
U RUKAMA.I u tako vrlo ozbiljnom stanju ispadne jeba ziva,
uprate i ti srpski borci,da je Mustafa ustvari bezazlen,
pa su ga ponekad pustali da nosihranu kroz rovove,ostalima 
koji su bili na kopanju.Mora se reci,ali i podvuci,da se 
svugdje znalo naci i dobre raje i postenih ljudi i u tako 
vrlo opasnim situacijama.Jedne prilike,kazu mu,da ce mu
nabaviti bicikl,pa da brze saobraca kroz transee i rovove.
Drugom prilikom,opet zajebancija sa Mustafom,ali i sa Ivom
drugim momkom,slicnim po manirima kao i Mustafa.Znali su
obadvojica nositi hranu kroz rovove,i tako potrefi se da
sa one strane rovova i zemunica,iz sume zavicu protivnicki
borci iz drugog tabora,citiram;STA JEDETE DANAS,JEL`,OPET
GRAH ZA RUCAK,pa nastavljaju,EVO MI PRISTAVILI KAHVU. 
Kad neko iz toga odmah ozeze rafalom iz blizine i sve se 
usuti.I face ljudi u strahu su neizmjerno smjesne ponekad.
Ziva je to istina.
Ibro

Evo jos jedan na temu bicikla,ovo mu vise dodje ko bajka.
Biciklisticka crvenkapica:
Vozila se crvenkapica  sumom na biciklu, vozeći baki kolače.
I, odjednom, pukne joj bicikl na dva dijela.(Rog pony)

Sta cu sad, počela crvenkapica plakati kad naiđe vuk i kaze;
Sto plačes crvenkapice ?
Crvenkapica: "Buuuhuuuhhuuuhuu, bicikl mi je puknuo i sad 
neću moći otici  kod bake i odnjeti joj kolače,
buuhuuhuuuhuuu."

Na te riječi vuk uzme bicikl i izgubi se u sumi, te ga nema
dobrih pet sati. Vraća se on na biciklu, a bicikl kao nov!
Crvenkapica ga tada upita: "Vuče zasto imas tako veliki nos
?"
Vuk: " Da te bolje onjusim"
Crvenkapica: " Vuče, zasto imas tako velika usta ?" 
Vuk: "Da bolje pričam" 
Crvenkapica: "Vuče, a zasto su ti tako crvene oči?" 
Vuk: "Balavice bezobrazna, sta mislis da se bicikl sam
zavario ?!" 

Prethodni clanak  sam napisao u daleko meksem obliku.
Reko`,da se nebi ljudi toliko sikirali.MOZAK NA PASU,
staro pravilo.Medjutim,kad mi to malo bolje prekontamo,
dolazimo do saznanja,da je tesko biti u tom obliku.
Eh, moji dragi Banjalucani.

Ma, nisam ja "podoban" za pisanje o ozbiljnim temama, ali
ponekad budem ponukan temama koje su prisutne, pa se ko`malo
strecnem.
   Aktivnosti oko Ferhadije su me podsjetile na taj dio
lokacije za koju sam vezan dobar dio zivota.Ferhadija je za
mene, pored arhitektosko-kulturoloske vrijednosti, bila i
dio moga grada, koji mi je bio blizak, jer sam poznavao i
ljude i porodice i gradjevine
koje su cinile jednu cjelinu.Duboko sam ozaloscen sa
desavanjima oko ovog spomenika (za mene) kulture jednog
perioda, a nekulture u postupku rusenja, koje se
desilo-juce.Vremenska razlika kulture i nekulture je pet
vijekova (od oka).Kontam,treba valjda obratno,prvo (po
dijalektici)nekultura pa kultura, ali nije.
    Pedesetih godina ispred Ferhadije, tacnije na cosku,je
bila "berza rada".U ranim jutarnjim satima,okupljali su se
seljaci koji su radili za "nadnicu" tkz.nadnicari.Mahom su
to bili ljudi, sa alatkama;sjekirama,kosama,lopatama te se
odmah znalo za koji se posao mogu "rentati".Urbanih radnika
na tom mjestu, nije bilo.U ljetnom periodu,ovi radnici su
bili obuceni u dugacke gace sasivene od grubog sukna,boje
pijeska, a "gore" je bila kosulja od istog platna i boje,
koja nije bila na kopcanje, nego se navlacila preko
glave.Pored alata, obavezna je bila, hajmo reci tasna, koja
je sa sirokim remenom okacena preko ledja.Tasna-torba je
bila izradjena od kvalitetne debele koze i u nekim
slucajevima lijepo ukrasena sa metalnim detaljima, a ponekad
i staklenim zrncima razlicitih boja.Danas,te tasne bi se
dale lako ukomponovati u modne trendove.
U tasni je bio obavezan komad crnog, dobro crnog razevog
kruha,komad slanine i glavica luka.Bili su to posteni
ljudi,koji su prodavali svoj rad.
U neposrednoj blizini Ferhadije se nalazilo dosta zanatskih
radnji.
Cuvena je tapetarska radnja Raskana Suljica,brijacnica
Muharema Crljenka.(ova radnja se nalazila u najuzoj zgradi u
B.L., bila je siroka manje od dva metra)Do nje je bio
Komision, gdje se moglo u to doba kupiti interesantnih
stvari, kojih nije bilo na siromasnom trzistu.Drugi Komision
je bio kod Sahat kule,kod Parerove cevabdzinice.Na cosku, je
bila prodavnica Duvan, a petkom se ispred mogao "ispeglati"
fes.U pogonu su bila dva "stroja" za formiranje fesova, a
pogon-grijanje je bilo na cumur.Preko puta je bila mala
slasticarna, a hit su bile "puslice".Nedaleko je bila cuvena
gvozdjarsk-bravarska radnja "Ships", a do nje,Narodna
kuhinja.Tacno preko puta ulaza u dvoriste Ferhadije,
nalazila se radnja sa specerajem.Sef radnje(Greb)se trudio
sa asortimanom, pa se radnja razlikovala od ostalih.U
blizini je bila i radnja Radio ton (Raush)
koja je narusavala modernom djelatnoscu, tradicionalne
zanate.
Da, da;ne moze se bez obucara.Danelisen je bio nosilac ove
djelatnosti i njegova radnja je tu na "potezu".Tu su se
izradjivale cipele po "mjeri".Covjek stane stopalom na papir
a obucar ga "snimi"
olovkom i kaze:"U petak na probu".
E. sad ce Ivica Balic da zavice;a bicikli,pa bila je radnja
za opravku......Bila je bila, ali je ona malo
dalje.Ajd`zdravo. Prnja.
 

Slipic Uzeir prvi i glavni obucar i kad udjes kod njega
mrakaca ,a onaj pod pojeden i sav "pojeden" pa i kad obuces
cipele koje je on "podjonio" opet herave ko da nije nista ni
radio zbog onog poda .Oko njega sa lijeve strane kalupi,
desno u polumraku i muske i zenske i djecije cipele ,a nas
Uzeir rahmetli od jutra do navece i bila je bogami od njega
i po neka cvrka za onaj novopeceni "Egipat".Uh koja je to
bila atrakcija ,a unutra ljepotica do ljepotice i ljepotan
Ami sa Djanom sestrom ,tek onako djecurlija .a znalo se da
ce nasa Djana biti prava ljepotica .Nego i da spomenem naseg
Parera .E jest me "prozvao" ispred svoje radnje pa meni ono
hej jeli zabringizovao kod cuspeka naokolosajne ?pa jedno
pet puta tako ce on meni ,a ja stalno ,sta kazes ,pa sta
kazes i na kraju predjem ulicu ,odem do njega a on lego od
smijeha,a ja opet ,sta kazes .????.E dobra stara vremena moj
Prnja ,a zaboravio si i na Ajdina i cetvrt kruha i plehnati
tanjir do vraha hagra (graha( e tu su jeli i oni sto ti rece
nadnicari ,a medju njima i Ramo i Bajro, pa kad i nemaju  da
plate ,Ajdin ih jos isprati .
pozdrav 
ATIF T.

Plamene zore bude me iz sna, fabricka jutra, miris
dimnjaka...ori se pjesma...celicna jutra, hitam
fabrici...(na biciklu)
     Zivio Prvi maj !
Cetiri miliona ljudi imaju tu srecu da zive u BiH...Ostali
nemaju tu srecu...ALI IMAJU SVE OSTALO!!! Pozdrav Prnja.

kao bivsem biciklisti bsk-a drago mi je da ima ovoliko
komentara na temu biciklizma, ali mi je stvarno zao da se
niko ne sjeca tomice benkovica i samira lizde koji su za nas
tadasnje bskovce znacili mnogo, naravno svaki na svoj nacin.
Tomica kao trener i mehanicar i naravno veliki covjek, a
samir koji je tada vozio za naj jaci klub u toj nasoj bivsoj
drzavi Rog iz ljubljane. Bio nam je veoma znacajan prvo kao
idol a drugo jer nas je oblacio sa kojekakvim dresovima i
svilenim biciklistickim-gacama dok smo od kluba dobijali
vunene a da nezaboravimo tabulare i bidone. Pozdrav za sve
bicikliste

Za 
Na tebe ja ne smjem vikati! ti toga vise pamtis a samo da si
bio bubnjar i kad te vidim ja pomislim DZINDER BEJKERA, puno
pozdrava od mladzeg balica

Evo sta pisu jedne slovenacke novine o cini mi se sinu od
Samira LIzde..... Nastopilo je 156 tekmovalcev iz Hrvaške,
Italije in Slovenije. Vse štiri dirke so bile zanimive in so
potekale brez večjega taktiziranja v ospredju. Pri dečkih C,
vozili so 10,8 km, je v šprintu glavnine zmagal Seid Lizde,
član italijanskega kluba Azano Decimo. Mimogrede, morda je
sin slavnega očeta, kolesarja iz področja nekdanje Yuge?
.....

  DRAGI EKREME TEMA  "BICIKL"  JE  PRAVA
  GORE  NEKO  U  UVODU NAPOMENU DA JE  BANJA LUKA NEKAD BILA
GRAD  BICIKLA A ONDA KASNIJE  OPET NEKO SPOMENU DA JE  DANAS
BANJA  LUKA GRAD KINEZA, A JA POSTO NISAM ODAVNO  BIO U
BANJA LUCI  NEMAM  PRESTAVU  KAKO  TO IZGLEDA JEL DANAS
SVAKO  U BANJA LUCI UMJESTO BICIKLA IMA  SVOG KINEZA, A STA
HAPAJU ONI STO SU  NEKAD HAPALI BICIKLE I ODMA IH FARBALI
ZNACILI  LI TO DA AKO VIDIS KINEZA U  B.LUCI A DA NIJE  ZUT 
DA  JE  UKRADEN
SUTRA  JE OVDE U SVEDSKOJ ( MOTALA ) VELIKA  POZNATA
BICIKLISTICKA MANIFESTACIJA POD NAZIVOM " VETERN RUNDAN "
VOZI SE  ETAPA OKO JEDNOG JEZERA A DUGA JE  TACNO 300 KM.
BUDE SVAKE GODINE ( PREKO 50 GOD) BLIZU 20.000 UCESNIKA IZ
CIJELOGA SVJETA. TO JE U STVARI NAJMASOVNIJA REKREACIJA NA
SVIJETU, KOJA  JE PREDOBRO ORGANIZOVANA
BIO SAM UCESNIK DVIJE GODINE I OBE SAM ZAVRSIO TRKU, A MOJ
FAMOZNI BICIKL KOJI  SAM VOZIO ZAVRSIO JE U BIEL- BIENE U
CH.

ljudi..imam malo jos obaveza oko fakulteta u sarajeva a
inace sam u bugojnu oko 130 km od nase B.Luke...za par dana
to malo kilometara cu da predjem sa biciklom..ma gdje god
bili Bluka nije daleko ni biciklom..kada budem siguran kada
krecem na vrijeme obavijesti pa ako ima neko da se pridruzi
BUJRUM..a mogli bi napraviti i kakvu ludu stvar tipa iz svih
krajeva svijeta na bicklu nazad do svoga grada. neko krene
prije neko kasnije i svi isti dan stignemo u B.Luku i sa
rajom napravimo par krogova po gradu i onda na cevape:)

Kako to da je tvoj bicikl zavrsio u Biel-u ?

Inace u Biel-u (citaj Biilu!) se bicikli nemoguce kradu.
Meni je dva puta nestao zakljucan bicikl ispred kuce i
jednom ispred zeljeznicke stanice, tzv. Bahnhof-a u domacem
zargonu, ha, ha...
Ja u gradu, opali pljusak, a ja na biciklu, bas kod stanice,
pardon, Bahnhofa, ha, ha...Ostavim bic pod strehu na
stanici(dobar bic, k`o avion, SCOTT, preradjeni
Mountine-Bike), sjednem na bus i... kuci. 
Sutradan dodjem po bicikl... nema, pojela maca.
A bio je duplo zakljucan. 
Pitam se samo gdje li je zavrsio?
U Africi, Aziji ili na Cairama ?   Pitacu Serpu (kad vec ne
mogu Trivu) mozda ga je on vidio negdje oko bivseg Alexe...
Pozdrav svim ljubiteljima bicikla !

  EH  EKREME  KAKO, MLADO  LUDO PA  ETO
  PRVO  JE  MOJE  SRCE  BILO  ZAROBLJENO  U TOM  BILU. 
TREBA  ME  VOLILA  SVE  DOK  NIJE  UPOZNALA  MOJ  BICIKL.
KAD  DODJE  OVDE  KOD MENE U SVEDSKU  ONA  JE  VOZALA  TAJ 
BICIKL  DOK SAM JA BIO NA POSLU ( SAD  JEL SA SICOM ILI BEZ 
SICA NEZNAM ) JEDINO  STO  ZNAM DA  MENI  NIJE  BILO DRUGE
NEGO PREBACITI BICIKL  U BIL. MISLIO SAM VOZITI I  OKO TOG
JEZERA  STAZA DUGA NEKIH 30-40 KM I MISLIO SAM ICI NA ONO
BRDO PORED BILA NEZNAM  KAKO  SE  ZOVE SAMO  SE  SJECAM DA 
IMA NEKI RESTORAN  I  NEKAKVO VELIKO KOLO  U AVLIJI  KOJE SE
 VALJDA  NEKAD  I  OKRECE. MISLIM  DA NA TOM ISTOM BRDU IMA
ILI REKLAMA ROLEX ILI FABRIKA ROLEX
ALI  OD TOG BICIKLANJA NEBI NISTA " PUKLA GUMA " I JA  MORO
NAZAD A BICIKL OSTO.GUMU  JE VEC NEKO OKRPIO I DRLJA BICIKL,
A JA SEBI KUPIO NOVI I ODMAH MU  ZAVARIO SIC DA SE  NE MOZE
SKIDATI. STO JE SIGURNO SIGURNO
 PUNO  POZDRAVA TEBI I RAJI IZ BANJA LUKE 

  
   KAD JE U PITANJU BICIKL NEMOGU A DA NESPOMENEM RAHMETLI
ZIFKU IZ KONVITA. 
BIO MAJSTOR ZA BICIKLE I ONE  MALE MOTORICE,
KAKO JE BIO DOBAR MAJSTOR TAKO JE BIO DOBAR COVJEK I
KOMSIJA

Da li neko zna ko je najvise vozio bicikl na zadnjem tocku,a
2 mjesto na trkama ispod Starcevice na BMX

Sjecam se svog svijetlo plavog Ponyja. Sa njim sam sa Hiseta
i navece u grad, parkiram ga negdje kraj Pedagoske...Pa onda
navece u neka doba na biciklo pa kuci, zacas. Kako sam bila
ponosna na svog plavog Ponyja, kao da sam imala Ferrari...