interview biskup Komarica

   

• Kome mi Hrvati u Republici Srpskoj pripadamo. Pokušali smo
kod Milorada Dodika, tri godine nas ne želi primiti,
predstavnici Hrvata u BiH gledaju nas praznim pogledom,
političari iz Hrvatske bježe od nas, u EU ne žele prihvatiti
da smo i mi građani Europe, očajan je banjalučki biskup dr.
Franjo Komarica jer se ignorira nestanak jednoga naroda.

Zbog svega što se događa Hrvatima u Bosni i Hercegovini ta
je zemlja najsličnija Siriji i Iraku, gdje militanti
Islamske države istrijebljuju kršćane i sve koji ne
prihvaćaju njihov teror i vladavinu. Zar nije tako? Pa na
ovom području je usred Europe protjerano 95 posto katolika,
većinom pripadnika hrvatskog naroda i nemaju nikakvu
mogućnost povratka i to baš nikoga ne zabrinjava – teza je
što ju je iznio banjolučki biskup dr. Franjo Komarica,
predsjednik Biskupske konferencije BiH.

Da je biskup očajan jer se nitko ne uznemirava zbog stanja s
Hrvatima na području Republike Srpske, pokazuje i činjenica
da se iskreno iznenadio kad smo ga nazvali. Ma je li moguće
da ste mi telefonirali, ponavljao je biskup u više navrata:

- Od srca vam hvala što ste se zainteresirali za naše
vapaje, jer nestanak Hrvata u BiH ne zanima ni Hrvatsku, ni
međunarodnu zajednicu, ni vlasti Federacije, ni Republiku
Srpsku, niti sve njihove medije!

Papa, spasi nas!

Pred iščeznućem cijeloga jednog naroda koji ovdje nije
umjetno doseljen nego je povijesni, apsolutno svi okreću
glavu. Pitam se jesmo li ludi svi koji upozoravamo na
katastrofu – navodi biskup Komarica, dodavši kako od
prijeratnih 220 tisuća katolika u njegovoj biskupiji sada
živi tek oko 12 tisuća, većinom očajnih ljudi.

- Ni u jednoj europskoj zemlji nije se kroz dvadesetak
godina tako drastično smanjio broj katolika. Rezultat je to
dobro osmišljenih, temeljito i sustavno provedenih akcija
koje su dovele do fizičkog iskorjenjivanja katoličke
zajednice. Ogorčen sam napose ponašanjem domaćih političara
u BiH, uključujući tu i one koji bi se trebali zalagati za
interese Hrvata.

- Možete li zamisliti da su čak i neki hrvatski političari
sprječavali povratak hrvatskih katoličkih obitelji na rodna
ognjišta, ignorirajući poziv da se politički, pravno i
materijalno zauzimaju za njihov održivi povratak – razočaran
je mons. Komarica koji je o svemu obavijestio i papu Franu,
nadajući se da će barem on dignuti glas za Hrvate u Bosni.

Stidim se političara

- Papa i vodstvo Crkve ne smiju ostati gluhi, nijemi i
nezainteresirani kao što su svi ostali - kazao je Komarica
dodajući kako je i u završnim dokumentima nedavno okončane
sinode upućen jasan poziv političarima da osiguraju
poštivanje obiteljskih prava.

Oni koji su se vratili nemaju ni struje ni ceste, žive u
strahu. Kome god da se obratim, ne želi reagirati. Pa ja kao
biskup želim znati kome mi pripadamo, čiji smo mi građani,
koji je naš glavni grad: ako Sarajevo nije, Banja Luka nije,
Zagreb nije, Bruxelles nije, Washington nije?!

Pokušali smo kod Milorada Dodika, tri godine nas ne želi
primiti, predstavnici Hrvata u BiH gledaju nas praznim
pogledom, političari iz Hrvatske bježe od nas, u EU ne žele
prihvatiti da smo i mi građani Europe. Na koju adresu da se
obratimo i tko će nas saslušati?

Doista se stidim naših političara, ovo mrcvarenje bosanskih
Hrvata rezultirat će njihovim potpunim nestankom –
kategoričan je biskup Komarica.

www.misija.slobodnadalmacija.hr
Piše: Damir Šarac


isprintaj stranicu | natrag |  pošalji prijatelju

Sep 19, 2014 - U sinoćnjoj Face to Face emisiji na FACE TV,
gost Senada 
Hadžifejzovića bio je monsinjor Franjo Komarica. U nastavku
pogledajte 
kako je i ...

http://www.dan.ba/2013-01-31-07-00-31/bih-vijesti/item/4948-video-ako-
niste-pogledajte-ovaj-face-to-face

Mislim da je sve ovo oko Komarice i uopste oko Hrvata u BiH
pretjerano. Nije istina da samo Hrvati imaju povratnickih
problema i nije istina da samo Hrvati zive lose u BiH,
losije od drugih ljudi. Fakat je ipak da se vecina Hrvata
smatra Zagrebom svoj glavni grad(Hercegovina i ruralne
oblasti) i da je to oduvijek bilo tako. Smucilo mi se vise
njihovo kukanje kako su obespravljeni, u procentima ih
trenutno nema vise od 10%, konstutivni su narod sa jednom
nogom uvijek u Hrvatskoj i bez njih ne mozemo donijeti ni
jednu  vaznu odluku na drzavnom nivou. Za Franju Komaricu ne
znam, ali prije par godina u jednom TV Intervjuu, na
njegovom stolu je bila zastavica Hrvatske, i to mi je ostalo
u sjecanju.

Slazem se s kom.br.2.Tko je 
ikada ijednom bivsem 
drzavljaninu BiH zabranio 
povratak na rodnu grudu,bez 
obzira na vjeru i 
nacionalnost?Ali tko je ikada 
to i stvarno pozelio?Stvorili 
smo nove zivote,upoznali 
nove prijatelje,namucili se da 
bar malo zaboravimo nacin 
na koji smo otisli,ipak 
vrijeme cini svoje,pomalo 
oprastamo,postali smo 
drzavljani i gradani dalekih 
zemalja i gradova,uglavnom 
zadovoljni i tko onda pozeli 
da se vrati tamo gdje ga ne 
zele?Jako cijenim biskupa 
Komaricu,covjeka koji je svoj 
zivot podredio pomaganju 
svih ljudi i zalosno je da mu je 
biskupija spala na 5 posto 
prijeratnog broja 
vjernika.Vjerujem da ce 
jednog dana neko prepoznati 
njegovu velicinu ida ce biti 
nagraden.Ali neka se ne ljuti 
na katolike iz RS sto se ne 
vracaju,jer nemaju na sto da 
se vrate Vjera je krasna stvar 
za dusu,ali ne placa rezije,ni 
hranu,ni sve ostalo.Zalosno je 
sto i nakon 20 godina jos 
nijedan problem nije 
rijesen,zalosno je da se u BL 
osjecam kao stranac,zalosno 
da me ljudi s kojima sam 
odrasla zovu 
dijaspora,zalosno je da vise 
ne volim BL,a nisam jedina.I 
kako onda razmisljati o 
povratku.A biskupu 
Komarici,puno srece u 
njegovoj misiji,jer to je 
njegov poziv i nek se izbori za 
boljitak i suzivot svih gradana 
RS,a meni je dobro i tu gdje 
jesam.Pozdrav svim bivsim i 
sadasnjim blucanima!

ima Hrvata koji su jednom nogom u zagrebu (skoro jednako
stranci ko u 
Njemačkoj), ali ima ih puno koji su 'sa dvije noge' u
mislima jos u BiH ali ne 
mogu da se vrate ili nema uvjeta itd. To sto se bolej zivi,
pa i u Americi se 
bolje zivi pa bi se mnogi izbjegli vratili u BiH kada bi
mogli da prezive

Zasto mislis da Hrvati ne vole BiH, nisu svi iz Hercegovine

UZROK SVIH PROBLEMA,JOS OD 1939 GODINE, U BIH JE PODJELA BIH
IZMEDJU 
SRBIJE I HRVATSKE,GDJE JE GRAD BANJALUKA ODREDJEN KAO SRPSKI
GRAD,PA 
TAKO UZALUDNO BISKUP KOMARICA SPRAVOM POKUSAVA POMOCI
OBESPRAVLJENIM 
BIH HRVATIMA U BANJALUCI,ALI I BOSNJACI SU U JAKO LOSOJ
SITUACIJI 
SLICNO BIH HRVATIMA,SKORO ISTREBLJENI IZ BANJALUKE.
DOBRO BI BILO DA GOSPODIM BISKUP KOMARICA POGLEDA OVU KARTU
I DOGOVORE 
PODJELA BIH,A DA NARODE BIH NIKO NISTA NIJE NI PITAO??? 

1939. karta podjele na banovine po sporazumu
Cvetković(Srbija)-
Maček(Hrvatska):

http://bosniainfocentar.phpbb3now.com/viewtopic.php?f=195&t=2255

Prvog decembra 1918. godine proglasena je kraljevina SHS.
Tako je BiH 
kao dio drzave Slovenaca, Hrvata i Srba usla u sastav nove 
jugoslovenske drzave. Nalazeci se u kraljevini SHS BiH nije
izgubila 
svoju drzavnost. Zemaljska vlada za BiH imala je 5
povjerenistava, a u 
prvu vladu Kraljevine SHS usla su i 3 iz BiH po nacionalnom
i vjerskom 
kljucu...
Po Vidovdanskom ustavu od 28. juna 1921. godine odredjeno je
jednim 
clanom da BiH ostane u svojim sadasnjim granicama, cime joj
je 
zagarantovana teritorijalna cjelovitost. 
U augustu 1939. godine sporazumom Cvetkovic-Macek formirana
je 
Banovina Hrvatska na stetu BiH, a posebno Bosnjaka. 
***** 
U sastav Banovine Hrvatske uslo je 13 kotara iz BiH. Time je
izvrsena 
podjela BiH i potpuno cijepanje njenog povijesnog tkiva. Do

realizacije ovog sporazuma nije doslo jer izbija II svjetski
rat....

http://www.camo.ch/kratka_historija_bih.htm

Ante Marković Predsjednik Saveznog Izvršnog vijeća
Socijalističke 
Federativne Republike Jugoslavije (16. marta 1989. do 20.
decembra 
1991.), zapravo premijer SFRJ.

MARKOVIĆ: MILOSEVIC I TUDJMAN SU PRIZNALI DOGOVOR O PODJELI
BIH

SLOBODAN MILOŠEVIĆ i Franjo Tuđman su mi osobno potvrdili da
su na 
sastanku u Karađorđevu u ožujku 1991. dogovorili podjelu BiH
između 
Srbije i Hrvatske, izjavio je Ante Marković kao svjedok
optužbe na 
suđenju Miloševiću pred Haškim sudom (ICTY).

"Imao sam informaciju o tome o čemu se razgovaralo u
Karađorđevu. 
Milošević i Tuđman dogovorili su da izvrše podjelu BiH
između Srbije i 
Hrvatske a dogovorili su moju smjenu jer sam im smetao",
rekao je 
Marković, posljednji predsjednik vlade bivše SFRJ.

Rekao je da se nakon toga sastao s Miloševićem, tada
predsjednikom 
Srbije, u Beogradu i pokojnim hrvatskim predsjednikom
Tuđmanom u 
Zagrebu, i da im je otvoreno kazao da zna za njihov
dogovor.

"Jedan i drugi su mi potvrdili da su se dogovorili oko
podjele BiH. 
Milošević je priznao odmah dok je Tuđmanu trebalo nešto više
vremena", 
rekao je Marković odgovarajući na pitanja glavnog tužitelja
Geoffreya 
Nicea.
I pokojni hrvatski predsjednik i optuženi Milošević, po
njegovim su 
riječima smatrali da je BiH umjetna tvorevina a Bošnjaci
izmišljena 
nacija jer se po Tuđmanu radilo o "islamiziranim katolicima"
a po 
Miloševiću "islamiziranim pravoslavcima".

Također su smatrali da podjela BiH neće izazvati rat, jer su
u toj 
zemlji u većini Srbi i Hrvati a za Bošnjake su predvidjeli
enklavu.

Očekivali su podršku Europe jer ona ne želi muslimansku
državu, a 
Tuđman mu je rekao da će se povijest ponoviti i "Bosna
šaptom pasti", 
rekao je svjedok.

Marković je rekao da je obojicu čelnika upozorio kako će to
dovesti do 
rata, žrtava, izbjeglica i "palestinizacije" BiH i da će
biti "krvi do 
koljena" te najavio da će se boriti protiv toga.

Sa svojim je saznanjima nešto kasnije upoznao i pokojnog
bošnjačkog 
čelnika Aliju Izetbegovića, koji mu je stavio na
raspolaganje snimke 
presretnutih razgovora Miloševića i Radovana Karadžića o
naoružavanju 
bosanskih Srba preko JNA, u okviru tzv. plana RAM.

Marković je te činjenice iznio na vladi ali je slovenski
admiral Stane 
Brovet tvrdio da JNA nema ništa s tim, rekao je.

U sudnici je emitirana jedna od tih snimaka na kojima je
svjedok 
prepoznao glasove Miloševića i Karadžića. Milošević u lipnju
91. 
naređuje Karadžiću da "mobilizira banjalučku grupaciju" i
krene na 
Kupres, te se javi generalu JNA Uzelcu za oružje i
helikoptere.

Ante Marković, koji je bio predsjednik vlade SFRJ od ožujka
1989. do 
ostavke u prosincu 1991., rekao je da u haškoj sudnici po
prvi put 
nakon 12 godina iznosi svoja stajališta o tim zbivanjima.

Govorio je o formiranju svoje vlade, programu stabilizacije
i 
ekonomskih i političkih reformi koje su vodile uvođenju
višestranačkog 
sustava.

Objasnio je protivljenje Miloševića i Srbije tim reformama
koje su 
brzo dale uspjeha, inflacija je svedena na nulu, devizne
rezerve su 
porasle na 11 milijardi dolara, vanjski dug je smanjen s 21
na 12 
milijardi dolara.

Milošević je konstantno opstruirao vladu i reforme, rekao je
Marković, 
navodeći primjer masovnog povećanja plaća u Srbiji, upada
Narodne 
banke Srbije u platni sustav kada je "opljačkano" 2,5
milijarde 
dolara.
Marković je govorio i o sudbini Ivana Stambolića, koji je
nestao 1999. 
nakon što je njemu u telefonskom razgovoru rekao da se mora
politički 
reaktivirati nakon bombardiranja NATO-a.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ i Franjo Tuđman su mi osobno potvrdili da
su na 
sastanku u Karađorđevu u ožujku 1991. dogovorili podjelu BiH
između 
Srbije i Hrvatske, izjavio je u četvrtak Ante Marković kao
svjedok 
optužbe na suđenju Miloševiću pred Haškim sudom (ICTY).

"Imao sam informaciju o tome o čemu se razgovaralo u
Karađorđevu. 
Milošević i Tuđman dogovorili su da izvrše podjelu BiH
između Srbije i 
Hrvatske a dogovorili su moju smjenu jer sam im smetao",
rekao je 
Marković, posljednji predsjednik vlade bivše SFRJ.

Rekao je da se nakon toga sastao s Miloševićem, tada
predsjednikom 
Srbije, u Beogradu i pokojnim hrvatskim predsjednikom
Tuđmanom u 
Zagrebu, i da im je otvoreno kazao da zna za njihov
dogovor.

"Jedan i drugi su mi potvrdili da su se dogovorili oko
podjele BiH. 
Milošević je priznao odmah dok je Tuđmanu trebalo nešto više
vremena", 
rekao je Marković odgovarajući na pitanja glavnog tužitelja
Geoffreya 
Nicea.

I pokojni hrvatski predsjednik i optuženi Milošević, po
njegovim su 
riječima smatrali da je BiH umjetna tvorevina a Bošnjaci
izmišljena 
nacija jer se po Tuđmanu radilo o "islamiziranim katolicima"
a po 
Miloševiću "islamiziranim pravoslavcima".

Također su smatrali da podjela BiH neće izazvati rat, jer su
u toj 
zemlji u većini Srbi i Hrvati a za Bošnjake su predvidjeli
enklavu.

Očekivali su podršku Europe jer ona ne želi muslimansku
državu, a 
Tuđman mu je rekao da će se povijest ponoviti i "Bosna
šaptom pasti", 
rekao je svjedok.

Marković je rekao da je obojicu čelnika upozorio kako će to
dovesti do 
rata, žrtava, izbjeglica i "palestinizacije" BiH i da će
biti "krvi do 
koljena" te najavio da će se boriti protiv toga.

Sa svojim je saznanjima nešto kasnije upoznao i pokojnog
bošnjačkog 
čelnika Aliju Izetbegovića, koji mu je stavio na
raspolaganje snimke 
presretnutih razgovora Miloševića i Radovana Karadžića o
naoružavanju 
bosanskih Srba preko JNA, u okviru tzv. plana RAM.

Marković je te činjenice iznio na vladi ali je slovenski
admiral Stane 
Brovet tvrdio da JNA nema ništa s tim, rekao je.

U sudnici je emitirana jedna od tih snimaka na kojima je
svjedok 
prepoznao glasove Miloševića i Karadžića. Milošević u lipnju
91. 
naređuje Karadžiću da "mobilizira banjalučku grupaciju" i
krene na 
Kupres, te se javi generalu JNA Uzelcu za oružje i
helikoptere.

Ante Marković, koji je bio predsjednik vlade SFRJ od ožujka
1989. do 
ostavke u prosincu 1991., rekao je da u haškoj sudnici po
prvi put 
nakon 12 godina iznosi svoja stajališta o tim zbivanjima.

Govorio je o formiranju svoje vlade, programu stabilizacije
i 
ekonomskih i političkih reformi koje su vodile uvođenju
višestranačkog 
sustava.

Objasnio je protivljenje Miloševića i Srbije tim reformama
koje su 
brzo dale uspjeha, inflacija je svedena na nulu, devizne
rezerve su 
porasle na 11 milijardi dolara, vanjski dug je smanjen s 21
na 12 
milijardi dolara.

Milošević je konstantno opstruirao vladu i reforme, rekao je
Marković, 
navodeći primjer masovnog povećanja plaća u Srbiji, upada
Narodne 
banke Srbije u platni sustav kada je "opljačkano" 2,5
milijarde 
dolara.

Marković je govorio i o sudbini Ivana Stambolića, koji je
nestao 1999. 
nakon što je njemu u telefonskom razgovoru rekao da se mora
politički 
reaktivirati nakon bombardiranja NATO-a.

(Izjave Ante Marković kao svjedok optužbe na suđenju
Miloševiću)

Ukratko o Anti Markoviću

Ante Marković (Konjic, BiH, 25. novembar 1924), bosanski,
hrvatski i 
jugoslavenski političar.

Diplomirao je elektrotehniku na Univerzitetu u Zagrebu 1954.
godine. 
Dugo je radio u preduzeću "Rade Končar", Zagreb, najprije
kao 
dizajner, zatim kao šef odsjeka za ispitivanje, a potom kao
pomoćnik 
tehničkog direktora i na kraju kao pomoćnik generalnog
direktora.

Od 1961. do 1984. godine bio je generalni direktor ovog
preduzeća, 
koje je brojalo 25.000 zaposlenih. Politikom se počeo baviti
1982. i 
do kraja 1991. godine bio je na sljedećim položajima:

Predsjednik Izvršnog vijeća Socijalističke Republike
Hrvatske (1982 - 
1986).

Predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske
(1986 - 
1988).

Predsjednik Saveznog Izvršnog vijeća Socijalističke
Federativne 
Republike Jugoslavije (16. marta 1989. do 20. decembra
1991.), zapravo 
premijer SFRJ.

http://www.camo.ch/aktuelno/markovic-milosevic-i-tudjman-su-priznali-
dogovor-o-podjeli-bih

Svjedoci raspada

Stjepan Mesić: Ja sam dogovorio sastanak u Karađorđevu
Stjepan Mesić, posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ:
"Dogovorom 
između Tuđmana i Miloševića, stvorena je lažna slika da se u
BiH 
radilo o nekakvom građanskom ratu, o međusobnom sukobu iz
vjerskih ili 
nacionalnih razloga. Međutim, ovdje se radilo o čistoj
agresiji i 
trebalo je međunarodnoj zajednici to i pokazati. Jer, neće
međunarodna 
zajednica ići u rješavanje jednog sukoba dok se ne raščisti
situacija 
oko tog sukoba, dok se ne vidi tko iza čega stoji i tko što
radi. Zato 
je Milošević čitavo vrijeme uvijek tvrdio da se bori za
Jugoslaviju. 
Svjetskim moćnicima je, zbog sentimentalnosti prema
Jugoslaviji, dugo 
je trebalo da shvate da Milošević ustvari razara bilo kakvu
mogućnost 
opstanka Jugoslavije i da ustvari stvara veliku Srbiju"...

http://www.slobodnaevropa.org/content/article/1045335.html

PRVI Tuđmanov ministar policije Josip Boljkovac u velikom
ekskluzivnom 
intervjuu za frankfurtske Vesti koji prenosi srpski Press,
jučer je 
kazao da je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj,
namjerno 
izazvala rat te da su se Tuđman i Milošević sve vrijeme rata

dogovarali i zajedno donosili odluke....

http://www.index.hr/vijesti/clanak/boljkovac-hrvati-su-prvi-napali-
srbe-po-dogovoru-milosevica-i-tudjmana-mesic-je-htio-
pobjeci/421214.aspx

BiH susjedne zemlje Srbija i Hrvatska su u vise navrata
pokusali da 
podjele BiH,a da gradjane BiH niko nista nije pitao???
1939 Cvetković(Srbija)-Maček(Hrvatska)
1991 Milosevic (Srbija)-Tudzman(Hrvatska)
Pijuni/privjesci Srbije i Hrvatske u BiH:
Karadzic(piun iz Srbije)-Boban(piun iz Hrvatske)
Po tim planovima o podjeli BiH sad to sprovode
Dodik(piun iz Srbije)-Covic(piun iz Hrvatske),
a po svim tim planovima Banjaluka je u sastavu Velike
Srbije,pa tako 
Hercegovac Covic uopste ne reaguje na patnje Komarice i BiH
Hrvata u 
Banjaluci i cijelom entitetu R.Srpska...
A SAD KAKO JE SAMO VECINSKOM BIH NARODU BOSNJACIMA U
"SENDVICU"IZMEDJU 
OVA DVA VELIKA PROJEKTA "VELIKA SRBIJA" I "VELIKA
HRVATSKA"???

BOSNA U IDEJI I REALIZACIJI VELIKE SRBIJE

http://www.camo.ch/ideja_srba.htm

BOSNA U IDEJI I REALIZACIJI VELIKE SRBIJE

http://www.camo.ch/aktuelno/sh-pakt-protiv-rbih-hrvatska-strana-48

Najveci smutljivac i neprijatelj ove zemlje je ubjedljivo
Dragan Covic, covjek koji vec 20 godina smeta i ometa svaki
pozitivan korak i koracic u BiH. Kriminalac protiv kojeg je
vec nekoliko puta podizana optuznica za kriminal, i svaki
put je vjesto izbjegao ruku pravde. On je "legitimni
predstavnik Hrvata" u ovoj zemlji, pa sta vise reci o
Hrvatima i njihovoj ljubavi prema samima sebi i ljubavi
prema BiH, koju Covic stalno opstruira a u isto vrijeme na
racun BiH se stalno enormno bogati, bez imalo skrupula.
Njegova kuca je kostala 6 miliona maraka, tok rijeke je
preusmjeren zbog gradjevinskog plana, a njegova supruga
Bernardica je nedavno kupila kucu na moru za 350 000 eura i
uknjizila je na svog oca, cija je penzija navodno 370 KM. 
Ko moze postenim radom u svom zivotu zaraditi toliki novac?
Sta jos reci da ljudi shvate, kad do sada nista nisu
shvatiti? Ko god je glasao za HDZ i Covica (i ostale desne
stranke), neprijatelj je samom sebi, a da ne govorim o tome
kolika je to kocnica za bilo kakav napredak BiH. Trenutno se
sve vrti opet oko njega, njegovog dogovora sa Dodikom i
takvih trivijalnih stvari, nevaznih za gradjane ove zemlje,
koji ocekuju i zahtijevaju da stvari po pitanju ekonomije i
privrede krenu konacno nabolje.

Gledajuci ove jadne pokusaje BiH susjednih zemalja Srbije i
Hrvatske 
da izmedju sebe podjele TERITORIJ DRZAVE BOSNE I HERCEGOVINE
A DA 
GRADJANE BIH NIKO NISTA NIJE NI PITAO,A POSEBNO NIKO NISTA
NIJE PITAO 
NAJBROJNIJI BIH NAROD,
pitanje je kako bi gradjani Hrvatske reagovalo da su
npr.Hrvatske 
susjedne zemlje Slovenija i Madjarska odlucile da podjele
izmedju sebe 
Hrvatsku a da gradjane Hrvatske niko nista nije ni
pitao???,ili kako 
bi gradjani Srbije reagovali da su susjedne zemlje Bugarska
i Albanija 
odlucile da izmedju sebe podjele Srbiju a da gradjane Srbije
niko 
nista nije ni pitao???

P.S.
NEKI NEVJESTO POKUSAVAJU DA OMALOVAZE BOSANSKI JEZIK(STARIJI
I OD 
SRPSKOG I HRVATSKOG JEZIKA),(a ovi iz entiteta r.s.cak
pokusavaju da 
BOSANSKOM JEZIKU daju ime bosnjacki jezik,a pravilno je samo
BOSANSKI 
JEZIK i Bosnjaci ne zabranjuju Srbima i Hrvatima da svoj
jezik zovu 
Srpski i Hrvatski.

KAO I POSTOJANJE GRANICA DRZAVE BOSNE,A VIDIMO DA JE
KRALJEVINA 
BOSNA(PRIJE DOLASKA TURAKA)ZAUZIMALA MNOGO VECU TERITORIJU
OD SADASNJE 
TERITORIJE BIH,ALI BIH POSTUJE SADASNJU REALNOST I SADASNJE
GRANICE 
DRZAVE BOSNE I HERCEGOVINE.

KARTA BOSANSKOG KRALJEVSTVA 
PRIJE DOLASKA TURAKA(ISMANSKI SULTANAT)

KARTA BOSANSKE DRŽAVE IZ 1391 GODINE
Pripremio: Stefan BALORDA

http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=18751

http://bs.wikipedia.org/wiki/Bosansko_kraljevstvo

BOSANSKI JEZIK
(historijske cinjenice, gramatika, razlike)
 
Ime "bosanski jezik" prvi put se spominje 1300-te godine u
djelu 
"Skazanie iziavlieno o pismenah" (Historija pisanih jezika)
koju je 
napisao najpoznatiji vizantijski putopisac, Konstantin
Filozof....

Naziv "Bosanski jezik" u doba austrougarske vladavine

U doba austrougarske vladavine naziv bosanski jezik postaje
i službeni 
naziv za jezik u Bosni i Hercegovini. U početku se
upotrebljavao sa 
nadopunom zemaljski, pa se zvao bosanski zemaljski jezik, a
javljao se 
i naziv srposkohrvatski i hrvatskosrpski. U doba kad je na
čelu 
zemaljske vlade bio Benjamin Kallay (od 1882, austrougarski
upravitelj 
Bosne i Hercegovine, mađarski povjesničar), u svim oblastima
službene 
upotrebe ustalio se naziv bosanski jezik. To je bilo vrijeme

unutarnjih političkih borbi za formiranje jedinstvene
bosanske nacije 
i zajedničkog bosanskog jezika. U sklopu te politike
iskorišten je 
istorijski naziv bosanski jezik, kojem je dat poseban
politički 
značaj.

Bosanski jezik je jedini jezik u historiji koji je zabranjen
dekretom 
jedne države - Austrougarske 1907. godine.
Srpski, Hrvatski i CG jezik su istočne i zapadne varijante
Bosanskog 
jezika.
Prvi Rječnik Bosanskog jezika je iz 1623. godine.
Vukov je srpski rječnik a ne rečnik je iz 1818. U njemu je
Vuk zapisao 
"bijelo" a ne belo, "lijepo" a ne lepo, "mlijeko", itd. U
prvom 
izdanju Vuk govori o tome gdje je prikupljao gradju za svoj
rječnik.

....Gramatika je predstavljala i važan izdavački događaj
koji je 
upućivao na važnost i vitalnost samog naziva bosanski jezik,
bez 
obzira što je taj naziv bio politički upotrijebljen, a
zanemarena 
njegova stvarna istorijska zasnovanost i značenje....

http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=29813

http://www.oocities.org/famous_bosniaks/bosanski_jezik.html

http://bosanskijezik.blogger.ba/arhiva/2006/10/30


http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk/PjesmaBosnjaku.html

U potpunosti se slažem sa komentarom br. 6 . 
I neka kuku sad , bo ih Dodok . 
Znali su mu lozati ruku kad je njemu trebalo , a predsjednik
Josipović 
dođe da mu jedan drincer  uruči nekakvu nagradu
i čestita 
Dodik .
 Pa ljudi moji koj bi to državnik uradio .
 A Komarica , pa on je u mnogome doprinjeo da u Banja Luci
skoro i 
nema hrvata . Ja kad sam se vratio nisam mogao od Komarice i
Aničića 
dobiti ni kilu soli a kamo li nešto drugo Čak mi nisu dali
da se kao 
htrvt ljučim u karitasovoj ambulanti jer nisam imao nikakvo

zdravstveno osiguranje , dok se u toj istoj ambulanti
liječilo preko 
50% stba .Pokušao sam da me Komarica primi na razgovor ,
međutim lakše 
bi došao do PAPE nego do Komarice . Cjelo vrijeme su
agitovali da se 
glasa za taj njihov jebeni HDZ a Čovića je u zadnjih 7-8
godina primao 
bar 30 puta . Što Komarica ne kaže šta je sa novcima koje je
hrvatska 
vlada uputila za pomoć hrvatima u Basnja Luci .
Eto mu sad Čovića , čovjeka kojem je važniji Dodik nego
hrvatski 
interesi u Bosni , krimonalac svjetskog ranga
U komentaru br. 6 ispušteno je navesti da Čovič posjeduje "
vikendicu 
" na moru ( čini mi se Zaostrog ) koja ima preko 2.000
kvadrata i vodi 
se na ženu . 
Pa nek Komarica i dalje kuka , bo ih Dodik .

Josip Broz Tito 

Tito o Bosni i Hercegovini:

  "BiH je nekada bila sjeme razdora između hrvatskog i
srpskog naroda. Gospoda u Zagrebu i Beogradu brinula su
brigu o BiH – brigu o njenom bogatstvu i brigu o tome da bi
je što više izrabljivali, a nisu vodili brigu o narodima
BiH. Oni su, da bi lakše postigli ciljeve, huškali jedan
narod protiv drugog, sijali su zlu krv."

(J.B.Tito, Govori i članci, Naprijed, Zagreb, 1966.g.)
Tito o Bosancu:
"Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne
zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman,
Srbin ili Hrvat. Svako može da bude ono što osjeća da jeste
i niko nema pravo da mu natura neku nacionalnu pripadnost."
(novembar, 1969.g.)

 
Tito o Bosni i Hercegovini:

  "U toku rata ovdje se vodila, ne samo oslobodilačka borba
za novu Jugoslaviju, već i borba za Bosnu i Hercegovinu kao
samostalnu republiku. I kod nekih rukovodećih drugova nije
bilo jasnog stava u tom pogledu (…). Ja se tu nikada nisam
dvoumio. Govorio sam da BiH ne može pripadati ni ovome ni
onome, već samo narodima koji je od davnina naseljavaju.
Nemojte dozvoliti da vam bilo ko tu mešetari i da muti među
narodima BiH."
(15.11.1979.g.)

Tito o životu i smrti:

  "Pitanje smrti zavisi od toga kako je neko živio. Ako ste
uradili nešto korisno, to će vas nadživjeti. Ako je neko
imao neku korisnu ulogu u životu, čak i poslije smrti
svijet
neće krenuti nizbrdo kad on umre. Ono što je uradio
zauvijek
će ostati. Ne ono čime su ga za života odlikovali i
slavili.
Ljudi nikada ne zaboravljaju što je dobro bilo kod
čovjeka."

(jedan od posljednjih Titovih intervjua) 

   Alija Izetbegović o Titu:
"Vi znate, mi ovdje ni ulicu koja se zove po njegovom imenu
nismo nikad predili, mada smo to mogli da uradimo. Prošli
smo kroz vrlo težak period kada je bilo takvih zahtjeva. Mi
to nismo dali. Nisam ni ja dao. Jednostavno, ne smatram da
historija počinje od nas."

(OBN, "Telering" ur. Mato Đaković, 23.07.1998.g.)

ito i BiH	 	 	 
Administrator	   
Saturday, 28 January 2012


 

“Bosna i Hercegovina mora biti ravnopravna republika
najmanje onoliko 
koliko su to Srbija i Hrvatska. I drugo, Muslimani moraju
biti 
apsolutno ravnopravan narod, u mjeri koliko su to Srbi i
Hrvati u 
Bosni i Hercegovini”.
 
(Tito, novembar 1943.)


Bosna i Hercegovina je u toku tog rata dala od sebe sve što
je mogla 
dati ... Najviše je u Bosni porušeno sela, gradova; najviše
je 
uništeno inventara seljaka; najviše je uništeno imovine
našeg naroda u 
Bosni i Hercegovini; najviše je palo i žrtava na tlu Bosne i

Hercegovine...”
 
(Tito, novembar 1945.)
 
Bosna i Hercegovina ne može pripadati ni ovom ni onom, već
narodima 
koji je od davnina nastanjuju. Uostalom, to njima nije niko
poklonio, 
već su to sami izborili u narodnooslobodilačkoj borbi u
kojoj su 
masovno učestvovali. Bilo je to jedino moguće i srećno
rješenje, ne 
samo za narode Bosne i Hercegovine, već i za našu zajednicu
u cjelini. 
U prošlosti je Bosna i Hercegovina uvijek bila kamen
spoticanja. Sa 
našom narodnooslobodilačkom borbom ona se toga otarasila”.
 
(Tito, novembar 1979.)
 
"Ljude treba pustiti pa neka ako hoće budu nacionalno
neopredijeljeni 
građani Jugoslavije. Neka taj čovjek bude Bosanac,
Hercegovac. Vani 
vas i ne zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to
Musliman, Srbin 
ili Hrvat."
 
(Tito u razgovoru sa Hamdijom Pozdercem o ustavnim
promjenama 1971. 
godine.)
 
Tokom rata, ovdje su se vodile bitke, ne samo za stvaranje
nove 
Jugoslavije, nego također za Bosnu i Hercegovinu kao
suverenu 
republiku. Stav nekih generala i vođa o ovome nije bio
sasvim 
jasan..Ja se nikada nisam sumnjao u svoj stav o Bosni.
Uvijek sam 
govorio da Bosna i Hercegovina ne može pripadati ovom ili
onom,nego 
samoljudima  koji su tamo živjeli od pamtivjeka.

(Josip Broz Tito)

http://www.titomanija.com.ba/index.php?
option=com_content&task=view&id=393&Itemid=40

  Komentar #7 tacan istinit ne samo iz ovog 
izvora nego znaci citati citati i interesovati 
se a ne zadovoljiti se onim sto se servira jer 
puno je laznog a istina je samo jedna, lazi se 
proturaju ali ipak se otkriju.Zato samo citati 
i kopati po sakrivenim arhivama.Svima lijep 
pozdrav.

Uz postovanje uvazenom biskupu,napomenuo bih da su Hrvati Bl
i 
Banjalucke regije  mijenjali kuce sa Srbima iz HR,svi koji
su 
napustili Bl su to radili jos tokom rata,mala manjina je
otisla 95g. 
i poslije.Znaci imovina je mijenjana ili prodavana.Vrati ti
Hrvata iz 
ZG u Bl,a on tamo 20 godina i mijenjao imovinu,nema
sanse,sjecam se i 
prije rata gledali su prema 
Zg,skolovanje,zaposljavanje,lijecenje...naravno rat je donio
svoje 
zlo.

i am sorry brother

e Antisa fino ti objasni sve se zna natenane, video kamere
sve snimale 
zar ne. Fino Slobo i Tudjman dogovorili podjelu BiH na nacin
da 
Hrvatima ne ostane nista ko sto je i danas a Slobi 80% ko
sto je 
drzao. E vala prava podjela bas, ko jos u to vjeruje. Isto
ko sto su 
Slobo i Tudjman dogovorili da Slobo srusi pola Hrvatske i
protjera 
Hrvate. Naravno da su i to dogovorili zar ne ;) Tudjman je
radio i 
sr'nja po BiH ali nije dijelio sa Slobom

Svak je tada nesto radio da spasi sebe i svoje, i Alija je u
sporazumu 
Izetbegovic Krajisnik jos 1992 dijelio Bosnu sa Srbima, pa
sta cemo. 
Isto ko Babo. Svak je pokusao da se zastiti u tom kaosu.

Najlakse je upirati u druge i reci oni su krivi. Nece nama
na bolje 
dokle god narodi vjeruju u budalastine

Franjo Tudjman je htio podjelu Bosne,zbog neslaganja s tom
politikom 
je Stipe Mesic napustio HDZ i Tudjmana.

Gledajuci ove jadne pokusaje BiH susjednih zemalja Srbije i
Hrvatske 
da izmedju sebe podjele TERITORIJ DRZAVE BOSNE I
HERCEGOVINE
A DA 
GRADJANE BIH NIKO NISTA NIJE NI PITAO,A POSEBNO NIKO NISTA
NIJE PITAO 
NAJBROJNIJI BIH NAROD,
pitanje je 
kako bi gradjani Hrvatske reagovali da su
npr.Hrvatske 
susjedne zemlje Slovenija i Madjarska odlucile da podjele
izmedju sebe Hrvatsku 
a da gradjane Hrvatske niko nista nije ni pitao???,
ili kako bi gradjani Srbije reagovali da su susjedne zemlje
Bugarska
i Albanija odlucile da izmedju sebe podjele Srbiju 
a da gradjane Srbije niko nista nije ni pitao???

Jedno je sto su Srbija i Hrvatska zeljele, zele i zelit ce i
dalje, a drugo je sto mi u BiH nemamo nikakve politicare. To
se pogotovo odnosi na "najbrojniji" BiH narod, gdje i jesu
najnesposobniji i najlicemjerniji kadrovi u politici. Sve su
to obicni kokosari i fukara (umna i dusevna) koja se samo
zeli obogatiti na racun (glupog) naroda. Nema cestitog
covjeka i patriote medju njima svima. Pa pogledajte sta su
sve stekli u zadnjih deset godina, a pogledajte sta i kako
narod zivi? Ima tu jos Covica, nije Dragan jedini...Niko od
njih ne voli BiH, bez obzira iz kojeg naroda dolazi. Svaki
od njih voli samo sebe i pod parolom domoljublja pljacka sta
se jos opljackati moze. Dakle, sve je to jedan opsti nemoral
i kriminal. Licno mislim da iz ovoga nema izlaza, ali za
utjehu - nije bolje ni u Srbiji ni u Hrvatskoj.

Vidim ova teorija o podjeli BiH se dobro uvatila. Pa sta je
ne podijelise 
onda braco. Sto je HV stao sa ArBiH da oslobadja, umjesto da
je stao 
sa cetnicima da je podijeli. Ko bi mogao da zaustavi HV i
Srbe da su 
udruzeno isli da dijele BiH.

Vi citavo vrijeme brkate Hrvatsku sa politikom Bobana i
njegove 
soldateske u tzv 'HrHB'. U tom istom kutu gledanja jednako
vazi podjela 
BiH izmedju Alije i Babe koji je htio da se slozi sa Srbima
a ne sa 
svojima. Sto to niko ne spominje drugovi

Vashigtonskim sporazumom 18 ozujka 1994g. pod pritiskom
Amerikanaca 
zaustavljen je sukob izmedju Hrvata i Bosnjaka,a sa tim
stvoreni su 
uslovi da se zajednickim snagama krene protiv Srba.S tim
sporazumom 
je osnovana Federacija BiH,koja je po dogovoru trebala uci u

konfederaciju sa R.Hrvatskom.Do konfederacije nikad nije
doslo jer je 
bila rijec o obmani predstavnika HR Herceg Bosne i hrvatskog
naroda u 
Bosni.

Vama bi, bosanskim katolicima, alias Hrvatima, bilo najbolje
da sto prije shvatite da ste vi Hrvati koliko i Eskimi.
Hrvati zive u Hrvatskoj, a Bosanci i Hercegovci u Bosni i
Hercegovini. Nacija, narodnost i vjera su tri zasebna pojma.
Zato stalno dolazi do nesporazuma i neshvatanja medju vama.
Rascistite to jednom za svagda i bice mirna Bosna.

Znaci li to da prihvatas da u Hrvatskoj i Srbiji ne zive
Bosnjaci vec 
samo Hrvati i Srbi muslimanske vjeroispovijedi.

Zasto bi Hrvati koji stoljecima zive u Bosni,koji su
konstitutivni u 
Bosni kroz povijest,odjedanput postali bosanski katolici,kad
su se 
bosanski muslimani ne tako davno odredili da po
nacionalnosti budu 
Bosnjaci.

@ime hrvatsko za 19
Pitaj Franjevce Bosne Srebrene.

Ali bojim se da je za Bosnu odavno prekasno.
Religija nije = nacionalnost. Ali danasnji nacionalisti
mesle drukcije.

Nista se "mi" nismo "odredili", kakvi Bosnjaci? To je nas
"odredio" ratnih godina devedesetih Tunjo Filipovic, a ja
sam "odredjen" davno, svojim rodjenjem, kao Jugosloven -
Bosanac. Vjeroispovijest cu ostaviti tebi da nagadjas. Tvoj
plitki um misli, cim se neko drugacije oglasi pa kaze da
nema Hrvata nego katolika u BiH (to takve kao ti jako boli,
i ako ne razumijem zasto) odmah misli da se radi o
"Bosnjacima - muslimanima"?? A usput, stotinama godina prije
nas na prostoru Bosne i Hercegovine su zivjeli nasi preci
Iliri, pa onda Bogumili, i td...Sve je to lijepo i precizno
jednom prilikom objasnio dr. Severin Rakic, covjek siroke
kulture i velikog znanja. Pronadji negdje taj njegov tekst,
mozda ce ti uvid u istoriju ovih prostora objasniti neke
stvari Koje ocito uopste ne poznajes, pa zato ni ne
razumijes. I vjeruj mi, nije nikakva sramota biti Bosanac i
Hercegovac, za razliku od tebe ja se time ponosim. Zasto
biti nesto sto nisi i sam sebi stvarati frustracije...

http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk/PjesmaBosnjaku.html


BOŠNJACI I BOSNA


Sve do kraja 19-tog stoljeca Bosanski katolici i pravoslavci
nisu se 
nazivali nit tzv."Hrvatima" nit tzv."Srbima",nego
Bošnjacima,a 
tzv."srpsko-hrvatski" politicki faktor nije imao nikakvog
znacajnog 
utjecaja na zbivanja u Bosni u njenoj cijeloj dotadasnjoj
historiji.

Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek sirili
katolicizam 
medju Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i
tzv."hrvatstvo",dok 
"pravoslavaca" prakticno nije ni bilo u Bosni sve do
okupacije Bosne 
od strane Turske Imperije.

Medjutim,krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i
Bosanski 
katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv. "Hrvati" i
tzv. 
"Srbi".Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada
pocinju i svi 
sukobi unutar Bosne i njenog naroda,sto se NIKADA prije u
cijeloj 
historiji Bosne nije dogadjalo nego su se Bošnjaci svih 
vjeroispovjesti borili za Bosnu,a ne protiv nje.

O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite
vjere,govori,1844 i otac 
srpskog radikalizma Ilija Garasanin,govoreci o "potrebi
bratstva 
izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena".

Osvrnimo se,dakle, na "Nacertanije" (1844), Ilije
Garašanina. U svom 
programu "Nacertanije" on narod Bosne naziva Bošnjacima -
bez obzira 
na vjersku pripadnost - i kada govori o programu
posrbljavanja 
Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba dakle uciniti da se
Bošnjaci i 
ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlaže da se: "nekoliko
mladih 
Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se
ovi...obucavali i za 
takove cinovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji
naučili 
posle u svom otecestvu u djelo privesti mogli."

Da bi plan velike Srbije tekao bez vecih problema,i
posrbljavanje 
Bosnjaka muslimana izvrsilo kako je zamislio,Garašanin
smatra da bi se 
trebala pisati i opca historija Bosne gdje se "ne bi smela
izostaviti 
slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i
nadalje 
napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana
i to 
iskljucivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka",i od
strane 
"coveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajuceg." (ovdje je
znacajno 
primjetiti da Garasanin ne spominje nikakve millete,nego na
vise 
mjesta koristi narodno ime Bosnjaci za CJELOKUPAN narod u
Bosni,dakle 
kao zajednicki narodni naziv svih Bosnjaka,bez obzira na
vjeru).

Meta njegovog programa bili su i pravoslavni i katolicki
Bošnjaci,tako 
Garasanin kaze da nece biti velikih problema
"preobratiti",odnosno 
posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog 
vjeroispovijedanja),i o tome kaze sljedece:"Na istocnog 
veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za
Srbiju težak 
zadatak.".NAPOMENA:U vrijeme kada Garasanin ovo navodi
srpska 
pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve
do 1920 
godine!!(Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i

Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti
Arhijerejski 
Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta
1920. 
godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje

"ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhije koje do
tada nikada 
nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i
eparhiju u 
Bosni i Hercegovini koja je uvijek do tada bila iskljucivo u
sastavu 
Carigradske patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je

Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet
stotina 
hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska
patrijaršija 
oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj
srpskoj crkvi 
eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK
1920 godine 
srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni)
I nikakve 
narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba

pravoslavaca.... Bosnjaci pravoslavci (danasnji
tzv."bosanski 
Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena

pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila.

Veci problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka
katolika,pa o 
tome kaze:"Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga
iziskuje 
to, da se katolicki Bošnjaci zadobijedu. Na celu ovih stoje

franjevacki fratri."

Bosnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeca preko noci
postali 
tzv. "bosanski Hrvati",ali je bitno napomenuti da u
srednjovjekovnoj 
Bosni nije bilo Hrvata kao nekog naroda u Bosni,to jasno
uocavaju i 
sami hrvatski historicari kao npr.Tomislav Raukar,Nada
Klaic,itd.

Tako,hrvatski historicar Tomislav Raukar kaze vrlo jasno: "U

srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovu
nazivlju, 
nema izricitih potvrda o nazocnosti hrvatskoga stanovnistva
na 
podrucju bosanske drzave...

"Dapace, ni na nekim dijelovima hrvatskoga kraljevstva u
srednjem 
vijeku nije bilo hrvatskoga imena. Primjerom je
srednjovjekovna 
Sclavonia ili Slovinje."

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju
historije 
svih juznoslovenskih zemalja,hrvatski historicar Dr Nada
Klaic u svome 
djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH
VLADARA DO 
TVRTKOVE KRUNIDBE",Zagreb,1989.,dolazi do sljedecih
konstatacija:

"....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede
isto koliko 
Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki
izvjestaj 
Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao
podloga za 
zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do
historijske 
istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove
vijesti o 
vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek
povremeni 
izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti
stoljetni 
polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba
odavno isle 
svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za
taj posao ne 
mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija
barskog 
nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca...."

Sve do pred kraj 19.stoljeca u Bosni su zivjeli jedino
Bosnjaci,koji 
su bili triju vjera muslimani katolici i pravoslavci:

Bošnjak katolicke vjeroispovijesti fra. Ivan Frano Jukić
(1818-1857), 
koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, koji je u svom
proglasu 
1848. godine zapisao:

"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas
samo kao 
očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah
i žale 
nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti;
dajte 
pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk;
nastojte da 
najpred naša serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige
i 
casopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva

poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na
svitlost isitne 
izvedmo."

Citav ovaj fenomen,u svojoj cuvenoj pjesmi "Pjesma Bošnjaku"
koju je 
objavio list "BOŠNJAK" u izdanju od 2. VII, 1891
godine,opisao je i 
Safvet-beg Bašagic rijecima: p>


Znaš Bošnjace, nije davno bilo,
Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junackoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire. [...]
Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.

www.zemljabosna.com

http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk/PjesmaBosnjaku.html

Enes Kišević

   Bosna

Ti nisi više san.
Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium moja.
Bolna mi ne bila.
Ti privjesak ničiji nisi.Ni čest. Ni prćija. 
Bosna si bila.Bosna ćeš biti.Bosna bosanska sva. 
Osvajača tvojih silnih tko više i imena zna? 
A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva. 
Bisseno, Bosseno,Bosno moja. 
Tko te svojatao ne bi kad su i voda i ptica i cvijet bivak
našli u tebi. Ginut će za tebe Bošnjak tvoj ma bila pod
noktima sva. 
Da nikada više.Bolna mi ne budeš Suzo moja iz sna. 

p.s.

Bosna, Bathinus, Bosthicus, Bostoensis, Bosona, Bissena,
Bos, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Bosina, Bosana,
Basante, Bassinus nekadasnje su varijacije sadasnjeg imena
zemlje i naroda BiH.

Nada na ispitu iz povijesti:Sjedi,jedan.

Katolici Banjaluke  imaju dvojicu visokih svestenika.
biskupa Komaricu i monsinjora Puljica.Jedan je u Banjaluci i
zalaze se za povratak katolika na to podrucje,a drugi je
mjenjao imovinu za Hrvatsku i uglavnom se bori za
ravnopravnost Hrvata u federaciji BiH.
Narod ko narod jedni poslusali jednoga a drugi drugoga i
rezultat je poznat.

Slobodan Milosevic je u ratu uzeo podunavlje i posavinu i u
pregovorima
sa Tudmanom dogovoreno vrati  podunavlje uzmi posavinu.Lakse
je dati dio BiH nego Hrvatske
Zalosno

Profesore, Nada je svoje potkrijepila istorijskim
cinjenicama, a ti nemoj tako olako obarati ucenike. Da nam
reci sto joj dade 1?

da, u pravu su, bolje misliti svojom glavom, nego se povesti
za pogresnim vodjama. gore jos u ono doba o tome pisase
Safvet- beg Basagic. ne moze se od istorije pobjeci, sta god
neko sanjao. jel tako (kom. 25)?

@za 24
Sjedi! 1 iz pristrasnost/nepristrasnosti.

Svaka cast, tako moramo braniti istinu i na kraju cemo
pobijediti.

SADA PO "DEJTONSKOM SPORAZUMU",USTAVU KOJI SVI MORAJU
POSTOVATI,
U BOSNI I HERCEGOVINI RAVNOPRAVNO NA CIJELOJ TERITORIJI BIH
ZIVE :
Konstitutivni narodi:
http://bs.wikipedia.org/wiki/Konstitutivni_narod
3 BiH Konstitutivna ravnopravna naroda:
BOSNJACI,BIH SRBI,BIH HRVATI 
(Tu su i Ostali).
TRI GLAVNA JEZIKA RAVNOPRAVNA NA PODRUCJU CIJELE BIH:
BOSANSKI,SRPSKI i HRVATSKI.

SVAKO NEGIRANJE OVIH CINJENICA IZ BIH(DEJTONSKOG)SPORAZUMA
JE KRIVICNO 
DJELO!
(Svi su mogli vidjeti da se Bosnjackoj djeci u nekim manjim
mjestima u 
R.Srpskoj zabranjuje da uce svoj maternji BOSANSKI JEZIK,a
Igor 
Radojicic to pravda cinjenicom sto u Federaciji na podrucju
Grahova i 
Drvara gdje su Hrvati(HDZ)u vecini Hrvati ne daju Srpskoj
djeci da uce 
Srpski jezik,a u stvari oni to sve rade po dogovoru
djavolske 
koalicije Dodik(SNSD)-Covic(HDZ)gdje oni svjesno ne daju
Srpskoj djeci 
u Drvaru i Grahovu(gdje su Hrvati u vecini)da uce Srspki
jezik i tako 
zrtvuju srpsku djecu samo zato kako bi imali alibi da ne
dozvole 
Bosnjackoj djeci da u R.Srpskoj ne uce nastavu na svom
maternjem 
Bosanskom jeziku.Zalosno!!!A svi su mogli cuti i naredbu
Dodikove 
Zeljke Cvijanovic(Predsjednik Vlade R.S.)gdje izdaje naredbu
ministru 
obrazovanja R.S. da umjesto pravilno BOSANSKI JEZIK ,
koriste 
Bosnjacki jezik samo kako bi na taj isprovocirali Bosnjake i

marginilizovali BOSANSKI JEZIK (Ime "bosanski jezik" prvi
put se 
spominje 1300-te godine u djelu 
"Skazanie iziavlieno o pismenah" (Historija pisanih jezika)
koju je napisao najpoznatiji vizantijski putopisac,
Konstantin
Filozof..Prvi Rječnik Bosanskog jezika je iz 1623. godine.)
I UMJESTO DA SE SRBI,HRVATI I CRNOGORCI ZAHVALE BOSNI I
BOSANCIMA JER 
SU NA OSNOVU BOSANSKOG JEZIKA NASTALI 
Srpski, Hrvatski i CG jezik su istočne i zapadne varijante
Bosanskog jezika IMAM SUPROTNU SITUACIJU GDJE SE POKUSAVA
UKINUTI 
ORIGINAL "BOSANSKI JEZIK",KAKO BI SE TAKO KOPIJE BOSANSKOG
JEZIKA 
"SRPSKI","HRVATSKI" I "CRNOGORSKI" POKUSALE PREDSTAVITI KAO

ORIGINALI,A I SAMI ZNAJU DA JE BOSANSKI RIJECNIK
NAJSTARIJI!ZALOSNO OD 
SUSJEDA/KOMSIJA!!!
 

NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO 

Izvor: Glasnik NKR BiH, br. 272 od 7. septembar 2003.

Primjetili smo da mnogi Bosanci i Hercegovci imaju veliku
zbrku u glavi kada su u pitanju pojmovi kao: Nacija, Narod,
Bosanstvo, Bosnjastvo, pa cemo probati na, sto je moguce
kraci nacin, definisati ove pojmove. 

NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO

NAROD: 
U svjetskoj socioloskoj terminologiji pod NARODOM se
podrazumijeva etnicka skupina, tj. skupina ljudi koji imaju
slicne obicaje, slicnu kulturu, religiju, jezik itd.
Primjeri NARODA SU: Bosnjaci, Srbi, Hrvati, Englezi, Kurdi
itd. Na primjer Bosnjaci imaju svoje nosnje, svoja narodna
kola, svoju kuhinju svoju religiju i, sto je NAJVAZNIJE,
svoj subjektivni osjecaj pripadnosti Bosnjackom narodu. To
Bosnjake karakterise kao poseban narod u odnosu na Srbe I
Hrvate.

NACIJA: 
U savremenoj terminologiji nacija se identifikuje sa
ISKLJUCIVO SA DRZAVOM. 
Na primjer, etncki Meksikanac, kada dobije Americko
drzavljanstvo posteje po NACIONALNOSTI AMERIKANAC. Ili npr.
etncki Arapin koji je iz Alzira doselio u Francusku, kada
dobije francusko drzavljanstvo postaje NACIONALNO FRANCUZ,
mada je po narodnosti i dalje Arapin.

ISTO VRIJEDI I ZA BOSNU I HERCEGOVINU: SVAKI PRIPADNIK
BOSNJACKOG, SRPSKOG, HRVATSKOG ILI BILO KOJEG DRUGOG
NARODA,
KOJI JE IMAO PA MU JE NEPRAVDNO ODUZETO ILI IMA
BOSANSKOHERCEGOVACKO DRZAVLJANSTVO, JE PRIPADNIK
BOSANSKOHERCEGOVACKE, ili skraceno BOSANSKE NACIJE.

Dakle, kada se kaze npr. Britanska nacija misli se na
Veliku
Britaniju kao drzavu i sve njene drzavljane ukljucujuci i
etnicke Engleze, Skote, Irce, Arape, Indijce itd. Isto
tako,
kada se kaze Bosanska NACIJA, misli se iskljucivo na drzavu
BiH i na sve njene DRZAVLJANE Bosnjake, Srbe, Hrvate, Rome,
Jevreje itd.

   
NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO 

Izvor: Glasnik NKR BiH, br. 272 od 7. septembar 2003.

Primjetili smo da mnogi Bosanci i Hercegovci imaju veliku
zbrku u glavi kada su u pitanju pojmovi kao: Nacija, Narod,
Bosanstvo, Bosnjastvo, pa cemo probati na, sto je moguce
kraci nacin, definisati ove pojmove. 

NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO

NAROD: 
U svjetskoj socioloskoj terminologiji pod NARODOM se
podrazumijeva etnicka skupina, tj. skupina ljudi koji imaju
slicne obicaje, slicnu kulturu, religiju, jezik itd.
Primjeri NARODA SU: Bosnjaci, Srbi, Hrvati, Englezi, Kurdi
itd. Na primjer Bosnjaci imaju svoje nosnje, svoja narodna
kola, svoju kuhinju svoju religiju i, sto je NAJVAZNIJE,
svoj subjektivni osjecaj pripadnosti Bosnjackom narodu. To
Bosnjake karakterise kao poseban narod u odnosu na Srbe I
Hrvate.

NACIJA: 
U savremenoj terminologiji nacija se identifikuje sa
ISKLJUCIVO SA DRZAVOM. 
Na primjer, etncki Meksikanac, kada dobije Americko
drzavljanstvo posteje po NACIONALNOSTI AMERIKANAC. Ili npr.
etncki Arapin koji je iz Alzira doselio u Francusku, kada
dobije francusko drzavljanstvo postaje NACIONALNO FRANCUZ,
mada je po narodnosti i dalje Arapin.

ISTO VRIJEDI I ZA BOSNU I HERCEGOVINU: SVAKI PRIPADNIK
BOSNJACKOG, SRPSKOG, HRVATSKOG ILI BILO KOJEG DRUGOG
NARODA,
KOJI JE IMAO PA MU JE NEPRAVDNO ODUZETO ILI IMA
BOSANSKOHERCEGOVACKO DRZAVLJANSTVO, JE PRIPADNIK
BOSANSKOHERCEGOVACKE, ili skraceno BOSANSKE NACIJE.

Dakle, kada se kaze npr. Britanska nacija misli se na
Veliku
Britaniju kao drzavu i sve njene drzavljane ukljucujuci i
etnicke Engleze, Skote, Irce, Arape, Indijce itd. Isto
tako,
kada se kaze Bosanska NACIJA, misli se iskljucivo na drzavu
BiH i na sve njene DRZAVLJANE Bosnjake, Srbe, Hrvate, Rome,
Jevreje itd.

Ja znam da smo mi bosanski katolici sasvim lijepo zivjeli u
toj BiH, ne bi 
se mijenjao nikada ni sa kime. I onda dodje rat, Hercegovci
se okrenuse 
Hrvatskoj a mi ostadosmo na vjetrometini. Ako odes u
Hrvatsku tamo 
sam stranac koji se nikad nece prilagoditi jer mi fali taj
bosanski duh, a 
ako ostanes u BiH tu smo postali nepozeljni.

I sta sad da radimo mi koji smo tiha vecina. Meni je drazi
bio komsija 
Bosanac, musliman katolik ili pravoslavac svejedno nego
susjed u 
Zagrebu. Sa njima sam uzivao u zivotu, druzio se, ganjao
trebe. Nemam 
nista protiv ovog u Zagrebu vecina je ok ali to nije isti
nacin razmisljanja i 
zivota. U Bosni sam ja kod kuce, a izgleda vise nisam.

Tesko je to

jednostavno, iskreno i posteno, normalne rijeci od normalnog
covjeka. 
da su svi takvo nromalni u glavi i posteni prema sebi, ovog
svega ne bi ni bilo. sve ovo na zalost svih normalnih ljudi.

Povelja Kulina bana
   
Povelja je napisana bosančicom
Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. augusta
1189.godine na 
starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom
bosančicom.

KARTA BOSANSKOG KRALJEVSTVA 
PRIJE DOLASKA TURAKA(ISMANSKI SULTANAT)

KARTA BOSANSKE DRŽAVE IZ 1391 GODINE
Pripremio: Stefan BALORDA

http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=18751

http://bs.wikipedia.org/wiki/Bosansko_kraljevstvo

BOSANSKI JEZIK
(historijske cinjenice, gramatika, razlike)
 
Ime "bosanski jezik" prvi put se spominje 1300-te godine u
djelu 
"Skazanie iziavlieno o pismenah" (Historija pisanih jezika)
koju je 
napisao najpoznatiji vizantijski putopisac, Konstantin
Filozof....

Povelja Kulina bana
   
Povelja je napisana bosančicom
Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. augusta
1189.godine na 
starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom
bosančicom. Ovaj 
dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani
bosanski 
državni dokument nego i jedan od najstarijih državni
dokument kod svih 
južnoslavenskih naroda i država.

Prijevod Povelje na standardni bosanski jezik

Povelja Kulina bana iz 1189, mlađi prepis
U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin,
obećavam Tebi 
kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam
prijateljem biti 
od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo
povjerenje, dokle 
budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god
se žele 
kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim
srcem, bez 
ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće
im biti od 
mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć
kao i sebi, 
koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od
rođenja 
Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca
augusta i 
dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana
Krstitelja.
Transliteracija Povelje
U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.
Ě banь bosьnьski Kulinь prisezaju
tebě kneže Krьvašu i vьsěmь građamь

Dubrovьčamь pravy priětelь byti vamь
odь sele i dověka i pravь goi 
drьžati sь vami i pravu věru dokolě
sьmь živь.
Vьsi Dubrovьčane kire hode po moemu vladaniju
trьgujuke gьdě si kto 
hoke krěvati gьdě si kto mine pravovь
věrovь i pravymь srьdьcemь 
drьžati e bezь vьsakoe zledi razvě što mi
kto da svoevь volovь 
poklonь; i da imь ne bude odь moihь
čьstьnikovь sile i dokolě u mne 
budu dati imь sьvětь i pomokь kakore
i sebě kolikore moge bezь vьsega 
zьloga primysla.
Tako mi Bože pomagai i sie sveto evanьgelie.
Ě Radoe dijakь banь pisahь siju knigu
povelovь banovь odь rožьstva 
Hristova tisuka i sьto osmьdesetь i
devetь lětь měseca avьgusta u 
dьvadeseti i devety dьnь usěčenie glave
Ivana Krьstitela.
Transkripcija Povelje
U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.
Ja ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu
i v'sЪm' građam' 
Dubrov'čam' pravi prijateĺ' biti vam' od' selЪ i do
vЪka i pravi goj 
dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm' živ.
V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju
tr'gujuḱe, gdЪ si kto 
hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov'
vЪrov' i pravim' sr'(d')cem' 
dr'žati je bez 'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da
svojov' voljov' 
poklon'. I da im' ne bude od' moih' čest'nikov sile I do
kolЪ u mene 
budu dati im' s'vЪt' i pomoḱ' jajire i
sebЪ kolikore moge bez' v'sega 
z'loga i primis'la.
Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie.
Ja Radoje dijak ban pisah' siju knjigu poveljov' banov' od'
roždstva 
H(risto)va tisuḱa i s'to i os'm'deset i devet'
IЪt', mЪseca av'gusta u 
d'vadeseti i deveti d'n', usЪčenie glave Jovana
Kr'stiteĺa.
Značaj dokumenta
Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument
pisan na 
domaćem jeziku i kao takav zaslužuje pažnju kako
jezikoslovaca, tako i 
historičara. Njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu
historiju 
je nemjerljiva. To je prvi poznati dokument izdan od strane
jednog 
bosanskog vladara vladaru, tj. knezu, druge države.

Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske
državnosti i 
historiji bosanskog jezika. S prvog aspekta može se reći da
je 
Kulinova povelja "rodni list" bosanske državnosti. Iz njenog
sadržaja 
jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12.
stoljeću imala 
uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome
postoje 
dokazi i iz 10. stoljeća. To su kroz historiju prešućivali i

pokušavali osporiti razni historičari, geografi, politolozi
iz okolnih 
zemalja. Čak su neki uvrštavali Kulinovu povelju u spomenike
vlastite 
nacionalno-jezičke historije, mada na njenom početku jasno
stoji 
odrednica "(banь) bosьnьski". Također, u
povelji se uočava da je Bosna 
već tada imala prijateljske odnose sa Dubrovnikom, koji su
se 
nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila
razvijena 
i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države.
To govori 
da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i sa
drugim 
državama. Još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova
povelja jeste 
postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što
dokazuje dugu 
tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura (a
ponekad i 
kulturni nivo) jednog naroda veže upravo za početke
pismenosti kod tog 
naroda.

Povelja danas
Povelja Kulina bana očuvana je u 3 primjerka u Dubrovniku.
Dva 
primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden
u 19. 
stoljeću, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i
umjetnosti 
u Sankt Petersburgu u Rusiji. Mnogi smatraju da je to
original među 
poznatim primjercima. BiH je uputila zahtjev za njeno
vraćanje, ali ga 
je Rusija odbila jer smatra da Povelja Kulina bana, kao
drugi dokument 
Slavena po starosti, jednako pripada i njihovoj historiji.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Povelja_Kulina_bana

Prof. dr.Enver Imamović Profesor emeritus Filozofskog
fakulteta u 
Sarajevu i bivši direktor Zemaljskog muzeja prof. dr. Enver
Imamović 
Povelja Kulina bana je nestala 1830. godine iz Dubrovačkog
arhiva i 
sada se nalazi u Rusiji.

Enver Imamović: Povelja Kulina bana mora biti vraćena u BiH

Profesor emeritus Filozofskog fakulteta u Sarajevu i bivši
direktor 
Zemaljskog muzeja prof. dr. Enver Imamović izjavio je za
agenciju 
Anadolija kako je oduševljen činjenicom da su se institucije
države 
Bosne i Hercegovine napokon angažirale na povratu Povelje
Kulina bana 
u matičnu domovinu.

Prof. dr.Enver Imamović: Povelja Kulina bana mora biti
vraćena u BiH 
Enver Imamović (Foto: Anadolija) Zastupnik Stranke
demokratske akcije 
BiH (SDA) u Zastupničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine
Šemsudin 
Mehmedović, podsjetimo, podnio je inicijativu da se na 46.
sjednici 
najvišeg zakonodavnog organa države 28. marta razmatra
pokretanje 
postupka povrata Povelje Kulina bana iz Rusije u BiH.

Profesor Imamović vjeruje kako postoje šanse da se ''rodni
list BiH'' 
poslije 183 godine, napokon, vrati u domovinu.

''Drago mi je da će Parlament BiH, a potom, vjerujem, i
Vijeće 
ministara BiH pokrenuti inicijativu da se vrati naš
najpoznatiji 
pisani nacionalni spomenik Povelja Kulina bana koji se
nalazi u Rusiji 
u Sankt Peterburgu. To je prvi slučaj da najviši zakonodavni
organi 
poduzimaju takvu akciju'', izjavio je Imamović za agenciju
Anadolija.

Iz historije se zna, dodaje, da je Povelja od 1830. godine u
Rusiji. 
Inače, Povelja, koja je napisana 29. augusta 1189. godine i,
kako 
smatraju historičari, svjedoči o osam stoljeća dugoj bh.
državnosti, 
nalazi se pod okriljem Ruske akademije nauka i umjetnosti.

''Povelja zato za nas predstavlja izuzetno vrijedan
dokument. U tom 
dokumentu, pored ostaloga, pominje se doslovno da je BiH
država. Jer 
Kulin ban jamči sigurnost

''svima koji hodate po mojemu vladanju'', a misli se na
dubrovačke 
trgovce. Značaj akcije za povrat Povelje je u tome što je
potekla iz 
zvaničnih organa, od države, i vjerujem da neće biti niko ko
bi bio 
protiv toga da BiH dobije svoj vrijedni spomenik. S druge
strane, 
Rusija ima svog blaga kod nas i ima puno načina da se taj
dokument 
vrati u zemlju, dakle, putem razmjene, kupovinom ili dobrom
voljom 
ruskih vlasti da nam vrati taj dokument. Jer on za njih ne
znači 
mnogo. To je komad kože dug oko 15 centimetara. A mi, s
druge strane, 
imamo nekih vrijednih ruskih vjerskih knjiga, umjetnina i to
bi mogli 
zamijeniti za Povelju'', istakao je Imamović.

Nadalje, profesor Imamović je izrazio uvjerenje da će ta
''inicijativa 
odjeknuti kod nas''.

''Vjerujem da će inicijativa naići na pozitivnu reakciju
druge strane 
i daj Bože da taj dokument u skorije vrijeme i mi vidimo u
svojoj 
zemlji, da se nađe gdje treba'', priželjkuje Imamović. 

Zlatnik kralja Tvrtka

On je za agenciju Anadolija podsjetio kako je iz opkoljenog
Sarajeva 
tokom agresije otputovao do Zagreba kako bi učestvovao u
aukciji na 
kojoj je ponuđen vrijedni zlatnik bosanskog kralja Tvrtka. 

''To je bio jedinstven primjer numizmatičke i historijske
vrijednosti. 
Kad sam našim tadašnjim vlastima u Sarajevu objasnio značaj
tog 
predmeta za nas, odmah su izdvojili 60.000 njemačkih maraka
(DM). Ja 
sam otputovao s tim novcem u Zagreb i učestvovali smo u
aukciji. No, 
bili su prisutni kolekcionari iz Amerike i svijeta. Nakon
što je cifra 
prešla 60 hiljada DM, mi nismo imali više novca i morali smo
odustati. 
Zlatnik je otišao na drugu stranu. Ne smijemo dozvoliti više
da se 
naše blago rasipa po svijetu. Rodni list BiH mora biti
vraćen u 
domovinu'', izjavio je profesor Imamović za AA.

Rektor Univerziteta u Tuzli i nekadašnji veleposlanik BiH u
Moskvi 
Enver Halilović, koji je tokom diplomatske misije u Ruskoj
Federaciji 
svojevremeno pokrenuo priču o mogućnosti povratka Povelje
Kulina bana 
u BiH, izjavio je ranije da je u tom smislu imao razgovore s
najvišim 
državnicima Ruske Federacije – od ministra vanjskih poslova,
ministara 
za kulturu i obrazovanje, pa sve do predsjednika Ruske
Federacije 
Vladimira Putina.

Razgovarao je, također, i s ondašnjim patrijarhom Aleksejem
II, dajući 
mu prijedlog za razmjenu povijesnih dokumenata koji se mogu
vezati za 
Rusiju, jer su pisani ruskim pismom i na ruskom jeziku, a
nalaze se u 
BiH. 

''Međutim, u osnovi ključni problem za nepovratak, odnosno
nemogućnost 
preuzimanja Povelje do sada je u činjenici da nikada na
državnom nivou 
takav zahtjev nije dobio pravu podršku. Rusija taj dokument
smatra 
jednim od slavenskih dokumenata, drugi po važnosti za
povijest 
slavenstva. Kao zemlja koja pretendira da bude zaštitnik
slavenstva 
smatra da je to u neku ruku i dokument koji može pripadati
ili pripada 
i njenom širem historijskom kontekstu'', izjavio je tada
Halilović.

Zahtjev ruskim vlastima

Stručnjaci vjeruju da bi, ukoliko država BiH zauzme ispravan
stav i 
uputi adekvatne inicijative, Rusija mogla odobriti povratak
Povelje 
Kulina bana u Sarajevo. 

Povelja Kulina bana je, kako je u svojoj inicijativi
obrazložio 
zastupnik Mehmedović, najstarija bosanska isprava sa našeg
tla, pisana 
bosanskim narodnim jezikom. Ovaj dokument je, ističe se, ne
samo 
najstariji dosad pronađeni i očuvani bosanski državni
dokument, nego 
je Povelja bosanskog bana Kulina i jedan od najstarijih
državnih 
dokumenata kod svih južnoslovenskih naroda i država.
Proučavanje 
Povelje iznudilo je i enigmatično pitanje originalnosti
sačuvanih 
primjeraka.

Povelja je sačuvana u tri primjerka. Danas se dva nalaze u
Dubrovačkom 
arhivu, a jedan u Sankt Peterburgu. Proučavanja Povelje
rezultirala su 
stanovištem da je samo jedan od tri primjerka original, a da
su druga 
dva prepisi. Povelja je nestala 1830. godine iz Dubrovačkog
arhiva i 
sada se nalazi u Rusiji.

Tagovi: Sarajevo Povelja Kulina Bana Enver Imamović

http://www.klix.ba/vijesti/bih/enver-imamovic-povelja-kulina-bana-
mora-biti-vracena-u-bih/130327048

I ja sam prije tripao na Tvrtka, Kotromanice, bosancicu,
Kulin bana itd. itd. ali na zalost to je sve podaleko od
stvarnosti i ne znaci ama bas nista u politickoj pa i
socijalnoj problematici nase zemlje.

"...Osvrnimo se,dakle, na "Nacertanije" (1844), Ilije
Garašanina. U svom programu "Nacertanije" on narod Bosne
naziva 
Bošnjacima -bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori
o programu posrbljavanja Bosnjaka..."

PA SVI MOGU PROCITATI "Nacertanije" (1844), Ilije
Garašanina,jer je me 
krijuci i sam SANU (Srpaka akademija i umetnosti)u Beogradu

izlozio,postavio na internet stranice "Nacertanije" (1844),
Ilije 
Garašanina,pa tako me,a mikakve sumnje da se radi o
istinitim 
historijskim cinjenicama...,kao da su iz
Srbije,SANU-a,htjeli poruciti 
Bosni i Hercegovini da su oni iz Srbije("Nacertanije"
(1844), Ilije 
Garašanina)posrbili/preobratili Bosnjake
pravoslavce,pokupovali sve 
crkve Bosnjaka pravoslavaca i prekrstili sve te kupljene
crkve u 
"Srpske pravoslavne crkve"(Na osnovu sporazuma izmedju Vlade

Kraljevine SHS i

Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti
Arhijerejski 
Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta
1920. 
godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje

"ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhije koje do
tada nikada 
nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i
eparhiju u 
Bosni i Hercegovini koja je uvijek do tada bila iskljucivo
u
sastavu 
Carigradske patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je

Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet
stotina 
hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska
patrijaršija 
oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj
srpskoj crkvi 
eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK
1920 godine 
srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u
Bosni)i tako 
vrlo lukavo zloupotrebili Bosnjake pravoslavce(danasnje BiH
Srbe)samo 
zato kako bi Srbija sebi pripojila djelove BiH gdje su
zivjeli 
Bosnjaci pravoslavci,ali Srbije je svjesna cinjenice da
kupovinom 
Bosnjaka pravoslavaca,njihovim posrbljavanjem,prekrstavanjem
crkava 
Bosnjaka pravoslavaca u "crkve srpske"(dakle crkve susjedne

Stbije)SRBIJA NEMA PRAVO NA BIH TERITORIJU,JER TIM CINOM
POSRBLJAVANJA 
BOSNJAKA PRAVOSLAVACA NEMA PRAVO NA BIH TERITORIJU,A
BOSNJACI 
PRAVOSLAVCI SE MOGU SLOBODNO IZJASNJAVATI KAO BIH SRBI I TO
IM NIKO NE 
BRANI JER JE TO SLOBODNA VOLJA I MOGU SLOBODNO ZIVJETI U BIH
POSTUJUCI 
BIH ZAKONE KOJI VATE ZA SVE PODJEDNAKO,ALI ONI KJI ZELE
OTICI IZ BIH 
MOGU SLOBODNO OTICI ALI NEMOGU SA SOBOM NOSITI SVETU BIH
ZEMLJU.

DOK JE SASVIM DRUGA PRAVNA SITUACIJA SA ALJASKOM KOJU SU
SJEDINJENE 
AMERICKE DRZAVE KUPILE OD RUSIJE,DAKLE KUPILI SU TERITORIJ
RUSIJE I 
SAD LEGALNO USA/SAD POSJEDUJE ALJASKU.

SMRT JUGOSLAVIJE
(CIJELI DOKUMENTARNI FILM)
Smrt Jugoslavije, Dokumentarac BBC o raspadu Jugoslavije..

http://www.youtube.com/watch?v=KliJTzDMffs

http://www.dokumentarnifilmovi.com/10_smrt-jugoslavije.html

Komarac je samo jos jedna bishopska lopina u nizu, malo
manja od Pichlera ali mnogo veca od Markovica...

"Načertanije" (1844), Ilije Garašanina.


Danas obicno smatramo da je "Načertanije" kompletno djelo
Ilije 
Garasanina. Medjutim nije tako.Neki su izracunali da je
Garasaninovo 
samo 16,82% a sve ostalo pripada Cehu Frantiseku Zahu. 

Pise,B Dragović

"Načertanije je napisao Čeh František Zah (1807-1892), pod 
rukovodstvom čelnika poljske emigracije u Parizu - kneza
Adama 
Čartorijskog, a potrebama Srbije "upodobio" Ilija Garašanin,
ministar 
u Vladi Srbije. František Zah "Načertanijem" predviđa
"stvaranje 
južnoslovenske države, sa Srbijom kao stožerom", (centrom).



František Zah

U vrijeme pisanja "Načertanija", vođe pobune za
uspostavljanje 
ustavobraniteljskog režima u Srbiji - Toma Vučić Perišić
(1788-1859) i 
Avram Petronijević (1791-1852), živjeli su u Carigradu, u
emigraciji. 
Tvrdi se da su imali uticaja na Františeka Zaha, u
sastavljanju 
"Načertanija". Tokom druge polovine 1844. godine, vraćaju se
u Srbiju, 
kada je "Načertanije" već usvojeno za srpski "nacionalni
spoljno-
politički program". 

Poljski knez, a za poljsku aristokratiju u izgnanstvu
"nekrunisani 
kralj" Poljske - Adam Čartorijski, u egzilu u Parizu, trudio
se da 
stvori "snažan savez" (blok) južnoslovenskih naroda, kao
branu 
imperijalnim nasrtajima Rusije i Austrije. Kad su Rusija i
Austrija 
okupirale i podijelile Poljsku, knez Adam Čartorijski je
"tražio savez 
Zapadnih i Južnih Slovena", za borbu protiv Rusije i
Austrije. 

Zahovo "Načertanije" potrebama "srpstva" pridobio je
ondašnji ministar 
u Vladi Srbije - Ilija Garašanin (1812-1874). Ovaj daroviti
i oprezni 
srpski političar i državnik, Ilija Garašanin, bio je jedna
od 
najistaknutijih ličnosti Srbije XIX vijeka. U vrijeme
vladavine kneza 
Miloša Obrenovića, bio je "čelnik srpske vojske" (ministar
vojni). U 
dvije srpske ustavobraniteljske vlade kneza Aleksandra
Karađorđevića, 
Garašanin je bio ministar inostranih i unutrašnjih djela.
Uporno se 
trudio da Srbiji "obezbijedi" vodeću ulogu na Balkanu. Otuda
je 
razumljivo što je, baš Ilija Garašanin, tvorac nacionalnog
programa 
"Načertanija". 

Ovaj dalekovidi srpski državnik i političar pravovremeno je
"pojmio" 
Zahovo "Načertanije" i "uspješno" ga preuredio u "program
oslobođenja 
iz turskog jarma i ujedinjenja svih Srba, u granicama
srpskih zemalja 
i srpske države".

Od ukupno 5.397 riječi "Načertanija", Zahovih je ostalo
4.459 ili 
83,18 odsto, a Garašaninovih 908 ili 16,82 odsto. Ova
(relativno mala) 
Garašaninova intervencija potpuno mijenja duh i smisao
"Načertanija". 

O Zahovoj ulozi u pisanju "Načertanija" saznalo se tek kada
je srpski 
istoričar Dragoslav Stranjaković (1901-1966) objavio dvije
svoje 
stručne rasprave o tome. Analizirao je i uporedio tekstove 
"Načertanija" Františeka Zaha i Ilije Garašanina, prema
rukopisima u 
Garašaninovoj zaostavštini. 
Zahovo "Načertanije" je sačinjeno kao "Plan stvaranja
zajedničke 
države Južnih Slovena, oslobođenih iz ropstva Austrije i
Turske, 
snagom srpske države". Zahov "plan" je očigledna težnja za
"stvaranjem 
južnoslovenske države, sa Srbijom kao stožerom" (centrom). 

Kovanicu “srpstvo” izmislili su srpski ideolozi, s ciljem da
u srpski 
nacionalni korpus uključe nesrpske narode u okruženju 

Ilija Garašanin je, u svom programu, "ispustio" zemlje pod
Austrijom 
i, sem nekoliko rođaka, izostavio poglavlje "o Hrvatskoj i
Česima". 
Zadržao je samo odjeljak, pod naslovom "Srem, Bačka i
Banat", jer je 
te zemlje "smatrao srpskim". Garašanin izostavlja i djelove
o 
unutrašnjoj politici Srbije. Kao dosljedni "autokrata",
Garašanin nije 
htio da "uoči" vezu između spoljne i unutrašnje politike, u
stvaranju 
države i rukovođenju državom. 
U Zahovom uvodu "Načertanija", Garašanin je "umetnuo"
rečenicu: 
"Program spoljne i nacionalne politike Srbije na koncu 1844.
godine". 
Zah je napisao da "temelj srpske politike mora biti
južnoslovenski". 
Garašanin to prepravlja i kaže da "Srbiji treba priključiti
sve srpske 
narode, koji je okružuju". Naravno, narode iz okruženja
prethodno 
treba "proglasiti srpskim narodima", što je zvanična Srbija
kasnije 
učinila. Za srpske političare i državnike, "srpski narodi" u
okruženju 
su "svi Hrvati, Bošnjaci, Muslimani, Crnogorci i Makedonci,
kao i neka 
sjevernoalbanska plemena". Sve su to narodi i teritorije
neke buduće 
"Velike Srbije". 

Zah govori o sredstvima za "postizanje ujedinjenja Južnih
Slovena". 
Garašanin to prepravlja u "sredstva, kojima se postiže
srpski cilj". 
Zah konstatuje da Srbi "treba da saznaju položaj svake grane
južnog 
slovenstva". Garašanin to prepravlja da "treba saznati
položaj Srbiji 
okruženih naroda”. I tako redom. Sve što je smatrao Srbiji
potrebnim, 
Garašanin je preformulisao i “ispustio” slovenske zemlje i
narode - 
Čehe, Slovake, Poljake, Hrvate, Bugare i druge, a “zadržao”
u tekstu 
samo one narode (i zemlje) koje Srbija “smatra” srpskim.
Tako 908 
svojih riječi, u Zahovom “Nečertaniju” od 5.397 riječi,
Garašanin 
“ostavlja netaknutih 4.459 riječi”, bitno mijenja, “svojata
i srpči” 
neke grupacije Hrvata, Bošnjake, Muslimane, Crnogorce,
Makedonce i 
neka sjevernoalbanska plemena. Nije teško uočiti da je
Zahovo 
“Načertanije” stoprocentno “južnoslovenski program”, a
Garašaninovo 
“Načertanije” je pretežno “srpski nacionalni program”, sa
djelimičnim 
“južnoslovenstvom”. Pominju se Bugari i Hrvati, ali bez
predviđanja 
srpsko - hrvatskog zajedništva. Garanšaninovo “Načertanije”
je 
“Program stvaranja” Velike Srbije”.

NACERTANIJE


- ILIJA GARASANIN -


Knezevina Srbija do 1844. godine zapravo i nije imala neki
razradjeni 
plan vanjske politike. Tek dolaskom Ilije Garasanina 
(16.I.1812.-15.VI.1874.) za ministra unutrasnjih poslova 23.
IX. 1843. 
godine utvrdjuju se njezine smjernice. 

On je 1844. godine na osnovu ideja Adama Czartoryskog, vodje

konzervativnog krila poljske emigracije, iznijete u spisu
"Conseils 
sur la conduite ŕ suivre par la Serbie" i tzv. "Plana
za slovensku 
politiku Srbije" Frana Zacha u kojem je izrazena koncepcija
francuske 
diplomacije u rjesavanju "Istocnog pitanja", sastavio
"Nacertanije" 

- Program spoljasne i nacionalne politike Srbije na kraju
1844. godine 
- koji je vazio sve do 1918. godine, a u odredjenim
nijansama i bitnim 
smjernicama sve do nasih dana. Osnovne paradigme toga
programa jesu: 

"Historijsko pravo zasnovano na tradiciji srpske
srednjovjekovne 
drzave". 

Ovaj prvi pisani program vanjske politike Srbije trebao ju
je 
predstaviti "Pijemontom" Juznoslavenske drzave, a
oslanjanjem na 
Francusku i Veliku Britaniju, ona bi trebala biti snazna
prepreka 
prodora Rusije na Sredozemlje. 

Koliko god je polazio od nacela da "Balkan treba pripasti
balkanskim 
narodima" s ciljem da "posle sloma Otomanskog carstva u
Evropi treba 
spreciti da ga ne zameni neka Velika sila, pre svega
Austrija" u biti 
je cijeli Program bio koncipiran za stvaranje Velike Srbije
odnosno 
Jugoslavije sa vodecom ulogom Srbije. 

Polazeci od nacela "Nacertanija" u Srbiji je, u martu 1849.
godine 
donijet "ustav politicke propagande" koji se trebao
ostvariti u 
"Slavensko-turskim zemljama" prema kojem su Bosna,
Hercegovina, Crna 
Gora, juzna Srbija, novopazarski Sandzak, sjeverna Albanija,

jugozapadna Bugarska, Dalmacija i predjeli
hrvatsko-slovenske granice 
cinili jednu nerazdjeljivu cjelinu, jer su ta podrucja, po
njemu bila 
nastanjena gotovo u potpunosti od jednoplemenika. 

http://www.camo.ch/nacertanije.htm

Načertanije
Načertanije (srp. Nacrt) je program nacionalne politike
srpske 
kneževine, knjižica (nešto preko 5.000 riječi) Ilije
Garašanina izdana 
1844[1]. To je ujedno i prvi Politički program Velike
Srbije....

Austrija je saznala, tajno nabavila i arhivirala
Garašaninovo 
Načertanije 1883. godine.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Na%C4%8Dertanije

"Načertanije" (1844), Ilije Garašanina.

Sta bi se desilo da se u Bugarskoj pojavi neki njihov "Ilija

Garasanin"sa Bugarskim programom""Nacertanije",
pa po tom programu "Velike Bugarske" otkupi sve Srpske
Pravoslavne 
crkve u Srbiji i prekrsti ih u "Bugarske Pravoslavne
crkve",a sve Srbe 
preobrati u Bugare???Pa nakon stotinjak godina Bugari imaju
tezu da je 
Srbija Bugarska,da su u Srbiji(sada prekrstenoj
Bugarskoj)sve sada 
prekrstene Bugarske crkve(a ne Srpske crkve) i da u
Srbiji(sada 
prekrstenoj Bugarskoj)zive sa prekrsteni Bugari(a ne Srbi
koji 
vekovima naseljavaju Srbiju)...

Mehmed Meša Selimovic 
"„Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih 
nesreća ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala sreću
da je moćni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila 
,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove
ljude su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi
,kraljevi..."

Akademik Muhamed Filipović
„200 godina je u našim ljudima ubijano osjećanje ponosa da
su imali svoju zemlju, da su imali svoju državu, da su
imali svoje plemstvo, da su imali svoje banove i kraljeve,
da su
imali ljude koji su ih na dostojan način reprezentirali i u
državnoj i u vojnoj i u duhovnoj sferi, u umjetničkoj sferi
i u kojoj god hoćete.“

KAKVI SU LJUDI BOSANCI?	 	 	 
Meša Selimovic o Bosni i Bosancima

"Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan
život

od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih

da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doci ce što je
odredeno,

a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama,
zato

i ne vole da cesto budu zajedno; malo kome vjeruju, a 
najlakše ih je prevariti lijepom rijeci; ne lice na junake,

a najteže ih je uplaštiti prijetnjom; dugo se ne osvrcu ni 
na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda 
odjednom sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na

glavu, pa opet postanu spavaci, i ne vole da se sjecaju 
niceg što se desilo; boje se promjena jer su im cesto 
donosile zlo, a lako im dosadi jedan covjek makar im cinio
i

dobro.

 Cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi 
te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, 
živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjaca i kada. Zli, 
dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, 
skriveni, sve su to oni i sve izmedu toga. A povrh svega 
moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što 
govorim kao o sebi da govorim. 

A mi nismo niciji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek neciji 
miraz. Zar je onda cudno što smo siromašni? Stoljecima mi
se

tražimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ni tko smo, 
zaboravljamo vec da nešto i hocemo, drugi nam cine cast da 
idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad 
smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet
na

svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice
a

tude ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaceni, strani

svakome i onima ciji smo rod, i onima koji nas u rod ne 
primaju. Živimo na razmedi svjetova, na granici naroda, 
svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome 
talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od

nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Šta smo onda mi? Lude? Nesrecnici? Najzamršeniji ljudi na 
svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s 
nama. Do jucer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo.

Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, 
zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo 
prihvaceni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke 
rijeke, i nema više toka ni ušca, suviše malen da bude 
jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim 
osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog
otpadništva,

necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo 
unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog 
rješenja. Preziru nas i braca i došljaci, a mi se branimo 
ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se

izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreca je što smo 
zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se
placa,

pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano
mekani

i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, 
spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se 
slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj 
neodredenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi 
preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukcije nego 
Đemail, ali isto tako sigurno. A zašto to cinimo? Zato
što 
nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo 
pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam cast našoj ludosti! „

„Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja 
.Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek 
ostajao ,iako nije važno gdje čovjek fizički živi .Bosna je

u meni kao krvotok .Nije to samo neobjašnjiva veza između 
nas i zavičaja ,već i koloplet naslijeđa ,istorije 
,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg ,dalekog ,koje
je

postalo moje .Viđena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i

teška ,viđena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona
je

ljudski bogata iako iu sebi nesaznana potpuno .Rijetko je
ko

bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac .Šta
se

sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima!Osjećanje vlastite

neodređenosti ,tuđe krivice ,teške istorije ,neizvjesne 
budućnosti ,straha od promjene ,želje za dobrotom i 
humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih 
ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju .To 
su  veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je 
razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima .''

„Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih 
nesreća ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala sreću

da je moćni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila 
,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove
ljude

su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi ,kraljevi
,a

preživjeli su se uvijek vraćali svome prkosu .Turska 
okupacija je jednim oduzela vjeru ,a svima slibodu.Ali i
oni

koji su prešli u tuđu vjeru ,ostali su Bosanci ,čudan soj 
ljudi ,koji se nije mješao sa okupatorom ,ali nije više bio

što su njegova druga braća,mada su im isti običaji ,način 
života ,jezik ,ljubav prema zavičaju .Tako ostaju sami 
.Mislim da nikad ni jedna grupa ljudi u istoriji nije
ostala

usamljenija nego što su bosanski Muslimani .Nije mnogo 
pomagalo ni to što je Bosna do osamnaestog vijeka bila 
relativno razvijena ,praktički bez nepismenih ,sa mnoštvom 
škola ,s uređenim urbanim životom ,sa dosta vjerske 
tolerancije, neprirodnost njihovog položaja bila je očita 
.Nisu prišli tuđinu a odvojili su se od svojih .Kuda je 
mogao da vodi njihov istorijski put?Nikuda .To je tragičan 
bezizlaz .U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u 
Bosni ,najzatvorenija je bila muslimanska .Od kuće i 
porodice stvoren je kult ,i sav neistrošen vitalitet tu se 
ispoljavao .Ako se na taj način stvorila intezivna intimna 
atmosfera ,s neobičnom jakom osjećajnošću (naše najljepše 
narodne balade i romanse su muslimanske) stvorila se isto 
tako neophodnost za javnu djelatnost jer nikakve
perspektive

zaista nije bilo .Išli su s okupatorom ali su ga mrzili
,jer

im put nije bio isti .S ostalim nisu mogli jer su željeli 
kraj Turske carevine i doprinosili njegovom rušenju .A kraj

Turske carevine je i kraj svega što su oni bili .Razum tu 
nije mogao pronaći rješenje .Ostala je samo pasivnost i 
predavanje sudbini pri čemu je priklanjanje ili otpor Porti

samo nesistematično ,afektivno reagovanje .Ako se tome 
dodaju mržnja,osjećanje nesigurnosti ,strah ,bijes ,ispadi 
Muslimana kao neimanje pravca i ispadi drugih prema njima 
mržnje prema turcima ,eto vam ,ukratko ,skica jednog 
pandemonijuma koji se zove BOSNA i njeni ljudi .''

MEŠA SELIMOVIĆ

NEKA OPROSTI GOSPODJA EVROPA
Miroslav Krleza 
(07.07.1893 - 29.1981)
Najplodniji i najsvestraniji knjizevnik u povijesti
hrvatske
knjizevnosti, Miroslav Krleza, koji se rodio 7. jula 1893.
U
Zagrebu, ostvario je vrhunske domete u svim knjizevnim
vrstama. Iako je gajio bogatu evropsku kulturnu i knjizevnu
bastinu, nije se priklonio nijednom utvrdjenom modelu pa se
ni njegov opus ne moze svrstati ni u jednu stilsku
formaciju.... 
...Postavljajuci izlozbu "Umjetnost na tlu Jugoslavije od
prahistorije do danas", prvo u Parizu kasnije obisla
svijet,Krleza je kao centralnu figu postavio bosanski
bogumilskistecak. Na pitanje srpskog lobija zasto ne Bijeli
andjeo iz manastira Mileseco odgovorio je da je freska do
nas dosla iz drugih krajeva i da se njom ti treba da hvale
a
ne mi. Slicno je odgovorio i hrvatskim lobistima da na to
mjesto postavi tragove katolicke kulture na tlu Hrvatske.
"Bosanki stecak niko nema osim nas" odgovorio je. Kasnije
je
napisao i ovo upravo o bosanskom stecku: 
"Neka oprosti gospodja Evropa, ona nema spomenike kulture.
Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave
spomenike kulture. 
Neka oprosti gospodja Evropa samo Bosna
ima spomenike. Stecke. 
Sta je stecak? Olicenje gorstaka Bosanca! 

Sta radi Bosanac na stecku? 
Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje,
nigdje,niko nije pronasao stecak na kome Bosanac kleci ili
moli. Na kome je prikazan kao suzanj." 

www.camo.ch/krleza.htm

Bogumili 
Bosna i Hercegovina
Radimlja,Stolac

ZAPIS NA STEĆKU IZ 1094 GODINE

Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi
je sin njegov Knez Muven,s` Božijom pomoćju i svojih
vjernih,a s` inonom nijednom inom pomoćju,nego on sam.

Ti,koji pročitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I
vratio
se,jer tami neima ništa do ponovo ti sam.

Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio,tčuti ono tšto
nije tčuo,okusti ono tsto nije otkusio,bit tami gdji nije
bio,al` uvijek i svagdi,samo sebe može najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi
mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Človjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bješe suša,pa u nebu ne bješe nijedne
suze za me. 


http://www.zemljabosna.com/stecci.html 

KULIN BAN 1167-1203 

OD KULINA BANA I DOBRIJEH DANA

Najpoznatiji ban u Bosni je bio Kulin Ban (1167-1203). On
je
proširio granice Bosne. Bio je političar i nije volio
ratove. Zato je taj period kad je on vladao bio dobar i
ljudi su ga voljeli. U znak zahvalnosti narod ga spominje i
u svojim pjesmama.

   PJESMA O KULINU BANU

Prije osamstotina ljeta...

Na pocetku svijeta, Osvanuo divan dan.

Dobro jutro Kulin Bane...viče narod na sve strane.

Dobro jutro, Dobar dan...odgovara Kulin Ban.

Kao da je Sudnji dan.

Reci nama Kulin Bane...kakve Bosna čeka dane.

Zamisli se Kulin Ban...kao da je Sudnji dan. 

Kada dođu teški dani - nikom neće teže biti,

A kad dođu dani sreće - nikom bolje biti neće,

Reče mudri Kulin Ban...kao da je Sudnji dan.

Od Kulina Bana... ...pa do današnjeg dana.


Prošlost Bosne u "Bosanskoj dinastiji Kotromanića" 

Akademik Muhamed Filipović
„200 godina je u našim ljudima ubijano osjećanje ponosa da
su imali svoju zemlju, da su imali svoju državu, da su
imali
svoje plemstvo, da su imali svoje banove i kraljeve, da su
imali ljude koji su ih na dostojan način reprezentirali i u
državnoj i u vojnoj i u duhovnoj sferi, u umjetničkoj sferi
i u kojoj god hoćete.“

Prošlost Bosne u "Bosanskoj dinastiji Kotromanića"

 Razvoj državnosti BiH na početku 21. stoljeća, njen put u
evropsku porodicu, zaključuje i prof. Mirko Pejanović,
nemoguće je posmatrati bez istine o povijesnom razvoju
srednjovjekovne bosanske države koja je bila priznata na
evropskim dvorima. Pejanović dodaje i kako porodično stablo
dinastije Kotromanić može biti i svojevrsna prekratnica u
obrazovanju  generacija koje dolaze: 

„Porodično stablo dinastije Kotromanića imaće važno mjesto
u
edukaciji srednjoškolske i studentske populacije, pa i šire
- u edukaciji građana, i treba naći svoje mjesto u svim
školama i vaspitno-obrazovnim institucijama.“

Na način dopadljiv i razumljiv za djecu, intelektualce,
akademike, na stablu je prikazano 14 vladara. Njihovi
likovi
skinuti su sa autentičnih, postojećih dokumenata, dok se u
tekstu  navodi 70 članova dinastije Kotromanić.

www.danas.org/content/Article/1107404.html


Od Austro-Ugarske do Srebrenice: 11 Genocida nad Bošnjacima

https://bosniangenocide.wordpress.com/2012/01/07/od-austro-ugarske-do-
srebrenice-11-genocida-nad-bosnjacima

Austro-Ugarska

Putopis Dr. Augusta Heimera 

„Genom Bosnien och Hercegovina“(Kroz Bosnu i Hercegovinu), 
Jönköping, 1903. prvi put na jeziku zemlje o kojoj govori.

Iz Uvoda Augusta Heimera(avgusta i septembra 1903.godine):
”Ovo je prezentacija utisaka i zapažanja tokom putovanja –
opis veličanstvene prirode Bosne i Hercegovine s njenim
mnogobrojnim ljepotama, romantičnih gradova s njihovom
izrazitom orijentalnom osobinom, interesantnih, osebujnih
etnografskih odnosa, jedinstvenog kulturnog razvoja tokom
posljednjih 25 godina –, koje je dolje potpisani – jedini
švedski učesnik u ekskurziji – ukratko želio da pokuša
ostaviti. 

”...Heimer je imao sreću da se o njegovom tekstu pobrinuo
literarni poznavalac, kao što je to sreća i za Bosance koji
sada mogu složiti još jedan djelić u svoju identitetsku
slagalicu.”
Iz recenzije Midhata Ajanovića Ajana: 
”Ko zna koliko je dobrih knjiga, povijesnih dokumenata
stradalo na lomači tih "historičara"?  Zbog njih je trebalo
proći cijelo jedno stoljeće da se ova knjiga objavi na
jeziku onih koji su najzainteresiraniji za njen sadržaj...”

Dr. Izet Muratspahić 
Švedska 2003
  
Kako je jedan Šveđanin vidio Bosnu i Hercegovinu prije 100
godina 
  
Putopis Dr. Augusta Heimera „Genom Bosnien och
Hercegovina“, Jönköping, 1903.  prvi put na jeziku zemlje o
kojoj govori. 
  
Prije tri godine saznao sam za dosad nepoznat putopis koji
je prije ravnih 100 godina napisao geolog iz Lunda dr.
August Heimer. On je u avgustu i septembru 1903. godine u
sklopu internacionalne geološke ekskurzije koju je
organizirala Austro-Ugarska proputovao kroz BiH od Brčkog
do
Jadranskog mora, a svoja zapažanja objavio godinu kasnije u
knjizi pod naslovom 
”Genom Bosnien och Hercegovina” (Kroz Bosnu i Hercegovinu).

Putopis je bio nepoznat i ima samo par primjeraka u
Švedskoj. 
Budući da mi se knjiga učinila veoma zanimljivom,
pošto predstavlja viđenje naše zemlje okom jednog Šveđanina
prije cijelog vijeka, 
te da niko u BiH ne zna za nju,
preveo sam je na naš jezik. 
Izdavačka kuća ”Drina” iz Uppsale
objavila je ovu knjigu kao jubilarno izdanje -
100 godina poslije njenog izdanja na švedskom jeziku. 

Mišljenja sam da je interesantno za svakog našeg čovjeka da
pročita ovu knjigu, jer će u njoj naći masu podataka iz
prve ruke: 
kako je Brčko živjelo od šljiva, 
Vareš od željeza, 
kako je u Tuzli zaposlena prva žena- ljekar, 
zašto su se tetovirale katolkinje, 
kako su trapisti razvili Banjaluku, 
lijepu legendu o imenu grada Konjic, 
detaljne opise Sarajevskih ulica, džamija i crkava, 
Mostara sa okolinom, vrela Bune,  
Popova polja, vodopada i katakombi u Jajcu, Ilidže... i
tako dalje, i tako dalje.   
Da bih vam makar djelimično prezentirao o kakvoj se knjizi
radi, citiram po nekoliko rečenica iz uvoda pisca Heimera,
kao i recenzije profesora Adolfa Dahla, jednog od
najpoznatijih švedskih prevodilaca i predavača na upsalskom
Institutu za slavistiku i Midhata Ajanovića Ajana,
profesora filmologije, karikaturiste i pisca. 
 Iz Uvoda Augusta Heimera(avgusta i septembra 1903.godine):
”Ovo je prezentacija utisaka i zapažanja tokom putovanja –
opis veličanstvene prirode Bosne i Hercegovine s njenim
mnogobrojnim ljepotama, romantičnih gradova s njihovom
izrazitom orijentalnom osobinom, interesantnih, osebujnih
etnografskih odnosa, jedinstvenog kulturnog razvoja tokom
posljednjih 25 godina –, koje je dolje potpisani – jedini
švedski učesnik u ekskurziji – ukratko želio da pokuša
ostaviti. 
	Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu bilo je tako poučno i
interesantno, čemu su doprinijeli na prvom mjestu
sposobnost
i revnost koje je naučni vodić ekskurzije Dr Fr. Katzer
cijelo vrijeme razvijao, te velika potpora koju je
ekskurzija dobila od strane vlade i organa vlasti.
Prijateljstvo i pažnja s kojima su strani gosti svuda
primljeni, čak i na mjestima gdje je činjeno samo kratko
zadržavanje, doprinijeli su umnogo da putovanje učine
ugodnim. 
Sigurno je da nije bilo nikoga koji nije s čežnjom napustio
tu lijepu, neobičnu zemlju i narod i vjerovatno su čvrsto
odlučili mnogi da, kao i ovaj pisac još jednom, ako to
vrijeme i prilike dozvole, posjete Bosnu i Hercegovinu.” 
  
Iz recenzije Adolfa Dahla:   
”Inicijativa Izeta Muratspahića da izda prijevod ove knjige
dolazi dakle pravovremeno. Prije stotinu godina je
istraživač Heimer napisao ovu knjigu. Naročito je sadržajno
bogat materijal koji se krije među koricama i koji sadrži
mnogo detalja, zanimljivim ne samo za one koji su upućeni u
historiju. Opis Bosne i Sarajeva koji se ovdje daje nije u
formi površne turističke brošure, nego je viđen geološki
budnim okom. Svaka stranica nudi kako ljude, tako i sredine
i običaje. 
U jednom trenutku saznajemo kako se pravi džem od ružice, 
u drugom kako su kršćani i muslimani odijelili
svoje parcele s tarabama, te u trećem koliko toplote vreli
izvor
na Ilidži ispušta.   
	Naravno da ovakvo bogatstvo detalja iziskuje naporan posao
pri prijevodu i to je jedino objašnjenje da ovo djelo nije
već ranije izašlo na jeziku područja o kojem govori. Sada
je Muratspahić s oduševljenjem, znanjem i podrobnošću
ostvario
transformaciju iz teškog jednostoljetno starog švedskog
jezika u bosansko jezičko ruho. 
	Heimer je imao sreću da se o njegovom tekstu pobrinuo
literarni poznavalac, kao što je to sreća i za Bosance koji
sada mogu složiti još jedan djelić u svoju identitetsku
slagalicu.” 
  
Iz recenzije Midhata Ajanovića Ajana: 
”Ko zna koliko je dobrih knjiga, povijesnih dokumenata
stradalo na lomači tih "historičara"?  Zbog njih je trebalo
proći cijelo jedno stoljeće da se ova knjiga objavi na
jeziku onih koji su najzainteresiraniji za njen sadržaj. 
   Da bi neku knjigu uopće bilo moguće doživjeti, između
pisca i čitaoca mora postojati određeni hemijski spoj, šav
koji povezuje misli i osjećaje. Sve pukotine koje su
eventualno mogle nastati nepreciznim premošćivanjem pomalo
zastarjelog švedskog i modernog bosanskog jezika, Izet je
ušio poput iskusnog hirurga i omogućio nam da ovu knjigu
čitamo jednostavno i bez napora kao što se zrak udiše. Kao
čovjek koji će ovu knjigu sigurno držati u svojoj vitrini
zahvaljujem Izetu što nas je sve obradovao ovim vrijednim
darom. 
   Nakon knjige 1001 dan Svena Monneslanda, pred nas dakle
stiže još jedna značajna knjiga u kojoj nam ljudi sa
europskog Sjevera govore važne stvari o nama samima.”  
  * * * * * 

www.bihdijaspora.com  (Pisana rijec)

Bosanski Bogumili

 BOGUMILSKO UCENJE 

Ranije smo istakli da je izmedju XI i XV vijeka Bosna je
bila srediste bogumilskog ucenja koje se rasprostiralo od
Bugarske do juzne Franscuske. Sljedbenici bogumilstva su
dolazili iz Francuske, Italije, Dalmacije, Bugarske i dr. u
Bosnu na vjersko usavrsavanje. O razmjerama i snazi ucenja
govori podatak da se u nekim rimskim dokumentima spominje
postojanje "heretickog pape" u Bosni. Taj i takav odnos
prema vjeri izivotu sirio se, po rijecima svedskog
istoricara Hansa Furuhagena, kao plamen. Ugarski vladari i
njegovo svestenstvo u cijem su sastavu bile i danasnje
hrvatske zemlje, te vladari Srbije (Raske i Zete) vidjeli
su
u bogumilstvu veliku opasnost po zvanicnu crkvu i zvanicno
krscanstvo. Sustinu bogumilskih nazora na svijet, istina
izmedju redova citamo u optuznici protiv njih koja se uz
manje izmjene, zavisno od lokalnih prilika i vremena,
ponavlja od 972 godine kad je napisana pa inertno protiv
njihovih potomaka i do dana danasnjeg. U istoriji je ta
optuzba poznata kao besjeda prezvitera Kozme: 

1. Oni tvrde da Bog nije stvorio ni vidljivo nebo ni zemlju
(ne stoji ko je onda stvorio) 

2. Nece da se klanjaju krstu kao orudju smrti. 

3. Ne priznaju da je pricesce tijelo Hristovo vec obicno
brasno (hrana). Smatraju da rijeci koje je Hrist rekao o
svom tijelu treba shvatiti kao alegoriju. 

4. Odbacuju liturgiju koju je osnovao Jovan Zlatousti i
druge obrede. 

5.Grde sve crkvene cinove, tvrdeci da su svestenici -
slijepi feriseji koji zive u lijenosti, episkopi i popovi
vrse sve naopako. 

6. Odbacuju zakon dat Mojsiju i prorocanske knjige; ne
postuju ni Davida ni Avrama ni Danila, cak ni Jovana
Krstitelja te ga zovu "Antihristov preteca".

7. Mnogo ruzno govore o Bogorodici. 

8. Ne klanjaju se ikonama. 

9. Ne zive zivot po Mojsijevom vec po apostolskim zakonima.


10. Sebe nazivaju "nebeskim ziteljima" a ostali svijet
slugama Mamona. 

11. Odbacuju krstenje vodom a sebe nazivaju "kristjanima" i
ako se ne pokrstavaju i ne krste se. 

12. Ne vjeruju da je Hristos cudotvorac i da je bilo koga
iscjelio i nahranio vinom i hranom. Hrisotva hrana je po
njima u 4 jevandjelja i djelima apostolskim. 

13. Mole se mnogo 4 puta po danu i 4 po noci, cak i u
nedjelju poste i rade ne postuju nikakve praznike. 14. Uce
svoje pristalice da ne postuju vlast, kude bogatase.

15. Ispovjedaju se i oprtastaju jedan drugome, to rade i
muskarci i zene." 

U II dijelu besjede date su anateme protiv "jeresi" koje su
uglavnom ponavljane narednih 8 vijekova: "Ko ne vjeruje u
svetu i nevidljivu Trojicu - budi proklet. Ko ne misli da
je
sveto pricesce - sveto tijelo i krv Hristova, budi proklet.
Ko ne ljubi sa strahom i ljubavlju ikone Gospoda,
Bogorodice
i svih svetaca, budi proklet. Ko ne misli da su crkveni
cinovi ustanovljeni od Gospoda i njegovih apostola, budi
proklet..." 

U anatemama je vidljiv odnos crkve prema onima koji
drugacije misle i koji sumnjaju u njene dogme, koji ne
priznaju njenu vlast. Prokletstvo samo po sebi je najveca
osuda koja se u praksi odnosa prema onima koji su
anatemisani, "prokleti" manifestuje najrazlicitijim
zlocinima poput spaljivanja na lomacama, vjesanjima,
odsjecanjima glava, guljenjem koze sa ziva tijela,
nabijanjem na kolac, cijelim genocidima i progonima. Istina
za volju crkva je uvijek uz prokletstvo kao moralno
ogradjivanje od zlocina slala i upustva o postupanju prema
onima koji su "zavedeni". Ti papiri su imali, na zalost jos
uvjek imaju, vise upotrebnu vrijednost za istoriju nego
stvarnu moc da i zaustave zlocin, zlocin je vec zacet u
samoj anatemi a sitni i anonimni ekzekutori u njima su
imali
i imaju pokrice za zlocin koji su cinili ili cine zrtvama
anateme. Za uzvrat, za "bogougodno djelo" borbe protiv
"jeresi" za sebe ili za crkvu su zadrzavali materijalnu
ostavstinu zrtve (kuce, imanja, zene, djecu, stoku i sl.). 

Interesantno je da su i jedni i drugi susjedi (Srbija i
Hrvatska, odnosno Rim i Austrougarska) i protivnici
bogumila
pripadali rimskoj crkvi i uvazavali autoritet pape, te su
mu
tuzakali bosanske kraljeve, trazeci da preduzme korake u
suzbijanju "nevjernika". Tako 1199 zetski knez Vukan
(stariji sin Stevana Nemanje) pise papi Incentiju III :
"Necemo da vam krijemo, da se u zemlji Bosni razvija hereza
ne malih razmjera i to u toj mjeri da je i sam ban Kulin,
posto je sa svojom zenom i svojom sestrom, udovicom
pokojnog
Miroslava humskog, i sa vise svojih srodnika bio zaveden,
preveo u onu erezu vise desetaka hiljada hriscana". 

Sljedece godine (1200) papa od ugarskog kralja Emerika
trazi
da intervenise u Bosni. Papa trazi od Emerika "..da progna
bana i heretike ne samo iz Bosne, i pri tome je davao
razrijesenje od grijeha svim onima koji ce u tome
ucestvovati." 

Ovakav papin poziv na krstaski rat je unaprijed oprost za
pocinjene grijehe i blagoslov zlocinu koji je trebalo
pociniti. Tako su korist imali i crkva i kraljevi koji su
ga
sprovodili. Crkva siri vlast i uticaj pod okriljem vjere a
kraljevi osvajaju prostor i pljackaju narod uz pomoc tog
okrilja. Procjenjujuci situaciju teskom sa neizvjesnim
ishodom, ban Kulin pise papi da su klevete netacne a da su
mimoilazenja u vjeri posljedica nedovoljnog poznavanja
zvanicnog ucenja crkve. Ban poziva papu da posalje legate
da
se uvjere u samoj Bosni o tom ucenju. 

U aprilu 1203 papin legat Ivan de Cesamaris na Bilinom
polju
u Zenici pokrstava bana Kulina, svu vlastelu i oko deset
hiljada Bosnjaka bogumila. Papin izaslanik se vratio masuci
papirom javnog odricanja (abjuracija) a ban Kulin je tako
izbjegao novi krstaski pohod na Bosnu za narednih 32
godine.
Medjutim Bosnjaci su ostali Bosnjaci. Papin legat nije
presao ni Vranduk planinu a narod, bosansko plemstvo i ban
Kulin su nastavili po starom bosanskom nacinu zivota. I
dolazak franjevaca u Bosnu 1235 god. se direktno vezuje sa
nastojanjem "zatiranja" pateranskog "krivovjerja".
"Iskljucivo njima" je 1327. godine papa povjerio pravo
inkvizicije u Bosni. Bosnjaci su shvatili da krstaski
ratovi
nemaju za cilj njihovo privoljavanje da mijenjaju ucenje
ili
vjeru vec otimanje njihove zemlje Bosne, stoga otpor ovom
krstaskom ratu kao i svim kasnijim je bio samo test odbrane
i drzave i prava da opstanu svoji na svojemu. 

Bosna je sve do kraja XIV i pocetka XV vijeka bila najjaca
balkanska drzava a bogumilstvo je za katolicku i
pravoslavnu
crkvu bilo veca opasnost od dolaska Turske carevine koji je
bio neizbjezan. O velicini Bosanske drzave tog vremena
govori i podatak da je 1376 godine Polimlje potpalo pod
Bosnu a da se biskup (grcko-pravoslavni) dabro-bosanski
nalazio u Milesevu (Prijepolje) gdje je i ostao sve do pada
bosanske drzave. 

Josip Vrbic u knjizi: "Pregled historije BiH do turskih
vremena" pise da do turskih osvajanja u Bosni uopste nije
bilo pravoslavlja, koje je tek doslo sa turskim osvajanjem,
koji su pravoslavce naseljavali u pogranicne dijelove Bosne
(tzv. vojna kraina) zbog ratova s katolicki orjentiranom
Hrvatskom i Ugarskom, te zbog politike papinog Rima koja
Turcima nije bila naklonjena. Vrbic takodje kaze: "..pod
izlikom borbe protiv heretika najlakse su se nistili
politicki sistemi i drustveni protivnici, a njihova dobra
grabila i prisvajala ", da bi malo zatim i istakao stvarne
razloge napada na Bosnu tada: "Bosna se bila pocela naglo
ekonomski razvijati: otvarani su rudnici srebra, bakra,
olova, kao i drugih plemenitih i korisnih metala;
izgradjivani putevi, razvijalo stocarstvo i obrt svake
vrste." 

Klajic, govoreci o stanju u Bosni pred pocetak turskog
osvajanja: navodi da su mnogobrojni paterani morali
ostaviti
svoju domovinu i traziti zastitu u turskim pokrainama ali i
da je mnoga vlastela, koja je silom morala prigrliti rimsku
vjeru, da bi sacuvala plemstvo, zapravo potajno saradjivala
sa Turcima. Razoblicavajuci ciljeve silnih krizarskih
ratova
na "hereticku" Bosnu u 12. i 13. stoljecu Vrbic istice da
je
pripadanje ili ne pripadanje drugoj vjeri "bilo samo
ispirka
za osvajanjem bosanskog teritorija." "I od tada" nastavlja
on, "na zalost, u Bosna vise ne miruje ta krvava borba
susjeda za bosanska podrucja koja dobiva svoj konacni
epilog
ovih nasih dana." Nimalo se bolje nije ponasala ni
Bizantska
crkva, sto govori zakonik srpskog cara Dusana u kom su
predvidjene neljudske i morbidne kazne za heretike ali i za
krscane zapadnog obreda: "da se zeze po obrazu i da se
prozeze i kotli ga ima tajiti, i ta da se zeze". 

Medjutim ni takav odnos prema bogumilstvu od strane
pravoslavne crkve ne smeta istoriji svojatanja i kradje
tudje tradicije, posebnodti i kulture tako da srpska
verzija
bogumilstva (Petrovic, Glusac) tvrdi da su oni zapravo bili
pripadnici pravoslavlja. Uzroke ovakvog odnosa pravoslavlja
spram bogumila ali i prema pripadnicima drugih i drugacijih
duhovnih pogleda od njenih R. Cerimagic vidi u ruskoj crkvi
koja je jedna od najortodoksnijih i najkonzervativnijih
institucija u duhovnom svijetu uopste. "Ona je bila oslonac
u ratovima koje je vodio Petar Veliki ali ga je anatemisala
i proklela onog trena kad je pokusao reforme crkve i
ograniciti njenu vlast na zemlji."Sotona, sotona.. vristalo
je na hiljade kaludjera dok se spaljivalo u znak protesta.
"Svaki njegov reformski potez proglasavan je vrhunskim
svetogrdjem, bilo da je ustrojavao vojsku, mijenjao nacin
odijevanja, uredjivao seljacki grunt ili gradio brodove".
Za
rusku crkvu danas krstaski ratovi jos traju, tvrdi
Cerimagic, jer Aleksej ne obilazi pravoslavnu Makedoniju
ili
Grcku ali zato ide na Pale, Knin i Beograd a Sinod Srpske
pravoslavne crkve je danas stab vojnog osvajanja novih
prostora u Bosni tvrdi on dalje. 

Gdje traze opravdanje pred savjescu i (njihovim) Bogom za
pocinjene zlocine u Bosni danas, govori jedan od znacajnih
predstavnika srpske pravoslavne crkve, episkop
zahumsko-hercegovacki Atanasije koji 1994. god. pise
Vucurovicu o neprihvatljivosti djelovanja drugih vjerskih
organizacija osim pravoslavnih na "srpskim prostorima" sto
uporedjuje sa: "...zlom bogumilskim koje je Stefan Nemanja
progonio sa srpskih prostora kao gubu".

Meša Selimovic 
Bošnjaci Bogumili,Bogumilstvo...

Mehmed Meša Selimovic 
"„Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih 
nesreća ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala sreću
da je moćni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila 
,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove
ljude su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi
,kraljevi..."

http://www.bihsavezzena.com/zena/16/16_18.pdf

BOSANSKE MEDIJEVALNE TEME


- MIROSLAV KRLEZA -


Sacuvaj me boze srpskoga junastva i 
hrvatske kulture - (M.Krleza) 

Miroslav Krleza,... O stecku ...
Nema ni jedne ljudske pojave koja bi na ovim spomenicima
klecala 
sklopljenih ruku u molitvi pred smrcu i nema ni jedne u
proskinezi 
pred velicanstvom bizantijskih ili rimskih bogova i
bozanskih 
namjesnika, 
(1954); 

Bogumilstvo ce ostati magistralom nase medijevalne
proslosti, jer 
tek njegovim slomom svrsit ce na nasem podrucju sa Srednjim

vijekom samostalan zivot narodne supstance. Od Jajca do
Udbine, od 
pada Beograda do Mohaca pocinje za nas fatalna atomizacija,
koja 
ce svrsiti sa palanackim, provincijalnim mentalitetom malih

gradova na turskoj granici u XVIII stoljecu. Svijest o
velikim 
razdobljima proslosti nestat ce u sveopcoj slabosti
pamcenja. 
(1950) 

Bogumili nijesu bili anarhoidna sekta vec drzavno
organizirana 
laicka pastva, koja je u medjunarodnim omjerima izmesu
Lombardije 
i Albigenza igrala ulogu vrhovnog arbitra. Inkvizitori
stoljecima 
optuzuju ove heretike zbog seksualnih ekscesa, promiskuiteta
i 
incesta. 
(1951) 

"Nek ti ova ruka bude znak da se zamislis nad svojim rukama"

Natpis na stecku-Radimlja kod Stoca 

Poslije pada Zadra otvara se novo poglavlje romanske
kulturne i 
artisticke strategije, koja ce trajati slijedecih dvjesta
pedeset 
godina. Pape Inocencije III, Honorije III, Grgur IX,
Inocencije 
IV, Bonifacije VIII, Ivan XXII, Benedikt XII, Urban V,
Inocencije 
VI, sa citavom svitom kardinala, dominikanaca, biskupa, 
kartuzijanaca i male brace (dominikanac Ivan iz
westfalijskog 
Wildhausena, kartuzijanac Bartol od Trisulta, kartuzijanac
biskup 
Ponsa, kardinali Casamaris i Gentilis i Jakov, Benedikto 
Giucciardi, mali brat Fabijan, inkvizitori u prvom periodu
izmedu 
1202-1339), otpoceli su svoju dvjesta pedesetogodisnju 
protubogumilsku ofenzivu za pobjedu ,"romanike i crkvenih
veza" na 
citavom reljefu od Zadra do Krakova i od Kaloce do Jajca -
contra 
hereticos Patarenos. 
(1950) 

Nase bogumilstvo vise je simpatiziralo s etikom novoga
evandjelja 
nego sa dogmama papinstva, spram kojih se odredjuje sa
izrazitom 
idiosinkrazijom, koja kasnije na temelju iskustva raste iz 
nesumnjive antipatije u svjesnu i dosljednu, politicki 
organiziranu mrznju. Reformatorska u oba smjera, spram
maloazijske 
sizme i papinstva podjednako, nasa bogumilska ideologija
ostala je 
u svojim negacijama dosljedna do svoje propasti. Smatrajuci

monoteizam monopolom papinstva, ovi nasi laici, krivovjerni
u 
antiklerikalnom smislu, koji su poricali grcku i latinsku
crkvenu 
hijerarhiju po svom praslavenskom duhu u ime evandjeoske
socijalne 
ravnopravnosti, citali su evandjelje vlastitim jezikom i na
svoj 
vlastiti nacin. Ne vjerujuci, da je Bog mogao stvoriti Papu,
koji 
kao destruktivna i satanska sila djeluje po principu zla,
oni su 
rimskoga biskupa smatrali djavolskim simbolom negacije onoga

bratstva i one ljubavi kakvu je (po njihovom misljenju) 
propovijedao Novi zavjet. 
(1950) 

Bogumili su jedanput davno prije Husa htjeli da
diskreditiraju 
cezaropapizam i to je bilo, dakako, neostvarljivo. 
(1917) 

Bogumilska teza, koja se pojavila na klasicnom tlu
grcko-latinske 
raspre, bila je politicka, da je papa djavo sam i da je
prepolovio 
zivo tijelo Kristovo upravo zato, jer je sotona sam. 
(1947) 

Citavi tehnicki fakulteti smrti bili su stavljeni u pogon za
nasu 
hereticku bosansku kugu, pestilenza bosignana, koja je 
propovijedala, da su papa i patrijarh carigradski
inkarnacija 
samog necastivog! 
(1950) 

Inocencije III vec je 1199. odlucio da svoj duhovni mac
(gladius 
spiritualis) zamijeni materijalnim macem (gladius
materialis), 
kada je naredio Inkviziciji da unisti ovu pogansku infamiju
svima 
sredstvima, posto se utvrdilo, da na istocnoj obali nema ni
jedne 
biskupije, koja ne bi bila hereticka. Od pada Zadra 1202.
(sto ga 
je zauzeo duzd Henrik Dandolo sa francuskim i flandrijskim 
krizarima) pocinje na nasem reljefu novi ciklus ratova
mletackih, 
koji traju daljnjih dvjesta godina, i nova serija papinskih

inkvizicionih kaznenih ekspedicija, vojni i upada soldateske

raznih baruna i kraljeva sve do pada Bosne 1463. Prvi
inkvizitor 
Joan de Casamaris javlja se na nasem terenu 21. XI 1202, to
jest 
deset dana poslije pada Zadra, koji je pao na dan sv.
Martina 11. 
XI 1202! Jos se Zadar pusio u rusevinama i jos se nije
usirila krv 
masovno poklane djece, kada je Inkvizitor kardinal Joan de 
Casamaris vec ispitivao zbog bogumilske hereze dva slikara,
Matiju 
i Aristodija, kao dva intelektualna krivca za tu bosansku
kugu, 
koja se bila prosirila izmedu Splita i Trogira. 
(1950) 

Svi nasi historici (bez izuzetka), kada govore o patarenskom

"krivovjerstvu", nastoje kako bi toj poganskoj pojavi dali
neko 
manje vrijedno tumacenje, kao da je toboze, nazalost, doista
kao 
simptom rasula nekih moralnih principa, ali ta balkanska, 
slavenska ili bosanska hereza nije tipicno "nasa pojava",
jer bilo 
sto, sto se javlja kod nas kao "krivovjerstvo", zapravo je
"strano 
tijelo u okviru naseg historijskog razvoja". Da se stidimo
necega 
sto se zove krivovjerstvo u nasoj historijskoj proslosti, da

zalimo te nase davne "hereticke zablude", da ih zaobilazimo

sordinantno kao macke oko dominikanskih lomaca, kao da tih
lomaca 
i te hereze uopce nije bilo, smisla mnogo nema; upravo stoga
sto 
je besmisleno, to se ipak kultivira dalje svakoj
historijskoj 
logici uprkos. Kod tih pravovjernih, pravoslavnih, latinskih
ili 
grckih antiheretickih idiosinkrazija obje su nase klasicne,
rasne 
vjeroispovijesti idealno podudarne. Iz jedne ili iz druge 
perspektive priznali bogumilstvo kao trecu komponentu, znaci

odreci grckoj ili latinskoj misiji znacenje historijske 
magistrale, a ta opet hipoteza rusi sve idealisticke aksiome
nase 
moralne supstance na ovome svijetu, a takav nacin gledanja
jeste 
satanski, dakle bogumilski, dakle - danas -
materijalisticki. 
(1957) 

Bogumilski mramorovi 

Bogumilski mramorovi bizarni su spomenici mracne, nagonske
likovne 
sklonosti, pojave same po sebi neispitane koja ne
predstavlja 
poglavlje samo u okviru nase likovne civilizacije. Ovi
sarkofazi 
zavrijedili su opseznu analizu, kao citav kozmos tog
patarenskog 
svijeta, koji pred nama stoji kao meteor iz dalekih i
nepoznatih, 
azijskih, skitskih svjetova. Oni misticni krugovi, gradovi,

konjanici, vegetacioni ornamenti, fantasticne ruke, koje 
propovijedaju do pet nama danas nepoznatih principa, stabla
kao 
biblijski stilizirani svijecnjaci, citavi spratovi 
najraznovrsnijih motiva i dogadjaja, sve je to koordinirano
i 
ustalasano unutrasnjim ritmom cudne zakonitosti, koja je 
stvaralackom voljom fascinirala fantaziju bogumilskih
pokoljenja 
do tog stepena, te se nuzno odrazila u tim dokumentima, koji
vec 
vjekovima cekaju svoje tumace u danasnjem svijetu tako
okrutno 
gluhom za sva objavljenja nasih vlastitih ljepota. 
(1942) 

Oko davnih bogumilskih spomenika trajale su neohelenisticke

varijacije ducentistickog slikarstva po srpskim pravoslavnim

zaduzbinama, gradile su se goticke katedrale i romanicke
bazilike 
od Poreca i Zagreba do Raba i Zadra, tekla je bogumilska i 
glagoljaska krv od Istre do Splita, prodirala je romanika od

Trogira i Kotora, do Vardara i Morave, a ovdje, na ovim
planinskim 
visovima, traje kult ljepote, koja nije htjela da ima
nikakve veze 
sa bilo cime, sto je moglo da vrijedi kao import iz
zapadnjackih 
ili vizantijskih sfera duha. Ova vrsta estetske autarkije
ostavila 
nam je tumbane obeliske sa slijepim arkadama, tajanstvene
grobove 
u sintetickom obliku izmedju bosanskog krova i nordijske
posmrtne 
kuce, nepreglednu gomilu stalaktita i paralelopipeda, 
isprepletenih u besperspektivnoj fantasticnosti i u
vertikalama 
cudestvenih bareljefa, u ingenioznom ostvarenju sna i
privisenja. 
Kakav je to stil stvaranja, mi to danas ne znamo. Da se
bogumilski 
nacin nije poveo za modom svoga vremena, to je izvan sumnje.
Da li 
je to bila neka vrsta artisticke pobune ili revolucije, kao
sto je 
to slucaj s bogumilskim vjerskim protulatinskim i
protugrckim 
nonkonformizmom, to ne znamo. Smatrajuci Svetoga Oca
djavolom, oni 
su, vjerojatno, i cezaropapisticke umjetnicke formule
prezirali 
kao ikonoklasti latinskog i grckog likovnog duha. Crkva
rimska 
nije sa svojih dvadesetak narocitih poslanika i poklisara, 
kardinala, legata i inkvizitora za cetiristo godina uspjela
da 
podigne na bogumilskom tlu ni jedne biskupske crkve. U
raznim 
interregnumima takve su se katedrale pocele graditi desetak
puta, 
ali su jalovi napori svrsavali s rusenjem objekata jos u 
temeljima. Mozda su to bile samo sopravvivenze - dakle ipak

zaostale sugestije davnih, mrtvih praslavjenskih
skulptorskih 
pokoljenja, tko bi to mogao danas da kaze pod izvjesno? U
tome 
pitanju sve su kombinacije otvorene i moguce. Za objasnjenje

bogumilske likovne tajne palo je mnogo glasnih rijeci:
nordijski, 
vikinski motivi, praslovjenska plastika, gotski fragmenti, 
skitsko-sarmatska ornamentika, kiklopske zagonetke, misterij

antickih sarkofaga u bizarnim varijantama, lunarna,
vizionarna 
plastika, mikenske spirale, egipatski bareljefi, derivat
romanike, 
obelisci postavljeni na glavu, venecijanska dekorativna 
ornamentika, aborigene ilirske tajne itd, itd. 
(1951) 

Komparativnim proucavanjem prosirio se raspon pojedinih
hipoteza, 
a jedna od najuvjerljivijih jeste, da se u tim sarkofazima 
odrazavaju elementi one drevne praskulpture, koju su Slaveni

donijeli sa sobom u svoju novu balkansku postojbinu i koja
ih po 
svojim stilskim elementima povezuje sa skulpturom Baltika i

Kavkaza i skitsko-sarmatskim motivima u jednu cjelinu. Svi
ti 
nadgrobni spomenici su monoliti, cesto grubi, tako da vec
svojom 
surovoscu djeluju monumentalno kao ploce kojima je zadatak
da 
traju stoljecima, simbolikom svoje prkosne grubosti, koja ne

priznaje nikakva stila osim svog vlastitog. 
(1954) 

Sjeverni slavjenski dosljaci, pred zidinama bogatog
antemurala 
talasokratskog vizantijskog dalmatinskog temata, meso za
galije 
mletacke i lomace latinske i grcke, u panici pred svima sto
je za 
ove heretike kao civilizacija predstavljalo sigurnu smrt,
ovi 
skulptori nijesu djelovali u ideoloskom vakuumu barbarske 
nepismenosti, kao sto se to misli na temelju nepoznavanja 
najosnovnijih kulturnohistorijskih fakata ovoga perioda. 
Nepodresivanje artiskim manirama svoga vremena samo je jedna
od 
bogumilskih idiosinkrazija, koja se javlja kao detalj jednog

moralno-intelektualnog misaonog sistema. Mrtvi djeluju u 
umjetnosti neobicno zivo, cesto mnogo intenzivnije od
suvremenika. 
Ovi bogumilski umjetnici bili su slobodni od svake sugestije

evropskog umjetnickog i misaonog groblja ne zato, jer ga ne
bi 
bili poznavali, nego zato, jer su mu nacelno i idejno
poricali 
svaki moralni i estetski smisao. 
(1951) 

Bogumilsko umjetnicko djelo nije imitacija prirode.
Neotupljene 
konvencijom, konture ovih reljefa su u rafiniranoj igri
svjetlosti 
mekane kao hod srne, i ovi jahaci, obasjani mjesecinom,
djeluju 
dematerijalizirano kao pojave tihog i zaboravljenog sna.
Covjek 
ima osjecaj, da stoji nad rusevinama jedne davno potonule 
Atlantide, koja nam progovara kroz nejasnu koprenu
tajanstvenih 
dozivljaja o stvarima danas potpuno nepoznatim. U ovoj
skulpturi 
otvaraju se prostori zakarpatskih i azijskih daljina, ona
nam dize 
zavjese nad izgledima sve do Kavkaza i Perzije. Ovi
uznemirujuci 
detalji gotovo suvremene postimpresionisticke tehnike, ova
bogata 
partitura puna lirizma, ovaj kompendij znanja i moralne
svijesti, 
sve nam to dokazuje jedan neobicno visok umjetnicki
potencijal, 
koji djeluje sugestivno. Ako je istina, da je izmesu
dogadjaja i 
dozivljaja u umjetnickostvaralackom smislu ogroman raspon,
pun 
najfantasticnijih mogucnosti, onda ovi umjetnici svakako
nijesu 
bili kopisti artistickih kodeksa svoga vremena. 
(1951) 

Slobodni od svake lazne konvencije svoga vremena, bogumilski

skulptori su stvarali na nacin o kome misljenja mogu biti 
podvojena, ali da taj nacin nije bio njihov vlastiti i kao
takav 
jedinstven, to se ne bi moglo ustvrditi. 
(1951) 

Mozda ti spomenici zaista i nijesu otkrica nego samo
imitacije 
danas nama nepoznatih izvora, ali ako je tako, to ne znaci,
da se 
time smanjuje artisticka vrijednost ove skulpture, koja nam
u 
samoci bosanskih suma govori o tome, da je s ovom
srednjovjekovnom 
nasom civilizacijom propalo mnogo vise nego sto nam je do
danas 
bilo poznato. 
(1951) 

Protiv poganskih motiva te skulpture grmjela je anatema
najviseg 
moralnog i estetskog autoriteta citavog svijeta, stoljecima.
Za 
posljednjih osamdeset godina svelo se znacenje ove
umjetnosti na 
pojam bastardnog folklora, koji se u tekstilu i u drvu rada
u 
agrarnim juznoslovjenskim zonama s prirodnom jednostavnoscu

primitivne pucke poezije. Izvan svake je sumnje, da su
pojedine 
bogumilske nekropole s masom od po pet stotina mramornih
monolita 
grasene kao jedinstvena i rafinirana arhitektonska
kompozicija, 
koja grandioznoscu svoje osnovne zamisli, prelazi svaku
efemernost 
folklorne primjene. 
(1951) 

Ovi bosanski nadgrobni spomenici koji nam poganski prkosno
govore 
o zivotnim radostima, o plesovima, o ljepotama lova,
zivotinja i 
bilja, ocit su dokaz jakog artistickog i moralnog
nonkonformizma, 
koji je trajao stoljecima. Uslijed demonstrativno naglasene

areligioznosti njenih motiva govorilo se o toj skulpturi kao
o 
dokumentima primitivnosti Herodotovih skitskih galaktofaga,
a 
zaboravilo se, da su ti kipovi nastali u zemlji, kamo su se

spasavali heretici zapadnog, latinskog svijeta, kao na
jedino 
evropsko ostrvo, gdje se postuje sloboda savjesti i
uvjerenja. 
(1951) 

Istina je, koju mozemo provjeriti vlastitim ocima, da su ova

umjetnicka svjedocanstva strogo puritanska. Dinamika
zivotnog 
ritma, koji nam gotovo lirski suptilno progovara iz ovoga
kamena, 
sve je prije nego mracan i dijaboliziran pesimizam, o kome
nam 
govore stare kronike, opisujuci bogumile kao uklete
lutalice, koje 
truju svijet svojim beznadnim i razornim nihilizmom. 

Ove ruke na oklopima i na grobovima, ruke s macevima i
kopljima, 
ruke u praznom polju monolita, govore nam simbolicnim
znacenjem 
viteskih srednjovjecnih rukavica, kao znamen smionog izazova
na 
dvoboj sa svim moralnim autoritetima svoga vremena, ne 
priznavajuci nikakve moralne hijerarhije u mnogo
radikalnijoj 
formi od Wyclifa ili Husa ili Luthera dvjesta i trista
godina 
ranije. 
(1954) 

Ove viteske, feudalne ruke nepoznatih i davnih bosanskih
baruna u 
oklopu, ruke boljara koji se oprastaju od nas na odlasku za

Aheront - u ritualu rimskoga pozdrava - uzdignutom desnicom,
s 
otvorenim dlanom kao ruke saobracajca kada zaustavljaju
promet u 
gradovima, ove glomazne, teske desnice, sto nam se javljaju
s 
druge obale, da li su znameni prijetnje ili pozdrava - tko
bi to 
znao i mogao da kaze? Toliko nesrazmjerne spram samih mrtvih

likova, one su se ispruzile preko demarkacije koja nas
odvaja od 
nepoznatih pokojnika, te na trenutak izgleda kao da te ruke
hoce 
da posvjedoce pred pokoljenjima kako su bile gvozdene i
prkosne, 
jer nijesu htjele da se sklope pred inkvizitorima, koji
proklinju 
i pale Bosnu vjekovima. 
(1954) 

Ova skulptura je tendenciozna i propagandisticka. Ona ne
priznaje 
kult smrti. Ona nacelno, bogumilski, upravo materijalisticki

negira zaglupljujucu misao umiranja na koljenima pred
zagonetkom 
bilo kakve prekogrobne hijerarhije, i od hiljada i hiljada 
ljudskih ruku na ovim monolitima ni jedna nije sklopljena u

predsmrtnoj molitvi. Ni jedan bogumilski lik ne kleci pred 
autoritetom religioznih nadzemaljskih i ovozemaljskih
simbola. 
Pred nama su nadgrobni spomenici naivnih i cistih
evandjelista, 
laika, koji nijesu do svoje propasti priznali nikakve
crkvene 
hijerarhije, smatrajuci umorstvo najvecim grijehom, a 
cezaropapizam djavolskom negacijom svih evandjeoskih
principa. 
(1951) 

Bogata ornamentika na rafiniranim slijepim arkadama povezuje
se u 
harmonicne nizove, koji nam se danas usred bosanskih suma i

planina u svojoj gordoj samoci javljaju kao svjedoci jedne 
tragedije tako krvave, te od nje osim ovih monolita nije
ostalo ni 
slova ni krova. Tu i tamo po koji prsten ili pecat i
nekoliko 
sanduka inkvizicionog materijala u rimskoj kuriji, do danas

uglavnom neobjavljenog. 
(1954) 

Bogumilska skulptura, kao centralna pojava na nasem 
kulturnohistorijskom reljefu, stoji i danas pred nama kao 
monumentalan i zagonetno mracan spomenik, kao kiparski
ingeniozno 
ostvaren sarkofag nad grobljem naseg umjetnickog i moralno-
intelektualnog nonkonformizma, kojega je nestalo u maglama i

pozarima davno prohujalih vjekova i katastrofa, tako
simbolicnih 
za nasu mucnu i krvavu borbu, u cijem smo se vrtlogu
izoblicili do 
sljepackih gusala, do raje, do Morlakije i do baroknog 
granicarstva, do tragicne sudbine uskoka, galijota,
martoloza i 
grencera. 
(1950) 

Animalna, svjeza, neukrocena, ova plastika penje se do 
monumentalnih razmjera trijumfalnog, granitnog dostojanstva,
koje 
je u svom gordom solipsizmu prezivjelo okrutni i pakleni
"memento 
mori" crkve latinske, koja je u Bosni stala da biskupije
podize 
tek pod protektoratom Allahovim. 
(1951) 

Bogumilski skulptori, slobodni od svake artisticke manire
svoga 
vremena, promatrali su stvari i pojave oko sebe na svoj
vlastiti 
nacin, i oni su u tome poslu bili, nema sumnje, neka vrsta 
izumitelja. Ovi umjetnici zivjeli su u izolaciji bosanskih 
planinskih suma, u prostorima za prometne prilike onog
vremena 
ogromnim: od Jadrana do Save put preko bosanskih prasuma
trajao je 
tri nedjelje. 
(1951) 

Nema ni jedne ljudske pojave koja bi na ovim spomenicima
klecala 
sklopljenih ruku u molitvi pred smrcu, i nema ni jedne u 
proskinezi pred velicanstvom bizantijskih ili rimskih bogova
i 
bozanskih namjesnika. 
(1954) 

Da li je ova plastika nadarena? U smislu zapadnoevropskih 
konvencija od lateranskih i ravenskih mozaika do Boetija i
svetog 
Tome Akvinskog, od Iacoponea da Tadi do Cimabua, svijet 
bogumilskih mramorova na tako je ogromnoj distanci, te bi
svako 
usporedjenje ispalo jalovo. Ova bosanska umjetnicka planeta
ne 
krece se u svijetu mediteranskog sistema: "Stabat Mater
Dolorosa", 
a da je bila odiozna vizantijskoj vlasteli i
juznoslovjenskim 
barunima Rasciae i Serviae, to se vidi iz antibogumilskih
formula 
Dusanova zakonika, na primjer, koji ih iskorjenjuje ognjem i

macem. 
(1951) 

http://www.camo.ch/medijevalne_teme.htm

http://www.bihsavezzena.com/zena/16/16_18.pdf

HISTORIJA BOSANSKIH NARODA 


BOSNA I HERCEGOVINA
"Crkva bosanska"
"dobri krscani". 
   BOGUMILI

U srednjovjekovnoj Bosni bile su prisutne 3 vjere:
bogumilska, katolicka, pravoslavna. Vecina stanovnistva je
slijedila bogumilsku vjeru. Iako joj je osnova bila
krscanska, zvanicna crkva (katolicka i pravoslavna)
proglasile su je krivom vjerom (herezom). Ova vjera se u
dokumentima naziva patarenskom, manihejskom i sl, dok je
domaci dokumenti u organizacionom smislu nazivaju "Crkva
bosanska". Njeni pripadnici su samo sebe nazivali "dobri
krscani". Danas se ta vjera u nasem narodu naziva
bogumilska, a njeni pripadnici bogumili. 

Srednjevjekovna bosanska drzava bila je uredena na nacin
kako su bile uredene sve onovremenske evropske drzave. Na
celu se nalazio vladar koji je u ranijem razdoblju nosio
naziv Bana, a potom kralja. Svi su poticali iz domace
vladarske porodice Kortomanica, koji su potekli iz srednje
Bosne. Kada je 1463. godine sultan Mehmed II ef. Fatih
krenuo na Bosnu nije joj bilo spasa. Kralj Stjepan
Tomasevic
(1461-1463) groznicavo je trazio od evropskih saveznika
ranije obecanu pomoc, ali su ga svi odreda iznevjerili. 
Na narod se nije mogao osloniti jer vjerski progoni koje je
on preduzimao protiv domaceg stanovnistva ostavili su
dubokog traga. 

Dolazi do masovnog prelaza bogumila na Islam, iako se to
odvijalo bez prisile. 
Razlog tome je sto su bogumili bili stoljecima proganjani
od
evropske inkvizicije i krizarskih vojski 
kao i mnogi zajednicki elementi koji su bili prisutni u
bogumilstvu i Islamu (polumjesec i zvijezda, post,
odbojnost
prema kipovima i ikonama itd).

Turci su vec u vrijeme osvajanja Bosne (1463.godine)
ispoljili veliku vjersku toleranciju. To je bilo u uskoj
vezi sa osnovnim nacelima Kur'ana po kojem je nedopustivo
nekom silom nametnuti vjerska ubjedenja. Zahvaljuci
toleranciji u Bosni se i nadalje nastavio suzivot
pripadnika
razlicitih vjerskih zajednica. Dok nisu iscezli bogumili i
nakon dolaska jevreja na ove prostore, koegzistiralo je cak
5 vjera: bogumilska (domaca), islamska, katolicka,
pravoslavna i judejska. Nisu nikada zabiljezeni slucajevi
da
je dolazilo do razmirica na vjerskoj osnovi....

http://srednjovjekovnabosna.wordpress.com/2010/08/30/proces-
islamizacije-u-bosni-i-prelazak-bogumila-na-islam-by-bosnjo

Bogumili

http://bs.wikipedia.org/wiki/Bogumili

"Bosansku Crkvu neki smatraju i "prvom protestantskom
crkvom" u 
svijetu"

Malcolm pak pokusava da napravi neku vrlo pojednostavljenu i
vrlo 
sumnjivu sliku,pri cemu su njegovi argumenti za to vrlo
upitni,jer 
nekoliko odstupanja od prvobitnih strogih bogumilskih ucenja
nisu 
nikakav dokaz da Bosanska Crkva nije u svojoj sustini bila 
bogumilska.

Bosansku Crkvu neki smatraju i "prvom protestantskom crkvom"
u 
svijetu,odnosno,pripisujuci fenomen njenog djelimicnog
odstupanja 
od klasicnog manihejizma ,kroz njegovu REFORMACIJU od strane

Bosanske Crkve,koja uopste nije neophodno morala biti
prihvacena i 
od strane drugih bogumilskih crkava u zapadnoj Evropi.To
Malcolm u 
potpunosti zanemaruje.Neka odstupanja od ranog prvobitnog 
bogumilstva u principu se mogu objasniti prelazenjem sa
strogog na 
umjereni manihejizam/bogumilstvo,mada je po svoj prilici cio
taj 
proces reformacije manihejizma poceo u Bosni,ali nije bio 
slijedjen u svim ostalim bogumilskim crkvama zapadne
Evrope,nego 
samo u nekim,i to ne u smislu identicnih udaljavanja od
strogog 
bogumilstva,nego svako na svoj nacin,vise ili manje.

REFORMACIJA je rijec i proces koju je Malcolm u potpunosti 
zanemario,i recimo posjete katara Bosni zbog zaredjivanja
vjerskih 
starjesina i uputstava u vezi vjere prebaciva SVOJIM 
PRETPOSTAVKAMA u Dalmaciju,.Pa zar bi o tako vaznim
pitanjima isli 
nekoj anonimnoj skupini,a ne jakoj ustolicenoj crkvenoj 
organizaciji kao sto je to bila Bosanska Crkva.Ili uopste ne

spominje Djeda Bosanske Crkve u istoj takvoj misiji u 
Francuskoj,gdje je bio priznat kao vjerski autoritet
(zaredjuje 
starjesine crkve i daje uputstva o pitanjima vjere)..itd Kao
sto 
uopste ni ne razmatra veliko mnostvo drugih informacija koje
se 
ticu Bosanske Crkve,te se njegova krajnje uprostena slika 
jednostavno ne uklapa u cinjenicno stanje,te nista ne
objasnjava 
osim da se je Bosanska Crkva razlikovala od drugih
bogumilskih 
crkava.

Vrijedno je napomenuti i jedan od Malcolmovih "jakih
argumenata" o 
tome da Bosanska Crkva u stvari nije bila bogumilska,a to je

pojava simbola kriza na nekim kasnim dokumentima Bosanske
Crkve,u 
Oporuci Gosta Radina,npr.,kao i pojava motiva kriza na nekim

steccima,na kojima se pojavljuje taj simbol i u obliku
ljudskog 
tijela (antropomorfni kriz).

U vezi pojave motiva kriza na nekim steccima kao i
pojavljivanja 
istog znaka i na nekim vjerskim dokumentima Bosanske Crkve
treba 
uociti jednu stvar prije svega.Bosanska Crkva nije imala
nikoga 
iznad sebe da joj bilo sta naredjuje,nego je bila jedna
vjerska 
organizacija koja je po svojoj volji mogla donositi odluke o

pitanjima vjere i reformirati ih po vlastitom stavu bez da
ikome 
odgovara za bilo sta. Takodjer pogresno
je,naravno,pokusavati 
traziti apsolutne identicnosti Bosanske Crkve sa
prvobitnim,ranim 
bogumilstvom,i uspostaviti ih kao apsolutne parametre,jer u
Bosni 
mozemo govoriti samo o jednom reformiranom bogumilstvu.

Postavlja se pitanje da li koristenje nekog
simbola,automatski 
znaci i to da mu se i klanja???

Naravno da ne! Kao sto je kod muslimana simbol polumjesec i

zvijezda,ali im se ni jedan musliman ne klanja niti ih 
obozava,tako je isto bio slucaj sa Bosanskom Crkvom i njenom

upotrebom SIMBOLA kriza.Dakle,koristenje nekog SIMBOLA ne
znaci i 
da mu se klanja.U vec spomenutom "Plevljanskom Sinodiku"
istocni 
krscani proklinju clanove Bosanske Crkve,ukljucujuci i Gosta

Radina,i to zbog cega :"ZBOG TOGA STO SE NE KLANJAJU KRIZU I

IKONAMA."Samo jos jedna od mnogih specificnosti Bosanske
Crkve u 
odnosu na rano,prvobitno bogumilstvo i njena distinktna
razlika u 
shvacanju kriza nasuprot krscanskom stavu prema krizu.

Naime,koristenje SIMBOLA kriza nicim ne kontradiktira 
fundamentalnim ucenjima bogumilstva,jer ono zabranjiva
klanjanje 
krizu,i to je fundamentalni problem koji bogumilstvo ima sa

"krizom",a ne sam simbol kao simbol. Nasuprot cak i tome da
neki 
rani/prvobitni bogumili prema krizu uopste imaju krajnje 
neprijateljski stav i zovu ga "djavoljim znakom",sasvim je
moguce 
da je Bosanska Crkva jednostavno reformirala svoj stav po
tome 
pitanju,ne drzeci previse vaznim eventualno koristenje samog

SIMBOLA,ali drzeci da mu se ne smije klanjati i obozavati ga

se,sto objasnjava i vec spomenutu njihovu upotrebu motiva
kriza u 
ljudskom obliku (antropomorfnom krizu).

Isto ovo vrijedi i za pojavu simbola kriza kao motiva na
nekim 
steccima.Dakle samo kao simbol , a ne kao objekt kome se
treba 
klanjati.Vrlo je bitno uociti takodjer i cinjenicu da sam
simbol 
kriza postoji mnogo prije krscanstva,Naime,Kelti,koji su 
nastanjivali i teritoriju Bosne, su koristili simbol kriza
mnogo 
prije krscana,a njegova simbolika je za Kelte bila u opisu
cetiri 
strane svijeta,cetiri osnovna elementa i cetiri vjetra,uz to
vrlo 
je bitno uociti i to da je SIMBOL kriza koristen i od mnogih

drugih naroda u raznim varijacijama,ne samo od strane
Kelta,i to 
puno prije nastanka krscanstva kao religije uopste.


Keltski kriz (na slici) kao Keltski simbol
postoji mnogo prije nastanka krscanstva kao religije

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kelti

https://www.google.ba/search?
q=keltski+kri%C5%BE&espv=2&biw=1680&bih=949&tbm=isch&tbo=u&source=
univ&sa=X&ei=4yaQVIzQKIOu7gatq4C4Bw&ved=0CEEQ7Ak

Keltski "tragovi" u simbolici stećaka
Stecak i simboli sa stecaka nemaju nista sa slavenskom 
kulturom.Ali zato imaju sa keltskom i gotskom!!

Historicari,koji su se iscrpno bavili pitanjem pojave
simbola 
kriza na nekim steccima,kao sto su to Salih
Jalimam,Aleksandar 
Solovjev,itd.,dosli su do zakljucka da je motiv kriza
koristen 
samo kao simbolicki,alegorijski znak.Prema Aleksandru
Solovjevu,za 
Bosanske bogumile simbol kriza nije imao isto znacenje kao i
za 
pripadnike istocne i zapadne krscanske crkve,jer su Bosanski

bogumili alegorijski tumacili Kristovu bol i patnju,te se i
zbog 
toga,simbol kriza pojavljuje u tri oblika: u antropomorfnom
obliku 
sa okruglom glavom,u obliku sunca i u obliku loze.Bosanski 
historicar Dr Salih Jalimam,u svojoj knjizi"Historija
Bosanskih 
Bogomila"(PNT,Tuzla,1999),navodi vrlo zanimljiv podatak da
od 
preko 50 000 tacno evidentiranih stecaka,simbol kriza se 
pojavljuje na svega 400 njih,sto je manje od 1% od ukupnog 
broja.Ova cinjenica sama za sebe dovoljno govori da je za
Bosanske 
bogumile simbol kriza bio samo jedan od mnogobrojnih drugih

simbola koje su koristili.(Izmedju ostalih Bosanski bogumili
su 
koristili i simbol polumjeseca!!)Jalimam,u vec spomenutoj 
knjizi,navodi jos jedan zanimljiv podatak,da je simbol
polumjeseca 
evidentiran na oko 500 stecaka!O tome,na stranici 289. iste
knjige 
Dr Salih Jalimam doslovno kaze:"Najcesce,od 500
evidentiranih 
stecaka,polumjesec se nalazi na plocama i sanducima i obicno

zauzima istaknuto mjesto.Prema istrazivacima,simbolicko
znacenje 
polumjeseca je da predstavlja nebesku ladju,obitavaliste
pravednih 
dusa pred polazak.Ponegdje se susrece i kao lezeci,ili 
prevrnut,kako se nalazi na stecku dida bosanskih bogomila u

Goranima.Uz polumjesec skoro uvijek se nalazi rozeta,kao 
simbolicko zracenje sunca,te prema Aleksandru Solovjevu
polumjesec 
i rozeta uglavnom su prisutni na steccima starjesina
bosanskih 
bogomila,kao i kod jednog broja pristalica,koji na taj nacin

iskazuju ocekivanu zelju za rajem."Vrlo je zanimljivo uociti
i 
cinjenicu da se na steccima simbol polumjeseca javlja
vise,odnosno 
cesce,nego kriza! Cijela zavrzlama je nastala upravo zbog
pogresne 
procjene ZNACENJA simbola kriza medju pripadnicima Bosanske

Crkve.Oni mu se jednostavno nisu klanjali,ali su ga kroz
svoje 
reformirano bogumilsko ucenje koristili povremeno,ali
ocigledno 
vrlo rijetko,i to jedino kao simbol.Samo jos jedna od mnogih

specificnosti Bosanskog bogumilstva u odnosu na
rano,prvobitno 
bogumilstvo i nista vise.

Najocitiji i najmasovniji materijalni dokaz bogumilstva 
Srednjovjekovne Bosanske Crkve jesu,naravno,STECCI.Ispod
stecaka 
su se sahranjivali pripadnici Bosanske Crkve,kako
starjesine,tako 
i obicni vjernici,a posto je sahranjivanje umrlih jedan vrlo
vazan 
vjerski obred,to nam stecci mogu vrlo jasno reci i o vrsti 
vjerskog ucenja onih zbog kojih su i
podignuti.Podjimo,dakle, 
redom:

Najstariji historijski spomenik samih pripadnika Bosanske
Crkve,a 
koji govori o njihovoj vjeri i nacinu zivota,jeste i svecana

izjava sa cuvenog sastanka na Bilinom polju kod Zenice od
8.aprila 
1203 godine,a potpisali su je sedmorica starjesina Bosanske
Crkve 
uz saradnju papinog legata Ivana de Casamare i uz supotpis 
Bosanskoga Bana Kulina. Originalni dokument nije
sacuvan,nego samo 
zvanicni prijepis,koji je unesen u vatikanske zapisnike kao
141. 
pismo seste godine pape Inocencija III. Starjesine Bosanske
Crkve 
u ovoj izjavi izmedju ostalog obecavaju da ce ubuduce imati

grobista,gdje ce se pokopavati braca i stranci koji kod njih

slucajno umru".

Znacaj ovih rijeci je u tome da pripadnici Bosanske Crkve
nisu 
imali svojih grobista do tada nego su pokopavali svoje mrtve

kojekuda,a to se zadrzalo naravno i poslije 1203 godine jer

starjesine Bosanske Crkve nisu ispunili to obecanje papi,kao

naravno ni mnoga druga koja su tada dali.

Ali,ovdje je bitno zapaziti stecke i cinjenicu da se oni
nalaze na 
vrlo cudnim mjestima,razbacani svukuda: po 
brezuljcima,poljima,lugovima,sumama,livadama i obicno su
razasuti 
pojedinacno ili u malim grupama na razdaljini od 100 , 200
ili 
vise koraka. Na mnogim steccima,na kojima postoji i 
natpis,pokojnik sa ponosom istice da "lezi na svojoj zemlji"

..."na svom plemenitom" , "na svojoj bastini".Ovi
grobovi,razasuti 
svuda dakle,po privatnim imanjima ili po plemenskim
zemljama,po 
brezuljcima,poljima,sumama,livadama nisu apsolutno niceg 
zajednickog imali sa tadasnjim krscanskim crkvama i
zajednickim 
krscanskim grobljima,ne drzeci se dakle krscanskih obicaja
ni 
propisa da se sahranjuju u crkvama ili posvecenim grobljima.

Ali,ako se zapitamo ko to jos zakopava svoje mrtve po 
poljima,sumama,svuda bez nekog reda,naci cemo da to isto
rade 
upravo bogumilske crkve sirom zapadne Evrope. Katari,odnosno

bogumili,u zapadnoj Evropi u drugoj polovini Srednjeg Vijeka
ne 
zakopavaju svoje mrtve ni u crkvama ni u posvecenim
grobljima nego 
svukuda po poljima i sumama.Oni su ucili da je tijelo samo
po sebi 
zlo,stvoreno od zla i da je samo tamnica duse,pa ga treba
gdje je 
kome drago zakopati,posebno iz zdravstvenih razloga....

http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk/srednjovjekovna_bosanska_c
rkva.html

Simboli sa stecaka -"misteriozna" poruka?


Porijeklo Bosnjaka/ Bosanaca je Ilirsko-Keltsko-Gotsko-
Slavensko.Stecak i simboli sa stecaka nemaju nista sa
slavenskom 
kulturom.Ali zato imaju sa keltskom i gotskom!!
Pogledajte ova poredjenja :


Da li su Kelti prije dosli u Bosnu i osnovali drzavu pa tek
onda 
sto je i logicno presli na ostrvo Englesku i Irsku!

POGLEDAJTE SIMBOLE ISTI KAO SIMBOLI SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE

DRZAVE I ISTI KAO SIMBOLI SA STECAKA1polumjeseci i 
zvijezde.Spirale su od Gota...

Kada malo bolje razmislimo shvatit cemo da simboli sa
stecaka 
predstavljaju sarenilo kultura raznih naroda koji su
naseljavali 
Europu.Mozda su mnogi europljani -"heretici" 
(bogumili/katari),bjezeci od inkvizicije,azil i utociste
nalazili 
u Srednjovjekovnoj Bosni u kojoj je opstala "hereticka"
Crkva 
Bosanska.Postoji teorija,koja je po meni,najtacnija-kada se

sagledaju sva desavanja u to vrijeme u Europi kao progoni 
inkvizicije i potoci krvi u kojima su ubijeni preko milion 
bogomila/katara samo u zapadnoj europi .
Dakle ako se uzme u obzir progon katara/bogumila sirom
Europe,onda 
se moze zakljuciti da im je Bosna bila utociste-dakle onima
koji 
su uspjeli da iznesu zivu glavu...Ako to uzmemo u obzir onda

slobodno mozemo zakljuciti da je porijeklo Bosnjaka-europsko
od 
svih europskih naroda,toliko saroliko da nas ima i plavih i

garavih i plavookih i crnookih.Kao sto rekoh jedna teorija
veoma 
interesantna,a koju sam cuo od dvojice
engleza-historicara,govori 
o tome da je Crkva Bosanska zapravo slijedila istinsko
Kristovo 
ucenje,onako izvorno kakvo je bilo od Isa-e.I da je kao
takvo 
sireno sirom europe.Onda se crkva podjelila na istocnu i
zapadnu i 
tada su poceli progoni istinskih Isa-inih (Kristovih) 
sljedbenika...

Centar "Bogumili"

S obzirom na nedostatak istraživačkih institucija u našoj
sredini koje obrađuju historijsku problematiku, pogotovu
srednjovjekovnog naslijeđa Bosne i Herzegovine (sa svim
njegovim atributima kao što su kultura, civilizacija,
religija itd.), Bošnjački institut – Fondacija Adila
Zulfikarpašića odlučio je dati svoj doprinos na tom polju i
pokrenuti Centar za istraživanje naslijeđa bogumila.
Bogumili su nezaobilazna instanca svakog iole ozbiljnijeg
istraživanja osnovnih povijesnih aspekata
bosanskohercegovačkog naslijeđa (državnost, religija,
umjetnost itd.) 

Cilj Centra jeste da okupi na jednom mjestu mlade i
afirmirane istraživače koji su zainteresirani za rad na
ovim
naučnim temama. U okviru Centra postoji bogato opremljena
biblioteka sa domaćom i stranom literaturom iz ove oblasti.
Pored historijske građe o bogumilima, tu se nalazi i
literatura o drugim narodima koji su dijelili ista
vjerovanja kao što su francuski katari i albigenzi i
italijanski patareni. Bogumilska religijska neovisnost o
drugim oblicima vjerovanja toga doba bila je oduvijek
predmet proučavanja kako historičara, tako i onih kojima su
historija i bogumilsko naslijeđe bili samo sredstvo u
dokazivanju vlastitih ideja o njihovoj nacionalnoj i
vjerskoj pripadnosti. Samim tim, problematika bogumila i
uopće nasljeđa bosanskog srednjevjekovlja predstavlja jedno
od najatraktivnijih područja za historijsko proučavanje:
umjetnost toga perioda izražena kroz likovno stvaralaštvo
na
stećcima, zatim vjersko učenje u kojem nalazimo istočni
dualizam kao i nasljeđe Novog zavjeta, posebni običaji
odbacivanja ženidbe, samo su neki od aspekata privlačnosti
bogumilskog nasljeđa.  

Građa koja je obrađivala ovu problematiku bila je
decenijama
predmetom iskrivljavanja i korištena je često u
samodopadljivim nacionalnim interesima. U cilju
sprječavanja
lokalizma i provinicijalizma u historijskoj nauci, u
opremanju biblioteke  Centra se težilo ka sabiranju kako
afirmativne tako i polemičke i kritičke literature o
bogumilskoj problematici.  

Smisao ovog projekta jeste pokretanje naučno-istraživačke
zajednice u kojoj bi se stvorila mogućnost za raznovrsnost
pogleda i interpretacija bosanskog nasljeđa iz srednjeg
vijeka. Razlozi naučne komunikacije i jesu prevladavanje
subjektivizma kojim se historijsko nasljeđe banaliralo, a
ponekad  koristilo u svrhu niskih i jednoumnih interesa.
Centar će biti komunikativna istraživačka zajednica, gdje
će
se ostvariti mogućnost otvorenog i kritičkog rada.
Istraživačima koji pokažu interes za rad na problematici
bogumila je otvoren prostor za istraživanje u savremeno
opremljenim prostorima, sa mogućnošću korištenja
bibliotečke
građe,  interneta, itd.  

Istraživački centar predstavlja pionirsku instituciju
ovakvog karaktera u zemlji. Djelatnosti zastupljene u
okviru
Centra neće biti samo orijentirane na istraživanje i
edukaciju, već i na izdavačku djelatnost kojom će se
produkti ovog  naučno-istraživačkog rada  staviti pred sud
javnosti. U okviru izdavačke djelatnosti, Centar će
objavljivati prijevode i literaturu koja tretira bogumilsku
i općenito problematiku srednjovjekovne Bosne. Na taj
način,
mladi istraživači i afirmirani autori će dobiti priliku da
publikuju svoje radove iz ove oblasti. 

Na takav način Bošnjački institut daje svoj doprinos
objektiviziranju historijske slike o bosanskom
srednjevjekovlju, a samim tim i afirmaciji bosanske kulture
i civilizacije kao neodvojivih elemenata nacionalne
historije. 

http://www.bosnjackiinstitut.ba

Kako samo imate volje tolike ponjave pisati,a i
vremena..Nabacili 
historiju za vrat i nepustaju.Ima li nekih vedrijih
tema?Pozdrav 
svima.

Miroslav Krleža
Iz bosanske historije: Miroslav Krleža - Bogumili
BOSANSKE MEDIJEVALNE TEME
Bogumilstvo će ostati magistralom naše medijevalne
prošlosti, jer tek njegovim slomom svršit će na našem
području sa 
Srednjim vijekom samostalan život narodne supstance.

http://www.bihsavezzena.com/zena/16/16_18.pdf

VELIKI MIROSLAV KRLEZA JE DOKUMENTOVANO,POUCNO OPISAO
BOGUMILSTVO...
POSLIJE DOLASKOM TURAKA BOSNJACI BOGUMILI VECINOM PRELAZE NA
ISLAM,ALI 
SU ZADRZALI NACIONALNOST "BOSNJAK",
DOK ZNAMO DA POSLIJE ILIJE GARASANINA"NACRTENIJE",BOSNJACI
KATOLICI I 
BOSNJACI PRAVOSLAVCI MJENJAJU NACIONALNOST I POSTAJU SRBI I
HRVATI,
PA TAKO SAD U BIH NEMAMO STAROSJEDIOCE BOGUMILE BOSNJAKE,
VEC BOSNJAKE MUSLIMANE,BIH SRBE PRAVOSLAVCE I BIH HRVATE
KATOLIKE.
NEKI TVRDE DA NIJE TAKO I DA JE BIH SRBIMA MATICA SRBIJA,A
BIH 
HRVATIMA MATICA HRVATSKA,PA GDJE SU ONDA "NESTALI" BOSNJACI

PRAVOSLAVCI I BOSNJACI KATOLICI??? 
Jasno i dokumentovano u komentarima 24 i 38 ("Načertanije"
(1844), 
Ilije Garašanina.)je objasnjeno da su Bosnjaci pravoslavci i
Bosnjaci 
katolici postali Srbi pravoslavci i Hrvati katolici,ali iako
to svi 
znaju to svako iz svojih razloga nece da javno objavi,pa da
se radi 
istorije/povijesti zna sta su bili u blizoj proslosti,da su
im 
Bosnjaci muslimani i Drzava Bosna i Hercegovina blizi od
susjednih 
drzava i naroda koji tamo zive...
STO SE TICE BOSNJAKA MUSLIMANA SVI SU SVJESNI CINJENICE I TO
SE NE 
KRIJUCI OD SVIH INSTITUCIJA(PA I VJERSKIH,GDJE NAJVISI
VJERSKI/BOZIJI 
MUSLIMANSKI DUZNOZICI NAVODE DOKUMENTOVANE HISTORIJSKE
CINJENICE DA SU 
BOSNJACI BOGUMILI DOLASKOM TURAKA PRESLI NA ISLAM,ALI SU
ZADRZALI 
NACIONALNO IME "BOSNJAK"..ISTO TAKO SE UVIJEK NAVODI DA
BOSNJACI 
MUSLIMANI POSTUJU CINJENICU DA SE BOSNJACI KATOLICI ZELE
IZJASNJAVATI 
KAO BIH HRVATI,A ISTO TAKO BOSNJACI PRAVOSLAVCI ZELE
IZJASNJAVATI/BITI 
BIH SRBI I TO JE NJIHOVA PRIVATNA STVAR I NJIHOV SLOBODAN
IZBOR I SVI 
IM ZELIMO SRECU,ALI NAJVAZNIJE JE DA POSTUJU SVOJU DRZAVU
BOSNU I 
HERCEGOVINU KOJA I PO USTAVU PRIPADA I BOSNJACIMA I SRBIMA I
HRVATIMA 
I OSTALIMA KOJI VOLE SVOJU DRZAVU BOSNU I HERCEGOVINU,


HISTORIJA BOSANSKIH BOGUMILA

http://www.youtube.com/watch?v=iy-IEOLpvBQ

Video je rađen prema knjizi "Historija bosanskih bogumila" 
prof.dr.Saliha Jalimama

Više o historiji Bosne i Bošnjaka na 
http://www.facebook.com/DinastijaKotr...

OBRAĆANJE BISKUPA KOMARICE NA OKRUGLOM STOLU O OPSTANKU I
POVRATKU HRVATA U RS

Banja Luka, 20. prosinca 2014. godine



U dvorani Europske akademije Biskupskog ordinarijata u
Banjoj Luci, 12. prosinca 2014. održan je, u organizaciji
„Večernjeg lista BiH“, Okrugli stol na temu: „Hrvati u RS,
pitanje opstanka i perspektive“. Sudjelovalo je više od 30
izabranih uzvanika iz područja politike, gospodarstva,
prosvjete, kulture, bankarstva te predstavnici Udruga
prognanika iz banjolučkog i kotorvaroškog kraja. Skupu se
najprije obratio domaćin mons. dr. Franjo Komarica, biskup
banjolučki i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine. Obraćanje biskupa Komarice prenosimo u
cijelosti:

Vrlo poštovani sudionici ovog Okruglog stola,

kao domaćin imam čast i radost uputiti Vam svima iskrenu
dobrodošlicu i ujedno riječi zahvalnosti za Vaš dolazak i
spremnost aktivno sudjelovati na ovom Okruglom stolu.

Posebno pozdravljam Vas, novoizabrani člane Predsjedništva
BiH ispred hrvatskog naroda prof. dr. Dragane Čoviću.
Koristim prigodu da Vam čestitam na izboru i ujedno zahvalim
na izraženoj spremnosti da odlučnije poradite oko sigurnije
budućnosti hrvatskog naroda na cjelokupnom području naše
zemlje.

Također posebno pozdravljam Vas g. Jozo Pavkoviću, glavni
uredniče Večernjeg lista, kao glavnog Organizatora ovog
Okruglog stola. Od srca Vam zahvaljujem za ovaj hvale
vrijedan početak odlučnijeg zauzimanja za sadašnjost i
budućnost hrvatske populacije na području entiteta RS.
Čvrsto se nadam da će nakon ovog Okruglog stola slijediti
tijekom iduće godine i drugi slični skupovi u drugim
mjestima – osobito Bos. Posavine.

Draga mi je dužnost izraziti posebnu dobrodošlicu i riječ
zahvalnosti službenim predstavnicima RH, Vašoj ekscelenciji
Ivane Del Vecchio, veleposlaniče i Vama gđo. Dunjo Jevak,
generalna konzulice RH u Banjoj Luci.

Također izražavam već sada srdačnu dobrodošlicu Visokom
predstavniku u BiH, njegovoj ekscelenciji Valentinu Inzku,
koji će nam se malo kasnije pridružiti!

Danas nam je svima želja zajednički trasirati jasan pravac u
budućnost i pronaći načine i sredstva kako ići dalje
sigurnim korakom. Da bismo uspjeli naći što učinkovitiju
terapiju potrebno je imati što objektivniju dijagnozu.
Dozvolite mi, stoga nekoliko riječi - u obliku sažete
retrospektive - o našoj doista nezavidnoj situaciji
hrvatskog naroda odn. katolika u RS.

Više nego dramatična situacija s hrvatskim narodom

U predratnoj godini 1991. na području BiH je živjelo između
820.000 i 825.000 katolika, uglavnom hrvatske
nacionalnosti!

A onda je tijekom rata (1992-95), ali i u poratnim godinama
uslijedio izuzetno veliki povijesni egzodus katolika-Hrvata.
Unatoč daleko povoljnijim povijesnim okolnostima nego u
ranijim stoljećima: postojanje Povelje o zaštićenosti i
poštivanju ljudskih prava, slobodna i neovisna država
Hrvatska u najbližem susjedstvu, te kasnije, nakon rata
međunarodni ugovori - i onaj mirovni u Daytonu i onaj između
BiH i Svete Stolice - dogodilo se i odobrilo se izuzetno
dramatično nasilno iskorjenjivanje domicilnog hrvatskog
pučanstva s većeg područja Bosne!

Za ilustraciju želim spomenuti da je prije 100 godina, 1913.
bilo je u BiH 458.999 katolika! Danas nas ima oko 440.000,
dakle tek 52,85 % od predratnog broja. U FBIH nedostaje oko
40% katolika (uglavnom Hrvata), a u RS čak oko 95%
katolika!

Da se doista radi o fatalnom iskorjenjivanju jednog
domicilnog, dapače najstarijeg naroda na tom području –
hrvatskog naroda – pokazuju i ovi žalosni podatci o broju
katolika u našim župama koncem godine 2013. – to je ujedno
uglavnom i broj ovdašnjih Hrvata – na području Bos. Posavine
(Vrhbosanska nadbiskupija) i Bos. Krajine (Banjolučka
biskupija) – koje su na području entiteta RS:

- U Derventskom dekanatu – u 15 župa bilo je 1.050
katolika;
- U Usorskom dekanatu – u 4 župe bilo je 1.493 katolika;
- U Brčanskom dekanatu – u 2 župe bilo je 302 katolika;
- U Šamačkom dekanatu – u 2 župe bilo je 401 katolik;
- U Tuzlanskom dekanatu – u 1 župi bilo je 91 katolik;
- U Banjolučkom dekanatu – u 11 župa bilo je 2.493
katolika;
- U Prijedorskom dekanatu – u 2 župe bilo je 1.160
katolika;
- U Gradiškom dekanatu – u 5 župa bilo je 546 katolika;
- U Prnjavorskom dekanatu – u 6 župa bilo je 753 katolika;
- U Jajačkom dekanatu – u 2 župe bilo je 120 katolika

Dakle, u 55 župa tek oko 8.400 katolika - Hrvata!

Ima li ikojeg iskrenog, dobronamjernog čovjeka, a pogotovo
Hrvata i katolika da mu ove porazne brojke baš ništa ne
znače?

Usporedbe radi, koncem 1995. bilo je u istim tim župama oko
9.400 katolika! – Dakle, umjesto predviđenog i željenog
povratka – nastavak uništenja jednog naroda!

Hoće li itko od političkih dužnosnika – domaćih i
međunarodnih biti pozvan na odgovornost zbog sudjelovanja –
aktivnog ili pasivnog u uništavanju jednog domicilnog
europskog naroda u njegovoj domovini?

Iza ovih statističkih brojki skrivaju se potresne sudbine i
pretrpljene patnje pojedinca, obitelji, cijelih naselja,
župa i cijelih regija.

Za sve te nevoljnike i obespravljene ljude izgubljena su
njihova rodna mjesta, koja daju životu smisao i
dostojanstvo; mjesta koja, kao osobita dragocjenost
osvježavaju događaje iz vlastite povijesti. A redovito se
time gubi i mogućnost da se sačuva sveta ostavština
vlastitih roditelja i predaka, a – ne rijetko – i da se
ostvari mogućnost pohoda njihovim grobovima. U ovom
kontekstu moram spomenuti – prilično proširenu tvrdnju, koju
sam slušao kod naših susjeda: „Ljudi, brže zaboravljaju smrt
vlastitog oca nego gubitak očevine. Kad si nekom oduzeo
očevinu, dao si mu trostruko više. Naoružao si ga pamćenjem,
mržnjom i osvetom!“ Kakva to strašna mora biti zabluda –
misliti da će se sa rušenjem nečije kuće, odn. doma uništiti
potpuno i čovjeka koji se tu rodio i iz čijeg srca i
pamćenja ne odlazi ni rodni dom ni rodni kraj!

Mi smo svi – više ili manje - neposredni svjedoci takve
fatalne zablude u kojoj su se našli ne rijetki naši
suvremenici pa čak i neki naši sunarodnjaci, i još uvijek se
u njoj nalaze!

U procesu opadanja ukupnog broja katolika (tj. Hrvata),
prema provjerenim godišnjim crkvenim statistikama, nakon
kraćeg poratnog prirodnog porasta, od 2002. godine ponovno
registriramo kontinuirani sve negativniji trend. Tako je
2010. u svim župama u BiH registrirano 1.410 pokopanih više
nego krštenih. – I to je jedan od momentalno pouzdanijih
pokazatelja kakva je aktualna demografska situacija sa
hrvatskom populacijom u BiH. Prošla godina je bila još
dramatičnija, a ova pogotovo!

Uglavnom nam je svima poznata nesporna činjenica da je u BiH
vođen rat – između ostalog - i s namjerom da se u potpunosti
ovlada određenim teritorijem, makar taj teritorij sve do
sada ostao nenastanjen.

Daytonski mirovni sporazum (1995.) i način njegova
dosadašnjeg provođenja – nažalost je takvu – duboko nehumanu
politiku – ozakonio. Više-manje je prihvaćena i potvrđena
ona ista vlast odn. strategija koja je izvršila etničko
čišćenje, tj. nasilno protjerivanje domicilnog stanovništva
iz njegova rodnog kraja.

Unatoč predviđenim mehanizmima u spomenutom Mirovnom
sporazumu i njegovim Aneksima za održivi povratak prognanih,
to se nažalost nije ostvarilo, posebno kad je riječ o
prognanim Hrvatima, napose onima, koji svoj dom i zavičaj
imaju na području entiteta RS.

Nakon protjerivanja od strane susjednog naroda – i tzv.
„humanog preseljenja“ od strane političara vlastitog naroda,
uslijedilo je na razne načine – sprječavanje povratka
prognanih i izbjeglih Hrvata, koji su se svakako željeli
vratiti, vjerujući i u obećanja „velikih sila“. Tijekom
poratnih godina bili smo svjedoci rušenja i uništavanja onih
domova prognanih Hrvata koji su preživjeli ratna pustošenja.
Tako je na teritoriju Bos. Posavine 60 % domova uništeno
nakon rata! Slično je i u župama Bos. Krajine. Osim
uništavanja domova i imanja prognanika, lokalne vlasti su
godinama uskraćivale popravak nužne infrastrukture:
vodovodne ili elektro-mreže, puteva, dobivanje zdravstvenog
osiguranja, a o mogućnosti zaposlenja hrvatskoj populaciji
da i ne govorim. Takva je praksa nažalost – ne rijetko i
danas u mnogim hrvatskim selima na tom području!

Sve je to bilo - ne samo poznato predstavnicima međunarodne
zajednice zadužene za izgradnju pravne države - nego i
odobravano u duhu njihova vlastitog priznanja: - „Što gore
za vas, to bolje za nas!“ O tempora, o mores!

Svi dosadašnji politički predstavnici našeg hrvatskog
naroda, nažalost nisu tu bez zajedničke, a i pojedinačne
odgovornosti! Tko ih treba pozvati na odgovornost? I kako će
oni moći nadoknaditi svu silnu štetu narodu i državi?

Napori Svete Stolice i Katoličke Crkve u BiH u prilog
zaštite prognanih i izbjeglih - osobito katolika-Hrvata

Kako god smo svjedoci– i to neposredni – dosadašnjeg duboko
nehumanog ponašanja mnogih domaćih i međunarodnih
političara, koji su bili aktivno uključeni u dramatična
događanja s našim narodom (ali i sa susjednim narodima)
također smo svjedoci neumornog, zauzimanja Svete Stolice i
osobno sv. pape Ivana Pavla II., te Benedikta XVI. za
prestanak ratnih uništavanja – a nakon rata – za stvaranje
nužnih preduvjeta za održivi povratak prognanih i za
izgradnju trajnog mira u našoj zemlji.

Između većeg broja intervenata i apela sv. pape Ivana Pavla
II. u prilog bosansko-hercegovačkih katolika, odn. Hrvata,
kao ilustraciju donosim tek nekoliko izvadaka:

U obraćanju 8.6.1996., „Međunarodnom povjerenstvu za
ublažavanje posljedica rata u BiH“ papa je rekao:

„Izbjeglica ostaje iskorijenjena osoba, koja traži sredstva
za preživljavanje, u nadi da će doći bolji dani kada će joj
biti omogućeno da se vrati u svoj zavičaj ili da pusti
korijenje u nove mjesto prebivališta i rada ... Žrtve
„etničkog čišćenja“ neće se moći povratiti na svoje ognjište
u BiH sve dok se ne dogodi „čišćenje srdaca“ kako onih koji
su ostali u domovini, tako i onih koji se nadaju u nju
vratiti.“

Ove teške, dramatične riječi sile na razmišljanje i na ispit
savjsti sve one kojih se to tiče – pa tako i nas ovdje
nazočne.

Iz obraćanja 15.11.1997., članovima Organizacijskog odbora
za njegov pohod Sarajevu u travnju iste godine evo njegovih
riječi:

„Opravdana je naime želja katolika da vide na odgovarajući
način priznate i uvažene njihove građanske, kulturne i
vjerske težnje. I njima valja jamčiti prava koja uživaju sve
ostale osobe u Vašoj zemlji i sve druge zajednice, kako bi
svojim izrazitim doprinosom mogli djelatno pridonijeti da
život bude uvijek sve ljudskiji i mirniji u krajevima u
kojima žive i rade.“

Iz Papina govora 15. siječnja 1999 biskupima BK BiH na
susretu „ad limina“ u Vatikanu citiram ove riječi:

„Radujući se zbog brojnih znakova učvršćenja mira, ne mogu
ne spomenuti sjene koje uzrokuju zabrinutost. Radi se prije
svega o neriješenosti teškoga pitanja povratka izbjeglica i
o nejednakome postupanju s trima konstitutivnim sastavnicama
Bosne i Hercegovine, posebno pak što se tiče potpunog
poštivanja vjerskoga i kulturnoga identiteta. Upoznat sam sa
zaprekama na koje nailaze katolička pučanstva na području
Središnje Bosne, na banjolučkom području i u Posavini pri
pokušaju da se ponovno vrate na svoja ognjišta.

Glavno pitanje koje valja riješiti i o kojemu ovisi pravedno
rješenje različitih drugih pitanja ostaje stvaranje
nepristranih uvjeta za ovaj tako željeni povratak prognanih
i izbjeglih u vlastite domove i osiguranje njihove mirne
budućnosti“ (usp. Vrhbosna 1/99 str. 7).

Iz obraćanja 30.11.2002.,veleposlaniku BiH Ivicu Mišiću
papine su jasne riječi najodgovornijim političkim
dužnosnicima naše zemlje:

„Iako je rat završio prije gotovo sedam godina još se
uvijek, nažalost, ne vidi stvarno rješavanje drame brojnih
izbjeglica i prognanika koji žude za povratkom svojim
domovima. Ovdje posebno mislim na pučanstva koja čekaju da
im se omogući povratak na banjolučko područje i u Bos.
Posavinu. Ta pučanstva, jednako kao i prognanici i
izbjeglice iz drugih krajeva, gledaju kako im se niječe
osnovno pravo na nužan život u njihovom rodnom kraju. Nemali
broj njih je zbog toga prisiljen da drugdje traži sreću. Ti
ljudi opravdano mole da im se zajamči sigurnost i da im se
stvore prihvatljivi politički, društveni i gospodarski
uvjeti. Oni na isti način zahtijevaju da im se vrate i dobra
kojih su za vrijeme rata bili nasilno lišeni!“

A 27.2.2004. novom BiH veleposlaniku prof. dr. Miroslavu
Palameti ponovno je upozorio na nehumano ponašanje onih koji
su službeno zaduženi za omogućavanje održivog povratka.
Rekao je između ostalog: „Ostale su još brojne teškoće i
izazovi s kojima se valja suočavati na gospodarskome,
društvenom i političkom području. Mislim prije svega na
neriješeno pitanje izbjeglica i prognanika s banjalučkog
područja, iz Bos. Posavine i drugih dijelova BiH,koji čekaju
na povratak na svoju zemlju u potpunoj sigurnosti, kako bi
tamo živjeli čovjeka dostojnim životom. Ovu se našu braću i
sestre ne smije ostaviti same niti se smije dopustiti da se
u svojim nadama razočaraju. Što vrijeme više odmiče to
postaje žurnija obveza pružanja odgovora na njihova zakonita
očekivanja i njihova patnja traži pojašnjenja od naše
solidarnosti.“

Na dugotrajnu poratnu dramu katoličke (hrvatske) populacije
u BiH upozorio je i novi papa Benedikt XVI. Evo riječi iz
Papina govora pape Benedikta XVI 24. veljače 2006 biskupima
BK BiH prigodom njihova pohoda „ad limina“ u Vatikanu:

„Vođeni ljubavlju Kristovom, odlučni ste ne gubiti pouzdanje
unatoč mučnim problemima koji vas pritišću. Mislim na stanje
prognanika, za koje se nadam zaključivanju prikladnih
ugovora koji bi jamčili poštivanje prava sviju.

Na osobit način mislim na potrebnu jednakopravnost između
građana različitih vjeroispovijesti, na hitnost mjera koje
bi se pobrinule za rastuću nezaposlenost mladih, na
smanjenje prijeteće napetosti između naroda, naslijeđe
složenih povijesnih događaja vaše zemlje. Sveta Stolica vam
je blizu, kako svjedoči i nedavno imenovanje rezidencijalnog
Nuncija, koji će moći imati stalni kontakt s raznim državnim
instancama“ (usp. Vrhbosna 1/2006 str. 15).

U ime pape Benedikta XVI. Državni tajnik Svete Stolice
kardinal T. Bertone je 14.1.2012. uputio je biskupima HBK i
BK BiH poticajno pismo, zapravo poruku za poduzimanje
zajedničkih inicijativa s obzirom na teško pitanje
budućnosti katoličkog (hrvatskog) naroda u BiH. U njemu,
između ostalog stoji „...Podaci su alarmantni: od oko
800.000 katolika u 1991. godini prešlo se na oko današnjih
440-000; u mnogim župama ostali su samo malobrojni starci;
prema godišnjim statistikama biskupijskih kurija broj
katolika se ne prestaje smanjivati. Uzroci ove žalosne
pojave su poznati: rat iz 1990. g. prouzrokovao je teške
gubitke u ljudskim životima i crkvenim strukturama;
izbjeglice se n isu vratile u broju u kojem se nadalo; teška
ekonomska situacija prisiljava mnoge mlade da napuste zemlju
posebice zbog nedostatka posla. Postoji još jedan
zabrinjavajući elemenat koji se odnosi na opadanje stope
nataliteta i posljedičan demografski pad ... Mora se boriti
protiv malodušnosti i rezignacije i mora se ohrabriti osobno
uključivanje u pitanje preživljavanja. Potrebno je također
potruditi se za poboljšanje uvjeta života svih stanovnika,
osobito mladih koji trebaju radna mjesta da bi mogli ostati
u Bosni i Hercegovini. Da bi se ostvarilo ove važne ciljeve,
Crkva neće propustiti surađivati sa civilnim vlastima i sa
svim osobama dobre volje.

Nasljednik kardinala Bertonea, sadašnji Državni tajnik kard.
Pietro Parolin je 3. veljače 2014 u ime novog pape Franje
sadašnjem predsjedniku BK BiH u svome pismu naveo i ove
riječi: „Hvala Vam za ljubazno poslane informacije, koje sam
pomno ispitao, i želim Vam zajamčiti da Sveta Stolica prati
s punim zanimanjem i pozornošću razvoj događaja, a posebno
ukoliko se tiče hrvatske komponente od tri konstitutivna
naroda u zemlji. U tom smislu, više puta i u različitim
prigodama Sveta Stolica je, također i na međunarodnoj
razini, inzistirala na jednakosti tri konstitutivna naroda.

Stav Svete Stolice s obzirom na stanje katolika u Bosni i
Hercegovina, i koraci koje treba poduzeti, dobro su
artikulirani u Pismu-Poruci kardinala Državnog tajnika, u
ime Svetog Oca, o stanju katolika u Bosni i Hercegovini, od
l4. siječnja 2012., koje nije izgubilo ništa od svoje
valjanosti“ (...)

Svjedoci smo, da ni domaći političari – uključujući i
službene predstavnike hrvatskog naroda – ni međunarodni
čimbenici nisu uopće marili za sve ove dobronamjerne apele
Svetog Oca i Svete Stolice! Gdje je tu iskrenost i
vjerodostojnost političara katolika?

Katolički su biskupi u BiH, zajedno i pojedinačno vrlo često
dizali svoj glas – i tijekom rata i u poratnim godinama – u
obranu obespravljenih i prognanih katolika – ali i drugih
stanovnika naše zemlje. U jednom od svojih brojnih obraćanja
javnosti, 22. ožujka 2006. oni se tuže: „Duboko žalimo da su
ostali bez odjeka brojni naši apeli tijekom desetogodišnje
„tihe revizije“ Daytonskog sporazuma, kojom je utvrđivana
nepravedna podjela BiH, a hrvatski narod sustavno svođen na
manjinu.“

I 2012 godine smo vrhbosanski nadbiskup i metropolita
kardinal V. Puljić u Zagrebu i Brüsselu, a ja u svojstvu
predsjednika BK BiH osobno i u Zagrebu i Strassburgu,
Berlinu, Luksemburgu, Washingtonu te na Harvardu –
upozoravali na trajne nepravde koje se nanose hrvatskoj
prognaničkoj populaciji koja se želi vratiti u BiH kao i
onoj koja je tamo, ali u velikoj neizvjesnosti za svoju
budućnost. Tražili smo jednakopravnost za naš narod, barem u
duhu već donesenih međunarodnih odluka, koje su se inače,
nerijetko u praksi pokazale kao fatalne za
bosanskohercegovačke Hrvate.

Nakon interventa 7. listopada 2014. aktualnog predsjednika
BK BiH na Sinodi biskupa u Rimu o dramatičnoj situaciji s
obzirom na katoličke obitelji i brakove u BiH, poluslužbeno
glasilo Vatikana „L' Osservatore Romano“ je našu zemlju -
glede aktualne situacije katolika - stavilo uz bok s
Nigerijom, Bangladešom, Irakom, Sirijom, Izraelom i
Ukrajinom. Dovoljno alarmantno za sve odgovorne za budućnost
ove europske zemlje! Sve navedene zemlje su uglavnom zemlje
iz Azije i Afrike. Naša je zemlja u Europi! To je doista
sramota za Europu što ona dopušta da se u njoj radi pod
koncem 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća!

U svom priopćenju sa svoga zadnjeg – 62. redovitog
zasjedanja naše BK (4. i 5. studenog 2014) u Sarajevu
članovi naše BK su, između ostalog, poslali našoj domaćoj (i
svjetskoj) javnosti i ovu poruku: „Osvrnuvši se na Opće
izbore održane 12. listopada ove godine u Bosni i
Hercegovini, biskupi potiču na što brže formiranje vlasti na
svim razinama u skladu s iskazanom izbornom voljom birača.
Izražavaju nadu da će novoformirane vlasti početi više
raditi za dobro svih građana.

Očekuju da buduća vlast otvara mogućnost posebno mladima za
ostanak u Bosni i Hercegovini, a svim građanima omogući
život dostojan čovjeka. Pozivaju sve predstavnike vlasti, a
posebno one iz hrvatskog naroda, da se aktivnije zauzmu
protiv iskorjenjenija katolika i Katoličke Crkve u entitetu
RS i dijelovima Federacije BiH te njihov sve češći odlazak
iz cijele Bosne i Hercegovine. Očekuju od svih budućih
nositelja vlasti da svi zajedno konačno počnu raditi za
dobro svih u BiH otvarajući perspektive ne samo za ostanak
nego i za povratak onih koji se žele vratiti“.

Što učiniti za poželjnu budućnost hrvatske populacije u BiH

Pitanje svih pitanja za Hrvate i katolike u BiH, njihovu
budućnost, a time i budućnost same države BiH jest mogućnost
održivog povratka svih onih prognanih i izbjeglih Hrvata
koji se žele vratiti i koji se imaju kamo vratiti, tj. koji
još nisu prodali svoju imovinu. Bez brojnijeg povratka
Hrvata prijeti realna opasnost da ni BiH kao država ne
opstane, a to se može dramatično odraziti i na susjednu
Republiku Hrvatsku. Za očekivani i potrebiti povratak
prognanih i izbjeglih Hrvata u RS kroz sve poratne godine –
ni službeni politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH i
u RH nisu nažalost mnogo učinili. Podaci i statistike
njihova rada su porazni. Do sada kod političkih predstavnika
hrvatskog naroda očito nije bilo čvrste volje i jasne javne
odluke, a još manje izrađene učinkovite strategije i
konkretne pravne i materijalne pomoći da se i
bosanskohercegovačkim Hrvatima pomogne u ostvarenju njihovih
prava, kao što su to daleko učinkovitije uradili pripadnici
- političari - druga dva konstitutivna naroda svojim
narodima. Dobija se dojam da obespravljeni bosanski Hrvati
zapravo ne pripadaju nikome od domaćih političara, a o
stranim da i ne govorim.

Neupitna je samo činjenica da je s tim obespravljenim
ljudima slično kao i za vrijeme otomanske uprave, trajno i
učinkovito ostala jedino Katolička Crkva. Ali, uza svu dobru
volju i izuzetno zalaganje u raznim područjima pomoći ona
nije u stanju, a niti je njena zadaća zamijeniti političke i
državne dužnosnike u obavljanju njihovog odgovornog posla u
omogućavanju dostojnog života svakog građanina naše zemlje.

Radi istine moram također reći kako je velika šteta, pa i
sramota da se veliki dio hrvatske inteligencije iz BiH i RH
sve ove godine – uglavnom držao po strani, prepuštajući dio
svoga naroda na području Bosne samovolji njegovih zatirača.
Smišljeno i namjerno je dopušteno da mnogo vremena prođe u
istjecanju – osobito iz Bosne - hrvatskog nacionalnog bića.
Posljedice tog i takvog istjecanja ne mogu ne biti
mnogostruko fatalne!

Može li se – i da li se uopće želi – zajedničkim snagama,
zajedno s aktualnim hrvatskim političarima i
gospodarstvenicima iz naše zemlje, iz susjedne RH i
inozemstva konačno napraviti objektivna dijagnoza aktualnog
stanja hrvatske populacije u Bosni i Hercegovini te izraditi
primjenjivu i učinkovitu kratkoročnu i dugoročnu strategiju
za sigurnu budućnost katoličke odn. hrvatske populacije te
je odlučeno provoditi u djelo?

Smatram nužnim zaustavljati odlazak onih bosanskih Hrvata u
treće zemlje koji se kao prognanici i izbjeglice još uvijek
nalaze na području Hrvatske. Svima onima, koji imaju bilo
što od svoje očevine ili imovine u BiH treba sugerirati da
ne prodaju imovinu, i učinkovito im pomoći da se vrate u
svoj rodni kraj i da im se tamo pomogne da žive ravnopravno
s drugim građanima uživajući sva prava i slobode te
ispunjavajući sve dužnosti kao i drugi pored njih.

Katolička Crkva će i dalje svojim dosadašnjim i budućim
karitativnim, socijalnim, odgojno-obrazovnim i drugim
projektima biti uz njih, uporno šireći nadu u Božju pomoć i
samopouzdanje u vlastite snage svakog pojedinca.

Slobodan sam iznijeti nekoliko sugestija za zajedničku našu
raspravu i za donošenje konkretnih zaključaka i određivanje
konkretnih zadaća:

1. Osnovni razlozi aktualne demografske drame Hrvata u BiH
su:

- Neriješeno pitanje unutrašnjeg uređenja BiH (političko i
nacionalno pitanje);
 - Neuspio povratak prognanika i raseljenih Hrvata, osobito
u RS;
- Vrlo negativan prirodni priraštaj Hrvata koji su ostali u
BiH;
 - Trend novog iseljavanja Hrvata iz BiH, nakon ulaska RH u
EU.

2. Prema mogućem rješenju problema imam ove sugestije:

- Ciljano i učinkovito raditi na zaustavljanju daljnjeg
iseljavanja Hrvata iz BiH i na podizanju nataliteta.
- Politički, pravno, materijalno i ekonomski više pomoći
povratak svih onih koji se žele i mogu vratiti u svoj rodni
kraj, osobito na području RS.

3. Intenzivnije stvaranje ozračja sigurnosti treba se
očitovati poglavito:

- podizanjem političke i pravne sigurnosti koja će
pogodovati gospodarskom razvitku osobito hrvatski kompaktnih
naselja i sredina u RS odn. BiH;
- jačanjem ustanova nacionalne kulture: učilišta, škole,
društva, mediji, banke podataka itd.;
- jačanjem postojećih međusobnih veza između RH i hrvatske
populacije na području cijele BiH,
- zajedničkim lobiranjem za budućnost hrvatskoga naroda u
BiH u svjetskim centrima moći;
- povezanijim i intenzivnijim zajedničkim radom svih
relevantnih institucija u hrvatskom narodu BiH i RH
(politika, gospodarstvo, prosvjeta, kultura, Crkva);
- intenzivnijim radom na obnavljanju i jačanju većeg
pouzdanja u Boga, Gospodara ljudske povijesti, pa tako i
povijesti našeg naroda u ovoj zemlji.

Ponavljam svoju na početku izraženu želju da se s ovom
dramatičnom problematikom svakako nastavimo baviti još
intenzivnije i tijekom idućih mjesecu - u ovakvom ili
sličnom obliku, potičući sve odgovorne čimbenike da konačno
odlučnije i djelotvornije pristupe izvršavanju preuzetih
obveza!

Još jednom izražavam zahvalnost Uredništvu „Večernjeg lista“
– glavnom organizatoru ovog „okruglog stola“, koji bi trebao
doista označiti prekretnicu u našim zajedničkim planiranjima
i provođenjima potrebitih konkretnih projekata za ostanak i
opstanak hrvatskog naroda u ovoj njegovoj vjekovnoj
domovini.

Franjo Komarica,
 biskup banjolučki,
 predsjednik BK BiH

Komarica opravdano trazi pomoc za BiH katolike,posebno u
R.Srpskoj,ali 
sve je najbolje opisao Ante u komentaru broj 5.

Kako i od koga da zatraze pomoc Bosnjaci koji su dozivjeli
genocid i 
koji su i najvise nastradali,daleko vise od BiH Hrvata, u
ratnim 
desavanjima 1992-95 ?!

RUSENJA OBJEKATA

- Rusenja objekata -

Publicista Gojko Beric: 

"Srbi su iskazali trijumf primitivizma, a sto je odraz
njihove opste mentalne nehigijene. 
Ovo je nasrtaj ruralnog opanka na
gradove i civilizacijska dostignuca, naime, 
muslimani Bosnjaci su bili vecina 
gotovo u svim gradovima i u odnosu na Srbe civilizovaniji.
Ova frustracija opterecivala je Srbe i sazrijevala do
neizljediva kompleksa..." 

Misleci na srpska zlodjela, srpski prorok Tarabic je
izrekao
svoju misao: "Kad milost izadje iz covjeka, covjek je ostao
bez
duse, a dusa bez covjeka." 

Sruseni vjerski objekti po opcinama! 

IZABERITE GRAD 

01. Banja Luka
02. Bihac
03. Bijeljina - Bileca
04. B.Brod - B.Dubica - B.Gradiska
05. B.Krupa - B.Novi - B.Kostajnica 
06. B.Petrovac - Busovaca - Cazin - Cajnice 
07. Capljina - Celic - Derventa
08. Doboj
09. Donji Vakuf - Foca
10. Fojnica - Gacko - Glamoc 
11. Gorazde - Gornji Vakuf - Gracanica
12. Gradacac - Hadzici - Ilijas - Jablanica
13. Jajce - Janje - Kalesija - Kalinovik
14. Kiseljak - Kladanj - Kljuc - Kotor Varos
15. Kresevo - Kupres - Livno - Lopare - Lukavac
16. Ljubinje - Ljubuski - Konjic - Maglaj
17. Modrica - Mostar
18. Nevesinje-Novi Travnik-Odzak-Olovo-Orasje-Pale
19. Pocitelj - Prijedor - Prnjavor
20. Prozor - Rogatica - Rudo - Sanski Most
21. Sarajevo
22. Skender Vak.-Sokolac-Sreberenica-Stolac-Sipovo
23. Teocak - Teslic - Tesanj - Tomislavgrad - Travnik
24. Trebinje - Trn.-Tuzla-Varcar Vak.(Mr.Grad)-Vares
25. Velika Kladusa-Visoko-Visegrad-Vitez-Vlasenica
26. Zavidovici - Zvornik - Zepa - Zivinice

Tokom trajanja agresije na Bosnu i Hercegovinu potpuno je
sruseno 618 dzamija od kojih su neke neprocjenjive
historijske,
arhitektonske i umjetnicke vrijednosti. 
Takoder su mnoge devastirane i u vecoj ili 
manjoj mjeri ostecene. 
Rusenje dzamija od strane srpskog i hrvatskog 
agresora prethodili su strasni zlocini nad Bosnjacima. 
Tekst koji slijedi na dokumentovan nacin daje registraciju
strasnog
stradanja i unistavanja muslimanskog sakralnog,
arhitektonskog 
nasljedau BiH). 
Dio dokumentacije je ustupljen i dat uz saglasnost
Rijaset.neta. 

Ferhadija, (gore na slici), samo jedna od mnogih koje su
srbi srusili. 

Ostaci rusevina dzamije nakon genocida Hrvata u Ahmicima. 


HVO u Prozoru - Dokaz da je Hrvatska vojska bila agresor u
BiH. 

Autor je u jednom dijelu knjige porucio i slijedece:


"U ime zrtava genocida - zlocincima niko nema pravo
oprostiti!" 
"Zbog urbicida - sve moramo obnoviti!" 
"U ime zivota buducih generacija - ne smijemo zaboraviti!" 
"Planove zla - na vrijeme moramo otkriti!" 
"Nosioce planova zla moramo sprijeciti!" 
"Gori od zlocinca je onaj ko zlocin zaboravi i oprosti!" 
"Suprotno od zla je dobro koje moramo njegovati i
podrzavati!" 
Da im nikada ne zaboravimo!


U jednom od mojih ranijih priloga zapisao sam kako su
cetnici, 16. septembra 1993. godine, u svome din-dusmanskom
pohodu na 
sve sto nije srpsko i pravoslavno, bili priveli u policiju i
muftiju
banjaluckog, rahmetli Ibrahima efendiju Halilovica. U jednom
dijelu
"informativnog" tretmana banjaluckog gazije, primjenjujuci
svoj 
patoloski i primitivni repertoar ZLA, 
grupa mladjih policajaca je upitala muftiju:
"Sta vi cekate, zasto jos niste napustili Banju Luku,
vidite
da smo vam sve dzamije srusili. Imali ste ih i previse!"

Mudri Ibrahim efendija im je uzvratio logicnim
protupitanjem:

"A, koliko smo, po vama, trebali da ih imamo u Banjoj
Luci?"

Jedan od njih odgovori: "Pa dosta vam je bilo jedno
pet-sest!" 

- "Zasto nam onda srusiste svih sesnaest," opet ce muftija,
ali to zadnje njegovo pitanje je ostalo bez odgovora... 

Sistematsko unistenje dzamija

Vjerski objekt

Prije rata

Unisteno

Osteceno

Ukupno

Dzamija

1144

618 (45,9%)

307 (26,8%)

921 (80,5%)

Mesdzid

557

218 (39,1%)

41   (7,4%)

259 (46,5%)

Mekteb

954

69   (7,2%)

18   (1,9%)

87   (9,1%)

Tekija

15

4     (26,7%)

5     (33,3%)

9     (60,0%)

Vakufski objekti

1425

405 (28,4%)

149  (10,5%)

554 (38,9%)

Turbe

90

37   (41,1%)

7     (7,8%)

44   (48,9%)

Sveukupno:

4185

1347 (32.%)

527  (12,6%)

1874 (44,8%)

http://www.camo.ch/rusenja.htm

p.s.
U BOSNI I HERCEGOVINI JE SRUSENO MNOGO VJERSKIH OBJEKATA
I KAO STO BIH BOSNJACI NAGLASAVAJU DA NI JEDAN VJERSKI
OBJEKAT NIJE 
SRUSEN OD STRANE BOSNJAKA,A U SARAJEVU KOJE JE BILO POD
OPSADOM I 
PORED CETVEROGODISNJEG GRANATIRANJA GRADA BOSNJACI SU
CUVALI
VJERSKE 
OBJEKTE OD DRUGIH VJERSKIH ZAJEDNICA.


@Arhivar

Prema zvaničnim dokumentima arhiva BiH - PRVI ZVANIČAN
popis
u Banja Luci izvršila je austro-ugarska vlast, 22. aprila
1895. godine. 

Prema tom popisu Banja Luka, broji: 13.566 stanovnika
Od toga:
- Muslimana:		7.524= 55,46 %
- Rimokatolika:	        2.882= 21,24 %
- Pravoslavnih:	        2.775= 20,46 %
- Jevreja:		  336=  2,48 %
- Ostalih:		   49=  0,36 %

Iako ste Vaš tekst i podatke 'fokusirali' na period prije
prvog zvaničnog popisa, ovo je samo mala nadopuna radi
čitalaca i lakšeg  razumjevanja brojčanih podataka koje se
naveli u tekstu. 

BOSNJACI BOGUMILI
BOSANSKA CRKVA

Jeretik 
BOGU MILI 
BOLJE IKAD NEGO NIKAD!
U septembru 2004 Vatikan je priznao da je inkvizicija bila
velika greska katolicke crkve.
A oni na istoku? Mozda, mozda jednog dana….
Rugaju se katolicke i pravoslavne komsije da su Bogumili
prelazili na Islam jer im je vjera bila
labava!!!
A ja se pak pitam, koliko je cvrsta bila vjera onih koji
vec ranije pocese da se drvenim i kamenim idolima i
simbolima
klanjaju???. 
A ja tvrdoglavo ostajem Jeretik, Hriscan Bosanski,
pa makar me opet na lomaci rostiljali.

Nek vam je sretno Banjalucani
moji multietnicki, novi i stari.

Evo malo gradiva za razmisljanje:
U istoriji se, izmedju ostalih, navode dva razloga zbog
kojih je Stefan Nemanjic isao u krstaske ratove protiv
Bogumila.
1 Odbijali su da rukuju oruzjem i nisu se odazivali na
mobilizacije....
2 Oruzjem su se okomili na vlast, tj, Nemanjice
......!!!!!!
(vela havle! hajd sad pa prokontaj istinu)
Prosle godine sam krstario Bosnom. Prvi put poslije
"dobrovoljnog" izgnanstva 1991. Navratim u manastir Tvrdos,
nadomak Trebinja, pa tu otkrih jos jednu "istinu".
Rece mi prota da manastir postiji od III stoljeca. Masala!
Dakle pravoslavlje i srpstvo u tim krajevima je postojalo i
prije sv Pavla i prije kriscanstva i prije dolaska slavena.
Istina je da je manastir podignut na temeljima nekog starog
hrama, ali prota to "lukavo" presucuje smatrajuci da ce
glupi turista progutati "istinu"
Smiluj se Boze svim lazovima i kreatorima istorije.
(a meni za herezu sudi)
  

Mak Dizdar

  STARI BOSANSKI TEKSTOVI

Glose nepoznatog krstijanina (XIV-XV vijek)Categories:
Stari
bosanski tekstovi
Written By: Gorčin
ISCJELJENJE BOLESNE ŽENE

Žena krvotočiva jest – ljudije božiji, eže Hristos očisti
od
grijeh’ ih’.

A vračeve – zakonici.

A dvanadesete ljeti – dvanadesete apostol, iže vse dni
grijehe obličajut, jako že i Hristos reče i jevađelji: ašte
ne Hristos prišal i ne glagolal im grijeh ne bi imjeli…

PRIČA O MILOSRDNOM SAMRARJANINU

On človjek jest – plijenici.

A Jerusalim – žilište svetih.

Jeriha – mir.

A jazvi – grijesi.

A jerej – Mojsij.

A levgit – Ivan Vodonosac.

A Samarijanin – Isus.

A olij i vino – milost božija.

A skot – zakon.

A gostinica – crkva.

A gostinik – Petar.

A sva pinjeza – vjera Jidina.

PROROČANSTVO HRISTOVO

Avram, Isak, Jakov i vsi duhovni proroci – ljudije božiji
sut.

A sinove carstva – otstupnici ježe uvede Sotona u skrovišta
skudilnije.

PRIČA O BLUDNOM SINU

On’ človjek jest – otac nevidimi.

A sin manji – anđeli ježe shini Sotona.

A sin stariji – anđeli iže vinu ocu služe.

A telac upitjenij – Hristos.

PRIČA O BOGATAŠU I PRISTAVU

On’ človjek – knez vijeka.

A ikonob – starješina crkve jego.

A dlžnik – zakonici iže po vse dni grijehe otpuštaju
človjekom i tako gube duđe človječ’ske.

PRIČA O BOGATOM I UBOGOM LAZARU

Bogati človjek – sinove vijeka, ideže jest prostranoje
žitije. To je i gospodin vijeka.

A ubogi Lazar – ljudi božji.

A Avram – otac nebesni.

A lono – krilo.

ČUDO SA PET HLJEBOVA

Pet hljebi sut – četiri jevanđelisti i vjera Jidina.

O ISCJELJENJU SLIJEPCA

Brenije – milost božija iskupil mir sa, ideže potreba jest
očistiti se človjeku.

Glose nepoznatog krstijanina napisane su na marginama
Srećkovićevog evanđelja, koje je zagubljeno poslije njegove
smrti. Zasluga je M.N. Speranskog, koji je rukopis objavio
1902. godineu časopisu Archiv für slavische Philologie,
XXIV, što o ovom nepotpunom manuskriptu danas znamo nešto
više. Speranski je objavio šesnaest glosa sa margina
rukopisa u kojima se na alegoričan način tumače neki
stavovi
iz biblije, po običaju apokrifne književnosti srednjeg
vijeka. Za tumačenje glosa, Speranski se naročito služio
„Pitanjima i odgovorima” berlinskog kodeksa iz XIII vijeka,
uz slovenske rukopise iz kasnijeg vremena. Izdavač je jedva
na ovaj način našao tri paralele, a za ostale materijal u
nedoumici je napisao: „Za njih nam nedostaju gotovi
predlošci”. A. Solovjev je učinio novi pristup glosama ovog
evanđelja, analizirao ih i došao do zaključka da su one
heretičkog karaktera i da su najznačajniji domaći izvor za
razumijevanje učenja bosanskih krstijana (patarena). Na
pitanje Čto jest človjek? bosanski glosator odgovara
umjesto
Adam, u duhu neomanihejskog učenja: On človjek jest –
plijenici, dakle čovjek je anđeo zarobljen u ljudskom
tijelu
koji na ovome svijetu teži da se oslobodi pravednim
životom,
životom u duhu učenja krstijana (patarena). Jerusalim se ne
objašnjava kao raj nego kao žilište svetih, što, u stvari,
znači zajednicu pravednih i savršenih (patarena). Umjesto
Ivan svetitelj glosator piše Ivan vodonosac, tj. ne onaj
koji krštava duhovnim krštenjem, svetim duhom, nego onaj
Ivan koji to radi običnom vodom. Ulje i vino ne znače
tijelo
i krv Hristovu, nego milost božiju, jer euharistija ne može
spasti ljudski rod nego milost božija. Gostilnik nije Pavle
nego Petar, jer su krstijani smatrali da su oni nasljednici
Petrove crkve, a ne Rim, čije su se pape izopačila. Umjesto
vethi i novi zavjet kaže se samo vjera Judina, jer su
bosanski krstijani odbacivali stari zavjet, a iz novog
prihvatili samo neka predanja. Bosanska glosa sadržaj Priče
o bludnom sinu prenosi sa zemlje na nebo. Stariji sin ne
označava obične ljude-pravednike, nego anđele koje prevari
Sotona, smjestivši ih u materiju, u ljudska tijela. Mlađi
sin označava čitav ljudski rod, koji može biti spasen
Hristovom žrtvom. Bogati čovjek je knez vijeka, odnosno
Satana, koji vlada svijetom, a njegov upravitelj, ekonom,
jeste starješina crkve njegove, čime se očito aludira na
papu i Rim. Lukavi dužnici su zakonici, odnosno popovi što
svakodnevno otpuštaju ljudske grijehe i time uništavaju
ljudske duše. Svećenici ne mogu da opraštaju ljudske
grijehe, jer se može učiniti jednom u životu, patarenskim
duhovnim krštenjem. Zakonici su, dakle, kao vračevi,
nespretni ljekari, što ne znaju da izliječe ženu u Priči o
iscjeljenju bolesne žene, gdje žena označava ljude božije.
Grijehe izobličava svaki dan dvanaest apostola, ali ih lako
ne opraštaju, jer su svi grijehovi smrtni. Ljudi božiji su
pripadnici patarena, crkve bosanske, koju vodi dvanaest
njenih starješina sa djedom na čelu. Bogataš označava
gospodina vijeka, Satanu i njegovu crkvu, a ubogi Lazar
predstavlja ljude božije, vjernike patarenske crkve. Avram
je otac nebesni, jer ga i sam Hristos spominje u Priči o
bogatom i ubogom Lazaru, a i ostali duhovni proroci, kao
što
su Iak i Jakov bili ljudi božiji, patareni. Sinovi carstva
su odstupnici od vjere što ih zavede Satana u oficijelnu
crkvu. Pet hljebova su četiri evanđelja i vjera Judina.
Hrist iscjeljuje slijepca brenijem, pljuvačkom iz svojih
usta, zapravo svojim učenjem, kojim se čovjek čisti.
Katarza, očišćenje, ne može se postići euharistijom,nego
samo usvajanjem patarenskog učenja kroz duhovno krštenje.

Bosanski krstijani, kao i drugi neomanihejci u svijetu,
čitali su i prepisivali knjige Novog zavjeta, ali su ga
tumačili na svoj način usmenim komentarima, a ponekad i
glosama, kao što su ove iz Srećkovićevog evanđelja. Ovakvom
praksom redovnivi crkve bosanske mogli su se lakše braniti
od inkvizitorskih istražitelja, što su stoljećima krstarili
Bosnom. Odjek takvih predavanja naći ćemo kasnije u
usmenoj,
narodnoj književnosti, naročito u legendama i pjesmama. 

A. Solovjev: Vjersko učenje bosanske crkve, Zagreb, 1948.

A. Babić: Bosanski heretici, Sarajevo, 1963.

M. Dizdar: O anđelima zasužnjenim u ljudska tijela, Odjek
1,
Sarajevo 1969.

Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Svjetlost, Sarajevo,
1971.

http://makdizdar.ba/?p=1001

Čini se da nikada prije u svojoj burnoj i
hiljadugodišnjoj historiji Bošnjaka raznorazne podjele i
mimoilaženja nisu bila toliko izražena i sveprisutna kao
danas. Posebno ako imamo u vidu da smo trodržavnom
agresijom
devastirani; genocidom biološki uništavani i istrebljivani;
materijalno i imovinski pljačkani; dok nažalost bošnjačkim
bićem još uvijek dominira duh nepovjerenja i netolerancije,
uzajamne zavisti i omalovažavanja, optuživanja, 
primitivnog podvaljivanja i ogovaranja. Sve ove podjele i
sukobi ne služe ničemu drugom nego dodatnom zagorčavanju
ionako gorkog i bolnog bošnjačkog odrastanja....

....ZAŠTO I KAKO JE UBIJEN BOŠNJAK MEHMEDALIJA MAK DIZDAR
Autor: Sead Zubanović
 Dizdar je od početka imao problema sa režimom. Njegov
književni prvijenac zbirku pjesama „Vidovopoljska noć“, još
skoro maloljetnom, 1936. godine tadašnja vlast je doslovno
iskasapila izbacujući iz nje ono što joj nije 
odgovaralo... A krunsko Makovo djelo „Kameni spavač“ je
jedan od temelja Bosne, vrhunska poezija koja potvrđuje
duhovni identitet, autotohnost, državnost kao pravo na
prošlost i budućnost Bosne. Upravo zbog toga se 
nožem krenulo na njega, naravno iz Sarajeva, a sve pod
krinkom velikosrba iz Beograda. U tom užasu najmračnijih i
lažnih kritika svoj sramotno mračni doprinos dali su, Rajko
Nogo i Marko Vešović. Taj velikosrpski rat iz 
Beograda i Sarajeva, može se mirno reći, na kraju će ga
koštati života. 

Drugi citat je par Mehmedalijinih futurističkih stihova,
ispostaviće se napisanih samom sebi, iz jedne od njemu
najdražih pjesama naslova „Gorčin“

- Zgiboh od čudne boli 
Ne probi me kopje / Ne ustrijeli strijela 
Ne posječe 
Sablja 
Zgiboh od boli 
Nepreboli. 

Svoju ljubav prema pravdi, Bosni, bosanskom jeziku i
Bošnjacima ovaj veliki pjesnik zaista je platio najvećom
mogućom cijenom. Prvo smrću majke Nezire Babović i mlađe
sestre Refike pa kasnije i svojom. Krenimo od 
početka.

Rođen je u 1917. godine u Stocu. Bez oca Muharema,
nasljednika agluka, zemlje koja se prostirala od Stoca do
mora, ostao je.u šestogoj godini života.(Očeva smrt je
nastupila kao posljedica rana nastalih smrzavanjem tokom 
rata za Galiciju). Za osvetu što prije svega njega pa onda
i
brata mu Hamida nisu mogli uhvatiti i spriječiti njihovu
ilegalnu antifašističku borbu kroz Komunističku Partiju
tokom Drugog svjetskog rata, 1945 godine ustaške 
vlasti NDH države odvode u Jasenovac i tamo im ubijaju
majku
i sestru. Kažu da se Mehmedalija nikada nije oporavio od
tog
udarca. Po završetku rata niti je tražio, a niti je dobio
bilo kakvu korist. Dizdar je ostao bošnjački 
dostojanstven, upravo „plemić“ što mu prezime i znači.
Radio
je kao novinar, a u periodu 1948-51. postaje glavni urednik
lista „Oslobođenje“. Poslije toga se okreće izdavaštvu i po
naredbi države prvo osniva „Seljačku 
zadrugu“ koja ubrzo prerasta, zahvaljujući prije svega
njegovom entuzijazmu i sposobnosti, u „Narodnu prosvjetu“
jednu, za kratko vrijeme, od najuglednijih izdavačkih kuća
na prostorima Balkana. Na anonimnom konkursu 
1959/60. godine, prva nagrada dodijeljene romanu „Bihorci“
Ćamila Sijarića donosi mu neslućeno velike probleme. Zbog
sadržaja romana koji svojom radnjom aktualizira stanje i
položaj sandžačkih Bošnjaka između dva 
svjetska rata, njihovu izloženost teroru
kleronacionalističkih, fašisoidnih tvorevina poznatih kao:
Kraljevina Crna Gora i Kraljevina SHS, kasnije Kraljevina
Jugoslavija, nastaje lom. „Narodna prosvjeta“ optužena kao 
prokapitalistička, ali prije svega mladomuslimanska,
doslovno je razvaljena i pripojena izdavačkoj kući „Veselin
Masleša“. Esad Bibanović i Mustafa Zirić, radne kolege koji
su stale na njegovu stranu braneći ga u vremenu tih 
događanja, za razliku od Riste Trifkovića i Ahmeda
Hromadžića, zajedno sa Mehmedalijom ostaju bez posla i
bivaju stavljeni pod stalnu kontrolu UDB-e. Bibanović je za
života pisao o tome šta su im sve činili, koje grozne 
zamke postavljali, samo da bi ih imali osnova lišiti
slobode. Kasnije je njihovo praćenje prešlo u nadležnost
novoosnovanog KOS-a. Mak više nikada nije dobio stalno
radno
mjesto. Radio je samo volonterski. Nakon godina 
čekanja dobio je sirotinjsko uhljebljenje, kao glavni
urednik književnog lista „Život“ od 1964 godine zbog koga
je
na neki način i morao obavljati mučnu funkciju predsjednika
već tada uveliko razjedinjenog „Društva 
književnika BiH“, gdje je mnogo smetao mrziteljima Bosne.
Ta
borba za preživljavanje sa suprugom i tri sina i to samo od
njegovih neredovnih honorara u stanu površine 52 kvadratna
metra natjerala ga je, kako je jedne 
prilike rekao akademiku Muhamedu Filipoviću, da se izjasni
kao Hrvat kako bi mogao štampati svoje knjige u većim
tiražima i više izdanja. (Brat mu je Hamid, književnik,
postao Srbin, jer su se Bošnjaci morali „opredjeliti“) To 
mu je bio glavni izvor prihoda u sirotinjskom
preživljavanju
kojeg je veći dio svog života vodio. Često je znao reći
supruzi Seni da je sanjao da im je, kako je u tom vremenu
jedino i bilo moguće, dodijeljen veći stan u kome će 
on imati svoju radnu sobu. Mašina za pisanje i hrpe papira
nisu nikako mogli naći svoje stalno mjesto u toj tjeskobi
koja je sa odrastanjem djece svakim danom postajala sve
veća.

Svoje kultno djelo, zbirku pjesama naslovljenu „Kameni
spavač“ pisao je od prvih dana djetinjstva i sam ne znajući
da to čini, kada je redovno počeo obilaziti šumu stećaka (
nadgrobnih kamenih spomenika različitih oblika) 
na polju zvanom „Radimlje“ koje se prostire odmah do Stoca.
Za stećke, koji su najubjedljiviji dokaz samobitnosti Bosne
i njenih stanovnika, Bošnjaka po vjeri bogumila, Miroslav
Krleža neprikosnoveno prvo ime Hrvatske 
književnosti je rekao: “Neka oprosti gospođa Evropa, ona
nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike.
Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa
Evropa, samo Bosna ima spomenike. 
Stećke.“ Isčitavajući epitafe, (grobne natpise)
razgledajući
uklesane crteže ljudi, životinja i prirode otvorio je vrata
srca i duše Bosne i sa tog čistog izvora istinite prošlosti
učio o njoj. Sve kasnije spoznaje su postale samo 
nadgradnja građevine čije je temelj bio jezik i pismo tog
vremena. Postao je vječni zaljubljenik i zarobljenik jezika
Bosne, a kroz njega otkrio i učio njenu povijest i javno,
što je tada bilo haman krivičnio djelo, govorio i pisao 
o njenoj historiji. Istrajno braneći tu istinu doslovno je
izgubio glavu, a o svom književnom radu je naslućujući ono
što ga čeka govorio ovako: “Sa kamenih gromada ulazili su u
mene simboli sunca, isprepletenog bilja i 
ispruženih ljudskih ruku. U san mi je dolazio i samnom
razgovarao čovjek prekriven bijelom kamenom prašinom čije
su
usne bile od miljevine (vrste kamena)... Pišem teško.
Godinama. Svaka moja pjesma ima bezbroj verzija. 
Proces traženja novih riječi je kao traženje u pijesku
rijeke zrnca zlata. Proces je mučan i sladak, ali kao što
se
zbog zlata lahko gine, umire se često i zbog riječi.“ 


A evo šta su o poeziji Bošnjaka Mehmedalije Dizdara
kazivali
redom: 

Muhamed Filipović: “Knjigom „Kameni spavač“ postao je
najznačajniji bosanskohercegovački pjesnik i uspostavio
kanon osebujnosti BiH književnosti. Ova knjiga je kamen
međaš“. 
Mehmed Meša Selimović:“ Uspjelo mu je u 
poeziji ono najteže što uspijeva samo rijetkima da
uspostavi
pravu, nenasilnu vezu sa tradicijom.“ 

Francis R. Jones: „Njegovi stihovi odjekuju svjetonazorom
antičke grčke poezije vremena. Mak je u rangu sa Homerom,
Heraklitom i Danteom.“ ...

Zbirka “Kameni spavač”, objavljena 1966. godine, vrhunac je
Makova 
stvaralaštva i jedan od najznačajnijih događaja u
cjelokupnoj 
bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj historiji. U
znak 
sjećanja na ovog velikana na ovom mjestu donosimo vam pjesmu
Modra 
rijeka, čije su stihove davne 1978. godine uglazbili kultni
Indexi, a 
prije njih i legendarni Arsen Dedić.



MODRA RIJEKA

Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza slutnje iza tmače
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još hude i još lude
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke.

http://www.prometej.ba/index.php/zanimljivosti/1232-ima-jedna-modra-
rijeka-proslo-je-42-godine-otkako-je-otisao-mak-dizdar

MEHMEDALIJA MAK DIZDAR - INDEXI - SLOVO O ČOVJEKU
Mehmed Alija Mak Dizdar,Davorin Popović,Indexi,Slovo O
Čovjeku

https://www.youtube.com/watch?v=E6j3tixWGcM


Mak Dizdar ~ Slovo O Čovjeku - Indexi

https://www.youtube.com/watch?v=its6_-joZ6k